dva

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

11.09.2005., nedjelja

Malo doživljaja sa godišnjeg :( (2)

Ma, šta da vam pričam, prisjela mi i kava, i godišnji i sve...Odmah smo otišli kod jedne jako dobre tete zubarice, koja nas je uzela preko reda. Pregledala ga je, istelefonira se na sve strane i saopćila mi tužnu istinu: ništa se spasiti ne može. I taj krnjotak mora ići van, nek dođemo kad se odlučimo za vađenje...
Išli smo odmah sutradan. Sto puta sam se preznojila dak nismo do tam došli. Mali nije, naravno, kad ne zna što ga čeka. Najprije sam sjela ja, pa on meni u krilo. S nogama sam mu držala njegove noge, s jednom rukom ručice, a s drugom čelo. Dobio je injekciju, teta je uzela kliješta...i gotovo. Stvarno je bio predobar, toliko je malo plakao, da se ja već pribojavam da mu nešto nije u redu s osjećajem za bol.
Image Hosted by ImageShack.us
Junak mamin, sunce moje krezubo...
Još i sad, nakon mjesec dana, srce mi se stisne kad se nasmije, a ono – umjesto malog bijelog zubića – jupa –što bi on rekao.

- 08:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>