novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

20

sri

07/16

Ole lole 2 - za M koja ima pravo:)

whitelilith.blog.hr



Olelole...
Obuci heklane sokne...
One sa štrafticom, pače...
Da lakše odrede dokle su ti alapače
Ole...
Razigraj nožice brze...
Nosićem do neba dopri...
Nije ni čudo što nas mrze...
Kad smo tako dobri...

Ole, veče se kinđuri zlatom...
I ponoć navlači frak...
Ma, neka pukne Banatom...
Ko ljubav krije...
Ole, moja si pokretna fešta...
Moj tajni prolaz kroz mrak...
I sve bi bilo koješta da tebe nije...

Olelole...
Bolje da tamburu spalim...
Ko one vikinške lađe...
Pustim niz reku pa žalim...
Nek je đavo nađe...
Slusaj samo...
Nameće šljam ritam marša...
Klanjaju lude ko đeram...
Zavija hor s puno falša...
Ja po svome teram...

Ole, uvek mi pokisne kresta kad neptun uđe u Rak...
Vodi me na luda mesta...
Gde ritam bije...
Ole, moja si pokretna fešta...
Moj tajni prolaz kroz mrak...
I sve bi bilo koješta da tebe nije...

Olelole...
Navikso mesec medaljon...
Al nešto srdito motri...
Postrojen zvezda bataljom...
Fališ na toj smotri...
Opa?...
Briga te, ti gnjaviš jastuk...
Pogled se napola slama...
Spremaš se na bezobrazluk...
O, budi bože s nama...

Ole, gde si to sakrila mladež...
U nedra zapao mak...
Na tom se bregu, da znadeš, moj barjak vije...
Ole, moja si pokretna fešta...
Moj tajni prolaz kroz mrak...
I sve bi bilo koješta da tebe nije...

Đorđe Balašević Olelole Ver 2

Ljubim M:* hvala ti:)

Dodala bih i Gipsy (iz originalne verzije)


Nevjesta je , nažalost, rekla ne Kerstin Gier

edoimedo.blog.hr




Nevjesta je ,nažalost ,rekal ne Kerstin Gier

Izavač: Mozaik knjiga ( biblioteka cappuccino)

Elisabeth je ludo zaljubljena i planira malo vjenčanje sa svojim zaručnikom Alexom. Alex je arhitekt i odlazi na neko vrijeme u drugi grad kako bi bio u blizini gradilišta. Dok je Alex odsutan Elisabeth se mora nositi sa pripremama za vjenčanje , brinuti o gradnji kuće, Alexovim roditeljima i ostalim stvarima. Ali ništa od toga joj ne bi uspjelo da kraj sebe nije imala najbolju prijateljicu Hannu ( koja i sama ima problema) , sestričnu Susannu ( koja joj je davala savijete o štednji) i susjedu Kassandru ( ona je „vidovnjakinja“ koja je Elisabeth predvidjela dosta toga). Bilo bi to na kraju savršeno vjenčanje ( a možda i je ) da se nije uplela jedna plavuša. Naime, kada je Elisabeth otišla u posjetu Alexu svjedočila je nemilom događaju i neugodno se iznenadila. Alex je bio zaokupljen kako gradilištem , tako i plavokosom praktikanticom. Da stvar bude gora čula je i njihov razgovor i tako otkrila Alexovo drugo lice. Plačući je otišla najprije kod svoje sestrične, a potom se vratila kući sa mislima da otkaže vjenčanje. Iako se dogodio niz nesretnih okolnosti ona i dalje priprema svoje vjenčanje kao da se ništa nije dogodilo. Ali zato će na vjenčanju biti iznenađenja.

Zanimljiv chick-lit roman. Lagana priča za „mozak na pašu“. Idealna za ove ljetne dane. Znate kako se svaka mladenka na neki svoj način bori sa stresom oko vjenčanja ,a kad se dogodi situacija kao sa Elisabeth vjerujem da bi većina sve obustavila. Na zanimljiv način je prikazano kako se unatoč problemima Elisabeth nije raspala u komadiće nego je ostala potpuno pribrana i kul. A svoju osvetu je servirala hladne glave.

štrajk

freshcayg.blog.hr

Od danas sam u štrajku.

Nema to nikakve veze s vama dragi blogeri.

Radi se jednostavno o nekorektnom odnosu uredništva prema meni, naime oni očekuju da ja pišem dva do tri posta dnevno, i to ne bilo kakova nego je uvjet da skupe najmanje petnaest komentara i sve to za 1800,00 kn mjesečno.

Mislim imam ja love, ne doduše kao Annaboni, iako za razliku od nje imam dvije velike palme, ali ipak imam.
Ni do sada nisam pisao zbog love nego zbog vas i druženja s vama, ali ovaj potcjenjivački odnos od strane uredništva je nedopustiv.

Još kad studentu dam 10 % šta ostane, ne mogu Purgerici kupit kupaći i cipele, u istom mjesecu nego jadna mora čekat, i izabrat jedno od toga, a barem vi žene znate koliko je to teško.

Zato od danas više ne pišem, za taj kikiriki.

Neka im neko drugi pazi, da im blogeri ne umru od dosade.

Ako mi se bude pisalo pisat ću poeziju, ili već tako nešto.

Hvala na razumijevanju.

Vrijeme teče... uspomene ostaju... usrećuju...

dinajina-sjecanja.blog.hr




Lutam obalom zaborava,
oko mene ljubav jeca za suncem,
a misli dotaknute Meduzinim dahom
grade snovima tamnicu.

Godinama smo razbijali
divne stare slike naših priča,
a ožiljke od onda
danas nosimo kao nakit
i gorčinu nekih uspomena
osjećamo kao prešućene vrijednosti.

Zatvorila sam tvoju šutnju
među dlanove
i kada podignem ruke prema suncu
vidim samo jedno zarobljeno srce.

Na terasu se preko usnulog cvijeća
u ljubičastom ogrtaču
uspinjala zora,
zatvorila snove
u sunčanu kutiju
i prosula svježinu
na umor naših zagrljaja.

Tvoje ruke su bile
koljevka mojoj bezbrižnosti,
tvoje disanje uspavanka
i ja odsanjah mladost
na pamučnom oblaku tvoje nježnosti.

A onda me grmljavina probudi u život
nošena vjetrom neke lažne muškosti
upoznah uzburkanost neba.
Danas u perivoju snova mislim na tebe,
toplina leži na mom tijelu,
kao mačka prede duboko u meni
svileni konac želje
za čipku u koljevci života bez tebe.

Na ognjištu uspomena izgara zanji panj
toplina miluje želje,
a tvoja slika nestaje
u dimu dogorjelog sna.

Noćas je vjetar odsvirao requiem
ugasio zadnji lumin na oltaru želja,
prosuo pepeo nedosanjanih snova.
Noćas sahranih vjernost
u vrtu tek naslućenog cvijeća,
na horizontu vrisnu zora
slaveći Fenixov let.

Budimo drugačiji od drugih,
mi nismo tek neki,
ne dozvolimo Posjednovoj djeci
da nas zaraze slabostima,
rastimo u slobodi
iza zidova i ograda
u kojima je život prevara
a vrijeme rob.

Oslobodili smo se demonskih strahova
napustili vrijeme tihog umiranja
i kao što smo nekad djelili
ručak u studenskoj menzi
danas djelimo tajne.

“Odakle dolazi ljepota” Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.




9 + 1

shadowofsoul.blog.hr



MOJE SAMOSTALNE ZBIRKE POEZIJE

Izdano 9 zbirki poezije u digitalnom i tiskanom obliku

Image and video hosting by TinyPic

1. SJENA DUŠE - zbirka poezije

ISBN 978-953-7673-60-4

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

i nova recenzija koju je napisao poštovani dr. Zlatan Gavrilović Kovač, reizdane "Sjene duše":

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1866

Image and video hosting by TinyPic

....ista knjiga, ali sa Unibook-a kad sam pisala pod pseudonimom "Mirel Vega":

Image and video hosting by TinyPic

2. PREDVORJE BIJELE TIŠINE - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-28-9

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

3. GOLA ŽENA - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-34-0

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

4. PLESAČ NA ŽICI - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-53-1

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

5. NA TRGU PTICA - zbirka poezije

ISBN 978-953-7889-83-8

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

6. DUŠA ANĐELA - zbirka poezije

ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu
Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

7. IZBRISANO LICE - poetsko-prozna zbirka

ISBN 978-953-8054-662

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

8. MOJ TAJNI SVIJET - poetsko-prozna zbirka

ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5

Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

i zadnje 2 pristigle 28.8.2015. iz tiska:

Image and video hosting by TinyPic

9. KAMEN NIJE SAM - poetsko-prozna zbirka

ISBN 978-953-8100-30-7

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE

"POEZIJA SVEMIRA"

Željka Košarić-Safiris

Jadranka Varga i

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

ISBN 978-953-8100-54-3

Image and video hosting by TinyPic



http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

deseta samostalna zbirka, se piše ....

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=126634

GREŠNICOM NEKAD SU ME ZVALI

franka-fani-kohn.blog.hr



slika: digital artist

Grešnicom nekad
mnogi su me zvali,
što nemam onog
što kraj mene spava,
što mamuran se budi
i novac mi dava,
mužem i ocem
(da bi bili sretni ljudi)
trebah ga "častit",
a dijete je, naše, želio ubit!

Prsten i potpis...
za koga i zašto?
titulu žene il'
pokriće jasno?

Ne, sama ću koračat'
u životne ralje,
sama se borit'
i krenuti dalje...

Da gledam kako prati
dijete kao kaznu,
da se smije
ne ljubeći mene,
proklinjuć' vječno,
u meni, njegovo sjeme,
žaleć' što ne spava kraj
voljene žene?!

Ne želim i ne mogu
obraćat' se Bogu,
jer sudeći majku
koja rodi dijete
pitam se:
što to govore knjige svete?

Il' se tumače
kako tko želi,
kako "moćnici" su htjeli?

Sama ću se budit',
probdjeti noći
(plakat' u samoći)
i ljubavlju za dvoje
čedu mom pomoći,
podignuti glavu
i čekati...(znam)
za nas dvoje
ljubavi ruke
koje će zgazit'
lažnu sramotu
moje duše muke
i morala sram.

Tko je grešan
neka sebe vidi
u zrcalu vlastitoga puta
i onda nek se stidi,
osuđujuć' druge
peru svoje grijehe,
sliježu podlo rame,
odraz svoje svijesti
nek' prihvate ljudi,
ako to ne žele
onda nek se...srame.

http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php



ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Osobno srce

slucajnosrce.blog.hr

297.

Kad biste morali osmisliti svoju osobnu iskaznicu
koja bi govorila o tome tko ste uistinu, što bi na
njoj bilo - i što bi bilo izostavljeno? Biste li
umetnuli fotografiju ili fizički opis, ili to smatrate
nevažnim? Bi li se na toj iskaznici mogle pročitati
vaše tjelesne mjere? Postignuća? Vrijednosti?
Emocije? Vjerovanja? Nadanja? Motto?
Odvojite nekoliko trenutaka i osmislite svoju
iskaznicu, vrlo osobnu identifikacijsku ispravu koju
biste mogli upotrijebiti da nekome pokažete tko ste
uistinu.

Anthony Robbins "Divovski koraci"



Berlin 2016.-prvo javljanje

nachtfresser.blog.hr



Kako god drugarica vozila, a vozi naravno izvrsno, kako god radili pauze, kolike god bile gužve na cesti, mi iz Rijeke u Berlin stižemo za 14 sati, tako da smo jučer točno u 22 bili pred odredištem, domaćinu nije bilo jasno da smo mjesto susrela našli tak brzo bez navigacije, al već sam jednom napisao, nama se valjda lakše izgubiti u Rijeci. Fotke su kronološki poredane ali od zadnje ka prvoj, ne snalazim se baš na drugaričinom kompu, nisu odabrane, nijednu od snimljenih nisam izbacio. Dvije fotke s počivališta, jedna iz kolone, tri fotke u tri pravca s naše ovogodišnje berlinske terase, prvi put imamo i takav pogled k Alexanderplatzu, do nas je supermarket, možete viditi radno vrijeme, stan je zbilja možda naj od stanova svih ovih godina, na balkonu imamo hladovinu popodne i tak to.
Tko se ne sjeća mojih Berlina ranijih godina, režim posjeta vašim blogovima je drukčiji, kad stignem, obično kad ekipa spava. Drugarica si je kupila rabljeni sony cybershot za 25 eura s karicom i baterijama, ne paše moj UB stick za prenošenje fotki, idem do Alexa (4 tramvajske stanice udaljen) kupiti odgovarajući kabel.

O VJEČNOSTI I KONAČNOSTI

prokleta-od-daljina.blog.hr




slika: digital artist

Fizička tijela sačinjena su od materije i forme
i kreću se u prostoru i vremenu
materija
forma
prostor
kretanje
i vrijeme
pet su esencija svakog fizičkog tijela.

Res autem quae sunt in omnibus substantiis
sunt quinque,
quarum una est hyle,
et secunda est forma,
et tertia est locus,
et quarta est motus,
et quinta est tempus.

Budući da su povezana
sa fizičkim tijelima,
vrijeme i prostor su konačni,
jer su tijela konačna,
a tijela su konačna,
jer ne mogu postojati izvan granica,
vrijeme nije kretanja
ono je broj
kojim se mjeri kretanje,

Tempus ergo est numerus
numerans motum
vrijeme je suma
prethodnih i potonjih trenutaka,
ono nije drugo
do prije i poslije,
ono je continuum trenutaka
tijelo koje je sačinjeno
od materije i forme
koje je prostorno ograničeno
i koje se kreće u vremenu
jest konačno,
a kako je konačno,
ono nije vječno,
samo je Bog vječan
i vjerojatno je sretan
u svojoj beskonačnosti,
a nama ostaju suze.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75163


Traži se

fridinizapisi.blog.hr

Sve više opažam da svi ovdje nekoga traže...Franju, curu, normalnog muškarca....

Pa evo da i ja probam.

TRAŽI SE

za šetnje, zagrljaje, poljupce, druženje i smijeh


Inteligentan, posve običan muškarac

sasvim slobodan (može imati djecu čak i kod sebe, ali ne tamo neke bivše neprežaljene, ljubavnice, cimerice...).

Dob nije uvjet ali bilo bi lijepo da je prešao četrdeset i petu.

Imovno stanje me ne zanima, ali bi bilo lijepo da ga baš ja ne moram uzdržavat.

Školska sprema nije uvjet, što se mene tiče ne mora imati nikakve škole ako se zna inteligentno zafrkavat

neopterećen predrasudama, spreman za dijalog i po pitanjima po kojima se sa mnom ne slaže, neiskompleksiran


Ako ima takav, molim da mi se javi :)

INFORMACIJE

bezuvjetna-ljubav.blog.hr

INFORMACIJE

Svaka informacija je vremenska u bilo kojoj formi pojave, zato je sila u odnosu na prostor, zato bezuvjetno ostavlja trag, zato nema tajne, zato inteligentno možeš znati sve.

Kako?

Ako postaviš jasno pitanje, kao da si libelom doveo nulu u centar i odmah dobiješ odgovor od glasa materijalne istine.

Za živo tijelo knedla u grlu je kao nula obične libele.

Kako se to radi?

Trebaš biti dovoljno čist i povjerljiv, da bi prihvatio svaku materijalnu istinu, jer ako to nisi, može biti velikih problema.

Koliko košta život - priča o pirotehničarima i općenito o vrednovanju rada

rudarka.blog.hr

Bez obzira na puno obaveza, te ponekad nemogućnosti da pratim sva svoja zanimanja - a znate da je Rudarka znatiželjna baba i voli znati sve o Drozgi, kraljici Elizabeti kao i paleti naših ekscentričnih političara udrobljeno sa malo ino vijesti naughty pa ponekad ne ufatim baš sve detalje - npr. legneš, spavaš, probudiš se - a ono vojni udar usred Europe... nut

E da, malo sam se zanijela. Uglavnom, već sam prije htjela komentirati zahtjeve pirotehničara za povećanjem svojih osobnih primanja. Ovdje govorimo o vrlo zahtjevnom i delikatnom poslu razminiravanja područja, koja su u međuvremenu zarasla i svakim danom se povećava opasnost kod tih radova. Znači, ovdje doslovno govorimo o cijeni nečijeg života. E pa sad - ja bih vas pitala da li je nekih sedam, sedam i pol tisuća neto cijena vašeg života?

Tu bih malo proširila raspravu na sva ostala radna mjesta i cijenu rada. Ekonomika nam govori da je vrijednost nečega ovisna o ponudi i potražnji.

Sjećam se onomad Kerumove izjave kako on ne može više plaćati svoje prodavačice jer su one u tom nekom "niskom" platnom razredu i da ih on plati više - puši svoje golemo carstvu. U međuvremenu smo otkrili da se carstvo raspalo, bez obzira što su sirote žene radile za minamalac. Hm. no

U svakodnevnom radu susrećem se sa problemom usko specijaliziranih znanja i vrednovanja tih radnih mjesta. Poduzeće, kao relativno komplicirano tijelo (pogotovo u dijelu nagrađivanja tj. seljački govoreći povećanja plaća oliti primanja) ne dozvoljava mi mogućnost da iste nagradim - i u konačnici zadržim u kompaniji. I tu počinje glavobolja. Naravno, moja. headbang

S druge strane, još uvijek nam se u glavama, pogotovo onima u svim javnim državnim poduzećima kao i uredima državne uprave uključujući općine, gradove, županije, ministarstva, vrti ona stara premisao - "dobio sam posao, radim kad mi je volja, nitko me ne može izbaciti, nitko me ne može platiti tako malo" - naravno, ovdje se ograđujemo jer u svim sustavima postoje oni neki "ludi" koji siroti rade i vuku posao za troje, četvero onih koji su se uhljebili... mad

A pitanje primanja tj. vrednovanja pojedinih radnih mjesta su i dalje upitna. Tko će reći da li je plaća doktora važnija od plaće suca ili recimo tete čistačice u bolnici. I ova potonja je važna jer ako dobro ne očisti podove nakon posjeta bolesniku, isti je također životno ugrožen. Zar ne?

Doduše, u čisto privatnom sektoru je stvar malo čišća. Odnosno, trebala bi biti. No, privatnici bi isto tako za đabe dobro osposobljene i motivirane radnike. I sad se neću u upuštati u raspravu na ovu temu.

I za kraj - upravo čujem kako je opet neko sranje u Bruxellesu. U ovih dvije godine što sam promijenila radno mjesto više nemam obavezu odlaska u taj lijepi grad. Bez obzira na sva sranja (a spavala čak i u tzv. "muslimanskoj" četvrti jer me tamo smjestila turistička agencija preko koje se rezerviraju službeni smještaji kao i letovi smijeh), a stvarno poznajem taj grad, i dalje žalim što me već neko vrijeme tamo nema.

A imala već i svoje dućane... ehhh. Što smatram vrhuncem ženskog poimanja "frendly" grada... fino

Na jednom od otoka

demetra1.blog.hr

Zgodno mi je to kako Irska koja je na otoku ima otoke i njihov osjećaj da je cijela na otoku je sasvim drukčiji nego recimo moj. Dakle na jednom od tih je smješten simpatičan grad Cobh (Kov). Po mnogo čemu je važan u Irskoj povijesti. No ipak najznačajniji je u prošlim stoljećima kao polazna luka za iseljavanje u Ameriku i Australiju. Danas je moderna turistička destinacija, transportna luka, jedriličarska. U tom dobro zaštićenom, velikom zaljevu je i mornarička baza iz koje vojni patrolni brodovi obilaze njihove granice na moru. Ovaj vam put neću prenositi povijest grada jer me silno podsjeća na neke naše otoke s kojih su ljudi odlazili put Amerike, put Australije. Toliko sličnih sudbina i slične povijesti. Samo nekoliko fotografija:










O cvijeću po cijelom gradu trebao bi poseban post. Ovako velike grmove begonija svih boja nisam nigdje još vidjela.



bilo je rano jutro, sivo, kišovito, park ispred hotela prazan.


bajkovito



privlače me ti ukrasi oko krovnih prozora



spomenik hrabroj Annie Moore je bila prva žena koja je iz Kova parobrodom Nevada 1 emigrirala u New York.


ako vas zanima


Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se