dva

31.08.2005., srijeda

Ne mogu vjerovati...1 (jer će ih sigurno biti još)

nagradno pitanje: kako na najgornji balkon? A sad post: Poznate su priče o neposlovnosti nekih ljudi, firmi, obrtnika, davatelja kojekakvih usluga, državnoj birokraciji...uglavnom svatko od nas zna bar ponešto o tome. Mene ništa posebno ne može više iznenaditi ili zgroziti, pa ipak.. Dođe prekjučer moj ujo, na poziv. Krepala mi vešmašina ( ma znam: perilica rublja). Pogleda što je, izvuče potrgani remen, i Zakonitog pošaljemo po novi, a on i ja nabacimo spiku uz kavicu :)) Priča mi o rođaku svoje žene. Mladić je fenomenalan. Upoznala sam ga, slatkiš, a pametan, mmmm. Ma dobro, mlad je i ja nemam nikakvih pretenzija, ali mali je stvarno zakon. recimo da se zove Petar. Rođen u njemačkoj, od roditelja gastarbajtera. Tamo živio, tamo se školovao. Roditelji su ga naučili hrvatski, s kojim se odlično služi. Jedan veeeliki pljesak za njih! I tako naš Pero završio školicu. Izuzetno bistra glavica, idu mu jezici, i još štošta, pa odlučio postat bankar. Svagdje gdje je radio, za svoj rad je dobio samo superlative. I Petar postao vrlo cijenjeni broker. Pa mu njemačka nije bila dovoljna, otišao malo čovo u Veliku Jabuku. pa mu bilo malo predaleko i bez veze. Vratio se u europu. London. Vozi ludilo od auta, ima prekrasnu djevojku. Ženi se slijedeće godine. Uza sve to, ostao je sasvim običan, jednostavan, prijazan... Odlučio Petar da u Hrvatskoj, domovini svojih predaka kupi zemljište na moru. Bankarski mu mozak ne daje da iskešira lovu za gradilište i gradnju. Odlučio dići kredit. Došao u jednu poslovnicu jedne vrlo poznate banke i zatražio kredit... Razočarao se skroz-naskroz: - na spomen iznosa od 150 tisućica ojra, službenica banke je umalo pod stol pala - ne može bez jamaca i sudužnika, a gdje će on tu naći nekog kome je trećina plaće tisuću eura - nudi u zalog svojih 150 tisućica eura, da stoje na njegovom računu u njihovoj banci – ne može - nudi pod hipoteku roditeljsku kuću u slavoniji – ne može - traži razgovor sa njenim šefom ili direktorom – ne može.... I sad se ja pitam ko je tu lud?? I čudim se otkud mladom Petru još volje da ima nekretninu u ovakvoj zemlji? I da toj zemlji ostavi neku lovu na ime poreza za tu nekretninu I dio svoje plaće, kad dođe na odmor, a nije mu bed otići na azurnu obalu, španjolsku majorku, ibicu, safari u africi, tunguziju, kam god?

- 15:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.08.2005., ponedjeljak

Rekapitulacija

Kao što i sam naslov kaže, evo moje rekapitulacije kolovoških slavlja. Ova sličica gore je načinjena sa mojim novim mobitelom, dakle, to se zakoniti isprsio (recimo..). Veliki sin mi je gotovo od uzbuđenja i zaboravio dati TO nešto što mi je kupio, a meni će se jako sviđati, a uopće to ne želim.. to je ova prekrasna knjižica kojoj na naslovnici stoji: “za dar i upomenu..Mojoj voljenoj majci” i zamalo sam se rasplakala dok sam je čitala. Uz lijevi rub sam postavila novi prsten (nije baš nešto vidljiv) koji sam dobila od prijetelja, poseban je i prekrasan, srebrni, sa lijepim ohridskim biserom. Ah što mi se sviđa... Naravno, majka ( i moja i njegova) zna da je najbolje turniti nešto šuške, pa da si kupim što mi treba, pa su tako obje te divne gospođe i učinile. Bilo je tu još parfemčića, kozmetike, pa čak i jedna zdjela za raditi dizano tijesto. To je došlo po narudžbi, jer se planiram ove zime posvetiti usavršavanju u pravljenju kolača od dizanog tijesta. Oni koji me malo duže čitaju znaju da sam skroz na nekim dijetama(barem početkom tjedna), a ovo planirano usavršavanje mogle bi pokvariti plan ulaženja u konfekcijski 36. E ne, dragi moji, baš nasuprot. Primjetila sam da što više pravim kolače, to ih manje želim jesti..Ajd sad ne budite zlobni, i ne pomišljajte da moji kolači nisu ukusni. U svoju obranu prilažem fotke kolovoških torti: A i moj Zakoniti se iskazao, pa je priredio mooogooo pizze za velike i male goste: I za kraj, pila se berba 2003 ( dobro, ne cijelo vrijeme)

- 14:29 - Komentari (20) - Isprintaj - #

26.08.2005., petak

Peciva

Peciva od dizanog tijesta su isto super uspjela. Za one koji žele probati, a dizano tijesto im isto nije baš u genima, evo prokušanog recepta. 1 kg mekog brašna 1 kocka svježeg kvasca pola lit mlijeka 2 velike žlice šećera 1 vel. žlica soli 2 velike žlice kis. vrhnja 2 dcl ulja sve se umjesi, ostavi da se diže, pa premijesi, napravi se 6-7 kruščića, svaki se razvalja u krug, režu se trokuti, zarolaju, poslože u tepsiju, premažu umućenim jajetom, pospu još malo solju, pa sezamom, makom, kimom ili ničim. Peku se cca 25 minuta. I to je to.

- 15:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

jaje na oko

Za početak: otvoriti konzervu kompota od marelica i istresti ih u neko cjedilo da se ocijede.Sok sačuvati. Biskvit: 2 jaja 12,5 dkg šećera 12,5 dkg margarina-omekšalog 14 dkg brašna pola praška za pecivo - sve se smiksa i istrese u dobro namašćen i pobrašnan lim. Biskvitna masa je malo tvrđa, pa će vam biti potrebna mazalica ili kuhača da je razvučete po tepsiji. Stavi se peći na uobičajenu temperaturu za pečenje biskvita. Odmah treba pristupiti kuhanju kreme. Krema: pola litre mlijeka 2 vrećice pudinga od vanilije 8 žlica šećera -skuhati na uobičajen način, kao pudig (dakle odvojiti od te politre malo mlijeka i umutiti prašak pudinga i šećer. Kad ostatak mlijeka zakuha, ukuhati to i dalje miješati dok ne bude skuhano) u skuhano dodati 2 čaše kiselog vrhnja( može “plavi”, a može i “crveni” poklopac) još malo promiješati i izliti odmah na vrući biskvit, koji bi taman trebao biti pečen. E prije istresanja kreme na biskvit, trebalo bi ga malo poškropiti onim sokom od kompota, a ja to često zaboravim ;) Dakle, na bisvit (vruć) izliti vruću kremu i u nju raporediti ocijeđene marelice i to tako da izgledaju kao žumanjak. Konveksno, ne konkavno ;) Sad u miru skuhati preljev za torte, prozirni, i preliti ga preko kolača. I to je to. Stvarno nije komplicirano, sve ide jedno za drugim, i uglavnom ga svi vole.

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Rođendanski kolači

Šmrc, šmrc...a sve sam sličice lijepo pripremila, i sad mi nešto šteka kod hostanja, a nisu preko 650 kb, i ne znam koji je sad vrag.. Tekst ostavljam, sa sličicama ću se još malo pozabaviti, ak budem imala vremena, jer upravo smo saznali da nam je netko provalio u skladište... šit, šit... Evo, još jedan post danas. U stvari, htjela sam se malo pojadati kako sam umorna i neispavana, i kak mi je već navrh glave kolača, i slavlja, i proslava i rođendana. možda je to malo nepravedno i malo (puno?)dvolično, jer znam da kad mi danas popodne dođu moji roditelji, kumovi i prijatelji, da ću ih srdačno dočekati i znam da ću zaista i biti sretna što su me se sjetili. Al sada sam stvarno umorna. Sinoć sam ispekla neki kolačić nabrzaka. Pa onda sam pomislila: a što ak to bude malo?! Pa umijesila peciva(slana) od dizanog tijesta. To inače uopće ne radim često, i nisam neka majstorica. Imam recept, jer sve ono “otprilike” kod mene ne drži vodu. Svaka čast ženama koje rade tijesto “otprilike”, “vidiš, osjetiš pod rukom” , ma nema toga kod mene. Vaga ruls!! Daklem, prvo sam napravila “jaje na oko” Valjda se nešto i vidi... To je stvarno nabrzaka kolač. Evo recepta: Za početak: otvoriti konzervu kompota od marelica i istresti ih u neko cjedilo da se ocijede.Sok sačuvati. Biskvit: 2 jaja 12,5 dkg šećera 12,5 dkg margarina-omekšalog 14 dkg brašna pola praška za pecivo - sve se smiksa i istrese u dobro namašćen i pobrašnan lim. Biskvitna masa je malo tvrđa, pa će vam biti potrebna mazalica ili kuhača da je razvučete po tepsiji. Stavi se peći na uobičajenu temperaturu za pečenje biskvita. Odmah treba pristupiti kuhanju kreme. Krema: pola litre mlijeka 2 vrećice pudinga od vanilije 8 žlica šećera -skuhati na uobičajen način, kao pudig (dakle odvojiti od te politre malo mlijeka i umutiti prašak pudinga i šećer. Kad ostatak mlijeka zakuha, ukuhati to i dalje miješati dok ne bude skuhano) u skuhano dodati 2 čaše kiselog vrhnja( može “plavi”, a može i “crveni” poklopac) još malo promiješati i izliti odmah na vrući biskvit, koji bi taman trebao biti pečen. E prije istresanja kreme na biskvit, trebalo bi ga malo poškropiti onim sokom od kompota, a ja to često zaboravim ;) Dakle, na bisvit (vruć) izliti vruću kremu i u nju raporediti ocijeđene marelice i to tako da izgledaju kao žumanjak. Konveksno, ne konkavno ;) Sad u miru skuhati preljev za torte, prozirni, i preliti ga preko kolača. I to je to. Stvarno nije komplicirano, sve ide jedno za drugim, i uglavnom ga svi vole. Peciva od dizanog tijesta su isto super uspjela. Za one koji žele probati, a dizano tijesto im isto nije baš u genima, evo prokušanog recepta. 1 kg mekog brašna 1 kocka svježeg kvasca pola lit mlijeka 2 velike žlice šećera 1 vel. žlica soli 2 velike žlice kis. vrhnja 2 dcl ulja sve se umjesi, ostavi da se diže, pa premijesi, napravi se 6-7 kruščića, svaki se razvalja u krug, režu se trokuti, zarolaju, poslože u tepsiju, premažu umućenim jajetom, pospu još malo solju, pa sezamom, makom, kimom ili ničim. Peku se cca 25 minuta. I to je to. Bude ih otprilike ovoliko, ili još malo više, jer smo Veliki sin i ja morali od svake tepsije malo probati. samo da vidimo jel dosta pečeno, slano... Apdejt prikeljila sam sad samo ovu zdjelu sa pecivima, a htjela sam nešto sasvim drugo. ja lijepo sve napravim po trillili receptu, pritisnem HOST on mulac (kompić) misli, misli, napiše mi DONE, a ono niš, nikakvih kodova, ma baš sam žalosna ...šmrc

- 15:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Hvala

25.08.2005., četvrtak

Tajna najveća...

Prepričavam jučerašnji razgovor. Hodao je zamnom do spavaće, gdje sam se presvlačila nakon što sam dojezdila s posla. One njegove tamnosmeđe oči samo su bljeskale od uzbuđenja. - mama, mama, znaš da sam danas bio u gradu sa bakom? - znam. jesi je opelješio, opet? - ma kupio sam ti super poklon za rođendan... - ma nemoj, a ti znaš i da mi ide rođendan - pa znaaaaam, u petak - (ja šutim, ne ispitujem dalje) - ma neću ti reći, do petka... ma to je nešto...ono, nikad ne bi pogodila što je. Ma, to je nešto, što si ti 100 posto ne želiš za rođendan..al super je...vidjet ćeš..jako će ti se svidjeti... Jedva sam ga istjerala iz sobe. Skoro je odao tajnu. Jedva čeka sutra. Sad se već i ja pitam što bi to moglo biti. Nešto što si ne želim, a baš je super i jako će me razveseliti.. Zlato mamino. Torta je sa krstitki, od prošlog vikenda. Ja držim, Zakoniti fotka. Slobodno možete početi sa čestitkama... :)) apdejt Trililice hvala, još me neki detalji zanimaju glede stavljanja tih slikica, al to ću ti poslati mail ovih dana, kad uhvatim vremena

- 12:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.08.2005., srijeda

tekst istek pišem..

a vi možete komentirati i samu sličicu ;) Ma htjedoh vas sve pozdraviti, al evo, moram se skinuti sa neta. Sad sam na nekoj divljoj vezi, ne radi mi "normalna" na poslu, neki nesporazum oko (ne)plaćenih računa kod našeg tekom-a. Mislila sam razglabati o tome kak se mijenjamo pod utjecajem naše okoline, htjeli mi to ili ne. Ja, npr, dok sam radila sa dvojicom kolega, uopće nisam našminkana dolazila na posao. Znalo mi se dogoditi da ne stavim ruž od ponedjeljka do petka. Al kad mi se jedno vrijeme pridružila jedna krasna kolegica u uredu, primjetila sam da sam ( ne najerno) više pažnje posvećivala svojoj frizuri, šminki, odjeći.. za posao. Zašto - vrag će ga znati. Valjda ono nešto žensko, konkurentsko, natjeralo me da pomislim : što može Sara, može i Bara.. Mislim da je to tako i s većinom drugih ljudi u sličnim situacijama. Nekad su te promjene dobrodošle, nekad baš i ne... a što mislite o našoj Lisi?? Moram ići... Fotke od burnog vikenda uskoro..

- 14:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.08.2005., petak

after paty 1

login...berba 2003

eto fotke :P

eto fotke, al stvarno više ne znam kako da je smanjim, da se gledatelj ne uplaši kad je vidi...treba odvuči klizač udesno da se vidi moje malo zlato, ovo lijevo je strikina glava (da glava...) ak netko zna kako, nek mi napiše, bog će mu već platiti. ak ne, onda ću malo ostaviti ovu slonovsku fotku, pa je brišem pred kraj radnog vremena ;)

- 10:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #