Petak je, trebali bi se osjećati šajni, hepi, jer arbajt je finito. Do ponedjeljka u revijalnom tonu...
Meni je ionako ovog tjedna već preko glave. Počelo je s onim hladnim ponedjeljkom, a tako je i ostalo do danas. U ponedjeljak je poslijepodne kod nas bilo 11 celzića. Kiša, hladno, baš kako i napisah u naslovu svog posta. E, i u takav hladni dan, vraća se moje prvorođeno zlato iz škole, upada u kuću oko pola šest popodne samo u majici kratkih rukava. Ja, naravno, odmah fajer po njemu, jer u subotu sam mu temperaturu od 38,5 skidala. Ispostavilo se da su mu, dok je bio na satu tjelesnog, iz svlačionice ukrali majicu dugih rukava, a jaknu nije ni ponio od kuće. Shit!! Pisali su dva inicijalna testa, iz matke i hrvatskog, i to dva sata zaredom. Uopće nisam sigurna da je to u redu, al kako drugima tako i njemu (jadna li mu majka!).
U utorak je sezona smrzavanja nastavljena, pa sam umjesto ovog ili onog, poslijepodne provela u kuhinji sa malim zlatom, ispekla sam, sasvim neplanirano, fini kolač od višanja, jer to mi je bilo jedino rješenje da se malo ugrijem. Zakoniti je navečer, pod prijetnjom moratorija na bračne dužnosti do Petrova (29.06. za neupućene), hitrim skokom potpalio centralno.
U srijedu sam na poslu popila 4 kave (nescaffee) i pojela 1 jogurt (dobar datum!) i 2 slana peciva. Ne bih to tu pisala da nije važno za ostatak priče. Dakle, izgleda da me je nešto u toj kombinaciji dotuklo. Cijelo poslijepodne sam grlila wc školjku, pa je malo grijala, pa tako preko nekoliko sati...Bila mi je u prolazu i mama svratila, pa onako kroz šalu nabacila: «Znam ja da si ti već ozbiljna gospođa u godinama...al ak ti se dogodilo, nema veze, imamo mi benkica i pelena, niš se ti ne sekiraj ;) !» Ne, nisam u blagoslovljenom stanju, al se definitivno radi o nekom sranju. I tak, potrajalo je to uz blagu temperaturicu od 37,5 još i cijeli četvrtak. S nešto blažim simtomima. Baš sam si onda mislila kako je dobro da nam se ne ostvari baš sve što si želimo. Ja sam si u obadvije svoje trudnoće priželjkivala da imam mučnine, pa sam mislila da ću onda manje jesti, i manje se udebljati...Sad vidim koji je to bed...
Danas je donekle sve ok. Jedino mi baš ne idu ni kava, ni cigareta, al sve zlo u tom.
Danas je inače i prvi dan jeseni, tak su nas bar u školici učili. A s obzirom da nam je ljeto bilo ko jesen, uskoro bi mogli i ovakve slike gledati:
Ovo je snimljeno u veljači, s mog prozora.
|