< | listopad, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Da se nadovežem na prethodni post, nastavljam o mojoj baki, a i nečijim tuđim bakama. Ima jedna pjesmica, ne mogu se sjetiti ni tko ju je napisao ni kako točno ide, a uči se u nižim razredima osnovne škole : Ako sretneš moju baku Negdje samu na sokaku Ti joj priđi srca laka Kao da je tvoja baka Pomozi joj, mali druže Jer je noge slabo služe A i oči slabo vide Pa mi baka sporo ide ...Usred vreve bučnog grada da mi baka ne nastada ... prepoznat ćeš moju baku i po hodu i koraku(?) i po bijeloj, sijedoj kosi i po štapu što ga nosi... a kad baka dođe kući brže će joj srce tući o tebi će, sva u sreći mnogo lijepa meni reći. a i kod moje nove blogo-prijateljice Moix pročitala sam ponešto o ponašanju strarijih u tramvaju, o dilemi: biti pristojan i vječito stajati, ili se praviti lud i zuriti kroz prozor...pročitajte, zanimljivo je :)) Sjetila me ona na svakonedjeljni problem – u crkvi. Moj veliki sin je ministrant, i zbog njega i ja najčešće idem na dječiju misu, u devet sati. Uvijek dođemo ranije, negdje oko petnaestak minuta prije početka, da se Veliki može presvući u sakristiji. U to vrijeme u srkvi ima mjesta kolko hoćeš, i naprijed i odostraga, na stolcima i u klupama. I tak si je izaberem mjesto s pogledom, smjestim se, pogasim mobitele, malo sama sa sobom prošutim..i misa samo što ne počene.A tad se obično pojavi neka strarija, deblja, nemoćna osoba, stane kraj mene i bezočno me promatra, nakašljava se, vješa torbu meni iza leđa...i očito mi ukazuje na to dabi joj trebala prepustiti mjesto. Pa, molim lijepo, i jabih malo duže ostala u krevetu, u miru i u zadnji tren srknila jutarnju kavicu, ili očistila grincajg za ručak, izvadila pile iz zamrzivača...ali ne, ja sam se ili ustala ranije, ili to sve odgodila da dođem na vrijeme, i sad bi još za kaznu trebala stajati cijelu misu. A baš mi ni ove moje misne cipelice nisu najudobnije... Nekad se napravim luda, ponekad se i ustanem, a uzadnje vrijeme imam najbolju taktiku: ne sjedam na kraj klupe, već u sredinu :)) A kako vi to rješavate? I tko zna autora pjesmice? |