dva

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

26.05.2006., petak

tri u jedan kod Dva

Prvo: moram, moram, zaista moram zaozbać uhvatiti se knjige. I neće me biti na netu, na blogu, ne pozabite me

Drugo. Jučer smo imali malu, malu prometnu nezgodicu. Gotovo je toliko beznačajna na je niti nema. Ali ipak... Poslije posla, u dobro zagrijanoj staroj kanti jurimo po Malog, kod moje mame. Jako mi se žuri, planiram obnoviti boju kose. Ne zadržavamo se. Vozimo se u jedan veći trgovački centar. Po boju za kosu i nešto za ručak. Kupimo, izađemo, sjednemo, povežemo se ( Mali i ja, Zakoniti baš i ne ) . On vozi. Krene u rikverc. Bum. Mali bum. Ljudi gledaju. Stanemo sa strane. Izlazim i gledam štetu na dugom vozilu. Kamen pada sa srca. ( zar niste osjetili podrhtavanje tla???) Ništ se ne vidi. Što sad, pita se Zakoniti. Ja bih pričekala vlasnika, i rekla mu, ti si vozač, radi kako hoćeš. Sparkiramo se sa strane i čekamo. Dolaze. Mlađi par. Zakoniti izlazi i govori mu. Vlasnik se saginje, gleda, traži. I nađe. Sa strane, odbojnik iskočio iz ležišta. Probaju ga ugurati natrag. Obojica. S jedne strane su uspjeli s druge nisu. Gotovo bez riječi to rade. Ja sjedim u autu, kuham se. Žuri mi se. Odlučim. Izađem i kažem im- dokle ćete? Napravite sad ono što se radi u takvim situacijama, razmjenite podatke, mobitele, majstore...i da se raziđemo. Njih dvojica sliježu ramenima. Nikad nisu bili u takvoj situaciji. Veli pogođeni vlasnik: Čujte, da ga ja teram kod majstora, on bi rekao da mijenjam branik. To bi vas jako skupo izašlo. Mislim da bi bilo u redu da mi date 200 kuna, ja ću se s tim pokrit i svi sretni i zadovoljni. Zakoniti se laća šajtona. Vadi dvjestoticu. Pruža je Pogođenom, rukuju se. Razlaz.
Danas pričam to legici čiji je muž auto-majtor. Veli ona da nas je preveslao. Da tu nema što koštati 200 kuna. Da njenom mužu netko doveze takav auto da bi on to napravio zabadava. Ne znam. Meni je nekako savjest mirna. Ko prvo zato što nismo otišli iako smo mislili da se ništa tom drugom autu nije dogodilo. Ko drugo zato što su i moj Zakoniti i Pogođeni pokazali dobru mjeru kulture, odgoja, nije bilo psovke, vike, hvatanja za glavu. A svijet se i dalje vrti.

Treće. Za ovo bi mi tako dobro došlo da znam crtati, onako, kako je to Mali Djuro Antuntun nekad radio na svom blogu. Ali ne znam. ( ovo je uvod)
Zamislite slijedeće: tri kuće u nizu. Prva je ona u kojoj ja živim. Pokraj je ona od svekra i svekrve. Treća je susjedova, of kors. Okućnice svih triju završavaju u istoj ravnini. Iza je zemljište na kojem stanovnici obližnjih kuća imaju vrtove. Na ničijoj zemlji. Vrtovi su jako lijepi i uredni i nisu međusobno odjeljeni bilo kakvim ogradama. Svatko zna dokle je "njegovo". Da nije tih vrtova rasla bi trava, drač, korov, cvjetala ambrozija. Tak je na jednom malom dijelu koji nitko ne obrađuje. Iza zida od tog susjeda. Tam je moj šogor još prošle jeseni počeo krčiti. Ne za vrt, nego samo da mu pod nosom ne cvjeta ambrozija. Jako je maštovit. Pravi neki mozaik od prikupljenog kamenja. Dio je usitnio i posijao travu. Baš se trudi. Kad bude gotovo fotkat ću i objaviti. (ovo je pravi uvod)
Sjedim jučer u svom dvorištu i vidim kak susjeda iz svog dvorišta baca nešt preko zida. Pa se sagne i još nešto pokupi i baci preko. Oči mi ispale. A već mi je šogi pričao kak je susjed bacio limenku od piva isto preko zida. Na ničiju zemlju. Koji uljuđuje moj šogi. I što reći? Reagirati ili ne? (gotovo, kraj, ende, the end, fine, finito...)


- 10:39 - Komentari (25) - Isprintaj - #

25.05.2006., četvrtak

tko zna?

O reklamama, pepeu, i tako tim stvarima mnogo je toga već napisano na blogu, a i inače. Duhovito, kritički, ovako, onako, al su zaista neiscrpan izvor inspiracije za mnoge od nas. Neću ( stara škola, "ne ću" mi ne leži...no) sad o tom. Al imam jedno pitanje, pitanjce...Može li mi itko napisati što to pjeva ekipa u reklami za žuju, a vezano za nogomet, navijače i Hrvatsku. Inače, reklama mi je dosta ok, al ne kužim, meni to zvuči kao: Hrvatsku ja volim, srce moje... nema mi neke logike tako složit riječi...
Već sam to odavno htjela pitati, al zaboravim. Veli meni moj Zakoniti: Ma kupio bio ja tebi Antisklerin, nije beg cicija, al ti ćeš ga zaboravit popit...Sjetila me sad na to blogerica CARICA sa jednim svojim postom. Inače, jako mi se sviđa kako pišethumbup, zavirite, vjerujem da ćete se složiti samnom.

Ima kod nje jedan post koji je odličan, govori između ostalog i o toj pjesmi, al veli mi Zakoniti, da oni pjevaju nešto drugo, sad se opet ne mogu sjetiti što...

A kako ste vi razumjeli te riječi?

pozdravcic mah

- 11:25 - Komentari (19) - Isprintaj - #

24.05.2006., srijeda

Marijo

Imala sam pet godina kad se rodio. Sjećam se da je bio sunčan dan, da sam lovila leptire s prijateljicom kad me je tata pozvao u kuću. Dobila si brata.... zvat će se Marijo. Sjećam se da sam stala van, na stepenice i jako glasno zazvala: Marioooooooooooo, da čujem kako će to zvučati. Ime sam ja izabrala. Mama je htjela Renato, al tata i ja smo je preglasali. Ono "j" je greškom zapisano. Upisali su u matičnom uredu "Marija"- muško, pa onda ispravili samo "a" na "o", "j" im se nije dalo brisati.
Bio je mali plavi dječak. Baš onako, pravo plav, "ko mali Švabo". Oči također nebesko plave i zaista duge, duge trepavice. Uvijek sam mu zavidila na tim plavim okicama, plavijim i ljepšim od mojih, tak i danas mislim.

Image Hosted by ImageShack.us
tu su malo umorne i crvene od nespavanja i alergije na travu, al meni su svejedno krasne yes

Od najranijih sjećanja još pamtim jedan posjet liječniku. Mama ga je vodila, a ja sam bila pratnja. Dobio je injekciju penicilina, nakon koje je odmah počela frka... anafilaktički šok..alergija na penicilin... mnogo kasnije sam saznala što to zapravo znači. Sva sreća da je medicinsko osoblje bilo pribrano i da se dobro završilo.
Živahan dječačić dugo je morao slušati prodike o tom kak se treba ugledati na stariju seku: po učenju, ponašanju... mogu si misliti kak mu je to išlo na živce smijeh
Nekako smo se "našli" tek kad sam ja otišla na studij u Zagreb, a on od nemirnog dječaka pomalo postajao mladić.
Sad je otac četvero djece, pirotehničar koji za život zarađuje u minskom polju. Kad nije na terenu viđamo se gotovo svakodnevno. On je jedan od rijetkih kojima mogu reći sve što mi padne na pamet, bez ustručavanja, bez bojazni da će me krivo shvatiti.
Iako rijetko, ponekad zaigramo belu u paru. Protivnici uglavnom gube od "brace i seke", na što sam jakoo ponosna.
Uglavnom me zove imenom, kao i ja njega. Kad smo bili klinci zvao me je Miki. I kad me ponekad sad tako nazove, baš mi je nekako toplo oko srca, zapuhne me miris djetinjstva, sjećanja na sve one bezbrižne dana..
Danas mu je rođendan.
Znam da ovo neće pročitati, al volim ga jako, jako, uvijek je u mojim molitvama, i želim mu svu sreću ovog svijeta...
Sad, kad to otipkam, zvuči mi nekako patetično, ali ne mogu odoljeti...

Marijo, sretan rođendan želi ti tvoja seka kiss

- 10:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.05.2006., ponedjeljak

pitam se, pitam....

O reklamama, pepeu, i tako tim stvarima mnogo je toga već napisano na blogu, a i inače. Duhovito, kritički, ovako, onako, al su zaista neiscrpan izvor inspiracije za mnoge od nas. Neću ( stara škola, "ne ću" mi ne leži...no) sad o tom. Al imam jedno pitanje, pitanjce...Može li mi itko napisati što to pjeva ekipa u reklami za Žuju, a vezano za nogomet, navijače i Hrvatsku. Inače, reklama mi je dosta ok, al ne kužim, meni to zvuči kao: Hrvatsku ja volim, srce moje... nema mi neke logike tako složit riječi...
Već sam to odavno htjela pitati, al zaboravim. Veli meni moj Zakoniti: Ma kupio bio ja tebi Antisklerin, nije beg cicija, al ti ćeš ga zaboravit popit...Sjetila me sad na to blogerica CARICA sa jednim svojim postom. Inače, jako mi se sviđa kako pišethumbup, zavirite, vjerujem da ćete se složiti samnom wave
- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nijesam

Nijesam načisto - je l' 55% dovoljno da bude pola od 100% ili treba biti još malkoc više, na primjer 55,1%, nije 100% da ću ikad saznati... (krhko je znanje Cesariću moj...)
Nijesam još zaozbać počela učiti, a kad ću - ne zna se ( jel tako Dobriša? )
A ne znam i zakaj ja ne volim ponedelnik???
ili tel mi vaj aj dont lajk mandej puknucu

p.s. hvala svima na dobrim željama, prizdravila sam, a s obzirom na virtualnost, niti moja virulentnost me neće spriječiti da vam ne uputim jedan kiss



- 10:42 - Komentari (19) - Isprintaj - #

18.05.2006., četvrtak

iejfr87đ121+'2+30.-

Ne kao posljedica prošlovikendnih događaja, nego tko zna zašto, al bolesna sam od prošlog petka navečer. Taman sam se izvalila da pogledam večernju uškolu (tak veli moj mali sin: njemu je prijedlog u slijepljen s imenicom škola, pa je na teveu "večernja uškola") kadli je počelo stezanje nosa i dišni problemi. I tak je potrajalo cijeli vikend. Laganini glavobolja, brdo potrošenih maramica. A u ponedjeljak na sve to i glasnice otkazale. Pa zvučim kao vlaado kalembber i naddan vidoššević na ženski način. Moji dečki se zezaju i uživaju. Stvarno zvučim očajno.... Bili smo kod obiteljskog liječnika u ponedjeljak. Nas troje od četvero. Jer Veliki kašlje od petka. (a nije ni čudo jer je prošli tjedan dva puta okisao do gole kože). A zakoniti po standardnu antivisokitlak terapiju. I dobili antibiotike. Svi. I svatko drugačiji. Tak da imamo amoksil, ceporex i klavocin u frižideru. I Veliki do danas ni u školu nije morao. Al je bio sretan. A meni ni da se nasprda i ponudi bolovanje...ali ne bih ni išla na bolovanje, samo komentiram....
Najteže od svega mi pada to što ne mugu pušiti. Zapalim ja, al odma počnem kašljati tako žestoko da se malne ušiškim od napora. Pa ugasim. I tak jedno deset puta na dan. Zaista grozna fuj smrdljiva navika. I nemojte mi sad pisat da je ovo idealno vrijeme da se odviknem. Jer nije. To ću radit kad prestanem učiti.
Još nekoliko krupnositnica od prošlog posta:

- Barca je pobijedila Arsenal, meni je svejedno.
- ovaj tjedan stigli su rezultati testova, matematika: 5, priroda: 5 jako sam zadovoljna i ponosna na mladog klipana
- vic kaže da se Hitler ubio kad je vidio koliki mu je račun za plin došao, tko zna kako ću ja reagirati ovih dana, kad dobijem račune
- danas mi je jedna osoba, sat i pol nakon što me je prvi put u životu vidjela i čula rekla kak ja uopće nemam smisla za humor... pusti me da vrisnem procjena... a što je najgore, ne mogu ni vrisnut, samo krčim, ko loše ugođena radio postaja...sva sreća, da je i ta persona samo neka usputna postaja u ovom danu. Il sam ja to pomalo sujetna????

za kraj - jedna narodna: dobar glas se daleko čuje, a puknuti još dalje
- 14:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.05.2006., petak

O kavi, pričesti i suzama

Jučer sam bila na blogerskoj kavici sa Francom. Uvijek je premalo vremena i uvijek ostane neispričanih priča, nedotaknutih tema. Tak da mi je došlo da ga nazovem čim je otišao, da mu kažem još ovo ili ono, al nisam, znala sam da vozi. Uglavnom, dragi Franc, hvala ti što me nisi zaobišao, bilo mi je ugodno na kavici, a i sadržaj vrećice je prva ligathumbup
Da, da, još sam i darak dobila. Pravi gospodin je taj naš Ribarnic@Man!kiss

Sprema mi se naporan vikend. Jedna pričest i jedna krizma (firma, sv. Potvrda, kak već tko veli). Toga ima ovih dana u svim krajevima lijepe naše, tak da je sigurno i netko od vas ovih dana pozvan, ili i sam domaćin slične fešte.
Ne znam, al to je sve predaleko otišlo. Trošak za roditelje, frke, traženje pogodnih restorana, posuđivanje tanjura i stolica od susjeda...koma!bang I svaka strana ima svojih mozgalica. Mislim, roditelji cijelu organizacijsku frtutmu, tisuću pitanja. Koliko gostiju? Koliko vrsta kolača? Koga pozvati? Hoće li biti dovoljno jela? Jel malo čobanac i pečenka (prasetina)? A da i janjca okrenemo? Hoće li više ići pivo ili vino? Plastične ili staklene čaše?
Sve sam to prošla prije dvije godine. Zaista mi je glupo na taj način slaviti to što moje dijete prima prvu svetu pričest, al SVI tako rade! Kad sam se malo naglas počela preispitivati je li nam to sve treba, Veliki me je tako razočarano pogledao, nisam imala srca... I najveća je fora poslije u školi pričati tko je što dobio, koliko novca itd. Nažalost, al to je tako. I ništa, "raskrčili" smo dnevni boravak, postavili 4 stola za po 12 ljudi, i udri...Sad sam mirna do osmog razreda, što se domaćinskih briga tiče. Al imam "obaveze". Neki drugi klinci imaju svoje fešte. A ja problem: što pokloniti? Nekako je najlakše novac darivati, osobito kad su dječaci u pitanju. Djevojčice bi možda uživale i u nekom sitnijem komadiću zlata, al dečki, njima je šuška No1.
I ne mogu da se ne sjetim svoje prve pričesti. Mama mi je dala kod šnajderice bijelu haljinicu sašiti. Bila mi je prekrasna i osjećala sam se kao vila Amalka u njoj. Onaj ukras na glavi ne znam od kudje nabavila, bijele cipelice, of kors, i to je to! Kod kuće ništ posebno, osim malo posebnijeg ručka, valjda, ne sjećam se. Znam da je taj dan došla moja pok. teta iz Njemačke, i da sam dobila gumenih bombona, što je kod nas u to vrijeme bila prava pravcata atrakcija. Imam i fotku, crno-bijelu. Mnoštvo dječice u bijelom i naš župnik. Žao mi je što je nemam pri ruci, pa da napravimo nagradnjaču. Tko pogodi koje je 2mama, dobije kavu!
Na istoj toj fotki je moja jako dobra frendica. Koja tu fotku mrzi iz dna duše. Gotovo da ne mogu dalje pisati koliko se tresem od smijeharofl
Naime, nakon puno, puno godina, kad smo bile cimerice na Savi, otkrila mi je strašnu tajnu, i kako ona misli, svoju veliku sramotu sa proslave prve pričesti.
Bila je najstarija od troje djece. Živjeli su zaista skromno. Gotovo svu garderobu, pa i igračke dobivala je iz Njemačke, od tetaka i stričeva koji su tamo bili na privremenom radu. Sjeća se njihovih dolazaka i istovaranja velikih crnih vreća iz prtljažnika Merdže. A u crnim vrećama (onim za smeće) nalazilo se sve ono što su mali Švabe odbacili: i igračke, i odjeća i obuća. Nije to nju smetalo. Naprotiv, radovala se crnim vrećama i željno ih iščekivala. Tako je bilo i te godine prije njene prve sv. Pričesti. Znali su rodijeci što se sprema, pa su ranije i dovukli prigodnoga. Ali majka moje frendice malo je fulala. Pa je na glavu svojoj princezi stavila papirnati, čipkasti obrub koji je namjenjen da bude ukras ispod okrugle torte. Jebga, nije žena znala. A mala još i manje. I sve je bilo super i za pet do ljeta. Tad su rodijeci ponovno bili u kraju, pa su svratili, pa su i slike od pričesti vidjeli. Pa su im oči ispale. Od smijeha. Pretpostavljam da znate kome su oči bile crvene od plača.

- 10:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak

dvije, tri pametne....

Ma, mislila sam pisati o nečem što me nasekiralo u subotu. Možda još i napišem, al prošao me prvotni žar...
Nabavila sam si kopiranu knjigu, ima 484 strane, pa ti vidi... Čituckam pomalo, naišla sam na nešto zanimljivo i za mene baš sada pametno, poučno. Navodno neki Sassoon (sad, je li to onaj poznati frizer ili neki prezimenjak, manje važno..) izrekao je:
"jedino mjesto gdje efekt dolazi prije rada je rječnik"


jelte da je zgodno wink

i za kraj, jedno promišljanje plavuše iz vica:


- to da rode donose djecu, to si još nekako mogu predočiti, al da ti pauk odnese auto, e to je stvarno previše! headbang

- 11:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.05.2006., utorak

nema padalina kod mene

kao prvo: ljubi vas i grli i pozdravlja sve 2mama, tj. ja kiss

Ispit je prošao, a i ja party

Hvala svima na lijepim željama i porukama, kako u komentarima, tako i sms-om.

Sad, htjela sam se odmah prihvatiti slijedećeg, a ne mogu nabaviti literaturu. Mislim, mogu kupiti kopiranu skriptu u fotokopiraonici, al mi nekak žao dat lovu za to. A u knjižnicama sve knjige vani. pa sad malo razmišljam što ću. Mislim, nije neka lova. Al mogla bih si npr. kupiti neku majicu ( a baš mi fali par komada), umjesto kopirane knjige. Kad sam već kod majice, sama bih sebe po prstima izlupala kolko mi je krivo...smrdala sam si jednu baš krasnu, i relativno novu (kolovoz 2005. na sniženju od 50%). Upala mi je s bijelim, pa se neku noć predprala i oprala na 95 celzića, i onda još u sušilici zgužvala...headbang šmrc...
A i ribica nam jedna škamuknila. Imali smo dvije. Jednu lijepu zlatnu i jednog zmijolikog čistača. I u petak zove mene Veliki na posao i veli: nema nam ribe! Pogledao je oko akvarija, jer nam se već dogodilo da nam je iskočila jibica i zacrkla iza. Al čistača nigdje, misterija misterioznaeek
I u nedjelju navečer pronašli smo mu ostatke ispod tv stolića, jedno 2 do 3 metra dalje od akvarija. Malo mi je žao, al tko mu kriv, kog je vraga skakao...i kad sam već kod riba, moram i ovo napisati...
Jučer smo cijelo popodne učili, tj. gnjavila sam Velikog jer danas je ludnica od dana. Šest sati, šest predmeta. I to: hrvatski, matka, engleski, zemljopis, priroda i glazbeni. Iz matke i prirode najavljeni su im testovi. Matka - decimalni brojevi, stvarno mu nisu problem, al morao je malo izvježbati, tek toliko da dobije rutinu. I onda poludim kad pogrešno prepiše rezultat, ili zaboravi ono "2 dalje" dodati u zbrajanju kod množenja...a priroda, tu je bilo svega. Baka nam je nastavnica baš te grupe predmeta, pa njoj prepuštam "dril". Već je bio podosta umoran, pa su muški i ženski spolni organi cvijeta bili prašnik i tučnici, a najbolje mi je bilo kad je na pitanje kakva treba biti pelud kod vodenih biljki on odgovorio: s perajama!!!
za one koje zanima točan odgovor, a to su zaboravili i nemaju dijete u petom osnovne ( priznajem- ni ja nisam znalawink ) , treba biti ljepljiva! Malo perverzno, mislim bang
Da, najavljen im je i diktat iz hrvatskog ( č i ć, ije i je, đ i dž), a na svakom satu (gotovo svakom) iz zemljopisa pišu petominutnu provjeru znanja...da poludiš. Ja, on NE! On je kuler, ja sam za sekiraciju zadužena.
A kad sam toga tko je za što zadužen, moram napisati još nešto, mada zbog dužine posta već sad jako riskiram, da ga nitko baš i ne pročita, al who cares!

Jedan moj mali rođak bio je sa svojim tatom kod nekih ljudi koji su imali malog slatkog psa. Videći kako se mali oduševljeno igra sa psom, žena ga je pitala:
- a jel bi i ti htio imati takvog psa?
- ni, slučajno! energično je uzvratio malac
- pa zašto?!
- znate, teta, u našoj kući samo mama smije lajati!

Jel moram napisati da je odmah od tate dobio za sladoled?




Pitate kak je bilo na ispitu..onak, ništ posebno. Malo hladno, ne lože više, a stolice one školske, drvene, obične. Ujutro sam se pomolila:

Dragi BOŽE,

za sada mi je dobro.

Još nisam tračala, nisam se ljutila,
nisam izgubila kontrolu,
nisam bila egoistična niti sam ikome zavidjela.

Nisam jambrala, tužila se a niti psovala nisam.
Nisam pojela ni najmanji komadićak čokolade.

Nisam bila na Bankomatu i nisam zadužila svoj račun.

Ali za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno trebati tvoja pomoć…


I eto, još 007 i gotovo nut

Nema baš pristup netu u zadnje vrijeme, što mi je, moram priznati, pomoglo da se skoncentriram na štrebanciju, jelte, al danas sam si malo dala fraj. Idem sad vidjeti što je kod vas novog.
Do idućeg čitanja mah
- 11:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se