Sve kategorije po listama

Ništa novo subotom

donabellina.blog.hr

[img]https://i.postimg.cc/MTbZK0B9/ru-a-u-vazi.jpg[/img]



Sadnice kupljene na Trogirskom pazaru ( ima ih još ) slikane u čekanju na red.

Rupe u zemlji pravilno raspoređene ( dio posla moga sina ) i lijepo poredane pome
balancane i paprike

Srdjele ( srdele ) na gradele -dio posla Zakonitog

Fažoleti na salatu i krumpir salata , suđe, usisavanje , posteljina - moj dio.

Prođe subota u lipih 30 stupnjeva ni prolića ni lita a kažu - snijeg se očekuje za dan glasovanja.

Kud plovi ovaj brod ?

PS: slike su moje ( vidi se ) komentari isključeni ...zaboravih napisati

Dualnost

kejtoo.blog.hr

Nešto mi se u zadnje vrijeme mota po glavi ova činjenica. I zaista mogu zaključiti da živimo u dualnoj stvarnosti. Pokušavam već dugi niz godina shvatiti kako isplivati u toj dualnosti kao pobjednik. Što znači biti pobjednik? To neka si svatko individualno sam za sebe odgovori, što za njega/nju znači pobjeda nad ovom stvarnošću. Koje su to dualnosti? Npr. muško/žensko, dobro/loše, pravedno/nepravedno, dan/noć, svjetlo/tama, lijevo/desno, zemlja/nebo, pakao/raj, duhovno/materijalno, ljubav/mržnja itd. Ovo su one jasno shvatljive dualnosti, no primjetite da su međusobno povezane i da se međusobno nadopunjuju. To znači da jedno ne isključuje drugo. Ono što bi mi trebali pri tom razlučiti jest da ih povezuje balans. Tako je i sa svakim momentom koji doživljavamo. Svaka odluka koju donesemo stavljena je prethodno u našim mislima na vagu. Što će prevagnuti, to je na nama. Ono što meni nekako ima smisla je da se baš u tom balansnom stanju događa mir, život i rast. Trebamo li se onda ponašati neutralno? Ne svaki put. Zašto? Ako ne izbalansiramo jedan ekstremni impuls na vrijeme, kad tad će prevagnuti i stvoriti još veći disbalans koji ćemo onda biti primorani izbalansirati, jer svaka krajnost istovremeno povlači i svoju suprotnost. Kako onda u tome plivati kao pobjednik? Balans prvo trebamo postići unutar sebe da bi znali balansirati impulse oko sebe. Znači li to da bi trebali izbjegavati osjećaje? Ne. Osjećaji su ti koji nam pokazuju pravi put. Problem je što u neznanju da postoji nešto još bolje, često zaglibimo na jednoj strani uvjereni da smo na pravom putu. Što je onda pravi put? Pravi put je onaj kada znaš obje strane i biraš ono bolje za sve, a pri tom ne isključuje nikoga pa ni tebe. A ako ne znaš to? Onda radiš disbalans sebi i drugima. Tako dolazi do ratova i svega zla na Zemlji.

Igre preseravanja

betel.blog.hr

Najprije su sve zasrali Iranci, misleći da su, njihovi elitni generali, sigurni u vlastitom veleposlanstvu u Damasku, jer ih štiti međunarodno pravo. Zaboravili su da Izrael ne poštuje nikakvo pravo, već samo svog boga JHVH koji im je dao pravo na zemlju "Od rijeke do mora".

Naravno, nikakvo "ljudsko pravo" nije iznad božjeg prava, i dobro je da su Izraelci skromni u pogledu onog što im je Jahve ostavio u nasljeđe osvajanja, jer Jahve im je obećao zemlju od Nila do Eufrata. Zemlje koje sam nije uspio osvojiti, ali koje Izraelci, pod imenom "Veliki Izrael" doživljavaju kao svoje.

Kad su Izraelci čuli da se elita iranske vojske, zadužena za Siriju, Jemen, Hamas, Hezbollah i ostale proiranske milicije, nalazi na jednom mjestu, potekle su im sline, odjebale međunarodno pravo, jer ih svijet ionako doživljava kao genocidne, i iskoristili priliku.

Nastala je tada velika igra tajne diplomacije. Rusi i Kinezi su savjetovali Iran da ne pretjera u eskalaciji, dok su SAD i Iran vodili tajne pregovore oko načina da Iran sačuva obraz, a da ne izazove odgovor Izraela.

Napadi kojim smo svjedočili su skladu s postignutim dogovorom, a prijeteće poruke koje odzvanjaju MSM su samo psi koji laju, dok karavana prolazi.

Nitko ne želi veliku eskalaciju, to je danas sasvim jasno.
Istok zato što je u dominantnoj poziciji stvaranja novog pravednijeg svijeta, zapad zato što se ćuti preslabim, hvala bogu na svemu ;)

Lipooo iz leta

star-rose-bloger.blog.hr

Moja **photo
Strast leta, novog svijeta
foto čine gledaju me iz
daljine.

Dan 781. i 191.

ap-placenici.blog.hr

Burna noć. Vijesti su samo pljuštale po telegram kanalima. Negdje do 1 u noći pratio sam što se događa kroz više stotina objava. Kako su podaci pristizali postalo je jasno da su Iranci na Izreal lansirali bespilotne dronove Šahede iz pravca Libanona, Sirije, Iraka i Irana u više valova. Zatim su se na snimkama vidjela lansiranja krstarećih i balističkih raketa iz Irana, kao i njihovi preleti kroz Irak. Za sad je najpreciznije podatke o lansiranom dao NYT koji je citirao Izraelske dužnosnike; Iran launched 185 drones, 36 cruise missiles, and 110 surface-to-surface missiles. Iran je izravno i preko svojih saveznika lansirao ukupno 331 oružni sustav daljinskog djelovanja. Šta je od svega toga prošlo i šta je točno pogođeno doznavat ćemo danima. Ako ćemo doznati ikada s obzirom na poznatu cenzuru IDF-a? Međutim za sad je poznato da je balistiku dobila zrakoplovna baza Nafatim u pustinji Negev i zrakoplovna baza Ramon kod Eliata. Pretpostavlja se da je to izvedeno s najnovijim Iranskim hiperzvučnim raketama Kheibar Shekan. U svakom slučaju noćašnji snimci prikazali su nemoć PRO sustava "Željezna kupola" u zaustavljaju Iranskih balističkih raketa.


Slika: https://t.me/Slavyangrad/94473/

Znakovito je bilo i prethodno zatvaranje zračnih prostora za letove Izraelskih i US aviona od strane zaljevskih monarhija (SA, UAE, Oman, Katar, Kuvajt) što je očita posljedica Iranske diplomacije proteklih dana. S druge strane svoje vojne resurse i zračni prostor su židovima na raspolaganje stavili SAD, Jordan, UK i Francuska. Kad je napad krenuo njihovi lovci i PZO/PRO sustavi kopnenog i brodskog baziranja djelovali su protiv Iranskih dronova i raketa. Susjedni Egipat i Turska su se proglasiili neutralni uz podizanje pripravnosti sustavima PZO/PRO. Za sad je poznato da je jedino Sirijska PZO/PRO obarala Izraelske rakete presretače koje su ušle u njihov zračni prostor. Iran je nakon provedbe ove operacije naziva "Obećana riječ" kroz UN kanale poručio kako je to bio legalni odgovor na prethodni napad IDF-a na njihov teritorij tj. konzulat u Damasku. U prijevodu ovaj napad je bio jednokratan, ali ako Bibi i njegovi pajdaši odluče uzvratiti, Iran će na to uzvratiti dvostruko žešće. Znači sad je sve na židovima koji najbolje znaju koliko su noćas dobili po tamburi. Za sad su zatražili hitnu sjednicu VSUN-a, dok su Palestinci nakon 191. dana, imali prvu mirnu noć bez Izraelskog bombardiranja. No zato mira nema jug Libanona koji je i jutros bombardiran.


Slika: https://t.me/Slavyangrad/89094

Ruske inačice Šaheda zvane Gerani noćas su također odrađivale posao po zapadnoj Ukrajini. Pogođen je hotel u središtu Lavova u kojem se vjerojatno nalazilo nekakvo zapovjedništvo i vojska Kijeva. U međuvremenu se doznalo da su Rusi termocentralu Trypilska kod Kijeva poderali s novim krstarećim alatom H-69. Sljedeća vijest biva da je taj najnoviji projektil H-69 nosio Ruski lovac pete generacije Su-57. Ako je navedeni podatak točan to bi ujedno bila i borbena premijera tog najsuvremenijeg Ruskog lovca. Značaj zrakoplovstva ne treba posebno isticati, međutim glavnina posla se i dalje odvija na površini planete. A tamo Ruske postrojbe napreduju iz dana u dan. Dok se Zemaljska kugla i dalje vrti oko Sunca i zajedno s njim po obodu galaktike zvane Mliječni put sačinjene od stotina milijarda zvijezda. Koja je samo jedna od milijardi takvih galaktika koje se vitlaju po ovom našem poznatom Svemiru. Toliko smo u svemu tome bitni. Ko jedno zrnce pijeska na beskonačnoj plaži. Međutim WW3 se na tom zrncu pijeska nastavlja...

De,

lilianke789.blog.hr

da vam malo reknem o sebi...
Nije ništa posebno bitno,tek da pribilježim život.

Danas se osjećam bolje.
Noga mi neprestano trne, u zglobu su se pojavile nove pikave senzacije,

ali, opredjelila sam se za uporno mazanje onog mirisnog smrada po zglobovima u kojima je problem
-kičma L4,5S1,2,sakroilijačnog zgloba (mjesto spoja sakruma i zdjelice, nije to zglob kao koljeno,
nego spoj, miče se max od 4 milimetra, ali u tim vezivnim tkivima može doći do upale) i boka
(kako bi rekla moja fizijatrica, ne boli te kuk, boli te bok, kuk je nešto drugo :))) ) -

obje noge mi sad imaju osjećaj kao da me je netko izmlatio po niima,
tupa bol i silan umor,
noću je apsolutno najgore, ne znam zašto..
i tako,
i dalje ću biti na bolovanju, od sutra počinju vježbe, pa onda će me valjda konačno i slikati i sve tako redom,
ali,. ja jesam bolje!
Naprosto, prekjučer sam povadila sve svoje dnevnike, rokovnike, liste i to,
popisala što sve treba,
set-ala se za pokret,
krenula hodat po kvartu
i proglasila da to mora proći, došao je taj trenutak..
pa sad, moram vam reći, bolje je... :))

Bila sam sad u vrtu,
prijavljujem da je prva ruža počela otvarati svoju cvjetnu glavu,.
danas,14.4.24-e... rano je to,
ali bilje je nazaustavljivo...
Vidim da su se neke metvice same presadile u susjedne posude
i metvicama je trava zelenija drugdje, pa se šunjaju u susjedstvo
i jedan pešin je izrastao gigantski, ne znam kaj mu je došlo, već je i vlasac ogroman,
a dvije salatne glavice od prošle zime mirno stoje i čekaju svoju sudbinu...hrastov list vrsta...
ljubičasti...
baš me zanima hoće li otići u sjeme, ili su F1,pa će besplodno živjeti do smrti, budemovidjeli.

Što još?
Zelenilo je nevjerojatno zeleno.
Živo...
Nije to samo boja, to je snaga novog življenja,
snaga početka, nepotrošenosti,
mladosti,
neopterećenosti
duh rasta, utjelovljeni, materijalizirani Creator Spiritus
nije samo Zelenilo ugodno oku,
Zelenilo je prvenstveno ugodno duši.

I sveta Hildegarada je to znala:
Ona je iskovala pojam VIRIDITAS


E,da, jučer, potaknuta diskusijom o izborima kod @Ypsilonke,
i @Jelenovim pitanjem o glasanju,
i @Jelenovim savjetima za koga bih trebala glasati :)))))))))))
razmišljala sam tko bi bile te osobe, ti ljudi,
kojima bih ja dala svoj glas, i željela da djeluju tako kakvi jesu, (tako kako njihova djela pokazuju)?

J.S.Bach, on je kanalizirao Riječ Božju u glazbenu formu, i sv:Hildegarda od Bingena...
ona je kanalizirala Riječ Božju u mnoge oblike, ne samo glazbu....

Eto, za njih dvoje bi, smatram ja, bilo vrijedno dati glas na predstojećim izborima.

Za sad toliko od mene..
Idem pokušat poslikat prvu ovogodišnju ružu.

:-***

Imam nešto da kažem...

brmbo.blog.hr

U sretnom srcu...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Pariz, 9. siječnja 1908. – Pariz, 14. travnja 1986.),


Ljubav se događala u rasponu između dva obzora, između svijesti i podsvjesti…
Mozak je svjetlošću spoznaje gradio most između misli i osjetilnosti,
hipofiza je neumorno titrala i stvarala endofin… eliksir ugode,
ostvarivala osjećanje radosti, veselja i sreće…
i to traje već tisućljećima…

u začudnim odajama bliskog zavodništva, u kovitlanju tkiva sreće,
ostali smo vjerni prauzoru, ponavlja se povijest podavanja u
ložnici ljubavnih tajni, na rubu vremena se grle san i java,
na oštrici trenutka žudnja i sram…
ne zaboravimo, mi smo rađani zagrljajem Erosa i Afrodite,
u rascjepu vremena se oduvijek događa alkemijski čin,
vrhunac ljubavi, neporeciva istina postanka, evolucije,
nagost osjetila, privlačenje emotivnih naboja, sreća.

Kada na piedestalu pobožnih uvjerenja zabljeskaju iskre zabrana,
ne gušimo krik sreće, čemu ta lažnost?, strah od osvete neba?
skrivanje nagosti osjećanja?, prodaja ljepote osjećaja na
sajmu prevara.
Tek oslobođeni okova predrasuda mi stvaramo puninu osjećanja,
u sretnom srcu osjećamo moć zagrljaja, poljubaca i ljubavi!






Dijana Jelčić

Ljubav u svjetlu našeg iskustva

nachtfresser.blog.hr

Postoje dva velika čovjeka za koje baš nitko ne dvoji da su se ispravno postavili u drugom svjetskom ratu, Albert Einstein i Thomas Mann. Albert Einstein, skoro da o tome postoji konsenzus, jedan od najvećih umova u povijesti, je praktično morao biti na pravoj strani, jer je porijeklom i rođenjem pripadao Židovima. Thomas Mann, veliki, po cijelom svijetu priznati pisac, u zrelim godinama, odmah je otklonio sve mogućnosti bilo kakve suradnje s novom vlašću, za to nije bilo prepreka, zaboga nije bio Židov, odbio je suradnju s ionako slabim pokretom otpora, odbio je tkz. “unutrašnju emigraciju” i kao dobro situirani građanin, već tada priznat, doduše u manjim krugovima, kao reprezentant neke druge građanske Njemačke, usput, za razliku od Brechta, i uvjereni antikomunist, ostavio je svu nepokretnu imovinu i preselio, najprije u Švicarsku, da bi ga vjetrovi razbuktalog rata otpuhali na koncu u SAD, gdje je već bio Einstein i gdje je Th. Mann dočekan kao heroj njemačke nepokorene misli.

Tih godina je napisao jedan naizgled logičan i zdravorazumski esej, čija mi značenja, ono što je pisac želio reći, već desetljećima ne daju mira. Ni naslov, “Nietzscheova filozofija u svjetlu našeg iskustva”, kako vele samorazumljiv, meni baš i nije. Taj esej sam izbacio i iz literature za svoj diplomski rad o tragu Nietzscheovih utjecaja na dnevnike Thomasa Manna, ne želeći si svojim promišljanjima zagorčavati život i dalje si komplicirati obranu diplomskog rada, još je bilo vrijeme socijalizma i Nietzsche svakako nije spadao u junake tog doba, Mann je već kao antifašist bio prihvatljiv. Pokazalo se to ispravnom odlukom, jer je najteži dio obrane bio, kad se jedan diplomirani teolog i apsolvent germanistike obrušio na tezu koju sam branio o Nietzscheu kao “pozitivnom nihilistu”, za razliku od Selimovića kao pravog nihilista “Smrt je besmisao kao i život.” Dobio sam odličnu ocjenu za obranu kod zahtjevne mentorice, kolegica se zezala da mi je taj kolega teolog u stvari pomogao, jer poslije nije više bilo vremena za komunističke napade, ali to meni i nije bilo previše zabavno.

Što mi je sporno kod Mannovog eseja, kojeg su u ono vrijeme književni krugovi dočekali velikom podrškom? Nietzscheovu filozofiju, kao i njegovog svevremenog i vanvremenog Zarathustru, smatram kamenima temeljašima novije zapadne filozofije, civilizacijskom krugu, kojem uglavnom pripadamo, kakav je, takav je. Nietzschea su svojim tumačenjima i nerazumijevanjem izopačili oni koje je najviše prezirao, daleko najviše nacisti, a i socijalisti oko Georga Lukazsa. Thomass Mann je svakako te interpretacije najprije imao na umu, pišući kritiku o djelu svog duhovnog učitelja. Postavlja se pitanje s kojim pravom i može li biti ispravno postavljati kao meritum stvari to naše famozno iskustvo, odnosno mogu li se uopće uzeti kao relevantna za osudu nečije životne filozofije mišljenja ljudi, koji joj očito nisu bili dorasli, no igrom povijesnih okolnosti su izbili u prvi plan, uostalom još i Nietzsche je uočio taj problem, pišući o koristi i šteti historije za život.

Jutros se konačno u Njemačkoj netko prestao pravio ludim i uočio problem, koji je prije par godina definirala Ana Tomičić na svoj način, u alternativnim lijevim krugovima ovdje, naravno na sasvim drukčiji način od ovog u članku dolje, ali barem je javnosti skrenuta pozornost na nešto što se događa van idile ugodnog potrošačkog društva. Naime AfD, stranka koja u sebi ima i neonacističko krilo, koje se uglavnom veže uz utjecajnog Höckea, je već dugo druga po snazi stranka u Njemačkoj, i već je postala floskula za inozemnu uporabu, bez brige, nitko pristojan neće s njima koalirati. Nikoga nije čudio njihov nagli uspon, kao što nikog nije zanimao detalj iz biografije njihove najuspješnije “umivene” političarke Alice Weidel o njenom dugom boravku u Kini, te njene pohvale načinu vođenja te velike, nominalno socijalističke države. Sada nezadrživi uspon doživljava novoosnovani savez, do nedavno istaknute ljevičarke Sahre Wagenknecht, isto je izvan radara prošlo da je njena najbliža suradnica dugo vremena provela u Kini. Obje se u javnosti inače percipiraju, Alice i Sahra, kao proruske političarke, mada nijedna nije nikad javno pozdravila rusku invaziju na Ukrajinu. Živi bili, pa vi koji tad još budete živi, ćete možda i shvatiti...

Kinine korisne budale

p.s.
Nove sunčane cvike...

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom Lastavica radi humor, dok Euro odmara.

Slika i prilika

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Ja sam čovjek.
Bludnica
ili
vještica?

Prošlog rujna,
vratila se u suzama sa zaručničkog tečaja jer ju je svećenik izvrijeđao da je bludnica radi života s dečkom prije braka.
U današnje vrijeme kad se Katolička crkva trudi koračati modernim hodom; u vrijeme kad je gubitak vjernika veći no ikad.

Moja majka je došla na zaručnički tečaj u osmom mjesecu trudnoće. Bila sam s roditeljima na tom tečaju. Ispod srca. Živjeli su do tada dvije godine skupa.
Svećenik joj nije rekao da je nemoralna.

Čitala sam molitvu upućenoj svetoj Riti.

"Mnoge bi supruge mogle naučiti od tebe umijeće blagog trpljenja u tišini..."

Naime, živjela je u četrnaestom stoljeću, u dvanaestoj godini života su je roditelji udali i završila je u nasilnom odnosu.
Sumnjam da bi sveta Rita ili bilo koja druga svetica htjela da joj se molimo za trpljenje nasilja i nasilnika.
Posebice da živi u dvadeset i prvom stoljeću.

Suprug i ja se nikad nismo vjenčali u crkvi.
On je izričito rekao da ga takvo što ne zanima.
Prihvatila sam njegovu odluku.

Na Veliki četvrtak 28. ožujka, izvijestio je Vatican News da je papa Franjo predvodio Misu Večere Gospodnje na ženskom odjelu zatvora Rebibbia u Rimu. Nakon homilije oprao je noge 12 od 370 žena koje su trenutno ondje.

“SVI IMAMO SVOJE MALE ILI VELIKE PROPUSTE – SVATKO IMA SVOJU PRIČU. ALI GOSPODIN NAS UVIJEK ČEKA, RAŠIRENIH RUKU I NIKADA SE NE UMARA OPRAŠTATI.” - istaknuo je papa Franjo.

Na Veliki petak pošli smo na ispovijed. Suprug i posinak su također išli sa mnom.

Doista nisam znala da po kanonskom pravu
vjernicima koji žive u civilno sklopljenome braku nije dopušteno sudjelovanje u sakramentu pokore i euharistije.

Zašto bih bila isključena ako poštujem odluku partnera?

Detaljno sam poslije proučila mnoge radove i smatram da je veoma licemjerno uopće spominjati "dužno poštivanje različitosti".

Suprug je obavio ispovijed.
Vjerujem da me svećenik vidio s djetetom.

Upitao me jesam li u nekom odnosu, odgovorila sam potvrdno, potom je upitao za crkveni brak.
Suprugu nije postavljeno takvo pitanje.

Rekao mi je da živim grješno i bludnim životom.
Prava grješnica po svim parametrima.
Vjerojatno od navale svih emocija nisam dalje ni upamtila što mi je sve izrekao.
U meni je ključalo.
Obuzdala sam bijes i prešutjela; što se inače veoma rijetko događa.
Izrekao je da ništa osim građevine i klera ne može biti sveto.
Došlo mi je da mu kažem da svaki od njih ima svoju verziju koja mu odgovara.
Iz svakog od njih progovara strah od dekonstrukcije postojeće hijerarhije.
Suzdržala sam se od rasprave i svađe.
Na pitanje zašto se nisam posvetila crkvenom životu odgovorila sam da su župnici u svim župama, u kojima sam bila pripadnica, bili utjerivači dugova, kockari, razvratnici i kršili sve zapovijedi koje tumače drugima.
Uzvraćeni komentar nisam dobila.

Drugi su rekli da sam trebala lagati i zanijekati brak.
Osobe koje redovito idu na misu, ispovijed i pričest.
Nije mi padalo na pamet.
Ili zašto nismo otišli kod franjevaca jer oni ispovijedaju rastavljene te osobe u civilnom braku.

Zar nismo svi jednaki?

Tog dana mi je jedan vjernik postavio pitanje:

"Misliš li da oni slijede Krista?
Da je Krist bio pored i slušao što ti taj svećenik govori, kako bi on reagirao? Što bi on njima rekao?"

Marija Magdalena je ostala
kad su svi otišli.

Spalite me ili kamenujte.

CIRKUSKE JAHAČICE

dvitririchi.blog.hr

Hvalim joj se djecom, čitam joj poruku koju sam im u whatsapp grupu naziva "fam" poslala: "jeste li napravili ovo, ono i to?", i odgovor Najstarije koja odgovara rokerski: "yea".
Kaže, bit će to sve dobro, imaš dobru, pametnu i vrijednu djecu, ti si već na konju.
Na konju vranom, kažem...
"A to si ti odgojila", kaže i gleda me prodorno. Upijam njen pogled i zahvaljujem Bogu što mi je u život poslao baš Nju i to baš u ovom trenutku kada mi je najpotrebnije.
Snaga je uvijek u nama, ali lijepo je kada nam i drugi daju potporu, nađu pravu riječ (dvije, tri) u pravom trenutku.
Da, na konju sam.

....

Sjela je u krivi autobus jer joj pravi nije stao. Poslala mi je nekoliko uzastopnih poruka na koje u tom trenutku nisam mogla odgovoriti. Nazvala me je i samo pitala čitam li ja uopće poruke. Poklopila. Utroba mi se stisla od brige. Nazvala sam je i brzo smo našle rješenje.

Poslije sam razmišljala o tom sjedanju u krivi autobus i iskrcavanju na pola puta.
Može se to, to je život. Ionako uvijek stignemo do cilja, bio autobus pravi ili krivi. Bitno je jedino da ne pogriješimo smjer, da ne izgubimo iz vida cilj.
I tada smo... na konju.
Vranom.
Na livadi razigranom.
U tom haljetku... Cirkuske jahačice.

Neponovljiva

luki2.blog.hr

Današnji dan je bio baš pun događanja. U deset predstavljanje nove knjige Marine Šur Puhlovski. I to ne bilo kakve! To je Marinina prva zbirka poezije.
S jutrošnje u promocije zbirke pjesama "Neponovljiva" ( i zbilja je Marina neponovljiva!) u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović.".. Govorili su Marina Katinić, Tin Lemac i Barbara Baždarić, stihove su, uz Barbaru, Marinu i autoricu čitali Antonija Vlahović i Robert Međurečan. Tin Lemac je bio uobičajeno precizan i baš profesorski objasnio, Marina Katinić nadahnuta, Barbrara je sve objedinila svojim zaraznim optimizmom i oduševljenjem. Mišo Nejašmič je izdavač, Hrvoje Marko Peruzović je zaslužan za prekrasnu naslovnicu, koja sama po sebi priča svoju bajku...



Neponovljiva - naslovnica.....

Malo mojih fotkica:



S lijeva na desno: Tin Lemac, Marina Šur Puhlovski, autorica, Barbara Baždarić i Marina Katanić.



Robert Međurečan čita Marinine stihove....

image upload

Lada Žigo Španić i Barbara Baždarić

Dozvolite i jednu Marininu pjesmu:

Bože kako uživam u sebi

�ože kako uživam u sebi
To nije normalno
Navečer
Kad ugasim televizor
Jer sam manijak gledanja
Ostajem u tišini
S malo svjetla
Kako bih uživala u sebi
U onome što jesam
Što je tu cigareta
I vino
I ja
Jedna jedina
Na čitavom svijetu

Neponovljiva.

Naslov "Neponovljiva" je upotrijebljen kao samoafirmacija glavne junakinje, njezina znanja i iskustva. Nije to samohvala ili samoljublje - to su godine rada i iskustva, sjedenja uz računalo uz samoprijegoran rad, mirnoća u smislu potpune životne ostvarenosti. Bravo Marina!

S Ladom idem na kavu na Kaptol. A nakon kave - "Jutro poezije". Gošca: Sanja Lovrenčić.

Sanja Lovrenčić rođena je 1961. u Kninu. Od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu. Studirala je povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala jednopredmetnu povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985). Tijekom studija počela se baviti pisanjem i prevođenjem poezije s francuskog i engleskog jezika; prve pjesme izlaze joj u časopisu “Quorum”, a prvu zbirku pjesama Insula dulcamara objavila je u vlastitoj nakladi 1987. Krajem osamdesetih prvi put se javlja na javni natječaj za radio dramu; nakon 1990. – kad je osvojila prvu nagradu i za radiodramski tekst i za radioigru za djecu – nekoliko godina intenzivno surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija kao autorica i prevoditeljica. 1994. izlaze joj dvije knjige, u dva različita područja kojima se paralelno bavi: zbirka pjesama Skrletne tkanine (pod uredništvom Hrvoja Pejakovića) i knjiga priča za djecu Esperel, grad malih čuda. Na području dječje knjige objavila je do 2007. još četiri zbirke priča (za Četiri strašna Fufoždera dobila je nagradu “Grigor Vitez”) i dva kraća romana, a zatim piše još samo tekstove za slikovnice; poeziju pak smatra svojim književnim polazištem i najvažnijim poljem djelovanja te se njome nastavlja kontinuirano baviti.

Njezina prva zbirka priča namijenjenih odrasloj publici, Wien Fantastic, izašla je 1998. u biblioteci “Quorum” Naklade MD, koja će objaviti još nekoliko njezinih proznih knjiga, uglavnom eksperimentalnog karaktera. Prvi duži roman, Klizalište, objavljuje 2005. Kao članica umjetničke organizacije Autorska kuća (2004.-2009.) postaje i nakladnica nekih svojih tekstova; tako 2006. samostalno objavljuje biografski roman U potrazi za Ivanom , za koji dobiva nagradu “Gjalski”, i zbirku pjesama Rijeka sigurno voli poplavu (nagrada “Kiklop”). Nakladnička kuća Leykam objavljuje 2009. na hrvatskom i na njemačkom jeziku njezin roman Martinove strune, koji osvaja Književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse i ulazi u finale nagrade T-portala.

Zajedno s mlađim sinom Adrianom Pelcom 2010. osniva nakladničku kuću Mala zvona u okviru koje se otad odvija velik dio njezine književne i književnoprijevodne djelatnosti. Ipak nastavlja surađivati i s drugim nakladnicima te je npr. roman Ardura (2012.) objavila u Frakturi. Ardura je ušla u uži izbor za dvije književne nagrade, a među autoričine zapaženije knjige spadaju i roman Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost (2018.) te zbirka pjesama Skica za junakinju (2021.). Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Na književnom natječaju “Susret riječi” 2023. osvojila je 1. nagradu pjesmom Strašnoplavo cvijeće.

Osim književnim radom, kontinuirano se bavi i prevođenjem. Naslovi u njezinoj prevodilačkoj bibliografiji mogu se podijeliti u nekoliko skupina: društvene znanosti, književnost za odrasle, književnost za djecu, povijest glazbe; za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu “Kiklop” (2012.), a za prijevod knjige Bretonska pjesma J. M. G. Le Clézioa godišnju nagradu DHKP-a za prijevod proznog djela “Josip Tabak” (2023).

Godine 2005. pokrenula autorsku manifestaciju za poticanje čitanja Uberi priču! koja se otad kontinuirano održava u nekoliko hrvatskih gradova.

Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike, te je svojim radovima sudjelovala na više žiriranih skupnih izložaba. S likovnom umjetnicom Ivom Valentić osnovala je 2020. Umjetničku organizaciju Piktogram, s ciljem izrade umjetničkih ručno rađenih knjiga. Dvije su autorice zajednički izlagale nekoliko ciklusa takvih radova, pod naslovom Slikoknjige.

Jedna Sanjina pjesma u prozi:

(sićušne kućne igre)
tko ti je ta koja uvijek nađe vrh brijega gdje će stajati
i vitlati naredbama – vraćaj se! ne vraćaj se!
ta koja stišće tvoj glas dok joj njegovi ostaci ne
procure kroz prste – sitni potoci, topljenje snijega
obriši pod kaže i okreće ti leđa –
i onda nema ni skice, samo puteljci prema ormarima,
sićušne kućne igre

Fotke:



Sanja i voditelj "Jutra" Željko Buklijaš



Lada i ja

Odjurila kući, prošetala Miu i dala jesti drugi put u ovome danu, sebi na brzinu napravila tortilje sa povrćem i piletinom i pravac HNK.

Predivna predstava "Nebeski svod".Predstava "Nebeski svod", koju je napisala britanska dramatičarka Lucy Kirkwood, a na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postavila redateljica Marina Pejnović uvlači gledatelje u vrtlog emocionalnih i filozofskih razmatranja, izlažući ih složenim pitanjima moći, ženske solidarnosti, savjesti i moralnih odluka. Radnja, smještena u 18. stoljeće, nije samo povijesni prikaz, već platforma za promišljanje suvremenih dilema. Lucy Kirkwood majstorski kreira svijet prepun distrakcija koje simboliziraju mentalne prepreke s kojima se suočavamo kada moramo donijeti važne odluke.
"Nebeski svod" provocira pitanje što se događa kada žene steknu moć i jesu li sposobne prihvatiti odgovornost koju moć donosi? Istražuje se stvarnost popularne tvrdnje da je "žena ženi vuk", te se analizira kako žene upravljaju moći u različitim društvenim kontekstima. Ironija leži u tome da su ženski likovi često zatočenici vlastitih predrasuda i patrijarhalnih struktura koje nastoje srušiti. Ovo otvara pitanje: koliko je zapravo moguće ostvariti solidarnost u svijetu gdje su ulozi visoki, a povijesno usađeni obrasci ponašanja teško izmjenjivi?
Dileme savjesti su srž ove priče. Likovi se nalaze na moralnim raskrižjima, gdje svaka odluka nosi teške posljedice, ne samo za njih same već i za širu zajednicu. Ova dinamika može se preslikati i u današnjicu, gdje su odluke često opterećene očekivanjima i društvenim normama, što otežava istinski nepristrano odlučivanje.Prikazani su i današnji, suvremeni izbori - dapače, vidljivo je kako će oni izgledati u ne tako dalekoj budućnosti.
"Nebeski svod" ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, poziva na promišljanje o tome koliko smo kao društvo evoluirali (ili nismo) u našim shvaćanjima moći, ženske solidarnosti, i moralnog odlučivanja.
Kroz složene likove i njihove izbore, "Nebeski svod" postaje zrcalo koje reflektira kako naše osobne borbe tako i šire društvene konflikte, upozoravajući na to da se borba za pravdu i jednakost nikada zaista ne završava – stalno se mora obnavljati i prilagođavati novim generacijama i novim okolnostima. - preuzeto iz materijala o predstavi


Moje o preddstavi:
Ipak, čitala bih ovu predstavu kroz prizmu prvenstveno ženskoga pisma.

Zaključak: žena je ženi vuk. Ali - pod utjecajem muške porote, koja se svako malo pojavljuje na platnu i daje svoje komentare, navođenjem na najgoru moguću varijantu - gubitak jednog života. U usporedbi sa "Nestajanjem" - da, i ovdje nestaje solidarnost, ljubav, empatija....Na kraju - uvijek nas ubiju oni, koji se najviše trude prikazati da su ovdje za nas, da nas podržavaju....

"Nebeski svod", iako tragično završava - puno mi je draži od "Nestajanja". Poruka je jasnija, glasnija, ljepše prikazana. Čistija.

Nakon dugo vremena sa zadovoljstvom sam gledala Almu Pricu, "šeficu"ženske porote, koja nije izgubila ni trunku svoje vilinske, glumačke čarolije. Odlična je bila i Barbara Vicković kao zastrašujuća Lady Wax, Ksenija Marinković, Iva Mihalić....

Teatralni je detaljno analizirao i uspoređivao u svom novom postu ovu predstavu. Vrijedi pročitati.

Ljubim!

Piu piano...

donabellina.blog.hr

"Savršena ljubav isključuje strah. Tamo gdje postoji ljubav, ne postoje zahtjevi, očekivanja, zavisnost. Ja ne tražim da me učiniš sretnim, moja sreća ne ovisi o tebi. Ako moraš da me napustiš, neće mi biti žao samog sebe, izuzetno mi prija tvoje društvo, ali ja se ne vezujem za tebe. Ja uživam u tvom društvu na temelju nevezanosti - ne uživam ja u tebi, to je nešto veće i od tebe i od mene, nešto što sam otkrio, neka vrsta sinfonije, neka vrsta orkestra svira u tvom prisustvu.
Ali, kada odeš od mene, orkestar ne prestaje da svira. To je orkestar širokog repertoara i nikada ne prestaje da svira."

Anthony de Mello - "Sinfonija savršene ljubavi"







.........a ovo je po mojoj želji " parla piu piano " i kad orkestar umorno odustaje od svirke : piano i pianissimo ostaju s nama

Svršeno je!

thelightoftheuniverse.blog.hr

Iran lansirao dronove prema Izraelu