dva

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

29.07.2005., petak

odjava...


Lipi moji, i najpose lipe moje, odoh i ja na malo zasluženog godišnjeg :)) Čini mi se kao da je već i počeo jer smo sinoć zaružili u našem rashlađenom voćnjaku-dvorištu. Slavilo se nekoliko imendana Viktor-Viktorija, a jedna nam je slavljenica jučer u obitelj donije la i peinovu – malu djevojčicu ANU. Povoda za lumpovanje nije nedostajalo, kao i domaćih suhomesnatih i krauthakerovih tekućih pomagala. Još kad u familiji imate preko nekoliko nadarenih meštara za gitaru, to vam potraje do jedan iza ponoći. Možda bi i dulje da danas nije radni dan.

Dakle, sitno odbrojavam, do 15,30 sati i odoh ja...kući ;) I nema me na radnom mjestu do 16. kolovoza. Tu i tamo ću se prispojiti navečer da vidim što ima, al sam onak po starom on-line istek sredinom mjeseca.
Nadam se da me nećete zaboraviti i da mi nećete zamjeriti što vas ne čitam i ne komentiram ko inače. Brzo prođu 2 tjedna, pogotovo kad ne radiš, hi, hi..

I iza kraj, evo nekoliko želja, čestitki i pozdrava mojim blogo-prijateljima (ne zamjerite mi ako nekog preskočim, nije namjerno – majkemi):

- mom evropejskom slavoncu , na privremenom radu u metropoli, želim što manje uzrujavanja zbog povećevanja broja euroskeptika, jer “kolo sreće se okreće..ko bi gori, sad bi doli”
- neneku , da mu urode sve one neprskane divote od voća i povrća kod punca i punice
- mojoj dragoj pepici , velikoj šahovskoj zvijezdi u usponu, da se lijepo provede na sjeveru europe
- slakici zvakici , da prestane pušiti forever, al da se ne udeblja od čevapa, u kojima sada zasluženo uživa
- vanilla , da uživa u moru i suncu, a pesa(psa, čuku,džukelu, šonsija..) da nema nigdje na vidiku, ni ništa pseće, osim možda pasje vrućine, a to joj ne bi trebalo biti problem kad se ima gdje bućniti..
- antuntunu , djuri da uživa sa svojom djurdicom
- mafijašu , da uživa sa svojom femili, te da mu ne presuši inspiracija za postove i viceve s kojima nas svakodnevno razveseljava
- monoperajAnki , (daj skrati nick ;)) da se povrati bez velikog stresa u svakodnevicu nakon zavidnih 7 tjedana odmora, da joj Savšeni bude još savršeniji, a djevojčica lijepa i slatka kao što je i sada
- laprdavoj , – slavoniju u glavi i lovu u žepu
- divljoj Magi , - a što drugo nego i dalje da divlja po svojim Jezerima, a može i metropoli, samo nek ne skače više
- našem konju u usponu , da si nađe tog basistu, ili šta mu već (osim one siće od par tisućica eura) fali za bend
- rozom slonu , (o, kako ovo blesavo zvuči, sorry) da joj vožnja bicikletom više ne bude traumatično iskustvo
- doturu Luki (a nije Kovač!!) da mu zg dvevnik obiluje lijepim vijestima iz našeg lepog, belog Zabrega
- mojoj dragoj trililici , da se osvježena vrati sa odmora i napiše šta ima novog na njenom molu, a i inače
- šampsici , - da osvoji na nagradnoj igri putovanje u Pariz za dvije osobe, doček nove 2006. pod ajfelom
- tinmenu , – da krene sekinim stazama u osvajanje blogosfere
- Thejici , – da počne dobivati u beli ( isebi to žarko želim u zadnje vrijeme jer me baš neće )
- Bugi-vugi , – da ‘preživi’ ljetovanje, i uspije se malo i odmoriti
- koki , - da joj šef ( ma moš mislit, al nema veze) napravi vlastiti vece, u koji muški ne ulaze ni pod razno ;)
- ddeddi , – da mu višnja u žabnom doživi potpun oporavak nakon nedavnog tajfuna, a može i novčanik, ak je potrebno
- gaji , zagrebačkom, da si nađe novog ljubimca, ak već nije, sad preko godišnjeg (samo da mi ne napiše: VEĆ SAM GA NAŠAO! ČITAJ PAŽLJIVIJE MOJE POSTOVE!!)

Pozdravljam i ‘moresnova’ u švedskoj, zemljaka ‘vrpolje’ koji je već predugo odsutan sa svog bloga, ‘hajdučicu’ i njenu obitelj, a posebmo maloga slatkiša Damjana, ’devila’-vražuljka jednog travničkog, mladoj tenisačici ‘ pupi’, mnogo sportske i ljubavne sreće ‘ she devilicu’ s kojom je valjda sve u redu, i malo zlato u njenom trbušćiću :), osječanku sa zg tablicama ‘cookie’ koja je isto preeeeeedugo bez novog posta, pa ‘verde’, a i zlatno pero ‘freestylera’ kod kojeg mnogi od nas željno očekuju nove nastavke priče o Anđelu (anđelini njegovoj)

sorry ljudi, ima vas još, al moj zakoniti već trubi pred firmom, moram gibat...
valjda sam vas sve dobro izlinkala. ;)

- 16:25 - Komentari (23) - Isprintaj - #

26.07.2005., utorak

antonijo...daj salate, i pusti me na miru!!

Antonijo, vruće mi je... al ne bih ja nesti, ja bih klimatiziranu spavaću, a prije toga neku finu salaticu, jer sam gladna kao vuk. Evo dva recepta za ove vruće ljetne dane. Ja mogu jesti samo to, ne treba mi neka mesina pride.
Još sitno odbrojavam do godišnjeg. nekidan me zvao pravnik iz firme da me pita kad idem, da mi može napisati rješenje. Tako sam saznala da mi u godišnji ulaze i subote, koje mi inače nikad nisu radne. Ma, ni nije me to toliko diralo jer mi svake godine i tako propadne po pet, šest dana koje ne stignem iskoristiti. Čula sam da nekoma dišo i plati dane koje ne koriste. Al za to mu treba biti blizu. Jako blizu. Onog mjesta. A ne, hvala!

Evo recepata:

KOPAR SALATA
1 veća glavica karfiola (cvjetače)
1 jogurt
1 kis. vrhnje
prešana šunka (cca 20 dkg ili kolko vam milo)
sol, biber, sitno nasjeckani kopar(ili sušeni) – malo!
- karfiol skuhati, iskidati na cvjetiće
- pomiješati jogurt, vrhnje i začine
- prešanu šunku izrezati na kockice
- sve pomiješati

FETA SALATA
po nekoliko komada:
rajčice
krastavca
svj. paprike
crveni luk (1 veća ili 2 manje glavice)
kukuruz šećerac iz konzerve (mala konzerva)
feta sir
- povrće izrezati na kockice, krastavcu možete ostaviti koru
- feta sir isto na kockice
- kukuruz ne morate ;))
- sve sastojke pomiješati i začiniti sa malo ulja, octa i “zasoliti” vegetom – malo

Uživajte!




- 15:31 - Komentari (24) - Isprintaj - #

25.07.2005., ponedjeljak

još jedan o sevi..

Jutros čula na lokalnoj stejšn:

Jeste li znali što je bila Severina prije nego je postala popularna??
PA, PJEVAČICA!!

- 15:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ode mast upropast..a i nova provala Malega

Baš nešto čituckam jutros kod dr Luke o promjeni klime, pa se prisjetih da su me te glupe ljetne kiše natjerale na jedan neplanirani poslić prošli tjedan. Naime, tamo negdje u travnju pisala sam o tom kak sam si posadila nešto cvijeća oko kuće. I na to potrošila nešto vremena i kuna. I lijepo su mi napredovale te moje biljčice, uživala i ja i prolaznici u njima. Čak sam ih i poslikala, mjesec dana kasnije, 25.05.2005.
I što se dogodilo?? Biljčice mi obolile totalka. Listovi im pobijelili, osuli se nekim pljesnivim flekama i objesili se ko žalosne vrbe. Upitah moju sveki ( prof biologije) što im to bi. A ona kaže: pepelnica. I nema nekog lijeka. Nastane kad ima dosta vlage, sunca, pa hladnoće, ili tako već nešto. A prelazno je. Ništa, popi*dila sam, zgrabila veliku crnu vreću za smeće i sve ih počupala. I pobacala. I posadila nove, samonikle vodenike, koje će bi lijepe tamo negdje u rujnu.
Evo, ovako su izgledale, sad već pokojne petunije krajem svibnja :

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I za kraj, evo najnovije provale mog Maloga sina. Jedno subotnje jutro, dok smo se još izležavali u spavaćoj, uleti mali ko tajfun između mene i Zakonitog. Prije toga je izveo svakojutarnju operaciju iskrcavanja iz vreće za spavanje, pa krevetića. I to na način da prekorači ogradicu kreveta, pa hop, na noćni ormarić ( po narodski:natkasl), pa hop na naš krevet preko moje glave, pa hop među nas dvoje. I mazi se on tako s nama, i u jednom trenutku poviri pod tatin pokrivač (a tatica u adamovom kostimu)..razrogači one svoje prekrasne plave očice, složi zabrinuto-užasnutu facu i kaže mi: Mama, tata nema pejenu.



- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2005., petak

O višenamjenskoj kanti

ajooj! Opet su tri gladne godine prohujale od mog zadnje posta. A živi se..i skroz se nešto zbiva. Dosadna svakodnevica se izmjenjuje sa zanimljivim iskricama o kojima bi vrijedilo napisati koju. A malo (puno) sam lijena.
Kliknem ja na blogove omiljenih mi blogera i preko nekoliko puta dnevno, pročitam što ima. Tu i tamo komentiram, više ne, nego da.
Sezona je godišnjih odmora. Sline mi cure dok gledam slikice sa plaža. Mi ove godine ne silazimo na jug. Ima tomu dosta razloga. Najveći je kronični nedostatak novca, ali nije i jedini. Planiramo si još od prošle godine kupiti novi autić. Izračunali smo da bi nas 10 dana jadrana izašlo oko 7 do 8 tisuća kuma(krsnih), pa ak bi za toliko povećali učešće, i rata za brm-brma bi nam bila manja, manje bi za kamate dali, i tako to.
Ipak, da ne ostanemo baš cijelo vrijeme doma, obećali smo Velikom sinu izlet u zagreb, posjet kinu, kupanje na jarunu, obilazak onog nekog kafića koji će se zvati Bar, u kojem će se snimati najnoviji reality u hrvata, i naravno – hepi mil u mekdonaldsu. Točno mi ga je došlo žao kad je rekao da je do sad u životu dva puta bio u kinu, a ima deset i pol godina.
Na poslu sam sama. Kolega je na godišnjem do prvoga, a onda ja odoh na moja dva tjedna...Posla i ima i nema. Tlaka mi je jedino kad moram na zahod. Moram ponijeti telefone (fiksni i mob), a nemam ih baš kamo stavit dak sam na ćenifi. Katastofa, pa neću ih u gaće strpat. Probala sam ih i ne ponesti. I dakako da uvijek zvrče u nezgodno vrijeme. Danas sam se dosjetila. Imam u skladištu jednu lijepu plastičnu kantu....

- 11:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

15.07.2005., petak

Kakvi ste vi kad vas se probudi?

Jedno jutro, oko 6 i 30. Djeca spavaju, mi se spremamo na posao. Jurimo iz spavaće u kupaonicu, boravak. On radi od 7, ali ide autom, i obično polazi oko 6,45 od kuće. Ja radim od 7,30 i imam vremena i kavicu sa sveki popiti, a idem cipelcugom.
ON: i... ništa ne primjećuješ?!
JA: šta me sad cukaš, o čemu ti to.. daj da te vidim
ON: pa vidiii
JA: strava- sad vidim, obrijao si bradu. Očaj, pa što nisi i brkove, sad si ko hitler iz našeg sokaka. Jel stigneš sad sredit mustaše?
ON: ti nisi normalna. Ne stignem, a i da stignem, ne bih. Ma uopće nije loše, treba se priviknuti. Ajd bok, žurim.
JA: ajd, idi, idi...

Sutradan ujutro. Radnje posve iste. A razgovor ide ovako:
ON: i ti opet ništa ne primjećuješ?
JA: pa šta je sad??
ON: pa daj me jednom pogledaj, onak popravo!
JA: da, i..
ON: pa ženo, evo ti moje naočale
JA (savršenog vida): vidi, vidi..pa ipaakk si obrijao brkove! Izgledaš 10 godina mlađi, zlato moje, dođi da žena cmokne..njam, njam, fino, glatko, niš ne grebe..pa jesi to jutros obrijao?
ON: ne, još sinoć, kad si ti otišla spavati
JA: pa što menisi probudio?!!
ON: pa da mi odvališ šamarčinu! Ženo božja, ovaj, moja, pa jel ti znaš da te se ne smije dirati kad zadremaš!!!!

Baš mi je bilo žao. I opće nisam mislila da sam tako grozna :((((

Kakvi ste vi kad vas se probudi?


APDEJT - A VAŽNO
DANAS NISAM MOGLA NIKOME OSTAVITI KOMENTAR POSLIJE 12 SATI. Ne znam koji je kiki u pitanju. Post sam mogla objavit, a koment nigdje ne prihvaća. Ja se lijepo raspišem, a kad treba poslati, misli, misli, i napiše sorry, ups, ne mogu.
šit, šit...bulšit, a može i šajze, i merde

- 14:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.07.2005., četvrtak

Kako više nisam kompletna, tj priča o mom kulenčiću - zadnji dio

Jedna moja stara susjeda je znala reći: nedaj bože, što se podnest može... I stvarno je to tako.
Prištekali su me još u bolničkoj sobi na neku infuziju, u kojoj je bilo i to sredstvo za uspavljivanje. I sad ja čekam kad ću zaspati. A ono nikako, pa nikako. Opet došla sestra i kaže da skinem i tu spavaćicu. Ja: pa nećete me valjda golu po bolnici vozati??? Ma pokrit ćemo mi tebe do tamo, ne brini se..Joj što volim kad mi tako netko kaže TI, odma si djelujem ko neki curičak, a ne teta sa dvoje djece u četvrtoj dekadi. I pokrila me sestra i provozala hodnicima, liftovima, i uvezla u operacijsku salu. Premjestili me na neki ležaj toliko uzak, da sam mislila kad zaspem da bi lako mogla opast s njega. Ruke mi raširili u razručenje, privezali (užas!!!) nekim kajišićima ko da bi im ja nekud bježala, i sa mene skinuli onu zelenu krpu. Ležim i gledam u plafon, ne znam kud bih. Točno iznad moje glave ono okruglo, što sam mogla vidjet u filmovima, svjelo, reflektori, da kirurzi sve dobro vide. Sad su bili ugašeni, pa je služilo kao ogledalo. Katastrofa. Razmišljam da tak nekako izgledam i na plaži, samo imam one dvije krpice....Zaspala sam zamišljajući kričanje galeba i zapljuskivanje mora po mojim tabanima.
Operacija je trajala do ponoći, upala slijepog crijeva bila je točno dijagnosticirana, na vrijeme se operiralo, pa nije puklo. A bilo je sasvim blizu. I još su mi rekli da je bilo svo usukano i puno nekih priraslica i da je prava sreća da sam ga se riješila. Mog kulenčića. Nisam to ni znala, a kao pušem se da sam neka slavonka, da se kuleni prave tako da se smjesa napuni u baš taj dio svinjskog crijeva koji se kod ljudi zove ćoravo.
Bila sam još nekoliko dana u bolnici, sve skupa tri tjedna na bolovanju, imam ožiljak od 5,5 cm na mom trbušćiću, i neponovilo se više...


- 13:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Kako više nisam kompletna, tj priča o mom kulenčiću II



I tako, svu zabezeknutu, odgurali oni mene na onoj stolici sa kotačima do odjela kirurgije, smjestili u praznu sobu, dali neku podrapanu bolničku spavaćicu i rekli: skidaj sve sa sebe. Ja pitam sestru pa jel baš sve-sve. I potvrdi ona. A što ću, svukla sam se i legla. Sto misli mi kroz glavu projurilo. Boljelo me je stvarno jako, i mislila sam, ak će operacija pomoći – reži miško, samo da ovo ne potraje još dugo. Negdje usput, na hodniku, cmoknila sam se sa Zakonitim, i pomislila: ak zalegnem, lako mi za tebe, al djecu mi nemoj zanemariti, dolazit ću ti u snove svake noći i gnjaviti, gnjaviti...
Dobila sam neki upitnik za ispuniti i to sa uloškom za kemijsku olovku, metalnim, TOZ, artikl 702, plavi. Te pitaju za bolesti, alergije, porode, mjesečnice, a najviše me iznenadilo pitanje koliko sam visoka i teška. Težinu sam odokativno zaokružila na jedan lijepi brojčić, djeljiv sa 2, 3, 6, 10 , 15 ...znala sam da nemam toliko, ali to im valjda treba za odrediti koliko će mi anestezije krknit, pa bolje da daju malo više, da se ne probudim prerano. A mislila sam ako se uopće ne probudim, to je ionako najljepši put u smrt. Samo, meni se još baš i ne ide. A nisam ni mužiću spomenila da želim da mi na parti piše i djevojačko prezime...Koliko sam visoka, pojma nemam, al i nisam neki košarkaški tip, tak da sam i to odokativno napisala, za koju god im to svrhu trebalo. Još jedna glupa stvar je da su mi mjerili temperaturu sa toplomjerom u guzi...dakle, svašta. Ko da sam mala beba. I ležim ja tako na desnom boku, toplomjer tamo gdje ga je sestra gurnila, kad u sobu ulazi dr anesteziolog. Došao me pregledati pred operaciju, poslušati pluća. Užas, ja ležim na boku zbog toplomejera, a on obilazi oko kreveta i sluša sa stetoskopom, i sprijeda i straga...Najgore od svega, što ga poznam, svirao mi na svadbi, s njegovim bratom u srednju išla, neugodnjak živi...


- 12:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Kako više nisam kompletna, tj priča o mom kulenčiću

Kad već u zadnje vrijeme stalno tepem po
bolesničkim temama, odlučila sam još i ovo
napisati, pa onda jedno vrijeme nadam se da ću
moći zaobilaziti medicinske teme.

Ja u svojih trideset i nešto godina nikad nisam bila na operaciji, nikad pod anestezijom, sve do tog petka, 03.12.2004. Otišla ja ujutro na posao, kao i svakog petka. Čak sam i za jauznu pojela neki topli sendvič, radila posao svoj svakidašnji, uredski, smišljala planove za popodnevni veliki šoping...kadli me nešto počelo stezati, štrecati u predjelu, hm, recimo:struka. Kako sam imala jedne sasvim zgodne crne, malo rastezljive hlače, najprije sam mislila da me to one žuljaju. Je da su konfekcijski br 38, i da sam ih kupila prije zadnje trudnoće, al’ nekako sam se ja ugurala u njih. Odozgor zgodna majičica, povrh svega moderan sakoić i sasvim prolazno za jedan običan petak u uredu.
Stezalo me je sve više, kako se primicao kraj radnog vremena. Već sam si potajno, da drugi kolege ne primjete, raskopčala i dugme na hlačama, pa šlic do pola...ništa mi nije pomagalo. Maštala sam o povratku kući, oblačenju najlabavije trenerke, zauzimanju “pustite me svi na miru” položaja na trosjedu. Da veselje bude veće, Zakoniti mi javi da će poslije posla ostati na fešti u firmi, neka teta je odlazila u mirovinu, pa je priredila party. Veselo, odma me jače zabolilo kad sam skužila da ću poslijepodne umjesto na trosjedu provesti u trkanju za Malim zlatom, i jedina sreća je bila što je Veliki sin išao u poslijepodnevnu smjenu u školu, pa sam bar njega skinula s vrata do navečer.
I tako, dovukla se ja doma, uspavala Malo dijete, izvalila sa na trosjedu(ipak), a meni sve gore i gore. Šarafa, steže, kao trudovi, a još k tomu i mučnina me hvata, tjera na povraćanje (da prostite), a gotovo ništa nisam ni jela za cijeli dan. Susjedi (svekar, svekrva i šogi) baš su taj dan otišli na promociju zbirke pjesama naše mlade rođakinje, tako da sam zaista bila prepuštena sama sebi i svojoj muci. Zovem Zakonitog, pitam ga dokle će, i da mi nije dobro, to je već bilo oko 19 sati. Zaista je ubrzo nakon toga došao kući i htio me voziti na hitnu. A meni se baš i nije išlo, jer mi je bilo glupo da im kažem da me boli od toga što su me hlače nažuljale. Mislim, fakat bi me mogli šutnit nogom u dupe i izbacit sa hitne..Već je i bigbrader započeo, a kod mene isto: boli i boli i muka pa muka. I popustim ja i spremim se za doktora. Na koncu, ne mogu mi ništa osim mi reć da mi nije ništa..Organiziramo čuvanje djece i odosmo na hitnu. Tamo gužva za parking za popi*dit, moral sam pješke jedno 30-40 metara, nigdje bliže mjesta. A to moje hodanje se svelo na stavljanje sasvim polako nogu ispred noge, tijela savijenog u srp bez čekića. Kad sam se konačno dovukla do dr i legla na stol za pregled, neka mlada i samosvjesna dr me upita da joj pokažem gdje to mene točno boli. A ja: pa skroz u krug. Kad je ona mene pretisla na jedno mjesto, malo poviše desnog kuka, zakukah ja: E TU JE IZVOR !!!(bola). Poslali me u bolnicu, šta će samnom. Proklinjala sam i Zakonitog, i rupe, i šahte po cesti i rekla mu ne bude li me dovezao do samog ulaza u bolnicu da si proba zamisliti što ću mu činiti. I tako, i tamo su me gledali, pipali, pritiskali i velevažno mi priopćili: IDETE VEČERAS NA OPERACIJU!
Mooolimm, šta, kako, pa ne mogu, nisam ni djecu izljubila...A kirurg mrtav-hladan: skinite prstenje i ogrlicu, pozdravite se sa mužem i vodimo vas pripremit za salu...

- 11:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.07.2005., srijeda

day after...



Sve je pod kontrolom, valjda. Dugo jučer nikakve povratne informacije od sina nismo imali. Slali smo mu sms-ove i ja, i Zakoniti, i baka, a od njega gotovo ni slova. Samo je na jedan upit jel te boli? odgovorio JAKO i to je bilo sve do navečer. Stvarno smo se već bili zabrinuli. Pa dobro, ako ne može govorit, al prsti ga ne bole, ima kuna na računu, ima punjač, zašto nam ne odgovara. I tako, sjedimo moja sveki i ja u našem voćnjaku-dvorištu i čistimo višnje (na nos mi već izlaze, a da mi vidite tek nokte...) i dođe ona, pametna kakva već je, na genijalnu ideju. Napiši mu, kaže, ovakav sms:

Ako slučajno nema šaman karata više za kupit,što drugo želiš da ti donesemo. Javi brzo, dok se trgovine ne zatvore. Možeš i napisati kako si i jel te boli. Vole te tvoji...

I napišem ja. I pošaljem. I čekamo. Čamimo čekajući, čisteći višnje. I nema odgovora. E sad je već postalo opasno. Jer ak’ ga to nije moglo natjerati da nešto napiše, izgleda da mu je stvarno gadno...Nisam mogla izdržati, nazvala sam ga oko 20 sati. I počela: “ ti samo govori aha i aa...” Uglavnom, bilo mu je dosta loše, povraćao je 6 puta, i izgleda mi stvarno jadan. Nazvala je mama-kvočka poslije i odjel i popričala sa sestrom, upozorila je na njegovo stanje i zamolila da ga malo češće pogleda.

Jutros nas je nazvao prije pola 7. Pita kad ćemo doći. Bolje mu je. Noćas u 3 je dobio čepić protiv bolova. Mislim da je vrijedilo što sam pričala sa sestrom.

Hvala svima na dobrim željama, vibrama, i tome, što meni, nepoznatoj, virtualnoj dajete svoju podršku.
Ljubi vas mama-kvočka



- 12:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.07.2005., utorak

sranej

Info iz bolnice:
- vraćen u sobu
- još pospan
- kencav (plačljiv)
- boli ga
- sve onako kako je za očekivati da bude
Te šture rečenice mi je maloprije prioćila odjelna sestra

Svekar mi treba ići na operaciju, iznenada, na Jordanovac, ove godine.

sranje, sranje, sranje, sranje, sranje, sranje, sranej......


- 12:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Dobila mailom, zgodno

Jack i Bob krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih
strašna oluja.
Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospođu koja im je
otvorila vrata, da kod nje prenoće.
"Ma znam da je vani grozno ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi
mogli
svašta pričati ako vam dopustim da prenoćite u kući", reče udovica.
"Ne brinite", reče Jack, "mi ćemo prespavati na štaglju, a čim se
vrijeme
popravi, odlazimo!"
Žena pristane i njih dvojica prespavaše na štaglju.
Ujutro se vrijeme popravilo oni krenuše na put.
Ostatak vikenda proveli su uživajući u skijanju.

Oko devet mjeseci kasnije, Jack je iznenada dobio pismo od nekog
advokata.
Trebalo mu je neko vrijeme da shvati da se radi o advokatu one zgodne
gospođe sa farme.

Ode on Bobu, pa ga pita:
"Čuj, sjećaš se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je
na skijanju uhvatila oluja?"
"Da, sjećam se."
Jesi li ti možda usred noći ustao i posjetio gospođu?"
"Pa, jesam", reče Bob zacrvenjevši se jer ga je Jack prokužio.
"Moram priznati da jesam."
"I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umjesto da joj kažeš
svoje?"
Bob je problijedio.
"Da, jesam - sorry stari. Zašto pitaš?"

"Nedavno je umrla i sve mi ostavila."


(A mislili ste da će drugačije završiti, zar ne?)



- 10:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

pomalo sam živčana



Sinek me je oko 8,30 nazvao i samo kratko rekao da ga nazovem. Premrla sam, jer sam računala da je već pod narkozom. Odmah sam ga povratno nazvala. Sad je već sigurno i on na redu. Ostao je zadnji u sobi, prva dva dječaka su već otišla, svi na istu operaciju. Sva sreća da si on ne može predočiti (a ni ja) što ga čeka, pa nema onog standardnog straha kakvog imamo mi odrasli kad idemo “pod nož”. Prve informacije mogu dobiti iza 12 sati. Sad do tad treba izdržati...Imam nešto sitno papirologije za riješiti, pa se iza toga bacam na detaljno čišćenje ureda, mislim da ću i prozore prati.

Jučer smo bili vidjeti male djevojčice, blizanke, koje su došle iz rodilišta – konačno. Tako su male, da se to ne može zamisliti. Zakoniti je zaboravio aparat, al uskoro ćemo ići ponovno, pa možda nešto i na blog stavim. Moj mali sin je fasciniran cujama, oponaša ih kad plaču, diže majicu i veli: “ dam tebi ja ciku...” Jutros ga pitam: tko nam to ima male bebe? Točan odgovor bi bio :ujna. On, sav ozbiljan : “tata, tu, u tibi!” Zakoniti je već bio na poslu, i nije čuo mali biser, i inače znam da je to kao neka fora i vic, al kad sam to jutros čula u originalu, i bez da ga je netko na to nagovorio – morala sam se nasmijati, iako mi je zbog Velikog zlata od jutra neka knedla u grlu :(((

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Podnevne vijesti – media servis, lokalni rejdio i moja malenkost predstavljaju:

-poskupljuje benzin, od ponoći za 10 posto skuplji – sad mi je nekako drago što nećemo ići na more, što živim u malom gradu gdje se puno toga može obaviti pješke, i nekako predosjećam da će popodne biti gužve na sve tri benzinske u gradu. Moj kadet se loži na onaj najskuplji, olovnu devedesetosmicu, znači da će litra biti skoro pa 9 kuna. Mila majko, moram popraviti stari bicikl!


apdejtam

moje veliko zlato sam jutros ( da ne povjerujete, bez ikakvih komplikacija) smjestila na odjel ORl-a i sutra bi trebao biti operiran. Jedino vrijedno blogospomena je da su ga dvije medicinske odmjeravale, i komentirale hoće li stati ili ne..pitam ih a gdje to. Pa u kiderbet, kažu. Velim ja njima, pa on ima 10,5 godina, 40-tak kila i visok je skoro ko ja, kak u kiderbet???? Na svu sreću došao je i jedan mali od 5 godina, pa su njega tamo metnuli. Nemam riječi!!!
Čuli smo se nekoliko puta telefonom, doručak mu je bio bljak: šnita kruha+gris na mlijeku + čaj, mog si mislit što će biti za ručak. Pitam jel trebaš štogod. Kaže: loptu, bar onu za napuhat. Ma koji će ti lopta u bolničkoj sobi, jesi li ti normalan??? E, pa dobro, kaže moje zlato prvorođeno, onda ćemo i dalje igrati nogomet mojom papučom! I nemoj mi poslije nešto prigovarati




-po rezultatima izbora hadezeovci i esdepeovci su tu negdje – ma meni su oni i inače “tu negdje”. Da ne budem dosadna, al svi znaju lijepo obećavati, a vidjeli smo ih i na vlasti i u oporbi, pa ko da nisu isti ljudi...


-sve više euroskeptika – eh, to će nam Jurop objasniti


-potres u mljetskom kanalu, epicentar u moru – hvala Bogu, sjetih se ne tako davnih u dobrovačkom kraju. Ti ljudi zasigurno i danas strepe.
krenula špica turističke sezone, požari krenuli na jugu lijepe naše. Ljudski faktor najčešći uzrok. Nadam se da će ovi novi policajci u kupaćim gaćicama primjetiti i ponekog piromana


-18-godišnjak se izgubio na moru, još ga se traži – vjerojatno se jadničak već utopio, jezik pregrizla...E, sad nek nek se ja ne brinem kad mi desetogodišnje dijete ode samo na ljetovanje! Ma nikud bez mene do punoljetnosti (one od 35 god)! Makar ispala posesivna živčana madre...


-slučaj brezovica, ima li zastare??? Degen(odvjetnik tete jele) misli da je nastupila zastara. Ma, ak je zakonodavac bio toliko mutav da za takve stvari stavi mogućnost zastare, to pod hitno treba mijenjati! Ak su saborski zastupnici otišli na “zasluženi” ge-o, ja bi ih sve vratila na radno mjesto i mijenjaj zakon! Samo da opet kler, masoni, političari i ostali sa putrom na glavi ne naprave od brezovičke onu poznatu: tresla se brda, zlostavljan je miš, odgovornima se desi niš!


sport: mario ančić pao za 15 mjesta na ljestvici – nije bed, njegovo vrijeme tek dolazi, virujen u te, superMario!


vremenska prognoza: najtopliji gradovi u hr 28, najhladniji 23 trenutno, danas sunčano i vrlo toplo, sutra pogoršanje i zahladnjenje


apdejtam

moje veliko zlato sam jutros ( da ne povjerujete, bez ikakvih komplikacija) smjestila na odjel ORl-a i sutra bi trebao biti operiran. Jedino vrijedno blogospomena je da su ga dvije medicinske odmjeravale, i komentirale hoće li stati ili ne..pitam ih a gdje to. Pa u kiderbet, kažu. Velim ja njima, pa on ima 10,5 godina, 40-tak kila i visok je skoro ko ja, kak u kiderbet???? Na svu sreću došao je i jedan mali od 5 godina, pa su njega tamo metnuli. Nemam riječi!!!
Čuli smo se nekoliko puta telefonom, doručak mu je bio bljak: šnita kruha+gris na mlijeku + čaj, mog si mislit što će biti za ručak. Pitam jel trebaš štogod. Kaže: loptu, bar onu za napuhat. Ma koji će ti lopta u bolničkoj sobi, jesi li ti normalan??? E, pa dobro, kaže moje zlato prvorođeno, onda ćemo i dalje igrati nogomet mojom papučom! I nemoj mi poslije nešto prigovarati

ISPRIČAVAM SE SVIM ČITATELJIMA JUČERAŠNJEG POSTA, PRENIJELA SAM POGREŠNU INFORMACIJU : BENZIN POSKUPLJUJE 10 LIPA, A NE 10 POSTO

- 08:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.07.2005., petak

Kako sve može krenuti po zlu, o tom kako nesreća nikad ne dolazi sama, i kad te neće, onda te stvarno neće, a i o metroseksualcima...

Subota, 25.06. – lijep događaj: moj Veliki sin nastupa po prvi put sa tamburaškim orkestrom, nakon što je proteklu šk godinu počeo učiti svirati
Loše: Mali sin od jutra ima temperaturu koja na trenutke prelazi 39. Skidam mu, a navečer i na hitnoj bili, nije dobio nikakvu terapiju jer dr ne vidi da mu je to od grla, uha ili pluća, dakle sve je ok, a mali gori

Nedjelja, 26.06. – lijep događaj: Zakoniti se vraća sa petodnevnog puta (iz Poljske)
Loše: mali sin i dalje ima temperaturu

Ponedjeljak, 27.06. - dobro: kol’ko se mogu sjetiti, ništa
Loše: 1.Mali sin i dalje ima temp., a pedijatrica radi popodne
2. S velikim krenula na uranak vadit nalaze za operaciju koja se treba obaviti u petak. Na pedijatriji kažu da je zdrav, izvade mu krv, jedno pet, šest epruveta, treba za tri različita laboratorija. Dok mu rade ekg, odnesem jednu epruvetu na transfuziju, 2 minuta hoda, predam je tehničaru, on mi je istog trena vraća jer se krv zgrušala. Vraćam se na pedijatriju, ponovo mu vade krv. Ovaj put se nije zgrušala. Ekg gotov, kupim prvorođenca i pičimo u grad, u treći labos odnijeti zadnje tri epruvete njegove A negativne tekućine. To je 7-8 minuta vožnje autom. jedva pronalazim mjesto za parking, ostavljam ga u autu, jurim u labos, teta pogleda u epruvete, malo ih promućka i kaže: ovo ne valja –krv se počela zgrušavati. Naravno – po treći put ga bodu :((( On, moj veliki dječak, ni a nije rekao. mama jako ponosna na njega.
3. Poslije posla jurim kući, presvlačim Malo zlato i vodim ga kod njegove pedijatrice. Dolazimo u 16 i 20. Sestra mi kaže da se slobodno vratimo kući, jer je pauza od pola 5, i da dođemo oko pola 6, jer prije sigurno nećemo doći na red. A niš, to i učinismo. U znoju lica svoga, pauzu koristim da konačno operem hrpetinu posuđa, jer perilica mi opet štrajka, a za popravak trebam nekih tisuću kuna, što mi se ne uklapa u proračun za narednih nešto mjeseci :(((. Metodom uzaludnih pokušaja i upornošću streptokoke, ponovo se smještam u pedijatrijsku čekaonicu oko pola 6. Od tamo smo izašli u 7 sati ( točnije:19 sati). Dr ne vidi uzrok temperature, ima neki sitan blijed osip po tijelu, pa predlaže da vadimo Malom krv i urin, pa da vidimo što će nalaz pokazati. Naravno, sutra ujutro.
Dobro: temp je stala, a i nalazi od Velikog sina su ok, može na operaciju (ipak sam se sjetila nečeg dobrog!!!)

Utorak, 28.06. – dobro: već drugi dan sam na dijeti i nisam zeznila stvar
Loše: ujutro vodim Malog na vađenje krvi (naravno da opet kasnim na posao), relativno brzo obavljeno, al treba se i popiškiti. A on ne može. Kupujem vrećicu u ljekarni, odvozim ga baki, stavim mu vrećicu i jurim na posao, dil sa bakom je da čim se popiški javi, pa da odnesem u labos. Na poslu sam stigla upaliti komp i pitati kolegu šta ima, kad je baka javila da je mali piškio. Opet u auto, pa u labos, pa na posao. Nalazi su gotovi u 13 sati, odem po njih, pa kod dr da ih očita. Dr ima tol’ko posla da me ne može primiti, ostavljam nalaze sestri i sutradan moram nazvati da pitam kakvi su :(((( Radim do 15,30, u 16 preuzmem Malog od bake, uz njenu napomenu da mu pogledam kožu jer jaaaaako se osuo. Skoro sam se i ja od muke. U 16 i 15 već smo ponovno u autu, idemo u bolnicu na pedijatriju jer mali je fakat sav u crvenim točkama. Meni se već ruke tresu, glas dršće, objašnjavam dežunoj liječnici da smo jutros vadili nalaze koje druga dr nije imala vremena ni očitati, da je temperatura stala nakom 2,5 dana, al se osip značajno pojačao, da imam Veliko dijete koje za 2 dana ide na operaciju i trebao bi do tad ostati zdrav...Ona me smiruje, kaže, ovo kod Malog je tipična viroza koja započinje visokom temperaturom, a zavšava osipom i to je to. Da su to ovi prethodni dr kod kojih smo bili znali, poštedjeli bi nas puno toga. Nemam riječi :(

Srijeda, 29.06. i dobro, i loše: spremam Veliko dijete u bolnicu. Sutradan se moramo javiti u 7 ujutro. Navečer neko nevrijeme protutnjalo preko grada i polomilo mi moje balkonsko cvijeće, na koje sam inače jako ponosna, jer je stvarno lijepo. ne možemo zaspati od sparine i uzbuđenja, brige. Valjda će sve dobro proći. sad kad pišem vidim da baš i nema ništa dobroga. a možda je dobro da nismo išli kod dr ni dopodne, ni popodne. ni sa malim, ni sa velikim sinom. Eh, kako je čovjeku malo potrebno za sreću. A i nalazi su od malog dobri. Čula sam se sa dr, viroza, i prolazi. HdB (=hvala dragom bogu)

Četvrtak, 30.06. – nije dobro: ujutro smo već 5 do 7 u bolnici predali papire odjelnoj sestri. Kaže, pričekajte gdje i svi drugi, u dnevnom boravku. Blenem u nju. Kao, podrazumjevalo se da bih ja trebala znati da, iako na pozivu za operaciju piše da se javimo u četvrtak u 7 sa djetetom, povađenim nalazima i stvarima za ostanak u bolnici, to ne znači da opet nema čekanja i ostalih sranja. I dođemo moje dijete, ruksak i ja u taj famozni dn boravak, a tamo već 4 vrpice čekaju isto što i mi. I čekali smo do 8 i 15! Ne moram reći da sam, al stvarno došla na rub živčanog sloma. Onda je uletila sestica i rekla da dođemo ispred orl ambulante. I mi svi došli. I prozvali su nas. I ušli smo, rekli dr dobar dan, i rekao je on da su nalazi dobri, al da se operacija odgađa za idući tjedan. I nije rekao zašto. I nisam ga ni pitala, a zanima me. I svašta sam mu mogla reći, al kad znam da će moje dijete pod općom anestezijom pred njim ležati, nisam rekla ništa nego : doviđenja. I da, još je dr rekao da kad ga dovedemo u ponedjeljak, da ne moramo doći u 7, već možemo i u pola osam. Valjda je i to nešto!
sad se moramo paziti da se preko vikenda ne razboli, inače, saga o bezuspješnim pokušajima da se obavi jedna tako beznačajna operacija mogla bi se i nastaviti

S obzirom da ipak ide od mene, makar i na samo nekoliko dana, a i imajući u vidu da pedofili nisu samo kuhari, stolari i sveučilišni matematičari, već sigurno i poneki zdravsveni djelatnik, dakle imajući sve to na pameti, malo sam sa Velikim zlatom o tom razgovarala. A on se samo cereka, ne kuži dijete ozbiljnost teme. I dođemo u priči do ovog:
On: pitao me Jura jesam li ja lezba ili peder!
Ja: i???
On: pa normalno da sam mu rekao da sam lezba!
Ja: pa ne mo’š ti bit lezba, ti si dečko. Lezbijke su žene koje vole žene.
On: mamaa, pa znam jatoooo! pa ne mogu mu valjda reći da sam peder, kad ja volim ženeske, a ne muške!
Ja: to se tako ni ne može pitati. Postoje homoseksualci i heteroseksualci...objašnjavam razliku, baka se ubacuje u spiku i pita ga jel zna što su biseksualci
On: pa naravno da znam – to su oni što se vole seksati sa biljkama, al me muči što ne znam što su to metrosksualci, s kim se oni..

- 11:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se