novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

20

sub

08/16

A e

lionqueen.blog.hr

Svi znate da sam slaba na životinje raznih fela, počev od laboratorijskih miševa do lavova. I sad postadoh ubojica. Ubih komarca. I to nakon što sam danas pažljivo vješala rublje, da ne uništim mrežu lokalnog pauka. I po čemu bi pauk trebao biti bolji od komarice, koja je tražila hranu za svoje potomstvo upravo na mojoj nadlaktici? Eto, dok Freša muče centimetri, mene muče moralne dvojbe.

A za sve je "kriv" ovaj čovjek, uppsss pasonja!







"Well You're Wrong"

Don't wanna see anybody
Don't wanna see anybody but you

Tell me how does it feel, when you want to be real
But there's nothing inside?
I wish I could explain
Why the sound of the rain
Brings you into my mind

Whatever you think
Well you're wrong

Don't wanna need anybody
Don't wanna need anybody but you

Tell me how does it feel, when you want to be real
But there's nothing inside?
I wish I could explain
Why the sound of the rain
Brings you into my mind

Whatever you think
Well you're wrong

Lyrics: Steven Wilson



Mrijestilište barakuda

gp-crnobijele.blog.hr




Akvatorij otoka Hvara

Ako nije potpuno 'razvidno', to je vaterpolsko vježbalište... možda i budućih "Barakuda".

uzaludne potrage

drunkenvalkyrie.blog.hr

nisam te našao u suncu
zasljepljujućem i vrelom
nisi bila na ulicama danas
ni na obali rijeke jučer

nisam te našao na kamenju
niti u svjetlima grada

nisam te našao, a možda nisi ni bila tamo

Nisu centimentri bitni........

ermana.blog.hr



Žene uvijek moraju govoriti muškarcima da su oni jaki.

Da su krupni, snažni, sjajni. Istini za volju, žene su zapravo jake."

Coco Chanel



Ma da nije @freshove šetnje Šibenikom i spominjanje onih centimetara o kojima se samo misli, a manje govori ne bi se ni sjetila koliko su žene zapravo jake.
Jer, muškarci ( oni pravi i hrabri ) su svi negdje oko 22 pa taman da je i 13 maksimalna veličina. Znači, njihova snaga i moć je u centimetrima i uopće za reputaciju pravih nije bitno ima li kose dovoljno na glavi i ima li ispod te (ne)kose išta u glavi, važno je da je dužinski dobar, makar znalci i znalice tvrde, da dužina nije bitna nego pokretljivost, za boga draaaaaga!

Elem, ( namjerno stilsko zastranjenje ) žene su sjajne kakve god bile : male, kao Venerice da ih možeš u džepu nositi pogotovo, ako nije tvoja, oble u donjem dijelu kao najljepša guza J. Lopez ili da imaju prirodnu peticu ili umjetnu sedmicu kao Dolly Parton.

Žena se vidi , a muškarac se dokazuje, pokazuje, hvali i reklamira.
I zato je žena hodajuća reklama same sebe kojoj je svaki kompliment suvišan jer je sama sebi veliki kompliment a i muškarcu kojega voli

POLAKO, TIHO, NEČUJNO

andrea-bosak.blog.hr

Polako, tiho, nečujno
po prozorskom staklu kucaju kišne kapi,
Polako, tiho, nečujno
koraci na pločniku uzaludno odzvanjaju
jer nitko ih zbog kiše ne čuje
Polako, tiho, nečujno
izgovaram tvoje ime,
čuješ me u mislima...
...ali... daleko si jako daleko skriven u mojoj duši.


napisala ja

Blind Pilot - New York

mariano-aureliano.blog.hr

Zadnja pjesma s prethodnog (drugog) albuma, na kojem su još uvijek kolko tolko uspijevali zadržati izvornu nevinost i nepatvorenost prvoga.



Verzija uživo, za djevojke koje se kane zaljubiti u frontmena. Malo je iritantan taj kontrabas (ili je to možda ipak harmonij koji je iritantan?).






Poderano vrijeme

teutinaljubav.blog.hr

(To je tako dobro jer svi tako nose!)

Vozim se nedavno busom iz grada. Nasuprot meni sjedi žena poderanih traperica. Onako, više za sebe, ali dovoljno glasno da ona čuje počeh priču:

-"Sječam se vremena kada smo imali, mi djeca, tek jedan najviše dva para hlača. Pazili smo da ih ne zaprljamo, da ih ne poderemo. Od silnog su se nošenja habale, znale se prorijediti, no znale su se i poderati. Ali nikada nismo išli van, škola da se i ne spominje, u poderanim hlačama. Uvijek je mat brižno pazila da sve bude na vrijeme zakrpano. Svaka je zakrpa ljepša od poderanoga. U zakrpi se vidi briga da uvijek "pristojno" izgledamo. A kakvo je ovo danas došlo vrijeme da poderanih hlača? Ružno poderano vrijeme."
Vidjeo sam da gospođa sluša moj monolog pak upitah:
-Zbog čega nosite te poderane traperice?
-Tako mi dobro izgledaju!
-Dali vam dobro izgledaju zbog toga što svi tako nose, ili stvarno mislite da dobro izgledaju? nastavih ja malo provocirati.
-Svi danas tako nose!
-I zato vam dobro izgledaju što svi tako nose, ili zato jer se vama to tako dopada?
Nakon par trenutaka šutnje, u kojoj je očito razmišljala šta reči, kaže ona tiše: "Pa zato jer je to danas moda i svi nose."
-Zar nije daleko ljepše biti SVOJ, umjesto se povoditi za drugima, ma kako oni izgledali?
Skrenuh pogled i kada sam ponovo pogledao prema ženi, vidim da je sramežljivo navukla torbu preko poderanih traperica.

A sada par riječi o laštiku i šotobragama, donjim gaćama. Svi znate šta je to laštik? A .... Pa jasno da znate da je to ona gumena traka u gaćama, šotobragama, što bi primorci rekli, koja drži gaće da ne ispadaju. Vjerovatno vam se desilo i da taj laštik pukne u nezgodno vrijeme, pa dok idete ulicom gaće stalno padaju preko guzice, pa skoro do koljena i stalno ih ponovo morate natezati da ne svrše na glježnjevima. E upravo na takve šotobrage, puknutog laštika podsječaju me one majce što vise sa jedne strane preko ramena a sa druge su zakvačene za vrat. Vise tako a žene idu i stalno ih ponovo natežu na rame jer su pale prenisko, ma iste šotobrage.

Ovaj je post bez fotke. Sigurno se pitate zašto kada bih o toj temi mogao snimiti milion fotki da samo izađem na cestu. Jedini i osnovni razlog je da nikada ne slikam druge žene osim moje Ljubavi, a moja Ljubav se na taj način ne povodi za "modom".



Razgovor s gospođom S.

leksolino.blog.hr

Gospođa S. glavna je na velikom štandu. Budno pazi na ostalih 5 zaposlenika i kupce. Živi u Zagrebu i ima svoj obrt, no već više od 20 godina radi sezonu na moru. U razgovoru s njom otkrila sam da je posao na štandu puno zahtjevniji i kompleksniji nego što sam zamišljala...

Kako to da toliko dugo radite ovaj posao?
- Rođena sam ovdje, u Zagreb sam preselila kasnije. Cijela obitelj mi se bavi ovime, iako su svi visoko obrazovani i imaju svoj posao. Sve u svemu, dođe mi kao odmor. Na moru sam cijelo ljeto i nije mi dosadno!

Nije li puno da vas bude po petero na štandu odjednom?
- Svaku večer, od 7 nadalje, bude nas po četvero ili petero. Kupci vole šetati navečer, na moru su, imaju vremena i često štandove koriste kao razbibrigu. Kad ih se skupi 20-ak, moraš trčati od jednog do drugog, do blagajne, dohvatiti im stvari koje žele, pozdraviti svakog + jednim okom paziti na sve, ne bi vjerovala koliko kradu! Isprobavaju naočale, šešire, ogrlice i narukvice, a ako se okreneš na sekundu - nestanu u gomili, skupa s artiklom kojeg su isprobavali.

Da, primijetila sam da Vi i Vaši radnici doslovno skačete kada se netko približi štandu, apsolutno svakog pozdravite, pričate s njim i pratite ga uokolo. Nije li Vam to naporno? Znam da ja, kao kupac, kad god negdje dođem, a prodavač se neće maknuti od mene i ostaviti me da slobodno razgledam, jednostavno se okrenem i odem. Dosadni prodavači me čine nervoznom, pogotovo kad ni sama ne znam što točno tražim i želim.
- Naravno da je naporno, fizički i psihički, pogotovo za žene u godinama poput mene, haha. Ali nemam drugog izbora. Konkurencija je velika i svaki dan, cijeli dan moraš biti najbrži i najljubazniji, gurat kupcu u ruke različite stvari. Na primjer, ako želi šešir koji mu je prevelik, ja moram ponuditi još 20 šešira ako treba, samo da nešto kupi i ne okrene se i ode nekom drugom. Zato moramo pratiti kupca, biti iznimno ljlubazni i nasmijani. I davati popuste!

Nisam znala da je to zbog "konkurencije" i da je to stvarno tako ozbiljna stvar?
- Nekoć smo svi bili prijatelji. Slali kupce jedni kod drugih, privatno se družili, međusobno si pomagali. Odjednom je sve prestalo. Počela je ljubomora, ružni komentari, ogovaranja, bez ikakvog očitog razloga. Nije da se netko urotio protiv nekog drugog, nego svi protiv svih, prijateljstvo je nestalo kao da ga nikad nije ni bilo. Vlasnici nekih štandova su počeli braniti svojoj djeci da se igraju s ostalima, rodbini i prijateljima da dolaze na druge štandove, prestala je svaka komunikacija. I počele su spletke. Pogledaj ovaj štand preko. Jučer ove naočale nisu bile ovdje. Sada jesu. Kopiraju svaki artikl, čak i njegovu poziciju. Godinama već. Pogledaj onog dečka. Cijelo ljeto zove ljude s našeg štanda na svoj, u slučaju da mi nismo došli istog trena poslužiti ih. Doslovno su sekunde u pitanju. I ljudi odu. A on ih i dalje tako doziva, nekad ih doslovno odvuče. Bez stida i srama. Zato moramo toliko skakati i biti "naporni" ljudima. Vidiš šta rade. Prošle godine su se dva vlasnika čak potukla oko mušterija. Pred svima. I inspekcije. Masovno zvanje svih mogućih inspekcija, samo da napakoste jedni drugima. Ne znam jesi li primijetila da su na svakom štandu isti artikli? To ti je to. Kopiranje, spletke i ljubomora. Što jedan ima u ponudi, moraju imati i svi ostali. Mi se ovdje trudimo ne obazirati i raditi najbolje što znamo, ali provokacije nekad izmaknu kontroli. Baš jučer mi je jedna gospođa gledala lavandu od 8 kuna, ona je 5 u nabavnoj cijeni. Čim se odmaknula i prešla preko taj isti dečko kojeg sam ti maloprije spomenula joj je takvu istu lavandu prodao za 5 kuna, znači nema profita, samo da ne prodamo mi, nego on. Vidiš o čemu ti pričam? Zbog takvih ljudi ne bih smjela ostaviti jednu osobu da radi sama, čak i da je štand najmanji što može biti, ko zna kakve gadosti bi, tako sama i nezaštićena, ta osoba doživjela. Svom djetetu ne bih nikad dozvolila da radi na štandu, samo zbog te konkurencije.

A što se tiče kupaca? Šta Vas najviše ljuti i ide na živce?
- Kad radiš s ljudima moraš bit flegma. Ne smije te ništa dirat ni skinut osmijeh s lica. Ništa ne shvaćat ozbiljno. Tako da, nakon ovih 20-ak godina vježbe, ništa me ne može izbaciti iz takta. Jedino što mi malo smeta je neodlučna mušterija koja ne želi pomoć (onda ju ja moram pratit još više, da nešto ne ukrade i za njom skupljati artikle i vraćati ih na mjesto) i mušterija koja dodiruje sve arikle s vidljivo prljavim rukama. Sve ostalo je okej i podnošljivo.

Dokad se mislite bavit ovim poslom?
- Dok god mogu. Iako, neću pretjerivat i postat "ona dosadna baba sa štanda koju svi izbjegavaju" haha.

DJELIĆ ŠVEDSKE ili mrtvo slovo na monitoru

givingisreceiving.blog.hr


(Beyond the clouds)

Vratila sam se, ima već nekoliko dana.
Vratila sam se, prije nego sam mislila da budem.
Zanimljivost života i pregršt mogućnosti koje pruža.

Nakon 6 tjedana lutanja, odlučili smo pristati u Zagrebu prije nego se ponovo otisnemo, ali ovaj put na hrvatsku obalu: uz auto i šator, hrpa entuzijazma i more. :)

Kako opisati naših 6 tjedana života u Skandinaviji?

Teško, ali valja pokušati.

Kada razmišljam o Švedskoj, prvo što mi na pamet padne jest uređenost.
I zaista, mislim da ta riječ najbolje opisuje ovu prekrasnu zemlju.


(Eskilstuna)

Ulice su besprijekorno uredne.
Kuće su divno posložene, a fasada je, čak i na "socijalnim zgradama", gotovo pa savršena. Svaka zgrada ima i svoj uredno pokošeni vrt s roštiljem koji je na raspolaganju svim stanarima.


(Parkić i fontana, u vlasništvu stanara, Uppsala)

Vozite li se pokretnim stepenicama u podzemnoj željeznici, od vas se očekuje da stanete uz desni rub i tako lijevi dio ostavite slobodnim za prolaz onima koji su u žurbi. Ukoliko to ne učinite, navući ćete na sebe bijes i/ili negodovanje.
Prije ulaska u autobus, ljudi automatski formiraju pravilan red.


(Metro, Stockholm, Pride week)

Sva sredstva prijevoza točna su u minutu, a ukoliko ni najmanja sitnica nije po "PS-u", nemojte misliti da ćete se izvući.
Tamošnji ljudi jako cijene red, rad, disciplinu, pristojnost i predvidljivost.

Čudno je to osobi poput mene. Bilo je jako teško, gotovo nemoguće, objasniti Šveđanima s kojima smo dolazili u doticaj da nemamo nikakve egzaktne planove, da nastojimo biti spontani i da ne znamo gdje će nas put navesti, a još manje kada. Usudila bih se reći kako im u svemu tome, mrvicu, ali samo mrvicu, nedostaje kreativnosti i spontanosti. Kreativnost i spontanost ono su što život čini životom, a ne učmalom rutinom koju odradiš dovoljan broj puta prije smrti.


(Iz nekog me razloga ovo asociralo na kreativnost i spontanost. :) Let u sumrak, nebo iznad Stockholma.)

U zemlji je baš sve je informatizirano, uređeno i na razini. Busevi, benzinske postaje, čak i javni WC-i.
Javni prijevoz savršeno funkcionira, a biciklističke staze su sjajne, a ponegdje čak i šire od same ceste. Tamo svi voze bicikle (Osobito u Uppsali!).



Većina trgovina, muzeja i drugih inih institucija u Stockholmu radi do 18h. Grad počinje živjeti vrlo, vrlo rano ujutro, u vrijeme dok se ja još prevrćem u krevetu i borim sa zmajevima koji mi dolaze u snove. To je znalo biti nezgodno nama koji ponekad doručkujemo oko 14 h, tako da smo svoje strogo turističke obilaske jasno planirali i uredno navijali budilicu koja će nam zagarantirati dizanje na vrijeme.


(Vasa muzej koji skriva brod iz 17. stoljeća)


Švedska je zemlja je u kojoj se cijeni ljudsko biće, sa svim svojim potrebama, osobinama i specifičnostima.
Jednostavno nema onih briga koja te more na hrvatskom tlu. Nema neprestane borbe za egzistenciju. Primarne potrebe tamo to uistinu i jesu i kao takve su zadovoljene (gotovo) svima.
Drugim riječima, želiš li raditi, živjet ćeš dostojanstveno. S minimalnom plaćom (koja iznosi cca 11000 kn), bez problema ćeš podmiriti troškove hrane i stanovanja, uzdržavati djecu, a ostat će ti i za hobije, izlaske, pa čak i pokoje putovanje (turistički aranžmani prokleto su jeftini, a avionske karte prema Londonu ili Palma de Mallorci kreću se od 100- tinjak kn, na dalje). Ipak, porezi su jako visoki i luksuz tamo to uistinu i jest. Želiš li jesti po restoranima, pušiti i piti alkoholna pića, to ćeš i platiti.

Zanimljivo je da su dućani s cugom u vlasništvu države koja, zbog ljubavi Šveđana prema alkoholu, zarađuje ogromne svote love.
Ako mene pitate, taj dućan je kao neki vraški skupi raj za ljubitelje alkoholnih pića. Isprobali smo nevjerojatan broj pivi iz cijeloga svijeta i pili španjolska, talijanska pa čak i afrička vina.
Ako ti ni to nije dovoljno, naručiš bilo koju drugu cugu i oni su je dužni nabaviti za tebe bez ikakvih doplata.


(System Bolaget, dio djela s pivama)

Usprkos vrtoglavo visokim cijenama, imaš osjećaj da svi jedu u restoranima i to uglavnom američku i azijatsku hranu. Svoje tradicionalne mesne okruglice u hotelima serviraju i za doručak. Ipak, nije se teško prehraniti ako si vegeterijanac. Svijest o važnosti biljne prehrane raste pa tako velik broj restorana nudi upravo takve menije, a i okorjeli mesojedi odriču se svoje omiljene namirnice barem nekoliko dana u tjednu.


(Indijac nam je pripremio fantastičnu hranu :))

Vjerovali ili ne, u Švedskoj nije normalno krasti, a ni korupcija nije nešto što se preveć cijeni. Naše priče o hrvatskim političarima u zatvoru nailazile su na nevjerojatno zgražanje švedskih i francuskih državljana. To, ekšli, nije nešto što je normalno i uobičajeno :).
Kada smo kod krađa, nije zgorega spomenuti da vlasnica farme na kojoj smo živjeli, voće i povrće "prodaje" na kiosku preko puta šume. I ne, kiosk nema zaposlenika. Dođeš, uzmeš količinu koja ti je potrebna, pogledaš cijenu, ostaviš novac. I ne, ljudi ne varaju. I ne, farmeri nisu u manjku. I ne, ljudi im ne kradu utržak. I da, to je sasvim normalno.
Pitam se.. Kako u tim uvjetima i ne bi bilo?

Nadalje, sobarice, redari ili čistači najčešće su imigranti, odnosno osobe drugih nacionalnosti i rasa koji su u ovu državu došli trbuhom za kruhom. Za Šveđane su rezervirani oni, "malo bolji" poslovi.

Ipak, usprkos činjenici da Švedska jest socijalna država koja brine za one potrebite, u zemlji ima i prosjaka.
Zapravo, ima ih puno, osobito u Stockholmu... Ispred dućana, muzeja, restorana, na trgovima... Posvuda su. Sjede, u ruci drže platičnu čašicu i mole za koju krunu. Oni malo "aktivniji" skupljaju limenke pa stalno oblijeću oko tebe dok ispijaš svoje pivo na glavoj gradskoj plaži, u nadi da ćeš im donirati svoju.


(Sandy beach ilitiga pozdrav Hrvatskoj)

U pamćenje mi se urezala jedna prosjakinja. Prolazilo je vrijeme, a ispred dućana u neposrednoj blizini stana u kojem smo boravili, sjedila je prekrasna djevojka u 20-im godinama. Od jutra do sutra, bila je tamo. Sjedila je ona... I sjedila, na hrpi nekakvog veša prekrivenog vrećama za smeće.
"Damn, zašto ne nađe posao?" Kupnja mi se, nekako, svaki put smučila.
Sjedi tamo, gotovo nitko ju ni ne primjećuje. Nema hobija. Nema prijatelja. Nema osjećaja da je u bilo čemu dobra. Ne bavi se fizičkom aktivnošću. Ne trebaš diplomirati psihologiju kako bi zaključio da su njezine šanse za sreću u takvim okolnostima vrlo male. Dođe ti tako da ju protreseš, pitaš zašto to radi sa svojim životom i vrisneš kako njeni neiskorišteni potencijali vape za ispunjenjem. Dođe ti da ju empatički saslušaš i provjeriš njezinu perspektivu. Dođe ti da nađeš posao umjesto nje. Dođe ti da ju samo zagrliš. Umjesto toga, blago joj se osmjehneš, prođeš u svojoj nemoći. Da joj se i obratiš, ne bi te razumjela jer ne govori ni jedan od tebi poznatih jezika. Priznajem, nekad sam samo izbjegavala njezin pogled jer me ta tuga u njenim očima jela.

Da, bilo mi je jako teško prolaziti pokraj tih prosjaka. Pa ipak, građani Stockholma kao da ih ne primjećuju. Na njih su, jednostavno, otupili.

Čini mi se kako su otupili na mnogo toga, a ponajviše na stvari koje se ne uklapaju u njihove principe reda i normalnosti. Usred bijeloga dana, usred jedne od glavnih gradskih ulica, ugledali smo čovjeka koji je ležao s glavom prislonjenom na betonu, dok su ljudi oko njega jednostavno prolazili. Čim smo ga ugledali, dotrčali smo i obratili mu se. Nismo bili sigurni da li je živ ili mrtav. Ipak, podigao je glavu kada je začuo naš glas i na lošem engleskom počeo nam pričati u kakvim se problemima nalazi. Nakon kratkog razgovora, ustao je s ceste i nastavio svojim putem, a prije toga je konstatirao kako mu je bilo dovoljno da ga netko primjeti i pokaže da brine.

Je li moguće da nitko nije brinuo?

Svjedočila sam brojnim sličnim situacijama i u granicama lijepe naše, a ta pojava ima i svoje ime u psihologiji, pa ipak, čini mi se kako su takve stvari tamo izraženije i kako se na neznance i njihovo odstupanje od normale i ne gleda baš previše blagonaklono.

Šveđane vidim kao pristojne. Rezervirane. Pomalo umjetne i hladne.
Neće ti biti dozvoljeno pogladiti psa osobe koje ne poznaješ, niti je uobičajeno stupati u razgovor s nepoznatima. Držiš se svoje zone ugode, poznatih ljudi, a nove ljude upoznaješ na svom radnom mjestu ili preko prijatelja. U tim se uvjetima lako osjetiti osamljeno i otuđeno. Teško je naći nekog svog i "kupiti ulaznicu" za neko društvo. Imali smo sreće što smo svoje ulaznice imali unaprijed, pa smo imali prilike družiti se s prijateljima i rođacima naših prijatelja i rođaka i na taj način dobiti pravi uvid u kulturu i život ljudi, ali da nismo, teško da bi nekoga upoznali u klubu, na ulici ili u javnom prijevozu.


(Tako lijep, tako elegantan- Stockholm)

Izuzetno me se dojmila činjenica da Šveđani stvarno znaju uživati. U tako hladnoj zemlji, naučiš biti zahvalan na svakom sunčanom danu. Cijele obitelji večeraju vani, društva tinejdžera roštiljaju posvuda, skupina djevojaka napravila je piknik na glavnoj gradskoj plaži, mladi par sunča se u obližnjem parku...
Sve je prepuno mladih ljudi i mladih obitelji, a čini mi se da je i stopa nataliteta zadovoljavajuća. :)


(Fika, swedish style)

Dojmio me se i njihov jezik koji zvuči kao pjesma. Nikada ne znaš kada će, što i kako naglasiti. Neki Šveđani u otporu su prema onima koji ne pričaju savršeno i čiji naglasci nisu tako savšeni kao njihovi. Ne izgovorš li nešto 100% pravilno (A kako drugačije?), neće te razumjeti (ili će se samo praviti da te nisu razumjeli).

Dojmilo me se i to što u zemlji vladaju neopisiva tolerancija, sloboda i ponos. Najbolji primjer za to jest odnos Šveđana prema LGBT zajednici. Imali smo čast boraviti u Stockholmu za vrijeme tjedna pride-a, koji je završio velikom i, prije svega, izuzetno zanimljivom povorkom ponosa.
Zastave duginih boja bile su izvješene na bankama, hotelima, restoranima, parkovima, na ulici... S njima su mahali i djeca i starci. U povorci su sudjelovali ljudi svih mogućih rasa i nacionalnosti, a njezin sastavni dio bili su i vatrogasci, policajci, sportski klubovi, liječnici. Kamioni oblijepljeni reklamama različitih brendova prevozili su neke od sudionika povorke, koji su na njima partijali i izvodili različite preformanse. Pojavili su se i transparenti koji nisu povezani s LGBT zajednicom, poput "Refugees welcome!" Povorku su podržavali i gledali ljudi svih dobnih skupina, a moglo bi se reći da je tolerncija IN, obzirom da su čak i veliki fast food lanci i kafići kavu posluživali u čašama ukrašenim duginim bojama. Nas su obuzimali velika sreća i ponos. Bilo je neopisivo divno biti dijelom nečeg tako velikog i značajnog.




Ipak, najviše me se dojmila priroda. Jednostavno je... Divna. Ravnice i zeleni pašnjaci, nevjerojatan broj jezera, nešto stijena i puno šuma karakteristični su za centralni dio zemlje koji smo obišli. Čak su i gradovi koji smo posjetili prepuni parkova, šetnica, plaža, tj. oaza koji pružaju mir i odmak od užurbane svakodnevice.


(Ljepote nacionalnog parka Tyresto.)

Mislim da će mi to i najviše nedostajati. To i slaganje prefine salate sa prefinim sastojcima u supermarketu (Zakaj mi to nemamo????!).

Sigurno je, Šveđani imaju svašta. Ipak, Šveđani nemaju naše more. Nemaju naše plaže. Nemaju naše vrijeme. Nemaju našu spontanost. Nemaju našu otvorenost. Nemaju naš duh.

Da se odselim tamo, sigurna sam kako bi mi upravo to nevjerojatno nedostajalo.


(Šarmantni Nykoping ugostio nas je posljednji.)

Enjoy your life & Carpe diem!

Ana

Još malo!

teuta.blog.hr

Da, još malo pa ću opet sa sestrom u Rijeku kod Morskog. To će vjerojatno biti drugi tjedan ali kad točno ne znam. No, budem vam javila na vrijeme. A stvarno mi treba odmor! Ne toliko fizički već psihički. Javljam vam to već sada jer mi se ne da pisati ali bit ću tu na blogu.

Kod mene vam se ništa ne zna. Sad je ovako ali možda ću se i predomisliti pa je moguće da još napišem neki post. S posebnim zadovoljstvom radim u photoshopu. Ah, kako sam sretna što ga imam!

Image and video hosting by TinyPic
Dakle i dalje se čitamo i komuniciramo sve dok ne odem kod Morskog. U biti i kad budem kod njega budem vam se mogla javiti.

Grad Brdo

modrinaneba.blog.hr

Najlepši renesančni grad ili najbolje vzdrževani dvorec u Sloveniji
Image and video hosting by TinyPic
Ljepota grada, samo da staneš i gledaš
Image and video hosting by TinyPic
Divna fontana!
Image and video hosting by TinyPic
Bajkoviti park...divota!
Image and video hosting by TinyPic
U parku imate što vidjeti....to malo nježnosti!
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Foto: Janez Medvešek

Prioritetno srce?

slucajnosrce.blog.hr

319.

Je li vaša ljubavna veza jedan od najviših
prioriteta vašega života? Ako nije, tada će od nje biti
važnije sve ostalo što se događa svakoga dana, a vaša
će strast postupno jenjavati.
Ne dopustite da vam intenzivno uzbuđenje i
zahvalnost za posebnu osobu u vašemu životu
prijeđu u naviku.

Anthony Robbins "Divovski koraci"

(srce uočila Nikolina)

Koliki je tvoj.....

freshcayg.blog.hr



Kažu da je prosječna veličina erektirane čune u Hrvata 14,7 cm, ne čini se baš puno, a ispada da su samo na Jamajci i u nekin afriiaman veći.
Da pitan blogere koliki je njiov nema smisla, lagat će, a ne virujen da su se puno tuđi nagledali.

Mislin da bi tu blogerice bile od veće koristi, mislin za očekivat je da su one više toga vidle, samo šta su one umišljene koze, i neće da surađuju na ovin znanstvenin projektin.

Sinoć smo ja i Purgerica bili u Šibenik, i taman smo se divili činjenici da je tin kalama šetala i Annaboni, kad smo trefili El dijabla, sili smo na kavu i odma počeli razminjivat informacije o blogerin, i došli smo do zaključka da su svi osim nas maniti.

Ja san El dijablu da lozinku od Buga, pa sad i on more brisat ljude sa cool liste.

Sutra ćemo partit u Dubrovnik, kaže Purgerica da jon tamo stavljaju najboji šlag u kavu, i šta ću, ne more mi cura pit kavu sa bezveznin šlagon.

Našli su onog šta je opitura spomenik u Vukovaru, a u Osijeku na groblju su išarali svašta nešto i da će klat Hrvate.

Pizda in materina tin počiniteljin, uvik oni vikendon to napravu kad su sve antifašističke organizacije na zasluženon odmoru, pa niko ni riči, a da nije vikend, svi bloghaer antifašisti, ceemes, gong, radnička fronta, savez antifašista, srpsko narodno vijeće svi bi digli svoj glas i u pravednon bisu osudili ti fašizam, ali jebiga vikend je.

U PROLAZU

shadowofsoul.blog.hr



i dok čitam svoje pjesme

Image and video hosting by TinyPic
(slika: digital artist)

napisano: 14.6.2015. u 13.50h iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"

Kamen ne prima otisak neba
u svojim dubinama
i krije neka buđenja čudna
zarasla u šumovitim mislima
gdje se ne čuje ništa,
samo me ponekad prođu,
ali ljudima nikad ne dođu.

Rijeka života polako protječe,
a između dvije obale
otvoren je prolaz
za nove svjetove
i moja kasna buđenja
u toplim lipanjskim jutrima.

Jedino što mi dotakne dušu,
to su odbijeni zvukovi tvog nemira
koji se skrivaju duboko
u tvojoj osjetljivoj duši
i ne daju nikome,
da naš tajni svijet sruši.

Ne želim gledati mrtva lica
na pogrebu taštine,
jer to su tek
samo neke poluistine
koje se zateknu
u prolazu između
odbijenih rečenica.

posveta u 8. zbirci:

moj tajni svjet,
izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe, bijeli cvjetovi rastu u tišini." ...Rumi

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se