novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

16

sub

09/17

prema licu izabrati šešir

viviana.blog.hr

"Pala vam je mušica u juhu, gospodine Podesny", rekla sam mu tiho ali me nije čuo. Zaokupljen razmatranjem ozbiljnog problema mušica na staklu šoferšajbne, upravo je opširno objašnjavao kako i na koji način je unatoč mušicama uspio dovesti automobil do željenog odredišta. "Naravno", nastavio je, vrteći među prstima svoje naočale a onda ih odloži na stol pred sobom, "tome imam zahvaliti ponajviše ovim staklima sa specijalnim filtrom pomoću kojeg se oko prilagođava svim uvjetima vožnje tako da sam na vrijeme i neometano stigao ovdje bez ikakvih problema."
Gospođa Agata, moja majka, kao najbliži srodnik pokojniku a preko muža povezana s obitelji supruge gospodina Podesnya - zaslugom čega su njih dvoje i došli k nama na obiteljsko imanje na selu - trudila se ostaviti dojam da ga pozorno prati jer je ona bila odgojena da tolerantno sluša i ničim ne pokaže da joj je sugovornik nezanimljiv i naporan.
U takvim okolnostima, bilo je nečeg scenski grotesknog - kao doručak na travi kraj rijeke kojom pluta leš - vidjeti uokolo brojne prisutne kako sjede uz šalice kave i dokonu priču koju tek tu i tamo prekine plač što provali naglo i isto tako naglo staje, na istoj terasi na kojoj je još jučer sjedio gledajući put raskošno olistalih katalpi u njegovanom vrtu, s vječnom cigaretom u ruci, čovjek kojeg više nema.
Da je kojim slučajem, povod drugačiji, a muškarac kojeg nema otišao samo kupiti cigarete u maniru kojim se ponekad ode i više ne vrati, naš sugovornik bi se zasigurno služio omiljenim analogijama a onda bi obitelji uputio još par utješnih riječi s nadom da će se strastveni pušač ipak vratiti.
Odsustvo zbog par godina bezuvjetne, zbog pronevjere, kocke ili kakve druge zle sreće koja bi bila razlogom tako teške satiruće smutnje, vjerojatno bi proteklo i odsustvom u svakom pogledu pedantnog gospodina Podesnog - strastvenog igrača šaha, kojemu su neke sujevjerne obitelji - tako sam čula - zamjerale i takvu suludost kao što je moći prizvati nečiju smrt, dok bi zanijet igrom s kukastim kažiprstom zadržanim u zraku nad figurama prije nego odluči o potezu mrmljao protivniku: "Kojom smrću da te usmrtim?" - a neizvjesno je da li bi njegov izostanak pratio i nečiji neobjašnjivi tajanstveni nestanak koji bi cijelu obitelj opet okupio u živom, energičnom razgovoru prepunom najraznovsrnijih dosjetki i nagađanja, čiji bi hranjivi užitak moglo iscrpiti samo razrješenje nemilog slučaja.
"Samo je smrt odlazak koji biva propraćen i tihim pojašnjavanjem koliko žumanjaka ide u kremu za princes krafne", razmišljala sam, nakon što začuh gdje jedna od prisutnih žena pripovijeda drugoj recept, dok je naš sugovornik prepričavao jednu meni već poznatu zgodu - kako je jednom putujući vlakom i pomno pazeći da mu žar pepela ne padne na tek kupljeno sivo lister odijelo, izbacio kroz prozor jurećeg vlaka popušenu cigaretu a opušak se isti tren zavratio i progorio mu odijelo.

"Ah, što ćete", uzdahne malo zatim, obraćajući se sućutno mojoj majci kao da gleda u netom progoren rever.
"Sudbina", dometne njegova supruga koja je do tad samo šutjela, prepuštajući, kao i obično i po navici, suprugu da vodi glavnu riječ.

Nakon nekoliko trenutaka šutnje - dok je zamišljen sa smiješkom u očima gledao put dalekih brežuljaka a onda izustio "Ja nikad ne jedem juhu ako nije vrela" - njegova supruga je zapitala moju majku, ima li smisla da malo puste svog psa Astora da protrči uokolo, na što je majka spremno odgovorila "Da, naravno!", gledajući s olakšanjem kako njen sugovornik ustaje i odlazi u dvorište pustiti psa.

Nisam bila tamo. Ne, tada, kad se dogodio taj incident.
Pas je ščepao susjedovu puricu za vrat, zgrabio je i počeo žestoko tresti o zemlju, tamo-amo je vrteći i udarajući njome snažno o tlo, dok je gospodin Podesny polako se približavajući blago opominjao - Nemoj, Asto, nemoj... - kao da je pas zastao onjušiti puža.
Puricu je spasao susjed što je pritekao u pomoć pa je oslobođena oteturala negdje sva u krvi.

Za vrijeme dok je o tome nešto kasnije sam pričao, opisujući čemu je svjedočio, izraz lica bio mu je jednako nepromijenjen kao i dok je s terase kuće nasmiješen gledao put dalekih brežuljaka, kao što ni jednim treptajem oka nije odao da je zamijetio mušicu u svom tanjuru juhe iako je vidio da se koprca, i ja pomislih kako zahvaljujući specijalnom filtru kroz koji gledamo do naših duša nikada ne stiže stvarnost kakva bi nas uistinu ščepala za srce, kao što je i Astor grabeći čeljustima ščepao susjedovu puricu za vrat.



Rene Magritte

Smijeh iz kolica za dvoje

bez-obzira-109.blog.hr

Zanesena u neke svoje misli
bacam površne poglede prema prolaznicima
malodušnost
meni je najgore
ovo mjesto ne obećava
gdje je izlaz
kada

ugledah par
kolica zakačena jedna za druga
mini vlak
dugo nisam čula takav smijeh
iz srca
oboje
pogledam diskretno
deformirana tijela
treća osoba prati "vlak"
neda da posrnu
njih dvoje sretni
odradili su današnji zadatak
odoše na piće

ostadoh postiđena
u svojoj sebičnoj malodušnosti
osmijeh mi oplemeni lice
hvala vam
vi hrabri ljudi u kolicima za dvoje

Suton

demetra1.blog.hr



Ovu ljepotu stvarno treba doživjeti.

132. Što nudi život, kužimo li?

ottogrunt.blog.hr

Krivo shvatiti poruku, ispada tako lako!

Tehnički problemi

crnasvjetlost.blog.hr

Nakon nekoliko tjedna izbivanja sa ovog bloga zbog tehničkih problema na ovom mom kompjuteru evo me nazad. Negdje prije dva tjedna su mi počeli problemi sa ovim nekim programom sa kojim surfam mrežom svih mreža. Naime, nesmotreno sam ga nekako izbrisao i nikako da ga ponovo instaliram. Ali ovih dana sam uspio nekako otkloniti kvar i ponovo instalirati taj neki program. Sa nadom da će mi poslužiti dok ne smislim način kako da dođem do nekih novaca sa kojim bih si kupio neki novi kompjuter. Jer ovaj koji sada trenutno koristim postao je dosta stari. A i zbog neke gluposti prije nekoliko godina dosta je oštećen. Pa sam prisiljeni da tražim rješenje kako da si kupim novi kompjuter.

U ovih dva tjedna nije se puno toga dogodilo u mom okruženju. Još uvijek radim, na čemu sam sretan, a da li ću ostati raditi, vidjet ćemo krajem mjeseca. Mišljenja oko toga da li ću ostati su podijeljena, ali ne bih ih želio iznositi. Jer baš o poslu ne volim puno pisati ovdje. Ali što god da bude, nadam se da ću ostati ovdje raditi ili nastaviti raditi negdje drugdje.

Na vrtu je sezona završila. Na žalost nisam puno imao vremena da mu se posvetim ovih nekoliko dana koliko sam želio. Ali sam ga obilazio. Ovih dana sam uspio da poberem nešto šipka, kojeg sam kod kuće stavio da se suši. Sa nadom i željom da od njega pripravim neki čaj. A koliko sam uspio, nadam se da ću pisati jednom prilikom. Na žalost u uzgoju luka nisam baš uspio, ali barem sam se paradajza najeo, jer mi je jedino on najbolje uspio. A naravno i one zelene tikvice također. Sada mi još jedino preostaje da vidim koliko sam imao uspjeha sa špinama, margaretama i krizantemama. Jer u idućih nekoliko tjedna će i to cvijeće sazrijeti. Nadam se da ne će biti mraza, jer još nisam uspio smisliti kako da im kućicu napravim. Ali i to će se valjda iduće godine popraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Mikoshi

teutinaljubav.blog.hr


Svaka ulica Asakuse ima svoje božanstvo Kami koje za vrijeme festivala simbolički nose do glavnog hrama Sensoji u portabl hramovima Mikoshi.
"Shinto bogovi" se zovu kami. Oni su sveti duhovi koji imaju oblik stvari i pojmova bitnih za život, kao što su vjetar, kiša, planine, šume, rijeke i plodnost. Ljudi postaju Kami kad umru i cijenjeni su od strane njihovih obitelji kao kami predci. Kami izvanrednih ljudi, čak su sadržani u nekim svetištima. Božica Sunca Amaterasu smatra smatra se najvažnijom Shinto kami.
Shinto svetišta, Shinto shrines, su bogomolje i domovi kami. Većina svetišta slave fešte (Matsuri) redovito kako bi pokazali Kami vanjskom svijetu. Nošenjem i pokazivanjem Mikoshia ulicama Asakuse, oni zazivaju sreću za svoju ulicu i sve njene stanovnike. Ne mole, ne klanjaju se ... jednostavno slave.
Sanja Matsuri jedna je od najvećih fešta u Tokyu a slavi se tri dana, trečeg vikenda u svibnju.
Znam da sam već pisao o ovoj fešti, ali ni filmovi ni gomila teksta nebi bili dovoljni da se opiše doživljaj. Umjesto gomile riječi, slikom dočaravam svoje viđenje Sanje Matsuri. Umjesto mobitelom ili tabletom ove su fotke učinjene fotićem i zato znatno kvalitetnije od prije objavljenih.Poseban sam naglasak stavio upravo na ljepotu Mikoshi-a. Sljedbenici shintoizma vjeruju da mikoshi služi transportu božanstava dok ih nose iz privremenog hrama (koji u ovom slučaju ima svaka ulica u Asakusi) do glavnog hrama ( u ovom slučaju do Sensiji hrama) za vrijeme festivala.
Može se vidjeti da se na svakom Mikoshiu nalaze konopi sa cik-cak upletenim bijelim papiričima. To je Shimenawa, Konop upleten od rižine slame. Označava nešto sveto i može se nači na Torii vratima, oko svetog drveća i kamenja itd.
Uže slično shimenawi nosi i yokozuna, najviši rangirani sumo hrvač, tijekom ritualnih ceremonija.

Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo

Mikoshi, Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo

Mikoshi, Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo

Mikoshi, Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo, 2017

Mikoshi, Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo

Mikoshi, Sanja Matsuri festival on the streets of Asakusa, Tokyo

Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo


APARATURA DJELOVANJA

divljesrce.blog.hr



Oprosti mi,
Jer sam preko tvojih vjeđa
Kojima si me promatrao poput anđela
Zaronila duboko do srca u tvojim grudima
I tamo napravila nered neviđen,
Sve poričući namjeru da te potčinim
Da samo za mene dišeš.

Oprosti, samo oprosti,
Jer ti svakodnevno opipavam bilo
Nakon što se koristeći ženske čari
Poigram sa tvojim strpljenjem
Ali zanos strasti me posve ponese
Oduzmajući dar govora i vida
A slijepa, nijema i uzbuđena
Za realnost osjećaj nemam.

Oprosti mi, dobri moj voljeni,
Što napetost dvostruku stvaram
Razarajući tvoje osjećajne i umne sfere
Jer sve što od tebe nekad trebam
Bez misticizma punog obmana
Je da visoko na tebi sjedeć'
Slavno i junački odjašem
Do novih i visokih vrhunaca
Daleko od zbilje banalne.
Oprosti...
I dođi...

Foto: sa neta

Nema naslova

zivotsduhom.blog.hr

Danas sam saznala da nismo sami u kuci, ponekad sam mozda i sumnjala u to da me netko gleda, prati, ali danas je zaista potvrdjeno.

Naravno, nitko mi ne vjeruje.


Nadam se da cu prezivjeti do sutra kako bih nastavila pisati ovaj paranormalni blog, iako su mi sanse za prezivljavanje 0,03%.

Godina u kojoj sam te upoznala/My safe harbour

pisanjekaosan.blog.hr

Naslov otkriva knjigu Cecelie Ahern i film Nicolasa Sparksa,ali oni su tu samo da uvedu u moju priču.

Pa počnimo.

Shvatila sam da su svi moji postovi utemeljeni na tuđim pričama,uglavnom.
Postoji u njima doza iskustva,ali nikada nisam ja ta koja je u prvom planu.

No,kako su danas društvene mreže pretrpane raznim virtualnim vezama koje,znamo i sami nisu nikada toliko idilične,tako sam odlučila da predstavim svoju,ne baš previše,virtualnu vezu.

Ne kažem da nisam objavila baš ništa u ovih nekoliko mjeseci,ali je to,u usporedbi s nekim ljudima koje pratim zaista mizerno.

No,svako ima svoje razloge,a najvažnije je da širimo ljubav.

Nije Valentinovo,ali meni je od prije malo manje od pola godine,Valentinovo svaki dan.

Ovo je priča koja je imala svoj smiješan početak. Neplaniran izlazak na početku tjedna.
U silnoj gužvi od predavanja,smogla sam snage i taj dan prihvatila prijateljev poziv za izlazak.

Tada nisam ni slutila što me dalje čeka.

Ne znam kako opisati,vjerojatno su to neki osjetili,ali s nekim jednostavno "kliknete" na prvu.

Meni se to dogodilo upravo tada.

Moram priznati da mi nije bilo na kraj pameti da će mi se dogoditi ljubav. Prava istinska ljubav.

Zašto? Zato jer sam se do tada nadala nečemu što je već odavno bilo osuđeno na propast.


Kako znam da je ovo nešto što zaista vrijedi?

Stvar je u tome da kad ste s osobom trebate osjećati potpunu predanost,mir,nevjerojatan osjećaj sigurnosti.

Osoba koja je izbrisala rane prošlosti i dala osjećaj da se određene stvari nikada nisu dogodile.

Uzajamni osjećaji trebaju biti toliko prirodni da imate osjećaj da traju godinama.

To je osoba koja vam uvijek nedostaje i osoba koju ste uvijek spremni čekati,bez obzira na sve.

Dokazi nisu isprazne riječi,nego djela koja su tu svaki dan.
Ne nužno ogromna djela,već i male geste koje su tu da pokažu da ste nekome cijeli svijet.

"Javi se kad stigneš doma",mi je osobno najdraža.


Ljubav se neizmjerno očituje u pogledu.

Kažu da su oči ogledalo duše,a to spoznate-ljubavlju.

Vrlo važan faktor je i sklad. Uzajamno pomaganje i nadopunjavanje.

...


On je moja sigurna luka. Kako objasniti sve ovo što moja duša proizvodi? Nekada je toliko nemoguće.
Kako znam da ga volim? Tako što ne mogu zamisliti dan bez njegova pogleda,dodira i tople riječi.
Osjećati da je uvijek tu za mene,bez obzira da li moje lice obasjava osmijeh ili iz mojih očiju teku suze.
On je taj koji mi je dokazao da se prava ljubav čeka,ali kada dođe trebaš se potruditi da je zadržiš.
On je dokaz zašto sve u prošlosti nije uspjelo. Njemu ništa nije teško napraviti za mene.
Bez obzira na kilometre,novac i sl.
Cijeni ono što jesam i ono što radim.
Potiče me da rastem,da budem bolja sebi,njemu i društvu oko sebe.
Jednostavno budi najbolje od mene dokazujući mi moje kvalitete,a ni sam ne zna koja je njegova vrijednost ponekada.

Divim mu se. Na snazi koju ima u sebi,bez obzira na to što ga život nije mazio.
Na neizmjernoj ljubavi prema meni.
Na strpljivosti u radu i učenju.
Na tolikoj zainteresiranosti za stvari koje voli.

Na tome što mu se smjer gledanja budućnosti poklapa s mojim.

...


Riječi je premalo. No,bitan je osjećaj. Osjećaj da je duša mirna i ispunjena.

Takvo nešto želim svakome,jer je danas rijetkost.

Da nađete nekoga kome ste bitni.

Jer svijet je prepun lažnog sjaja,a život je kratak da biste ga trošili na svakoga.


Uvijek tražite ljubav! I kada sve lađe potonu,jer možda vam se posreći.


Baš kao što se i meni.




https://www.youtube.com/watch?v=bfxM07ylbQs





Moja rodna gruda

cvitemojlipi.blog.hr

Bilder Hochladen

Sićam te se moja rodna grudo
i zaplačem kad te se spomene
di god jesam bez tebe mi ludo
da si samo malo bliže mene.

Kamen,smrika,hrast i grabovina
urezani u srcu duboko
kad ću opet uskim putevima
nek sve vidi moje budno oko.

Pašnjaci i njive oranice
vinogradi,lokve i bunari
dušu su mi vedrili i lice
a u tebi običaji stari
neizmjerne nudili mi čari.

Jasna zvona crkve Svetog Pavla
za narod se mole apostoli
i mene su na molitvu zvala
apostoli i Petar i Pava.

Dušu su mi molitvom jačali
davno bilo a sad srce boli
sa ljubavlju i najlipša hvala
o kako se rodna gruda voli.

Odsječeno srce

slucajnosrce.blog.hr



Mudrom je Budi jednom smrću prijetio razbojnik imena Angulimal.

“Molim te, budi tako ljubazan pa mi ispuni posljednju želju.” reče Buda.

“Odsjeci granu s onog drveta.”

Jedan potez mačem i grana je se našla na podu!

“I što sad?” upita razbojnik.

“Sad je vrati nazad.” reče Buda.

Razbojnik se nasmije i kaže: “Moraš biti lud da bi pomislio da to itko može učiniti.”

“Upravo suprotno, ludi su oni koji poput tebe znaju samo uništavati i ranjavati te misle da zbog toga imaju moć. To je tako djetinjasto.

Istinski su moćni oni koji znaju kako stvarati i izliječiti.”

Kad kažem Ljubav ...

aneta.blog.hr




Od kakve smo tvari satkani, različiti u krvavosti ispod kože i šta je u njenoj suštini, kolika je veličina ljubavi, snaga mržnje, kakva je priroda zadovoljstva i odvratnosti i na koji način, znajući sve to, možemo organizovati svoj život? Suština je u onome što osjećamo u srcu a što naš um izražava kroz misao da svakome želi dobro i svijesti o sopstvenoj grešnosti.
Unutrašnje jedinstvo svih naših vrlina, izraženo kroz činjenicu da želim ti dobro - čini ljubav. Pravu ljubav, ljudsku i hrišćansku, koju osjećamo prema bližnjima.

Etika koja pretpostavlja moral praštanja, osuđuje grijeh, poziva smirenju, govori o ljubavi k bližnjam svom i poziva na milosrđe, održava nas u ravnoteži sa sobom i miru sa okruženjem i čuva od otuđenja.
Ljubav je reći istinu i ukazati onome koji griješi. Razgovor nas čini druželjubvima, a druželjubivost sposobnima da se održimo u zajednici.
Zajednica je težnja da se odnos dovede u harmonijsku jasnost, da se u svemu što postoji vidi odbljesak najviše mudrosti, ne sumnjajući u pravednost odluka kao i potreba da se izrazi ljubav kroz činjenje dobra prema ostalim članovima zajednice, poštovanjem moralnih normi.

Lastavice, rode i pijetlovi

klikklik.blog.hr










...

Nikad nisam vidio da se lastavicama "izlazi u susret", postavljajući im umjetna (betonska?) gnijezda ne bi li se što manje mučile gradeći ih i održavajući... Ionako s muhama imaju "puna krila posla"... Ovdje, heh, ljudi to valjda "razumiju".

Rodama se, kako je to već godinama i kod nas praksa, pomaže pozicionirati svoja gnijezda na dimnjacima i stupovima javne rasvjete, Da mali "rodići" imaju lijep, širok pogled iz roditeljskog gnijezda, ubrzano stasajući da se zajedno s njima upute za koji mjesec put Afrike.

Simbolika pijetla na krovu je budnost i, kako čitam, da štiti od munje vatre i požara. Zato mu i priliči mjesto na "gradskoj kuli" uz bivša gradska vrata...

Internet ili novine?

david-medurecan.blog.hr

lijepi pozdrav svima.

Sigurno ste se barem nekad našli u situaciji kad vam je netko pročitao neki zanimljivi članak iz novina, a vi mu kažete da ste to već vidjeli na internetu.
To je ono što se dešava u svijetu pa tako i u Hrvatskoj.
Novine postaju staromodne, dosadne, a i financijski nepristupačne svakome.
Bez obzira na to što su novine danas po cijenama od 10 kn pa na više, treba imati i tih 10 kn, što nekome na dan znači mnogo.
Premda danas većina ljudi ima pristup internetu prodaja novina se itekako smanjila za razliku od 10 godina unazad.
Danas sjedneš pred laptop, ili uzmeš mobitel u ruke i pročitaš sve novosti u svijetu koje tek u novinama izađu na kraju tjedna osim u 24h, ali i njihove vijesti čitamo na internetu.
Veliku prednost imaju internet novine samim time što su brže i dostupne u bilo koje vrijeme.
Na Facebooku ima različitih stranica tj. stranica određenih županija gdje oni stavljaju vijesti iz vlastitog okruženja, te time možemo istražiti što se zbiva u nekim nama važnim mjestima.
Takav način rada svih novinarskih firmi je sasvim okej, a i u skladu je s današnjim vremenom.
Hoće li novine kroz nekoliko godina početi nestajati i povlačiti se iz tržišta ne znamo...

A do tada čitajmo na način koji nam je lakši i draži.
Nekome dodirom po ekranu, a nekome osjet novinskog papira među prstima.



nema naslova

andrea-bosak.blog.hr

Pokušat ću danas da razvrstam i izbacim dio svog gnjusnog života što dalje od sebe jer taj period jednostavno mora nestati. Samokontrola je jedan segment koji u tome pomaže isto kao što pomaže pisanje, samo što kada pišem sve to ostane zabilježeno pa se povremeno čitajući opet vrati.
Možda bih poput djeteta trebala stvoriti imaginarnog prijatelja ali taj prijatelj bi se morao prilagoditi slušanju svega što moram zaboraviti i naravno prije no što ponovno dođe k meni uvjeriti me da se i on toga riješio.
Imaginarni prijatelj pomaže da nisi sam i da sve podijeliš s njim, on razumije i nikada te neće napustiti ako uvidi da ti je potreban kako bi zajedno s njim pronašao izgubljeni dio sebe.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se