< | travanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Počela je školica, unutarnji mir baj, baj A i moj rok se približava, pa najavljujem da me nema, tj. neće me biti u blogosferi... Naravno da ću ponekad malo zaviriti, samom sebi je najteže zapovijedati Za mah, mah kopi pejstam jedan zgodan mail, tek toliko, za dobro jutro i cijeli dobar dan aerobik - bik koji leti > * aloja - kreten koji sam sebe zove na telefon > * Bermuda - medvjeđa jaja > * bezbolan - zabranjeno govoriti bosanskim naglaskom > * čizmica - mala mačka koja jede sir > * fukara - seksualno ugrožena papiga > * gorila - Los Angeles u plamenu > * herpes - gospodin pas > * Kabul - Dalmatinac koji sliči na bika > * kajdanke - Zagorac koji ne razumije njemački > * katran - mačka u bijegu > * licemjeri - estetski kirurzi > * Meksiko - reći nekome da je mekušac > * Nagasaki - egzibicionistica po imenu Saki > * nebuloze - razočarani Zagorac > * nemati - otac > * pesimističan - tajanstveni zagorski pas > * petak - ak ak ak ak ak > * pigment - svinja s okusom mentola > * repatica - ptica koja pjeva Eminema > * romantičar - pripadnik romskog naroda koji proučava antiku > * transparent - tvrtka za prijevoz roditelja > * trijumf - tri djevice > * ustanova - plastična operacija usana |
Majko Zemljo baš ti hvala, u ime svih nas, nas budala.... Tko god se vrijeđa, nek se ne svrsta u "Nas"... I dragi Zagi, sretan ti tvoj 40.-ti |
Koki draga, zaista mi je žao. Napisala sam ti kako mi je bilo. Ništ posebno...juriš s jednog sastanka na drugi, pa treći... sva sreća da sam u Metro svrnila, pa si jedan par mokasinki kupila, i jeftine sunčane naočale, čak dvoje (pa tko bi odolio kad su bile po skoro deset kuna..). Inače bih bila totalno nesretna Ljudi moji zagrebački, pa ja vam se divim! Koliko gužve, stresa, popunjenih parkirnih mjesta... po metropoli smo 80 kilometara napravili, a nijednom zalutali. I najbolji mi je bio moj Zakoniti, piči on ko da se tu rodio, i kompas mu odma u glavu usadili. I još psuje na neke zg tablice, ko ono: pa kak se to vučeš? ajmo, gas! Da, sad ona frizuru popravlja! Hebo te varburg! Ko onaj jingle sa stojedinice! I u Sesvetama smo na kratko zastali. Šteli bi si autić novi kupiti. Franca nije bilo, pa ni s njim kavicu nisam popila. Al kad su viši interesi u pitanju, niš se tu ne može. Klince nismo vodili. Uživali su kod bake. Veliki se ne odvaja od kompića, a Mali je sav važan na svom bicu i u majim-majim boksericama. Kaže baka da je jučer čak sam otišao šiškiti. Nekidan sam ga ja stavljala na wc, mala nužda (..jedan, a velika dva...tko se još sjeća tih stihova??). - jel može na stoječke, ko tata, ko svi dečki? , pitam - može - okej, stani mi onda na klompe ( inače ne dokuči školjku) - mama, a jel ti i tata stane na noge kad ide piškiti? |
Hvala svima na lijepim željama za mog tatu. Bolje mu je. Dobro se oporavlja. Nadamo se da će do petka kući. Na poslu je zatišje, pa sam u miru sve mogla pregledati, komentirati... i primjetih da mi se Kljun izgubio. Sa moje liste. Pa sam ga povratila . Na listu, ne valjda.... I još samo jedna "sitnica". Malo dijete od jučer zna voziti bicikl. Mislim, zna gatati ( tako mi to zovemo - ono, pritiskati nogama pedale..). Do sad se samo odgurivao, i tvrdoglavo odbijao bilo kakvu sugestiju. Baš je frajer! Baš sam zbunjola...sad sam primjetila da mi je Kljun (narastao?...ma, ne...) na ovoj gornjoj listi.... |
Na veliki petak nisam radila. Godišnji. I veliki planovi za ta predstojeća 4 dana. Prijepodne sam uz moju dvojicu hahara uspjela ispeći moja tri planirana kolača. Ali to nije važno ni bitno za priču. Ono po čemu ću pamtiti ovogodišnji veliki petak je prvi dan nenošenja pelena mog malog sina. Fino smo se ujutro dogovorili, obukli gaćice, i to je to! Tako je dan muke i smrti Gospodinove kod mene bio baš, onako, obrnuto... Subota, ko i svaka velika subota, puna gužve, last minute kupovine i završnog glanca. "Ogrebla" sam se i za novu torbicu, Zakoniti me ponovio, u ponedjeljak nam je bila godišnjica braka... Nedjelja je trebala biti vrhunac. Jutarnja radost djece koja kopaju po svojim gnijezdima, misa, odlazak do mojih. Sve super i za pet, al tata mije izgledao baš onak, jadno. Da ga ne uvrijedim, pitala sam mamu onako, ispod glasa (šoto voće): jel se to on prejeo šunke i francuske?? Ma, kakvi...Oko 13 sati, taman smo se spremali umlatiti janjetinu i sve pride, zazvoni telefon. Brat. Tata je u bolnici. Hitna operacija. Slijepo crijevo. Prisjeo mi i ručak i blagdan i sve. Znam da je to manje-više rutinska operacija (jel tako Triliana?), i sama sam je prošla prije godinu i pol, al to je MOJ TATA! I nije više tako mlad, i ima visok tlak, i .... Oko 16 poslijepodne već je bio operiran. Donijeli smo mu stvari. Budio se polako. Nisam mogla da ne zaplačem, kad sam ga vidjela onako blijedog, jadnog, u poderanoj bolničkoj pidžami, sa infuzijom u ruci..Mrmljao je nešto da ga boli, da brat pazi na piliće...Razgovarali samo sa kirurgom. Rekao je da je još malo čekao kod kuće, da bi perforiralo...A on se toliko ustručavao otići na hitnu, kao: Uskrs je, reći će da se prejeo, pa sad došao... Hvala dragom Bogu, najgore je prošlo. Bili smo u ponedjeljak kod njega. Uopće se ne sjeća onog poslije operacije. Ali je dobio nešto boje u obraze. I obukao svoju pidžamu. |
Ovaj post sam napisala jučer, tj pišem ga danas, a vi ćetega čitati (valjda netko hoće...) sutra. Zašto? Zato što danas ja ne radim. To jest radim, al ne u firmi. To jest nema me do utorka. Slideshow sam skrpala od prošlogodišnjig fotki. Sad smo godinu dana stariji, jednako smo ovako slatki i lijepi i radoznali... Sve što vam želim je zaista sretan Uskrs, da ga provedete s toplinom u srcu i okruženi onima koje volite. |
....blagdanima i ja sam se malo ušarenila. Na plavu podlogu došli su čokoladni pramenovi, a da razbijemo monotoniju, na šiške i malo sa strane ubacili smo i narančastu...Mislim, nitko od mojih nije baš oduševljen. Zapravo, pomalo su šokirani onom narančastom. I ja sam. Ali mi se sviđa. A i trajalo je. Gotovo puna 4 sata. Zakoniti je popodne proveo sa sinovima. Ja sam bila bez brige jer nisu svi ovakvi: quieroleche1.wmv |
Ta-na-na-naaa... i ? jel vam se sviđa? Vuk me je baš obradovao promptonom akcijom. Novi dizajn planiramo još od Božića, al moji ispiti, blagdani, gužva, boleštine i tako, svašta po malo odgađale su ovu preobrazbu. Meni se baš sviđa, onak, romantično i šta ti ja znam. Još jednom: hvala ti Vuče na ovom Uskršnjem poklonu! A vidi koincidencije, baš za danas popodne sam dogovorila termin u frizeraju. Baš sam si nekako dosadna s tom jednom te istom bojom i frizurom. I odlučila sam se počastiti za Uskrs novim lookom ( a ne mladim, od tog me želudac peče). Nadam se da od ovog neće. Jel se neko sjeća mojih lamentiranja u o frizerkama i frizerajima? Drž'te palce.... |
Prošao je još jedan vikend. Prošli i izbori. Nije me se baš previše ticalo, tako da sam gotovo zaboravila otići obaviti svoju građansku dužnost. Zakoniti je ranim jutrom otišao na tržnicu, jer smo nakon dvosatnog subotnjeg šopinga ipak previdjeli neke stvari, tj. da nemamo grincajga i mladih krumpira...tak da je on svoje odglasovao ujutro. A ja navečer, u pola sedam. Vidjet ćemo hoće li išta biti drugačije... Generaliziranje me živcira, i apsurdno je. Ak' je čelni čovjek loš, to ne znači da su svi, a ni da nisu... evo pričice na tu temu. Baš mi je fino "sjela".... An airplane takes off from the airport. The Captain is Jewish and the > First > Officer is Chinese. It's the first time they've flown together and it's > obvious, by the silence, that they don't get along. > After thirty minutes the Jewish Captain mutters: "I don't like Chinese." > The First Officer replies: "Oooooh, no like Chinese? Why dat?" > "Your people bombed Pearl Harbor. That's why I don't like Chinese." > "Nooooo, noooo, Chinese not bomb Peahl Hahbah. That Japanese, not > Chinese." > "Chinese, Japanese, Vietnamese... it doesn't matter, you're all alike." > > Another thirty minutes of silence. Finally, the First Officer says: "No > like > Jew." > "Why not? Why don't you like Jews?" > "Jews sink Titanic." > "The Jews didn't sink the Titanic. It was an iceberg." > "Iceberg, Goldberg, Rosenberg, Spielberg; no mattah ... all da same." |
Sinoć se Mali nešto naljutio na taticu. Pa iz prkosa, vješa se meni oko vrata i govori: - Mamice, tebe volim, tatu NE! - pa moraš ga voljeti, on je tvoj TATICA - e baš neću!!! (Koki, poznato?) - kako nećeš, on ti je dao stanicu, i ja sam ti dala jednu stanicu, i onda su od njih postale još dvije..i tako si nam ti postao. Vidi kako si velik i lijep! ( pokušavam...) - a imaš ti još tih stanica??? - imam - a daš ih još nekom? - ne, ljubavi..mislim da je dosta APDEJT Mali ima dvije godine i 7 mjeseci! |
Odustala sam! Dragi Baća Iva, Franc, Pjesma o jednoj.., Kljun, Feestyler, Depresivna, Goldy, The Littleone i svi ostali – HVALA VAM na riječima potpore i držanju palaca, figa i ostalog. Nikamo danas ne idem. U stvari, idem linijom manjeg otpora. Jučer sam odjavila ispit, prolongirala za mjesec dana, do drugog roka. Da sebe (ponajviše sama pred sobom ) opravdam, evo činjenica: Kolega je na godišnjem, sama sam u firmi. Mislila sam zaključati, preusmjeriti poziv na njegov mobitel (tako smo se dogovorili) i otići. Nisam se baš spremila, sve nešto li-la, i cijeli vikend sam se predomišljala. A onda je jučer u 14,30 došla vijest da mi danas dolazi roba! I to je bilo presudno. Mislim, mogla sam ja zagnjaviti kolegu da dođe danas raditi, al nema smisla, a ionako baš nisam imala dobar osjećaj za danas... I sad, malo se osjećam kao kukavica. Ne volim pasti, mada mi ne bi bilo prvi put, i ne bi bio kraj svijeta... Sad imam još mjesec dana za laganini pripremu. A u tih mjesec dana je i Uskrs, a prije toga su prepreme za Uskrs. Ne mislim na one duhovne, već one, čisto čistilačke, proljetne pripreme i radovi po kući, a i oko kuće. Tako da to baš i neće biti mjesec dana ful učenja, već opet tu i tamo, pomalo... A i skroz pokušavam biti više s tom mojoj djecom. Mali je pun provala, i čisto mi je žao ne provoditi više vremena s njim i uživati u njegovom doživljaju svijeta, u njegovom baratanju novonaučenim riječima. Evo, za kraj, dvije situacije od prošlog vikenda PRVA ( Poslije posla dolazimo po njega kod mojih. On ne želi ići s nama. S ulaznih vrata vidi mog tatu u bašći (vrtu). Želi ići didi) - mamice ( to kad me nešto treba), daš mi da idem kod dide? - Ne dam, u bašći je blato, a mi sad idemo - Ali mamice, mojim te, daj mi da ideeeeem... - Ne dam, idemo u auto - Onda mi mamice, POSUDI DA IDEM, mojim te..... Mali je skužio da se nešto može dati, a nešto posuditi.... DRUGA . Nedjelja ujutro. Prekrasno vrijeme. Otvorili ulazna vrata na kući da nam dođe malo sunca i svježeg zraka. Mali istrčava van i viče iz sveg glasa: - mamice, dođi blzo van! Vidi kako je prekrasan dan IZNIKNIO!!!!!! Vidi se da je dijete često u vrtu, iznikne ovo i ono, pa valjda može i prekrasno nedjeljno jutro....... Želim vam da vam IZNIKNE jedan sasvim pristojan utorak, i sve vas 2mama |