dva

Jako mi je žao, te pljačke postaju naša svakodnevica, čak više ni ne zvuči nekako bombastično kad čujem, toliko su česte. Red bi bio da se zamislimo što to znači:

1) tolerancija se smanjila- primamo to ko normalno, zdravo za gotovo: bila pljačka, čovjer ranjen/ubijen – idemo dalje, što ima na programu, bb ili neki krimić,...grozno!

2) zapitamo li se ikad tko su ljudi koji pljačkaju banke. Jesu li to baš uvijek neki mladići iz nesređenih obitelji, sa traumama iz djetinjstva zbog oca alkoholičara ili majke drogerašice... ili su to ponekad relativno školovani ljudi koji su zbog spleta okolnosti, u nastupu očaja zbog otkaza, zbog neplaćenih računa, zbog operacije djeteta koja košta puno tisuća eura.. nemojte me krivo shvatiti, apsolutno nemam namjeru braniti pljačkaše, niti opravdavati njihov zločin, a posebno pucanje u nedužne ljude koji su se tamo svojom nesrećom zatekli. Samo naglas razmišljam (pišem) i pokušavam smisliti zašto recimo, u vrijeme bivše jugoslavije nije gotovo uopće bilo pljački banaka, ne vjerujem da su zakoni bili stroži nego danas, valjda smo bili manje pod utjecajem američkih filmova, a i socijalna sigurnost je bila veća (nažalost, ali istinito)...

3) baš i ne čujem da su puno tih pljačkaša pohvatali ovi naši polismeni. Unatoč svoj modernoj tehnici i forenzici, kao da su mafijaši uvijek korak ispred, ili je kao i u svakom dobrom trileru, za svaršenu pljačku potrebno imati i svoje ljude u plavom?

Danas je petak, želim vam lijep vikend, da ga provedete sa onima koji su vam dragi.
Zagrebčani, nadam se na nećete baš biti toliko blokirani zbog ove najnovije svinjarije, ajmo: na sljeme, na sljeme, na seljemeeee