novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

23

pet

09/16

Nema naslova

zinhof.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
KING CRIMSON - Radical Action To Unseat The Hold Of Monkey Mind (2016)

Radical Action to Unseat the Hold of Monkey Mind is a box set by King Crimson, released on 2 September 2016. The box set contains recordings from the group's 2015 tours of Japan, Canada and France. Some of the material has not been performed live since the 1970s, although the songs were rearranged to suit the current line-up. The title is derived from a song of the same name that the band has been playing in concert.

Featuring a 36 page booklet and presented in two double digipaks in an outer case, this limited edition version of Radical Action includes: three CDs - presented as individually themed 'virtual studio albums' with no audible audience - featuring a representative example of every song/piece performed by King Crimson on its 2015 tours of the UK, Canada and Japan, two DVDs featuring a complete filmed concert performance in stereo and 5.1 surround, Blu-Ray featuring a complete filmed concert performance in high-resolution stereo and 5.1 surround audio. Also contains 'picture off' mode, allowing the music to be heard independently in pristine, lossless audio (24/48khz as per original recordings) and expanded, perfect bound 36 page booklet with additional tour photos.

DISC 1 - Mainly Metal: 01. Larks' Tongues In Aspic Part One 02. Radical Action (to Unseat The Hold Of Monkey Mind) 03. Meltdown 04. Radical Action II 05. Level Five 06. The Light Of Day 07. The Hell Hounds Of Krim 08. The ConstruKction Of Light 09. The Talking Drum 10. Larks' Tongues In Aspic Part Two

DISC 2 - Easy Money Shots: 01. Peace 02. Pictures Of A City 03. Banshee Legs Bell Hassle 04. Easy Money 05. Vrooom 06. Suitable Grounds For The Blues 07. Interlude 08. The Letters 09. Sailor's Tale 10. A Scarcity Of Miracles

DISC 3 - Crimson Classics: 01. Red 02. One More Red Nightmare 03. Epitaph 04. Starless 05. Devil Dogs Of Tessellation Row 06. The Court Of The Crimson King 07. 21st Century Schizoid Man
Download: http://www8.zippyshare.com/v/9xRoFy6e/file.html
http://www8.zippyshare.com/v/jjbaWTk6/file.html

PASSWORD: zinhof

22

čet

09/16

krugovi vrte se sve brže

aniram.blog.hr

Dobila sam posao. Opet. Bio je to nesretan jedan dan kad me pozvalo na razgovor, taman prije ljetnih godišnjih, i neki loš predosjećaj, i sve se poklopilo, i od petminutnog brzinskog razgovora ostalo je samo pitanje: a možete li početi raditi sutra? A mogu... Navodno je stiglo 200 prijava. Ali se nije baš poklapalo radno iskustvo i raspolaganje. I naravno, nedostatak sitne dječice doveo me u još jednu prednost pred živahno naivnom omladinom.
Neki misle da je to taj početak izlaska iz recesije, ja mislim da je to posljedica izlaska mladih i sposobnih iz zemlje, ali u zadnjih godinu dana često su me zvali na razgovore za posao. Godinama prije toga se nisu udostojili ni odgovoriti na prijavu...a sad sam, eto, postala poželjna pod stare dane.
Mladi kolega s ex posla uspio je u međuvremenu odbjeći u Irsku. Navijala sam za njega. Da ode čim prije. Gledanje njega i njegovog života radilo mi je, ni krivoj ni dužnoj, neki oblik mučnine od života. Da netko tako vrijedan i bistar i pomalo nadaren, već pet godina rmpa za održavanje podstanarskog životarenja a na posao se šverca u javnom prijevozu. Čovjek u najboljim godinama, suprug i otac s prosječnim radnim mjestom nije u stanju platiti pokaz nego se šverca kao srednjoškolac. Godinama. Onda je, bogufala ulovio žniru. Onda nam se javlja tu i tamo. Čudi se životu. Naravno, jednom kad se navikneš da ti gazdabogotac umjesto dobro jutro krene urlati: koj moj kuraaac o životu ti znaaaš...onda ti mora biti čudno kada otkriješ da na novom poslu postoji obrazac kojim možeš prijaviti svakoga tko na tebe digne glas. Ej, digne glas. Kako se podizanje glasa nakon više godina urlanja i spominjanja pički kurčeva strina materina uopće može prepoznati? Pa se čudi onda svojem novom podstanarskom stanu. I etiketama i najljonima koje ljušti sa novih aparata. Nakon što je godinama živio u rupčagi iz koje je skoro ispao s petog kata nakon što je pokušao spustiti roletu. Pokvarene vodokotiliće i ostale instalacijske probleme da ne spominjem. Pa se čudi onda jer su mu dijete u školi dočekali ravnatelj, profesorica i osobni asistent koji će biti sveprisutan sve dok dijete ne svlada jezik i dok se ne socijalizira. I svo troje se cijelo vrijeme smješkalo i pokazivalo znakove srdačnosti i dobre volje. Pa se čudi onda zašto su patike u inozmestvu tri puta jeftinije nego kod nas. Ne čudi se što ga na poslu gaze nemilice. Mora raditi i nema kafenisanja. To mu ne pada teško. Jer je navikao. Da radi ko stoka, da se urla na njega i da mu se govori da je kreten i pička materina, i onda da se šverca kući u tramvaju iz kojeg ćiri gore na nebo i gleda avijone i misli kako se neki ljudi voze avijonom, a on... teška šljaka ne pada u Irskoj teško, zato jer je navikao, mora se još naviknuti da je u dva mjeseca napredovao koliko kod nas nije u pet godina mogao ni zamisliti. Samo to čini tu neku razliku između onih koji su vani pronašli med i mijeko i onih koji su pronašli samo teško razočarenje. Ovi prvi su ovdje pokušavali preživjeti, oni drugi su životarili od roditelja, rođaka i sezonske šljakice. Nisu nikad probali raditi za stvarno.
S jedne strane bila sam silno sretna radi ex kolege, s druge, silno me trefilo to saznanje kako baš, ono, najbolje odlazi, i kako stvari stoje, nikad se neće ni vratiti, i kako, ono, šta to uopće ostaje onda nama ovdje? Grozna šljaka kod groznih privatnika za sitne pare, ili ideja da smo super prošli jer smo se uspjeli prikopčati na državnu sisu a pritom nismo nastavničko ili odgojiteljsko dno dna. Ili utjeha da što više njih sposobnih ode, to će više biti lošeg posla za nas. Ili zaključak da kad nisi dovoljno ambiciozan da mrdneš guzicom za boljim životom, tko te jebe onda, uostalom. Ćuti i trpi.
I da, eto, dobila sam posao. Nije mi to bio najsretniji dan...

SVÎT

geomir.blog.hr


Sestro, ma govorin ti. Spasit ćeš se!!

Crna kraljica

lionqueen.blog.hr

U našoj Domovini nekada (a možda još i danas) živjele su dvije Crne kraljice. Jedna je obitavala na Medvednici i stolovala u predivnom kamenom zdanju Medvedgradu. Za nju kažu da je bila prekrasna, ali silno zla.

Ilustracija

O njoj je na blogu odavno već pisao legendarni pisac i naš dragi bloger Bocaccio u jednoj od svojih Agramerskih priča, zvanoj Čarobni pehar.

Zato ću se ja ovom prilikom spomenuti one druge, dobre Crne kraljice.

Ilustracija

U davno doba u krševitom ličkom kraju, između inače zelene, ličke gore Kapele i Plješivice nastupila je velika suša. I narod i stoka bili su žedni, a bilje i zelenilo pomalo su nestajali pa je uskoro nastupila velika glad. Narod se danima molio za pomoć, koja niotkud nije stizala. No jednog dana za taj jad i nevolju saznala je vilinska Crna kraljica, koja je obitavala na visovima naše najljepše planine Velebita. Spustila se s velebitskih visova na presahli gorski izvor i zaplakala vrelim suzama.

Ilustracija

Iz jednog njenog oka potekla je Bijela rijeka, a iz drugog Crna rijeka suza. Rijeke su sveudilj preskačući krševite vrleti, uskoro stvorile predivna Plitvička jezera. Narod je bio presretan, te je u sjećanje na svoju molitvu i prošnju jedno jezero nazvao Prošćansko.

Crna kraljica i dan danas posjećuje svoje dvore u dubinama plitvičkog jezera Galovac, a u to vrijeme upaljena svjetla njenih dvora osvjetljavaju površinu Plitvičkih jezera najljepšim smaragdno-bisernim sjajem.





Crna kraljica bila je u svojim podvodnim dvorima i u vrijeme kad sam ja posjetila Plitvička jezera. Evo dokaza:


















Think a witch lives inside the woods
I heard her singing and she plays real good
Crawling into my hiding place
A hint of perfume and a touch of lace
….
It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place
Please find me now and release the spell
An age of reason and a tale to tell

STEVEN WILSON "Home In Negative"


Razumejem(o) li ?

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Koliko često slušajući nekoga kažemo....razumijem te. Znam kako je to!?
Često. Ne iz loših namjera , nego kao znak podrške i potpore.

Već više od deset godina , trudim se razumjeti, probam reći (što baš ne volim) i ono što ona želi čuti, makar ne mislim tako. Prije par dana sam u potpunosti naučila ono što mi je sestra sve ove godine govorila. Da bi razumjeli moramo doći, vidjeti, osjetiti i doživjeti , da bi mogli razumjeti.
Neću pričati pojedinosti ali je dovoljno reći da je , na žalost, u sestrinom kartonu dosta dijagnoza , a jedna od njih je i karcinom limfnih žlijezda. Više od deset godina.
Za sve vrijeme liječenja svaki slobodan dan ona je išla , kako kaže , u svoj kutak raja. Njezin kutak raja su vinogradi na dva brijega. Sve vrste voća i povrća. Kad god sam znala doći u taj njezin raj na sat dva, uspjele smo popiti kavicu i prošetati polako između svega što u njezinom raju raste.

Kad sam odlazila bila sam zabrinuta. Ipak je to više od osamdeset kilometara od Zagreba. Tada sam obazrivo probala reći da bi ipak više vremena trebala provoditi doma. Nije se nikad naljutila, ali je uvijek rekla da se gore bolje osjeća. Tada sam počela malo bolje slušati njezin glas. Dok je bila doma zvučala iscrpljeno, umorno, bezvoljno....a iz njezinog raja veselije, zdravije.
Tada sam odlučila da ću je slušati. Neću svoj strah pokazati, usprkos svemu onome što joj se gore zna dogoditi. Baš je kao malo dijete. Svaki pad ili nezgodu priča kroz smijeh. Slušam je i nije mi ništa smiješno. Kad ona ispriča svoju dogodovštinu, onda je zamolim da ipak ode liječniku. Posluša me samo ako ima dogovorene kontrole.

Obećala sam i sebi i njoj kad budem u mirovini da ću doći kod nje, u njezin kutak raja, ne na par sati, nego na par dana. Tako sam ove godine to konačno i napravila.
U životu nas nekoje stvari usmjere u pravo vrijeme, pravim putem na pravo mjesto.
Došla sam. Vidjela. Osjetila. Doživjela.....Sada znam i mogu reći mirna srca, dobro je. Budi gore. Uživaj u svom kutku raja. Razumijem te. Samo , molim te uvijek nosi štaku. Barem jednu.

Što i kako me dovelo do istinskog razumijevanja ?
Uputila se ja u vrijeme berbe, u njezine vinograde.

Tu kod nas u Zagorju berbe su fešte. Često je više berača nego redova u vinogradu. Okupe se rodbina i prijatelji. Kako je i red. Ako zajedno vino piju onda je red da ga zajedno i beru. Onda podijele poslove. Jedni beru grožđe, drugi pute nose. Treći rade na muljači, četvrti na preši a gazda moštek u bačve natače. Za berbu se priprema gozba. Jedni peku odojke, drugi kotlovinu, treći roštilj . Nekoji i sarmu kuhaju. Gazdarice orehnjače i makovnjače pripremaju. Ožive u vrijeme berbi zagoski bregi. Smijeh i pjesma se čuje. Poslije toga sve se umiri, moštek polako vrije sve do sv. Martina, dok on u martinjskoj noći mošt u vino ne krsti. Tada se pjesma iz podruma čuje.
Lijepa navada Hrvatskog Zagorja.

Svako mjesto ima svoje običaje.Svaka berba ima svoje čari. Tako smo mi krenuli ranom zorom iz Zagreba. Nas troje. Sestra , šogor i ja. Malo mi jest bilo čudno da u berbu idu samo tri berača.

Stigli smo u moslavačke vinograde. Noć se polako dizala. Vinogradima, sve dole do šume, magla se lijeno protezala i rastezala. Onako nisko. Do koljena sam njome gazila. Kad se sunce na istoku pojavilo, maglu je malo požurilo. Neka se iz vinograda polako povuče, neka se ponad šume polako digne. Nevoljko se magla stisnula, iz vinograda preko šume se visoko pod plavet digla. Bijele pahuljaste oblačiće stvorila. Na suncu se ugrijala, bijelu haljinu osušila i neprimjetno nestala.
Sunce je rosu sa vinograda popilo, zrele grozdove posušilo.

Berba u Moslavini je berba u tišini. Barem u onom dijelu gdje sam ja bila. Ljudi u miru beru, grožđe doma voze i veselice (pretpostavljam ) doma rade.


Opojan je miris zrelog grožđa. Onakav kao nekad....nešprican, ni sa čime tretiran. Brali smo plavu Izabelu. Dok sam tako mirisno grožđe brala, stalno sam nešto pričala. Očarana mirisom zrele izabele rekla sam kako bi lijepo bilo ženski parfem proizvesti. Dala bi mu ime Izabell. Žene bi mirisale zrelim grožđem. Znam da nisam prva koja se toga sjetila. Zašto takav parfem nikad nisu proizveli? Vjerojatno zato jer bi se vinari bunili. Muškarci bi za Izabell hodali i na vino zaboravili. Tužno sam zaključila da od moje Izabell neće biti ništa.

(parfem bi bio u malim plavim bočicama u obliku grozda)


Dok sam ja tako na glas razmišljala, šogor je rekao...ajde ti naša Izabell na doručak. Možda ćeš onda drugačije pričati.
Doručak na travi ispred vinograda. Baš onakav kakav pravi težaki dobiju. Davno zaboravljen običaj.

Ako netko bude želio znati kako sam došla do onog spomenutog razumijevanja, neka svrati i pročita idući post.
Do tada zamislite miris moje Izabell ili zamislite doručak na travi. Što kome paše.



Nema naslova

d-mol.blog.hr

Ljeto - godišnje doba koje najviše volim zbog brojnih razloga: sunca i mora, Dalmacije, svoga rođendana, izlazaka, putovanja i zajedničkih trenutaka sa najdražom. Ali nažalost malo je toga bilo ovoga ljeta.

Fizikalne terapije i rokovi na fakultetu su mi završili te sam 8.7. krenuo prema moru, i to avionom. Nikad nisam tako putovao te mi je ovo bilo novo iskustvo. Ali, kako to već biva sa mnom i oko mene, moralo se nešto dogoditi.

Avion Croatie Airlines trebao je poletjeti u 21h i stići u 22h, ali nije zbog najglupljeg mogućeg razloga – previše beba u avionu!!. Naime prema pravilima dotične agencije dopušteno je da u avionu bude samo sedmero beba a bilo ih je osam te zbog toga nismo mogli poletjeti.

Umjesto u 21h, avion je poletio u 23h a let je prošao bez problema.

Oko ponoći sam stigao u zračnu luku Resnik, a tamo su me dočekali prijatelj, tvoja mama i ti.
Po starom običaju odsjeli smo kod tvoje bake. Tebi je stanje bilo promjenjivo, ali često si imala temperaturu i bolove u stomaku.

Još su ti trajali rokovi pa si većinom učila, a ja sam se za to vrijeme odlazio kupati na Bačvice. Odlaženje na kupanje nekoliko dana pješke je bilo previše za moje noge te sam opet počeo osjećati sve teže bolove u nogama.

Slijedećih desetak dana od bolova nisam mogao nigdje, te sam dane najčešće provodio u stanu gledajući filmove s tobom, kavama sa prijateljima, igranju pokemona i svađajući se sa tvojom bakom.

Nakon svakodnevnih svađa sa bakom i tvojih završenih fakultetskih rokova otišli smo busom u Vodice.

Prvih nekoliko dana sve je bilo dobro. Dane smo provodili nasmijani u lijepom raspoloženju - kupajući se, vožnjom bicikima, zajedničkom kuhanju i našim glupostima.

Zatim je došao moj rođendan, te si izrazila želju da odemo autobusom na izlet u Zadar. Karte smo kupili preko interneta i tako se „lijepo“ zeznuli jer smo slijedećih dva sata čekali naš autobus dok su ostali autobusi prolazili kolodvorom.

Kad smo stigli u Zadar, šetali smo gradom, slikali se međusobno i uživali u lijepom danu. Posjetili smo Trg pet bunara, Pozdrav suncu, Morske orgulje i Muzej Iluzija.

Muzej iluzija nas se najviše dopao. Stalno smo se slikali i uživali u svakoj njenoj atrakciji.
No nakon muzeja, šetnje gradom i lovljenja pokemona tebi je postajalo sve lošije i na kraju nismo više mogli ni hodati od bolova, ja u nogama a ti u stomaku.

I tako smo se nekako penzionerski „dogegali“ do taksija koji nas je doveo do kolodvora te smo nastavili autobusom putem Vodica. Tebi je bilo sve „gore“ te smo se iz Vodica opet vozili taksijem do stana.

Slijedeći dan bolovi su ti postali još gori te sam morao zvati hitnu pomoć da te dođu pregledati. Hitna nije znala što bi s tobom te su te odvezli u bolnicu Šibenik na testiranja.
Na sreću, tvoja mama je došla iz Splita u bolnicu autom, te ste nakon raznih pregleda (koji nisu ništa posebno pokazali) došli u Vodice u stan
.
Slijedeća dva dana stanje ti se malo popravilo te smo se baš lijepo slagali. Kupali smo se u moru, pravili specijalitete od jela pa ček malo i šetatl.
Ali, bolovi su ti se opet počeli povećati te ste vas dvije otišle u Split dok sam ja ostao učiti u Vodicama.

Slijedećih tjedan dana bio sma sam u stanu, te sam se većinu vremena učio za zadnji preostali ispit koji mi je bio ostao, a ti si za to vrijeme obavila pregled kolonoskopije u Splitu.

Zatim sam opet došao u Split i po prvi put odsjeo kod tebe u stanu, sa tvojom mamom i tobom a ne kod bake. Bilo je mirno, bez svađa i sa ugodnom atmosferom.
Gledali smo filmove, kupali se....

Zadnjih tri dana prije leta, otišao sam biti sa svojima u Vodice jer nisam želio više ići kod bake u stan te smo se tada i pozdravili sa nadom da se vidimo na jesen.

Let za doma je opet bio dramatičan. Gužva na aerodromu je bila prevelika te sam tek deset minuta prije svoga leta stigao na šalter. Nakon toga sam morao trčati, te su me progurali preko reda na check in, a nakon toga je krenila panika. Naime, nakon check ina izgubio sam kartu te je bilo upitno da li ću moći poletjeti. Na sreću, sve je ispalo u redu te sam sretno stigao u Osijek.

I tako je prošlo ovo ljeto, vjerojatno moje zadnje bezbrižno slobodno ljeto, koje ću nažalost pamtiti po lošemu i zajedničkim bolovima.

Ali nije sve tako crno, položio sam zadnji ispit, obranio rad te postao magistar ekonomije. Osmogodišnjom agoniji napokon je došao kraj te sam dobio željenu titulu. Sretan sam, a opet i nisam jer tek sada kreću veliki i pravi problemi. A zdravlje? I dalje nepromijenjeno, kako meni tako i tebi tj. nekad bolje a nekad gore.

Završavam post uz ove stihove i nadu da se uskoro vidimo :)

Sve bi da' da si tu
barem jedan tren
da vičnost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi da' da si tu

Par iz snova

briggs.blog.hr

Sanjati ne znam, ne umijem... Nisam tumač snova... Svako ima svoje...
Ne znam da li su poznati glumci koji se razvode 'par iz snova', ali ja ih sigurno ne sanjam, niti im se klanjam, njihovoj tkz. velikoj ljubavi, koja je sada već prošlost. Oni nisu moji 'bogovi', niti će ikada biti, kao i svi drugi njima slični...
Njihova ljubav nikada nije bila, niti će biti, velika... Nju nikada neće određivati oni koji su poput njih, jer moram li biti ludi idiot, ili psihopat, ako kažem da i najveća bijeda ima pravo na nju, da bude velika i veličanstvena....
Ljubav je prije svega stanje duše, srca i savijesti, a ne stupanj materijalnog bogastva i slave koju neko posjeduje ili ne posjeduje...
Moderatori i kreatori trendova mogu je oblikovati prema svojoj volji, ali nikada im neću dopustiti da je prisvoje i da je oni određuju, pa makar moj otpor bio u ovom nekakvom idiotskom postu koji me označuje nekakvim psihopatom...
Danas je sve podređeno materijalnom bogastvu, razna prava : humanitarna, životna, pravna, financijska, svjetovna, pa i često ona vjerska, kao i sva druga moguća...
Voljeti drugu osobu predodređeno je njenim materijalnim stanjem i ugledom u društvu, tako da je ljubav izgubila svoju osnovnu smisao. Sve drugo označeno je kao naivnost, jedna obična glupost.
Moderni tumači sve mjere svojim naprednim mjerilima, ali siguran sam u jedno: Ljubav nikada neće uništiti ! Onu pravu ljubav !...
Ona je, i biti će, jednako dostupna za sve ljude ovoga svijeta. Ona je, i biti će, vlasništvo svakog čovjeka ovoga svijeta. Ona se mjeri, i mjerit će se, veličinom našega srca i duše...
I nema tih novaca kojom se ona kupiti može !!!
A uvijek je bilo onih koji su za šaku novca spremni prodati sve...
Parove iz snova tražim na posve drugačijim mjestima, i pronalazim ih daleko od svjetala naših javnih pozornica....
Ah, evo još jedan post kojim pokazujem vlastiti idiotizam....

golly&bossy uživaju u cvijeću

gollynbossy.blog.hr

Dragi Klingoncy,

Dok Vi šetate po Firenci i divite se svjetski poznatim umjetničkim djelima, mi pomalo po starinsku oremo na otočnim njivama kulture i usput upijamo zrake kasnoljetnog sunca. Pitala nas je danas na kafi prijatejica i obožavateljica gollyh&bossyh Linda iz Londona da kako ništa ne pišemo u zadnje vrime, a njezina ogromna strast za životom, putovanjima, pletenjem i postolima upakirana u šareni outfit (ljubičaste rebatinke, narančasta šminka, dvi superkul šarene marame oko vrata, narančasti ruksak i stara crna pony bicikla) potakla nas je pisanje. I ne, nećemo pisat o arhitekturi niti o postolima. Nećemo pisat ni o proteinskoj dijeti ni o robi niti o kompliciranim međuljudskim odnosima. Odlučili smo se za jedan post o cvijeću kojeg često fotografiramo bez nekog unaprijed određenog koncepta, ali pri tome se uvijek osjećamo lipo i osjećamo da će svaka fotka koju napravimo jedan dan nać svoje misto u nekoj široj slici. I eto. Linda. London. Firenca. Marame. Rasprave oko jednog stiha pjesme Arctic Monkeys. Otok sa svim svojim sezonskim mijenama. I shvatili smo da smo u zadnjih par godina fotografirali cvijeće na različitim mjestima na otoku u razna godišnja doba i na mjestima koja su nam posebno draga, a svaki cvit budi drugačije emocije, asocijacije i sjećanja.

Evo npr. bosiljak. Ko ne bi slika bosiljak u šarenemu pitaru-teći koja stoji na bačvi ispred jedne zapuštene štale?

Image and video hosting by TinyPic

Dok gledamo ovu sliku, miriše bosiljak. I odma nam je pa napamet Dida koji je uvik voli imat komad bosiljka iza uha dok je radi u radioni oko drva ili dok je bi u lozju. Fotkali smo bosiljak u štradici kroz koju smo uvik prolazili kad smo išli u školu. I tu smo uličicu zvali "Selo". Jer tamo su bile kokoši i tovar i sve je bilo puno cvića u tećama. I uvik smo volili tamo prolazit. I danas redovito tamo prolazimo i uvik nam je gust jer uličica ima starinski štih i susidi žive u bar prividnom zajedništvu i druže se ispred kuća uz pletenje, vezenje i ćakulice. Uvik volimo proć kroz naše "Selo".

Ovo je tigrasti ljiljan i raste u našemu vrtlu u Lumbardi. Kad procvate prvi tigrasti ljiljan znači da je popravo upeklo lito i da je afitavanje u punemu jeku i da će proć još puno vrimena dok malo počinemo. Ipak, volimo tigrasti ljiljan jer je egzotičan i kad nam dođu prijatelji iz dalekih krajeva imamo im što poklonit da stave u vazu, ali problem s ovim cvitom je što s njega ispada narančasti prah koji se teško skida s kože ili robe pa nam to malo ide na živce. Ovaj cvijet kratko cvate. U vazi dura još i manje. Ali narančastog praha nikako se riješit. Ali nije li takva i većina zanimljivih ljudi? Kratko stoje na jednom mjestu, a ostavljaju tragove koje nije lako skinut. I taman kad pomisliš da ih nisi vidi stoljećima, eto ih opet na vratima ili u vrtlu.

Image and video hosting by TinyPic


Još jedan lijepi cvijet iz porodice ljiljana. Zvjezdasti ljiljan. Puno je postojaniji od tigrastog. I idealan je za svečane bukete i stolne aranžmane. Prava zvijezda ljetnih gozbi i druženja, ali lijepo je pokloniti i samo po jedan primjerak dragim prijateljima i kolegama bez nekog posebnog razloga. Podiže atmosferu u svakom interijeru gdje zasja poput malog sunca makar bio u neuglednoj vazi ili čaši siromašnog kulturnjačkog ureda gdje danima unosi pozitivu i emanira dobru energiju.

Image and video hosting by TinyPic

A sad pogledajte još jedan ljiljan. Ovo je tzv. pješčani ljiljan. Na otoku ga zovu Žilj i raste na pješčanom tlu u Lumbardi. Najčešće ga nalazimo na plaži Pržina i oko crkvice Sv. Križa koja se nalazi usred plodnih lumbarajskih vinograda. Opojnog je mirisa koji se širi u ljetna predvečerja i podsjeća nas na Sandu i Valeriju i njihove čarobne "Priče iz dva škafetina". Žilj ne treba brat i nosit doma. Dovoljno je šetat po prirodi i uživati u njegovoj čistoj bjelini i opojnom senzualnom mirisu. Koja ubojita kombinacija!

Image and video hosting by TinyPic

Svakako ovom postu treba pridodati i jestive biljke koje imaju cvjetove. Evo npr. motar. Raste po stijenama na cijelome otoku, a ova fotka nastala je nedavno na predivnom otočiću Stupe koji se smjestio između otoka Majsana i Pelješca. Dok smo čekali da nam u restoranu na Stupama pripreme riblje delicije, divili smo se ljepoti minijaturnog otoka i njegovoj škrtoj, ali postojanoj vegetaciji. Motar je omiljena mediteranska delicija o kojoj je već bilo riječi u našim postovima, a česti je gost na našem tanjuru i stalni stanovnik mnogih otočnih smočnica i frižidera. Teglice s motrom otočani ponosno poklanjaju prijateljima i nude gostima.

Image and video hosting by TinyPic

Evo još jedan lijepi cvijet u otočnoj gastro ponudi. Cvijet tikve! Osim što ga je lijepo vidjeti u svakom vrtu, odličan je za jesti. Mi ga obično pobrašnimo, dodamo jaje i mrvicu soli i frižemo u maslinovom ulju. Vrhunska ljetna delicija!

Image and video hosting by TinyPic

Ono što je zaista lijepo na našemu otoku, to je briga za grobove pokojnika. I naši otočani jako paze da su grobovi uredni i redovito nose cvijeće svojim najmilijima. Ponekad se cvijeće kupuje i nose se gotovi cvjetni aranžmani, ali najčešće se nosi domaće cvijeće iz vlastitog vrta. Evo jedan divan buket kojeg je naša susida s ljubavlju ubrala za svoje pokojnike. Ima tu svega iz proljetnog cvjetnog repertoara: zumbuli, nekoliko vrsta frezija, kozlac i tulipani. Ne moramo posebno isticat da sve božanski miriše!

Image and video hosting by TinyPic

Kad je proljeće na vrhuncu i kad se u zraku već počne osjećat dolazak ljeta, u našemu selu na otoku cvatu ruže. Susidi se takmiče čiji su grmovi ruža bogatiji i ljepši, intenzivno zalijevaju vrtove, a onda kolektivno kukaju kako su veliki računi za vodu. Obožavamo taj uvijek isti scenarij i miris ruža koji ulazi kroz prozor već u rano jutro i uvijek iste razgovore susjeda o puževima, insektima i mačkama koje gaze po vrtlu i remete teško postignuti sklad cvijetnjaka i povrtnjaka u ograničenim gabaritima malih vrtova u kojima se s godišnjim dobima izmjenjuju kapulice, salata, blitva, petrusimen, tikve, bob i pamidore. I mnogo mnogo šarenog cvijeća (Daleka obala).

Image and video hosting by TinyPic

Cvijet kojeg posebno volimo i kojeg rado sadimo i beremo je arciz. Mi i naša sestra smo godinama imale ritual branja arcizi na jednoj našoj tajnoj lokaciji i najčešće smo bokete poklanjali materi i Teti Mili, a jedan dio smo nosili na groblje. Arcizi, uz frezije, imaju najljepši miris. Dašak arciza osjećamo u našem omiljenom parfemu Champs Elysees od Guerlaina kojeg godinama koristimo. U međuvremenu, otac je zasadi čitavu plantažu arcizi ispod maslina pa kad procvatu, cila vala miriše i sve odjednom oživi. Volimo arcize.

Image and video hosting by TinyPic

Uvijek nam je posebno zadovoljstvo poć u Blato u Tete Anđelke kupit likere ili maslinovo ulje, a onda nam Teta Anđelka da teglicu marmelade od gorkih naranača i pokaže nam svoje cviće. Teta Anđelka obožava cviće i njezin dvor je savršeno sređen. Iako nema vrtla, svaki kutak oko kuće je iskorišten za uredne pitare sa još urednijim cvijećem. Ipak je Teta Anđelka likar i ne može u nje bit kako bilo. Evo jedan njezin pitar iz dvora. Mislimo da se ovo cviće kolokvijalno zove Bomboni. Volimo poć u Tete Anđelke.


Image and video hosting by TinyPic

Ovaj prelipi crveni cvit slikali smo u uličici s početka priče, u uličici blizu naše kuće koju od djetinjstva zovemo "Selo". Mislimo da je ovo neka vrsta kaktusa, a cvijet je usadila Teta Kata koja i na pragu devedesete nosi intenzivni crveni ruž za usne. Ruž je gotovo iste boje kao i ovaj cvijet. Teta Kata je prijateljica od tete Mile i uvik kad prođemo kroz štradicu proćakulamo s Tetom Katom i pohvalimo joj cviće, a ona nam da bokun bosiljka da nam miriše i reče : " Pozdravi mi Milu i reci da ću doć." Volimo Selo i tetu Katu i njezino cviće.


Image and video hosting by TinyPic

Jedan od najljepših i najčudesnijih cvijetova je svakako cvijet kojega znamo pod imenom "Kraljica noći". Cvijet raste u dvoru naše drage pokojne Babe Mare koja bi nas svaki put zvala da dođemo u dvor gledat kako se cvijet otvara. Cvijet bi se počeo otvarati predvečer i svoju punu lipotu bi doživi kasno navečer. Miris cvijeta je neodoljiv, ali cvijet traje samo jednu noć i onda već do jutra uvene. Ali čarobna priča s cvijetom ponavljala se svakog ljeta i jedva smo čekali da nas Baba zove da dođemo gledat Kraljicu noći. Bila bi tu i Baba i teta Zita i drugi susidi. Ćakulali bi, družili se, gledali kornjače u vrtlu, tukla bi zvona na kampanelu i bilo bi ful vruće. I onda bi se cvit rascva i svima bi bilo drago. Nismo odavna vidili Kraljicu noći.


Image and video hosting by TinyPic

Ali zato redovito posjećujemo Ribarske večeri petkom u Lumbardi i tamo se može nać svakakvih delicija: pečeni morski pas, gof, tuna, rižoto, frigani gavuni i kozice, pršurate, rozata, genijalni štrudeli od jedne slavonske neviste, likeri, mermelade, vino, kupus na tabak i svašta svašta. Nama je najdraži i nalipši štand sa sirupima od bazge i mente i domaćim marmeladama, a mogu se kupit i ovi šesni buketići od lavande i smilja koji latu komarce i figuraju u vazi i nama i gostima u apartmanima:

Image and video hosting by TinyPic

A kad je zima i kad nema ni cvića ni Ribarskih večeri ni fureštih ni komaraca, Nama je najdraže poć u Tete Mile na kafu i napolitanke. U Tete Mile cvate cviće na tavajama:


Image and video hosting by TinyPic

Vaši








Kapitalac

vajrapani.blog.hr

Stigla je jesen, danas. To je dobra stvar. Nemam nekih prigodnih fotografija, iako je materijala vrijednog "ovjekovječivanja" baš bilo ovih dana, jedino je trebalo uzeti mobitel u ruke... a za to ne treba biti lijen... :-( što može biti problem, ako čovjek jest (lijen).





Samo se eto uhvatio jedan kapitalac :-P

pitanje obzora

himmelkreis.blog.hr



možda su sva nastojanja izlišna
u nekom zamišljenom nizu do smisla
možda svaka kretnja
u tom slijedu
osion izbor je slučajnosti
možda smo dio pravilnosti kruga
u oceanu nasumičnosti
i kad dodir se stvori
napučen neobjašnjivim uzgonom
za poletjeti nekamo gore visoko
i povesti sa sobom
svu širinu ozemlja po kojem hodimo
i kad stvori se dodir
zašto odustanemo
o moja stopala zakačeno je tlo rodnosti
na rukama gleda umor stoljeća dočekivanja
tko bi mogao cijelo tijelo spasti
odbacujući ga smjerno
samo osjećajem
samo slikom uma
u prostor odšućene singularnosti
pomislih:
ukrotit ću jesen
zlataste kiše njene
na svakom milimetru kože
i jutra na kojima se porežeš na rosu
do slutnje u kojoj sva užurbanost strijepi
a nakon toga
onamo kamo
proziran ležaj može se prostrijeti
zaspati
kao god završni na obzoru
kojem htio bih krošnjom doprijeti






Zapis tajni

jednina.blog.hr




Rođena sam u malom, hladnom gradu od koga su se čak i okolne planine držale na odstojanju. Baš kao ni ja, ni one nisu bile sigurne šta ta, vazda maglovita kotlina predstavlja.
Kroz grad je proticala mala prljava rijeka u širokom koritu. Znala je ona i nadoći i biti velika, porasti još mutnija i prljavija za vrijeme velikih kiša ili kada bi se snjegovi na onim distanciranim planinama otapali. Bila je brza. A brza i duboka rijeka dobro čuva tajnu. Međutim, onako mala i plitka, M. je bila skriveni ubica. Djelovala je mirno i pitomo,a odnijela je toliko života svojim plićakom.

Ja sam, kao i sva djeca podijeljena u mom gradu na mahalčad i haustorčad rasla u svom dječijem svijetu ratujući sa školom i obavezama, pateći za prvim ljubavima i radujući se onim drugim ... a onda je jednoga dana život razjapio svoje grozne čeljusti i zaratovao sa mnom.
Borila sam se borila, dok nisam shvatila svu uzaludnost takvih borbi. Onda sam jednostavno pobjegla. Da, lagano i smireno sam odšetala da niko ne primijeti (a zapravo pobjegla). Uostalom šta tu ima čudno, i ona mala prljava beštija, što je utopila tolike živote isto ne ostaje, stalno otiče. Ko ne brani grad, taj je smrad,bila je parola na kojoj su se utemeljili vlastodršci budućnosti koja je poput fluida strujala ulicama grada ... ja to nisam bila, a neko je morao i to u vremenu kad je patriotizam bio mjera vrijednosti.


Govorim o S.
S. me stvorilo i uništilo, istovremeno, ali ne sasvim ni jedno ni drugo. Spasio me onaj grozni rat. Ko bi rekao.On je učinio da ne dozvolim da me gradovi stvaraju i uništavaju, nego da ja sama vodim računa o sebi. Strahote i bol, okrutne mračne smicalice vremena nisu prestajale da me napadaju, a ja sam bila zidar, onim zamišljenim ciglama i malterom podigla dovoljno čvrste bedeme; utvrde oko sebe.

Sada nisam više tamo. Sada sam ovdje. Daleko, a ipak blizu. Svi moji su rasuti posvuda po svijetu, a vjerujem da su i moji progonitelji mahom pomrli. Uostalom ni ja više nisam mlada. Za tri dana ćemo život i ja podijeliti vrijeme na ravne časti, fifti-fifti ...

Svako ima svoju priču. Svoju životnu priču. Moj otac je govorio da svakim rođenjem jedan svijet iznova počinje, a nikada nije htio reći da se sa svakom smrću završava. Možda je znao još nešto što mi nije htio reći.(?) Smrt je tajna. I život je velika tajna. A ovo ja zapis o tim tajnama.

nema naslova

ermana.blog.hr






..............nema me.................................


Idem...

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Sutra idem na Brač. Do Supetra samo, sve ostalo je daleko. U snovima koji blijede. Tri koraka uvik isprid, uzmiče (mi) škoj i gubi se u izmaglici. Kao pijesak među prstima, lagano curi i nestaje. Sve kao da ne bi i neće, al' bitku po bitku, gubi pred životom i krivosuđem.

Dugo već ne gledam unazad, a naprid ne vidim. Šta li se je zadnje zbilo, ne znam. Kad li sam zadnji put bila na sudu, ne mogu se sad sjetiti. A kopati mi se ne da po stoput prevrnutim papirima. Ne da mi se ni po blogu prekapati, pa to ti je. A nije ni važno. Možda i ovaj put bude dobro kao prošli, pa skonča crno na bijelom, jer sutkinja je, navodno, u prolazu dobacila... "sve znam, ja bih to završila"... eh, da (mi) nije za zaplakati, veselo bih se nasmijala.

"Kao da se vrime zaplelo u švere, ni lita ni zime ne dotiču mene, sta je svit"... i može li itko bolje i ljepše od našeg Tedija, s(a)kupiti život u samo jednu šaku riči... a život se svejedno, žilavo vrti i gre naprid.



"I put u pakao popločen je dobrim namjerama", rekli su davno neki mudri ljudi, a ja kao da sam mu tek sad oćutila pravo, svu snagu, dubinu i moć.
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi..." ... "Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene, susreli smo se kao ptica i oluja"... i doista tako jest, da se "tvrđava" o' života igra s nama?... ili mi s njom?... Za sebe uvijek imamo dobre namjere, tim smjerom gazimo, u tom pravcu odlučujemo, mislimo, osjećamo... za sebe i za svoje bližnje.

Ali život nije perfekcija, niti smo mi perfekcionisti. Godina je započela s kišom, izmijenila godišnja doba, skoro će i kraju svome doći, ali sunce nikako da grane i obasja pute. Šućmurasto se obojalo vrime, baš ka' i lito ovo, ča ni pošteno ni došlo, a već je debelo ošlo. Pa zapleteni u toj mriži o' života, još stojimo u mistu, obamrli u trenucima postojanja. Iz dana u noć, i nima kraja. A prevalilo se u životu i godina i tuga. Prvo više ne brojim (sve važnije mi je da postojim... eh, šta (nam) rade te godine), drugome ne znam broja. Ali ova je tuga neizrecivo drugačija i veća, dublja i teže probavljiva... eh, lako je meni za mene, tek sada ćutim pravo.

I ma što 'ko rekao i mislio, i ma koliko me bilo ili ne bilo (mea culpa, mea culpa), ja sam svejednako nepopravljiva ovisnica o ovom svom blogo-dnevniku. Jednom i jedinom. I baš ga imam rad'. I baš bi mu trebala dati više vremena i ljubavi. Ali budem. Kad i ako se izborim sa svojim perfekcionizmom. Kad i ako očistim ovaj nered od života. A čistim ga, čistim... eh, šta bih ja bez pjesama i poslovica.



A kamena dlaku mijenja, ali ćud nikada!... Pa i sada hvata zadnju minutu, da joj baš sve ne procuri kroz prste!... Držite mi fige, sjutrom u 10,30...!

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se