dva

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

04.10.2005., utorak

I dalje o baki..bilo čijoj

Da se nadovežem na prethodni post, nastavljam o mojoj baki, a i nečijim tuđim bakama. Ima jedna pjesmica, ne mogu se sjetiti ni tko ju je napisao ni kako točno ide, a uči se u nižim razredima osnovne škole :

Ako sretneš moju baku
Negdje samu na sokaku
Ti joj priđi srca laka
Kao da je tvoja baka
Pomozi joj, mali druže
Jer je noge slabo služe
A i oči slabo vide
Pa mi baka sporo ide

...Usred vreve bučnog grada
da mi baka ne nastada
...
prepoznat ćeš moju baku
i po hodu i koraku(?)
i po bijeloj, sijedoj kosi
i po štapu što ga nosi...

a kad baka dođe kući
brže će joj srce tući
o tebi će, sva u sreći
mnogo lijepa meni reći.


a i kod moje nove blogo-prijateljice Moix pročitala sam ponešto o ponašanju strarijih u tramvaju, o dilemi: biti pristojan i vječito stajati, ili se praviti lud i zuriti kroz prozor...pročitajte, zanimljivo je :))

Sjetila me ona na svakonedjeljni problem – u crkvi. Moj veliki sin je ministrant, i zbog njega i ja najčešće idem na dječiju misu, u devet sati. Uvijek dođemo ranije, negdje oko petnaestak minuta prije početka, da se Veliki može presvući u sakristiji. U to vrijeme u srkvi ima mjesta kolko hoćeš, i naprijed i odostraga, na stolcima i u klupama. I tak si je izaberem mjesto s pogledom, smjestim se, pogasim mobitele, malo sama sa sobom prošutim..i misa samo što ne počene.A tad se obično pojavi neka strarija, deblja, nemoćna osoba, stane kraj mene i bezočno me promatra, nakašljava se, vješa torbu meni iza leđa...i očito mi ukazuje na to dabi joj trebala prepustiti mjesto. Pa, molim lijepo, i jabih malo duže ostala u krevetu, u miru i u zadnji tren srknila jutarnju kavicu, ili očistila grincajg za ručak, izvadila pile iz zamrzivača...ali ne, ja sam se ili ustala ranije, ili to sve odgodila da dođem na vrijeme, i sad bi još za kaznu trebala stajati cijelu misu. A baš mi ni ove moje misne cipelice nisu najudobnije...
Nekad se napravim luda, ponekad se i ustanem, a uzadnje vrijeme imam najbolju taktiku: ne sjedam na kraj klupe, već u sredinu :))
A kako vi to rješavate?
I tko zna autora pjesmice?


- 14:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>