dva

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

14.07.2005., četvrtak

Kako više nisam kompletna, tj priča o mom kulenčiću II



I tako, svu zabezeknutu, odgurali oni mene na onoj stolici sa kotačima do odjela kirurgije, smjestili u praznu sobu, dali neku podrapanu bolničku spavaćicu i rekli: skidaj sve sa sebe. Ja pitam sestru pa jel baš sve-sve. I potvrdi ona. A što ću, svukla sam se i legla. Sto misli mi kroz glavu projurilo. Boljelo me je stvarno jako, i mislila sam, ak će operacija pomoći – reži miško, samo da ovo ne potraje još dugo. Negdje usput, na hodniku, cmoknila sam se sa Zakonitim, i pomislila: ak zalegnem, lako mi za tebe, al djecu mi nemoj zanemariti, dolazit ću ti u snove svake noći i gnjaviti, gnjaviti...
Dobila sam neki upitnik za ispuniti i to sa uloškom za kemijsku olovku, metalnim, TOZ, artikl 702, plavi. Te pitaju za bolesti, alergije, porode, mjesečnice, a najviše me iznenadilo pitanje koliko sam visoka i teška. Težinu sam odokativno zaokružila na jedan lijepi brojčić, djeljiv sa 2, 3, 6, 10 , 15 ...znala sam da nemam toliko, ali to im valjda treba za odrediti koliko će mi anestezije krknit, pa bolje da daju malo više, da se ne probudim prerano. A mislila sam ako se uopće ne probudim, to je ionako najljepši put u smrt. Samo, meni se još baš i ne ide. A nisam ni mužiću spomenila da želim da mi na parti piše i djevojačko prezime...Koliko sam visoka, pojma nemam, al i nisam neki košarkaški tip, tak da sam i to odokativno napisala, za koju god im to svrhu trebalo. Još jedna glupa stvar je da su mi mjerili temperaturu sa toplomjerom u guzi...dakle, svašta. Ko da sam mala beba. I ležim ja tako na desnom boku, toplomjer tamo gdje ga je sestra gurnila, kad u sobu ulazi dr anesteziolog. Došao me pregledati pred operaciju, poslušati pluća. Užas, ja ležim na boku zbog toplomejera, a on obilazi oko kreveta i sluša sa stetoskopom, i sprijeda i straga...Najgore od svega, što ga poznam, svirao mi na svadbi, s njegovim bratom u srednju išla, neugodnjak živi...


- 12:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>