novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

uto

04/18

LIST

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art


na travi list

u noći sam

tišinom pokriven


napisano: 28.10.2015. u 11:20h | pjesmica je iz moje 9. zbirke poezije
"KAMEN NIJE SAM"

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

http://blog.dnevnik.hr/moj-plavi-svijet/2015/10/1631979678/moj-prvi-haiku.html

http://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis pod brojem 978-953-8100-30-7 . Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Image and video hosting by TinyPic

naslikaj...

sandravulin.blog.hr

naslikaj melodiju Chopina
po tratini prijemčljivosti
leptirov najljepši sanak
ponire u dubine moga praštanja
na uzglavlju od purpurne svile
naslikaj nešto što vide i slijepci

ružine suze su teške
niz obraze pada spoznaja
sve ono što ja ne umijem
ti naslikaj
dopusti da bude unikatno djelo
probiranih nedokučivosti

vjekovi se pomaljaju
u pogledu dok te gledam
isprepleteno darivanje je zrelo
na nježnom pastelu od trešanja
svaki put kada se naša istovrsnost
privede kraju
opet rođena kao gola djevica
ona izranja iz svemira

gledaj kako se njišu narcisi
na travanjskoj rapsodiji
sunce se kupa u lavoru
a od vode se suši
našim zagrljajem

naslikaj sjećanja
na njima jezdi jedrilica
tiha ali dostojanstvena
kao usne u poljupcu
na velikom platnu duše
naslikaj krunu od vremena
neka potez bude jasan i jak
okrunit ćemo njome spoznajni tren
kada nas konačno uokviri
kao portret vječnosti

Špageti sa mladim kupusom

carapa.blog.hr



Integralni špageti sa mladim kupusom,mladim lukom,bukovačama,seitan kobasicom, ljutim papričicama i svježim peršinom. njami




Košarica srećica.. cerek

Sol sa medvjeđim lukom.(mješavina morske i himalajske soli)
Prah od koprive. (odličan za anamične osobe)
Sušeni medvjeđi luk.(za sve vrste jela)
Prah od maslačka i tratinčice. (super moćan detox)




NEMA DANA BEZ BANANA.





hAUSTOR-šAl OD svILE

kiss

wave

Dok se pesimizam čorba u kotlu krčka...

zivot-i-ja.blog.hr


I taman pomislim, kako jedino optimizam može pomoći, danas, ovdje, osvane serijal o optimizmu.




Gledam, slušam, mirišem..Iz kotla se svašta osjeća..

Bože, ovih dana, nema šta nije ubačeno unutra.

Ono: da ti uništi i zadnju nadu u neku bolju perspektivu, ne za nas, nego za našu djecu..

I taman pomislim, kako jedino optimizam može pomoći, danas, ovdje, osvane serijal o optimizmu.

Naši svemiri su povezani, definitivno jesu.

Čitam ovih dana najnovije vijesti, svašta nešto se nadrobilo u toj lončini pesimizma. Uskoro bi nam mogle nestati neke namirnice, koje su nam svakodnevno na stolu, ribe, jer radi globalnog zatopljenja, smanjit će se kisik u moru..Jabuke i ostalo voće, radi preoštrih zima i pretoplih, sušnih ljeta..kikiriki, kava (kojoj se sad već raspolovio prinos, zbog bolesti uzrokovane klimatskim promjenama), voda će biti skupocjenija od zlata..itd, itd..

Mladima uskraćuju mogućnost samozapošljavanja, ukidanjem novčane potpore.

Roditelji su izgubili pravo da sami odlučuju, hoće li cijepiti djecu, iako u nekim slučajevima vide da cjepivo uzrokuje bolest i čak autizam kod djece.

Država ima veće pravo nad djecom, nego roditelji, koji su ih stvorili i dali im život.

Za koga zapravo rađamo djecu? Za državu, koja nad njima odmalena stavlja monopol.

Ako ih ne cijepimo, ako ne idu u školu, da ne pričam o drugim stvarima, država ih ima pravo oduzeti..

Ponavljam: Za koga mi rađamo djecu? Doći će vrijeme kad će čipiranje biti obavezno, i neće se pitati, treba li ili ne..

Pa onda..sve te jurnjave i zveckanja, Rusi, Ameri, Eu, mali ljudi mogu samo pratiti njihove beskrajne konverzacije, i nadati se da nikom neće pući film u kriznom trenutku..

Virusi harače, sve u 16. Ebola se pojavila u Kanadi, Svinjska gripa opet uzima žrtve..

I na sve to, kao šlag na tortu, mali zeleni jedva čekaju da uskoče i svoj tal od čovječanstva uzmu..

Stišavam vatru ispod ovog kotla pesimizma, zatečena jednim saznanjem:

ATOMI SE SASTOJE OD 99,99999999% PRAZNOG PROSTORA.

TO ZNAČI: RAČUNALO U KOJE GLEDAMO, STOLICA NA KOJOJ SJEDIMO, I MI SAMI, U OVAKVOM OBLIKU KAKVI JESMO, GOTOVO DA NE POSTOJIMO..

I shvatih poantu ovoga broja, kojeg mi se ne da riječima izgovoriti:

99,99999999%...

Sve to što je oko nas, zapravo je većinom praznina..Fizička dimenzija, opterećena spoznajama da je jedina moguća, zapravo je prazni prostor, kroz kojeg se onaj čaroban jedan posto stvarnih nas, vrti, i slijedi slike koje poput holograma oživljavaju našom željom za učenjem i razvitkom..

Sve te zavrzlame i kotao pesimizma, zapravo nisu stvarne.

Mi ih oživljavamo, vjerujući u njih. Mi odlučujemo, da li ćemo ubaciti optimizam kao začin, ili ćemo puniti sebe trpkim jelom koji zapravo nije dio naše duše.

Duša je sama po sebi radost, svjetlo, snaga, ljepota, sve drugo joj je ponuđeno samo u svrhu da vidi razliku, i vrati se sebi, u središte svojeg izvora, koji nikad neće presušiti.

Zapravo..Optimizam je:

U običnoj glavici kupusa, vidjeti mandalu stvaranja



Optimizam je, u najvećem mraku, pronaći zaboravljenog Malog princa, i njegovu ružu, koja, negdje skrivena, cvjeta i čeka svoj trenutak susreta.



Optimizam je, svako razotkrivanje laži, gledati kao drugu stranu istine, i u to vjerovati, ne uplićući se u masovnu histeriju tjeranja pravde, jer, i to je praznina, koja nam se prikazuje kao punina:



I sve to skupa, shvatiti samo kao naše poligone za vježbanje.

Da što prije prijeđemo put koji smo zacrtali: do sebe, i uvijek, samo do sebe.

https://www.magicus.info/ostalo/price/dok-se-pesimizam-corba-u-kotlu-krcka

Nema naslova

nakaucu.blog.hr



".. na sitan đurđevak kad mi zamirišeš.."

UZ NOVU KNJIGU "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA"

prokleta-od-daljina.blog.hr


§11


Kant je svoj veliki filozofski rad zaključio jednim zapažanjem, da je on “potomstvu ostavio ostavštinu sustavne metafizike koje je izgrađena prema “Kritici čistoga uma” te da taj dar “ne treba potcjenjivati”. Međutim je neokantovska filozofija tom radu dala isključivo jedan spoznajno teoretski karakter. Kod Heideggera pak bilo je riječi o obnavljanju Kritike čistog uma kako bi pokazao njegove granice.

“Mišljenje je već kao takvo pobjeda konačnosti” i ono što je naročito značajno je nedopustivost i neodrživost interpreta Kanta, da prostor i vrijeme shvate kao kategorije i da transcedentalnu estetiku rastvore u logici, jer je kod neokantovaca bilo riječi o tome da se transcedentalna estetika mora odstraniti iz Kantova sistema, a time i vrijeme kao čisti opažaj.

Za vrijeme bi trebalo reći da je kategorija odnosno pojam razuma što onda vodi rastvaranju transcedentalne estetike u logici, dok je Hedeggeru bilo stalo do vremena ne u smislu jedne vulgarno shvaćene temporalnosti koja zanemaruje pitanje o bitku uopće nego drugačije, što ne bi značilo izostanak jedne ontološke analitike subjetivnosti subjekta.



ISBN kod NSK RH 978-953-354-110-5

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php

Trudnoća, porod i druge špelancije

rossovka.blog.hr


Kad si selebriti, onda si pod povećalom javnosti od nula do dvadeset četri. Pa ništa nemreš napravit a da te ne vidi parsto ljudi, a poglavito ak' najčešće sam na društvenim mrežama objavljuješ sve i svašta o sebi.

Pa te, recimo, snađe trudnoća, i onda opleti – to su komentari tipa ne stanem više u hlače, jede mi se ponajpače noću i to najviše kiselo, slano, slatko il sve izmiješano, povratila sam jučer šest puta ( od toga dvaput po poštaru jer sam morala potpisat preporučenu pošiljku i jednom susjedu na leđa, ničim izazvano ), eto se pomaklo, etcetera etcetera, a sve popraćeno sa šest tisuća tristo lajkova raznježenih obožavatelja. A obzirom da si selebriti, onda sve mora bit popraćeno i sa osamstodvadesetsedam slika ( za koje je naravno potreban stilist i profi fotograf, jer nemreš baš na slikama izgledat koda si friško povraćala il te muči žgaravica, sve mora bit glamurozno i s puno stila ).
Ja nisam selebriti, i bila sam trudna bez povećala javnosti, pa su sve moje trudničke slike ajme majko i za moje povraćanje nije bilo interesa svekolike javnosti.
E sad...selebriti koje su trudne nemaju pojma što ih čeka kad dođe dan D. Dakle, pregledava te ko stigne, od portira i ložača preko doktora il primarijusa, kojeg se budi jedino u krajnjoj nuždi. Uz malo sreće, porod traje cca 9-10 sati, a ako si sreće ko ja koja nisam selebriti onda se razvuče na šesnajst sati. Ako pukne vodenjak a nema trudova, onda te šibaju dripom pa primiš u tih šesnajst sati šesnajst flaša dripa, i svako ko prođe kraj tebe samo dobaci u onaj boks – dišite, dišite ( ko da si retardinjo pa ne znaš da bi krepala bez disanja ). Sestre je najbolje ne dozivat, jer uglavnom uđu s pogledom ljudoždera koji je bio na jogurtu tjedan dana. Kad djetešce konačno krene, nastane gužva ko na kolodvoru, jer se u međuvremenu probudio i primarijus pa dovuko u boks desetak stažista i sve raspoložive doktore, pa svi veselo promatraju čudo dolaska na svijet, koristeć pritom svu silesiju instrumenata, pa se i rodilja i beba prestrave te navale ljudi i ništa ne ide kak treba. Kad konačno sva ta frtutma završi i začuje se plač – e onda tek počinje prava tarabana, al o tom neki drugi put.

Dakle, što sam htjela reć? Obzirom da sad postoji i opcija emitiranja uživo, možda bi bilo zanimljivo eto gledat kak porod prolazi bez stilista i fotografa, s puno krvi i vrištanja, onak kak to u 90% slučajeva izgleda. A možda sam ja stvarno glupa pa ni ne znam da sve selebriti žene rode sa smiješkom na licu, čas posla, i odma' na fejsbuku objave – eto sam rodila za tri i pol sekunde, viš kak se to radi. De sad odma' stilist unutra da narikta i mene i bebu, da izgledamo ko dobitak na lotu, da svi vide kak je porod pisofkejk kad nisi obična smrtnica.

( napisano u listopadu 2017. )

OBRAZ KAO ĐON

angelija.blog.hr



slika: digital art

Kada se sa nekim pozdravljam,
sebe u veliku dilemu stavljam
ne pitam se je li pošten on
ili mu je obraz kao poderan đon.

A možda bih se trebala upitati
sa kim ću se stvarno pozdravljati,
sa kim ću graditi svoje međuodnose
i kakvu mi energiju oni donose?

Tko kakav obraz ima, mene više ne zanima
pa se jednako pozdravljam sa svima
i neka to tko god hoće i kako prihvati,
ako će se sa mnom rukovati i pozdravljati.

Velika je tajna kod upoznavanja ljudi
i više me ništa kod nikog ne čudi,
sve je to iskustvo za žive ljude,
ipak neka moj pozdrav iskren bude.

Moj obraz je ogledalo moje,
a neka ljudi svoje pozdrave kroje,
kako god im je milo
za obraz kao đon,
meni se samo pričinilo.


slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic9.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Vegan bra

istinasamoistina.blog.hr


Oću i ja bit blog tjedna



Šta ti je stilista :)

Varanja i guzopokusi

nachtfresser.blog.hr



U Rijeci se sve više osjećam kao u češkom Pragu, gdje god izađem zadnje vrijeme, pokušavaju me i ponekad uspiju prevariti s računom. Možda je to bilo i prije, ali nisam baš obraćao pozornost, imalo se, financije nisu bile baš jedna od većih briga, a izlazi se da bi se opustilo, zar ne. U stvari počelo je još ovaj vikend s napuštanjem poznate pizzerije u Kraljevici, zbog bahatosti i prepotencije konobara, nekad su bili drukčiji, udarila im posjećenost u glavu. U belgijskom restoranu, iako sam drukčije tražio, dobio sam maxi kobasice, to sam primjetio na računu, deset kuna skuplje, a fritaja sa šparogama uzeta na preporuku konobara je još skuplja. Al dobro,otmjeno se propada. Samo da mi se osuše fenomentalne traperice trofrtaljke kupljene za pet kuna još u Virovitici i ja zadovoljan.



Inače ako niste primjetili na društvenim mrežama je iz anonimnosti izronila izvjesna Ivana Hunjak, ne bih obratio pozornost al sam je pomiješao s onom Ivanom Husar koja se preobratila na kršćanstvo prije nekog vremena, znaju djevojke kako doći u prvi plan, s tim da Hunjak veli da se radi o socijalnom eksperimentu i opisuje sve nemoralne ponude koje je dobila od onih koji miješaju realnost i virtualu, no eto, ima jako puno i onih sumnjičavih, koji postavljaju najzabavnije pitanje :"Jesi li to ti?" Ja za sebe često više ne znam odgovoriti jesam li to ja.

Što u gradu ima novoga hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Mazi žena kravu koja se teli.
Sin stoji iza krave cijelo vrijeme i nikakve koristi od njega.
Majki dojadilo pa veli:
"Oči majkine, hoces se mać' od te krave, pomisliće da se otelila."



-Jesi li čuo za Viagru?
-Dobra stvar,možemo one stvari raditii u našim godinama!
-kaže umirovljenik prijatelju.
-Gluposti! odvrati ovaj.
-Za ljubavnicu mi ne treba Viagra,a za ženu mi je preskupa! 



Umro peder i stigao kod svetog Petra. Otvorio Pero tefter,
gleda, lista, pa će:
"Znaš šta sinko ! Ti osim ovog poroka i nemaš nekih drugih grijeha.
Ajd' jedno mjesec dana u pakao, pa ćemo te poslije prebaciti u raj."
Poslije mjesec dana krenuo sveti Petar u šetnju,
pa navratio malo i u pakao.
Kad tamo katastrofa. Vatre ugašene, u kazanima voda ne
krčka, a đavolčići besposleni sjede okolo.
"Šta je ovo djeco? Što su vatre pogašene ?"
"Daj čika Pero, od kako si poslao onog pedera niko
ne smije da se sagne da naloži vatru!"



Imam auto, imam kamion, imam avion, imam jahtu,
imam brod, imam cak i bager.
Ova kinder jaja su ekstra, zivota mi.



Nasao Mile devojku
i kupio joj majicu
na kojoj pise Smile.
Da se zna da je s njega...



Mujo odveo Fatu kući, natočio pića i polako je pokušava pipkati.
Krenulo ga nakon nekog vremena, Fati nije do seksa.
– Fato, bona, de opust’ se…
Fata mu makne ruku:
– Mujo, bolan, ne diraj tu!
Mujo pokušava i dalje:
– Pa daj, Fato, š’a s’ tak’a, ‘ajmo se…
Fata odmahne glavom:
– Rekla sam ti, ništa prije braka!
Mujo se razočarano digne:
– Jest’, poslije braka… pa da se onda moram i od tvog muža skrivat’!



Razgovaraju telefonom momak i devojka:
- Gde si?
- U krevetu.
- Mmm, šta imaš na sebi?
- Laptop!



Noć knjige... Noćna strana uma...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Knjižnica Marije Jurić Zagorke,
Krvavi most 2, Zagreb, 10000
Najljepša knjižnica u Zagrebu s velikim izlozima u pješačkoj zoni Tkalčićeve na uglu s Krvavim mostom, prekrasnom old school drvenom opremom i ciglom iznutra. Knjižnica u neorenesansnoj zgradi iz 1882. osnovana je 1954., a prva nabavljena knjiga s inventarnim brojem 1 je iz 1918. Vlaho Bukovac Moj život.
Sinoć smo sudjelovali u druženju s autorom Zdravkom Zimom, dobitnikom Nagrade Marija Jurić Zagorka Hrvatskoga novinarskog društva za 2005. godinu.





„…A biti upućen na književnost, znači misliti individualistički, protiv struje, znači uvijek iznova pozivati se na iskustvo onih koji su sve ustaljene vrijednosti podvrgnuli kušnji i koji su svojoj pustolovini ostali vjerni i po cijenu patnje, kaosa, smrti. Ta subverzivna komponenta bitna je u Ziminu pisanju, ali ipak nikada ne dopire ni blizu preuzimanja isključive vlasti nad njegovim tekstovima. Oni, naime, uvijek čuvaju svoju pripadnost području općenite, društveno osigurane komunikacije. Subverzivnost na koju upućuju mentori, ili kako bi Zima kazao, sugovornici poput Rimbauda ili Ciorana, zato se još ponajviše očituje kroz autorovu (uostalom također i tipično hrvatsku) mrzovolju. Njegovo nezadovoljstvo svime postojećim, kojemu to postojeće dakako nudi dovoljno povoda, podjednako pogađa Zagreb i idilična turistička mjestašca na plavom Jadranu, rafiniranu Europu i sirovi Balkan, otuđenost bračnog i kupoprodajnog seksa. Zimini tekstovi, dakle, ne pretendiraju na status izdvojena, visoko intelektualizirana i estetizirana prostora dostupna samo najzahtjevnijim čitateljma, a ne bi željeli biti ni populistička tribina s koje odjekuje ono što svi vole čuti. Njihovo je mjesto između, njihov je autor uznastojao stopiti žamor kafića i bešumni ali bogato orkestrirani šapat knjižnice.“
Pejaković, Hrvoje. Pakao, to su drugi. // Vijenac, 20. siječnja 1994.

Sudjelovali su …
Dražen Katunarić, Vili Matula, Zdravko Zima, Mirko Galić i prijateljii prijatelji





Noć knjige...

U mirisu knjiga osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.

U obredu mudrosti slika secesijske odaje, tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.

U raskoši osjećanja, nazirem vedrinu svijeta,
slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.

Budi se noć knjige, u njenim njedrima gomila ljepote.

Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.

U zraku osjećam želje, čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni, odgonetanje mudrosti.

Na Parnasu slavlje muza.

Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu one tisućljećima
bdiju nad nadahnućima, slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti da proguta davna osjećanja.

Noć knjige, svetkovina uma, neprocjenjivost blaga skupljenog u titraje
čitajućih duša.

Bila je to noć prepuna ljepote.

Dijana Jelčić


možeš li?

usvijetutajni.blog.hr



Možeš li osjećati nostalgiju za mjestom koje si samo posjetio?
Kao za domom koji ipak (možda samo još) nije tvoj, ali osjećaš ga takvim?
Možeš li sjediti za bačvom u zagrebačkom pubu, dok svira prava irska muzika i gotovo se rasplakati?

Možeš li voljeti ovaj grad, ovu rijeku, ovaj život koji se tu nekako posložio, činjenicu da imaš birtiju preko puta u kojoj te svi znaju i poznanika u kvartu koji te pozdravljaju? Sve ono kako sam si zamišljala da će život u gradu izgledati, a istovremeno željeti otići na najzapadniji i najsjeverniji otoćić pored Irske, mjesto toliko divlje da sam se zaljubila u njega istom silinom kao što valovi udaraju taj ludi komad otoka na samom sjevernom kraju.

Inishmore...otok koji me iznenadio, oduševio do te mjere da bi odmah tamo odselila. I pitam se što me sprječava? Kad ti vlastita obitelj ponekad stvori pokoju prepreku (i tebi i sebi) da se pokrene neki posao tu...

Rekla sam da ću jednostavno otvoriti blog i kladionicu...na to koliko mogu izdržati na ludom, polupustom malom otoku...usred ničega, gdje vjetar propuhuje kosti, a ima samo trave, kamena i pokoja ovca.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se