novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

21

sri

09/16

Što me najviše ljuti – 31 day blog challenge – Day 23

croanonimac.blog.hr

Evo me opet. Malo kasnim, kao i obično. Jesenski rokovi su. Trudim se sve uskladiti al' nejde mi baš od ruke. Ajmo se pravit da pišem redovito i da vi ovo čitate i da je sve u redu. I da nemam 600 stranica skripte za proći. Može? Može. Odlično, najbolji ste.

Pošto ima puno stvari koje me ljute, nabrojat ću neke favorite. Prvi je definitivno nepravda. Znači poludim na to. Pogotovo kod ocjenjivanja. Nije mi žao ako me profesor ruši je ne znam - to prihvaćam i znam da sam ja kriv za to. Ali. Ali kad netko prođe, koji pojma nema a ja ne, koji se recimo učim i znam barem za 2 - e to me ubija. Najgore je što protiv toga na faksu ne možeš. Profesori su se dobro zaštitili po statutima, pravilnicima i slično (znam jer je došlo do toga da smo krenuli detaljno čitati status i pravilnik o studiranju za faks). Neki će reći "šuti i trpi", ali mislim da to nije u redu i trudim se napraviti nešto protiv toga. Svjestan sam da neću daleko dogurati - ali preko nekih stvari ne bi trebalo preći i ostaviti ih takve kakve jesu.
To je isto ko i plaća. Radiš cijeli mjesec i poslovođa ti kaže "bit će sljedeći mjesec isplata". Ako prođe - prođe. Shvatit će da niste "opasni" za njega, te će vam to napraviti opet. Vi samo šutite i radite. Prođe mjesec, dva, šest i završite na vijestima. "Radnici rade osam mjeseci bez plaća". Znam da je drugačije kad trebate plaćati račune i ne mogu se postaviti u nečiju situaciju, ali isto tako znam da ne bi takve stvari shvaćao olako. Uvijek se vrijedi boriti protiv nepravde i poštenja.
Netolerancija i nepoštivanje tuđeg mišljenja. Osoba sam koja voli rasprave, i to ne na agresivan način nego baš uživam u kvalitetnoj raspravi. Ne treba imati pobjednika, ali rasprave su nešto što me izgrađuju kao osobu, dobite bolju sliku o društvu i ljudima, naučite nešto novo. Većina poznanika s kojima ulazim u rasprave imaju kvalitete dobrog govornika. No, nađe se uvijek i netko tko smatra da je u pravu. Jedno je dobar argument, a drugo je kad drobiš gluposti. To ne volim, osobe koje nameću svoje stavove i uvjerenja i misle kako je jedino njihovo ispravno. Takve osobe u pravilu ne poštuju ni tvoje mišljenje. Ne volim bilo kakva nametanja, ni religijska, svjetonazorska ili politička. Svatko ima pravo misliti što hoće.
Recimo sljedeća situacija. Dida iz Drniša ima 60 godina. Priča je čisto da Vam opišem način razmišljanja. I Dida je glasa za adeze. Bogat' neg za koga će? I sad pitaš didu "zašto se glasali za adeze?" A gospet' kako god da je samo da je desnica na vlasti. To nije argument, nego zatucanost. I jasno mi je da je glasao za adeze i nije upoznat sa strankom malo više. Stranka je mogla biti i sdp, da ne mislite da sam radikalni ljevičar ili nešto.
Eto, i dal bi sad didu trebalo napadati s arugmentima? Ne. Objasniš mu svoj stav, ako shvaća i hoće shvatiti - dobro, ako ne - više sreće drugi put. Svako ima pravo na svoj izbor i raditi što hoće.

Do čitanja!

Blogeri u punom sjaju

stella.blog.hr


Ljudi moji, kakvo je to veče bilo! Pokušajte zamisliti! Blogeri su održali humanitarnu
gala predstavu u koncertnoj dvorani „Lisinski“, sav prihod ide dječjim vrtićima,
a koordinator akcije bila je Durica. Zvonka je dočekivala goste,
pazila da sve funkcionira i svima podijelila bombone, za slatku večer.

Na svečano ukrašenu binu izlaze elegantni voditelji Annaboni i FreshCaYg.
Oni naizmjenično nastupaju, dame predstavlja FreshCaYg, gospodu Annaboni, a grupe
najavljuju zajedno. Nisa je uletjela, postavila panoe sa božanstvenim fotografijama i
ostavila ih kao scenografiju. Čast otvaranja pripala je zboru "Neuma" u kojem pjeva
sjećanje i osvrti. Zatim je Dinaja povela trio koji je izveo dio iz poetske
drame „Ako sutra nikad ne dođe“. Teuta i More ljubavi su pomoću video
bima prikazali najljepše inserte s puta u Japan. Lastavica i Potok su otplesali bečki valcer oko cijele pozornice. Sewen, Elly01 i Ana Maria su raznježili salu svojim pjesmama. Dobili su album njenih fotografija i cvetak zanovetak od suncokretice. Euro je svima obrisao suze pomoću najnovijih viceva.
A onda su opet neki zasuzili kad su čuli nježnu pjesmu Sve ostalo su priče. Minus40kg
je govorio svoje mudrolije, umorio se od recepata. SarahB je elegantno prošetala
u ranojesenskim bojama, kazujući svoju pjesmu, a u sali se još dugo osjećao prefinjeni
miris najboljeg francuskog parfema. Semper contra je zamislio mnoge svojim
mudroslovima. Izišao je pod ruku sa Pjacetom, kojoj se ovog puta nije pričalo.
Sad je Demetra prišla video bimu i prikazala Irsku u najljepšim bojama.


Ženska srca su u sali stala kad su izašli Vladkrvoglad, Milord55, j, Leif Erikson,
gogoo i jelen, a svaki je kazivao pjesmu ili razmišljanja. Mecabg je imala težak
zadatak da nakon njih oživi publiku, ali je uspjela sa svojim tandrmoljcima do suza nasmijati
prepun auditorijum. Romantični glazbeni odmor priredili su DOMENICO i nisan EL
DIABLO, a baršunasti alt merlinke očarao je publiku. U kutu pozornice
reflektor je obasjao NF koji je u šetnji s Jinom pričao o berlinskim danima. Val divljenja
izazvale su Moja Moda, modrinaneba, O-da životu i Trill, pa nisu morale mnogo
ni pričati. Dnevnikjednerazvedenice je postavila pitanje svima, nitko nije znao
točan odgovor. Nakon što je ispričala kako se radi Sacher torta, Gurmanka je
najpažljivijim slušateljima podijelila po šnitu.

GP je prošetao u tri odijela, svaki okret u drugom, crnobijelom, šarenom, austrijskom...
Razmišljanja jedne žene je ispričala potresnu priču, pa su u sali zaiskrile suze.
Kvintet Petra, Evora, Iva, Hana de Anhel i između prošetao je u elegantnim kreacijama
sa šeširima i u salu ubacio papirne aviončiće sa zagonetnim mislima, pa su neki još
dugo razmišljali...Tek su pohvatali aviončiće, kad im je Randomheart dobacio stotine srca.
Mela se na pozornicu uvezla na četiri točka (a i kako bi drugačije), vozača nismo vidjeli,
mahnula i odvezla se u velikom stilu. Pametni zub je ispričao kratku priču nakon koje su svi
ostali otvorenih usta. Fra gavun ih je zatvorio duhovitom pričicom.
Brod u boci je ispričao putovanje na Palagružu uz video bim. Pomagala mu je Frida.


Odmak je završila predstavu efektnim uvodnim odlomkom iz svog romana „Grad“.
Onda su se svi izvođači i voditelji svečano poklonili publici, koja je još dugo aplaudirala
i tražila bis. Mnogo blogera nije ovog puta uspjelo stići do Zagreba, pa će nastupiti u
narednoj predstavi. Neki su bili tu, ali su zbog treme radije ostali u publici.

10. Naš mali svijet

tragovivremana.blog.hr


Ženama treba obezbijediti da ostanu u lijepom svijet, da muški ne bi postao gori.

20

uto

09/16

Jesen

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Pitomim bilogorskim nebom izmjenjivali su se oblaci, kiša i sunce.


Onda je vjetar šapnuo lišću ....nešto ti je počelo mijenjati boju.


Pogleda lišće preko vinograda i sjetno kaže....jesen stiže dunjo moja.


Sluša njihov šapat bumbar i kaže im.....kakva jesen.....još cvijeće cvjeta . Mene puno posla još čeka....


Nešto je već odavno zrelo.
Nešto još uvijek zrije.
Negdje je jesen polako stigla, a negdje još nije.

Mehmed-pašina smrt

etnografija.blog.hr

Nemirne godine
a.d. 1690.
Tišina je postala čujnija, uši su je, napete, osluškivale. Činilo se kao da će se sve uskoro promijeniti i da će svijet u kome živimo nestati kao da ga nikada i nije bilo.
Raja se polako iseljavala, napuštali su Bosnu. Osjećala se neka čudna, teška napetost kakvu su pamtili oni najstariji stanovnici Sarajeva za vakta beglerbega Abaz Mehmedpaša. Bilo je to vrijeme stalnih nemira, a koji se nije ponovio svih ovih godina.
Ljudi su se i gradom kretali kao sjene, tiho i nečujno, zazirući od svakoga šuma, kao da zidovi kuća imaju uši a drveće oči, ne izražavajući se nikada otvoreno, već je svaka riječ, svaki pokret, potez i najmanji mig nosio duboke slojeve značenja. Čuo se samo šapat. Kad bi prolazili pored Mustafa-pašine tekije, koju je on zapravo podigao na ime svoga oca Hadži Sinana u nekadašnjoj Sarač Alijinoj mahali oko 1638. godine. pričali su i prepričavali kako je onomad beglerbeg Abaza Mehmedpaša dao u nemilost ovog neimara, bogatog sarajevskog trgovca Hadži Sinanuddina Jusufa, a sa tim pričama širio se i strah od istog ponavljanja, jer glad se širila brže od kuge. Osjećao se miris nemira, nameti se više nisu mogli trpiti. Nezadovoljstvo je raslo, a i potpirivali su ga austrijski agenti, plaćenici u cilju stvaranja sopstvene prevlasti, i tu se ništa nije moglo učiniti, jer kada kola života krenu nizbrdo, ko da ih zaustavi , jure dok se sama ne razbiju u kakvoj dolini. Nestabilna vlast u Carigradu nije znala ni šta će sa sobom, a kamoli sa tamo nekim zabitim Vilajetom.

Naš Mehmed-paša, sada već vremešan i životom iscijeđen, sjedio je po navici melanholično zavaljen u svojim svilenim jastucima, na minderluku. Stara sećija zloslutno je cvilila pri svakom njegovom i najmanjem pokretu.
- Jah, vala, šta ti je život, uzdahnu paša dok se mrak spuštao a vazduh postajao gušći i reskiji.
Nargila je klokotala pored njega. Skoro je i zadrijemao kad se iz dvorišta začu neka vika i galama. Sav zajapuren u sobu uleti Sakib aga stišćući u rukama svoj mali crveni fes. Nije stigao ni selam izgovoriti kad paša skoči i viknu;
- Kakva te nevolja Sakibe dovela?! Zar da me u odmoru ometaš u nevrijeme! Kazuj nesrećo šta se opet desilo!
- Čestiti paša, grupa zatvorenika je provalila bedem sa južne strane, upadaju u okolne kuće, gdje prvo stignu, pljačkaju pa pale, otimaju sve redom...kažu da su ih gladne držali preko 28 dana ...
-...dobro, stani aga, pusti priču! Idite odmah dole i organizujte odbranu. Zar opet Sarajevo da nam izgori ... zar opet i dokle?!!

Sakib skoči i u dva-tri koraka sleti niz stepenice. Za njim krenuše i sluge, a paša pođe da im još nešto naredi, što je bio zaboravio, ali više nikoga nije bilo da ga čuje, spotače se o jastuke i zatetura. Sav je drhtao dok se staro tijelo stropoštalo niz basamke.
-* Vode! Vode zapovijedao je paša slabašnim glasom, dok mu je iz očiju izbijao strah pomiješan sa bolom i tugom. Očiju širom otvorenih i usta u kojima se dah ukočio.

Ispitivački pogled njegovih sjajnih očiju obuhvatao je cijeli prostor u kući, a možda i šire. Bio je to pogled koji je izgledao da će svakoga časa postaviti neko pitanje na jeziku koji će moći svako razumjeti, ali on je umro ne izustivši ni glaska, ne pokrenuvši ni jedan ud, ne trznuvši ni jednim mišićem. Ionako nikoga i nije bilo da ga čuje. Samo u posljednjem trenutku kao da je odgovorio na neki znak koji niko drugi nije mogao vidjeti, na neki šapat koji niko nije mogao čuti, on se jako namrštio; ta namrštenost dala je njegovoj crnoj posmrtnoj maski jedan neopisivo mračan, zamišljen i prijeteći izraz. Sjaj njegovog ispitivačkog pogleda ubrzo je postao prazan i staklen. I tako pade prva žrtva prije nego se i podiže ona strašna pobuna.

Već je evo lito dana

freshcayg.blog.hr

Tako nekako ide pisma

Prošlo je evo lito dana, otkad se vodi polemika o migrantima s bliskog istoka, azije i sjeverne afrike

U toj polemiki smo sudjelovali i mi na bloghaeru, pri čemu smo svi mi koji smo iskazali nedovoljno oduševljenje stihijskim priljevom migranata, bili od strane naših ljevoliberalno orjentiranih kolega izloženi salvama uvreda, prozivki i etiketiranja.

Sada godinu dana kasnije, situacija je na izvorištu problema, manje više ista kakva je i bila, u Europi smo imali seriju terorističkih napada, koji se većim ili manjim intenzitetom događaju gotovo svakodnevno.
Kao rezultat toga imamo pojavu institucionalnog jačanja radikalne desnice koja u većini europskih zemalja osvaja više od dvadeset posto mandata na izborima s tendencijom daljnjeg jačanja.

Zbog svega toga, pod pritiskom mišljenja vlastitih građana iskazanog na izborima, i rodonačelnica politike otvorenih vrata Angela Merkel je priznala da je pogriješila, da je njena politika toleancije nekontroliranog priliva migranata bila pogrešna.

Unatoč tomu što je ne samo Angeli nego i svakom drugom retardiranom idiotu sada jasna pogrešnost lijevoliberalnih stavova od prije godinu dana, suvišno je očekivati da bi recimo naši kolege, koji su kao što rekoh prije godinu dana vrijeđali sve one koji su mislili drugačije, slijedili Angelu i priznali pogrešku.

Njihova nepogrešivost je na nivou one koju u kršćanskom svijetu pripisuji Papi, kao vrhovnom poglavaru crkve.

Kada bi naše lijevoliberalno orjentirane kolege ovdje na bloghaeru zamislili kao Pape, obzirom na to koliko ih ima, bloghaer bi izgledo kao naselje štrumfova.

Kao da ih vidim kako u onim smiješnim kapicama skakuću unaokolo, nesvjesni da ih od Miralema i njemu sličnih dijeli samo smjer retardacije.

Jedna druga Angelina ona Đolica je napucala onog svog Brada, koji je od muke odma kupija parcelu u Zablaću, tako da bi mogli poslat jedan autobus ovi namiguša s bloga da tamo u Zablaću kampiraju i čekaju Brada.

Auto Krešo je odlučija podržat vladu, spašava guzicu i pokazuje koliko je govno od čovika.

Da mi je znat ko je ono branija Krešu pajsera kad smo ja i Tigi govorili ko je i šta je.

E da je bar nekad ukopčat mozak.







84. OSLOBOĐENJE - GRANICA

velikiplan.blog.hr

Na leđima se osjeća prohladni večernji zrak. Terenac je još uvijek nagnut na rupi, a prilaz graničnom prijelazu zatvoren. Policajci su postavili tablu na kojoj piše da se iz siguronosnih razloga ne smije dalje.
Obojica sjede u službenom vozilu koje su izveli iz grmlja i parkirali odmah do rupe. Povremeno izađu kako bi ispisali kaznu ponekom drzniku koji se usudi zaobići kolonu. Zanimljivo je gledati veliki užitak s kojim to rade kao da im je od životne važnosti puniti cloweinijski proračun.
Razdragani smijeh i vika dolaze iz dvorišta iza cloweinijskih pograničnih kontejnerskih kućica. Miris pečene janjetine potvrđuje da Cloweinijci nešto slave. Nešto dalje naziru se kvalitetno izgrađene službene zgrade Cravatske granične ophodnje i čelična vrata vojarne koja je uzidana u planinu. S one strane sve je tiho, ali nekoliko osvijetljenih prozora svjedoči o tome da tamo netko još uvijek radi.
Naša kolona i dalje je duga bez obzira što su dva automobila još ujutro odustala, izašla iz kolone i vratila se, a kasnije su im se pridružila još četiri.
Sa zalazom sunca prišle su nam dvije starice, pristojno se upoznale i sjele do nas. Nakon toga se pridružilo još nekoliko ljudi i zauzelo mjesta oko vatre. G.Danton i Bradašica nisu izašli iz automobila.
"Da smo nas dvojica otišli u lov umjesto Normanovog bilmeza, odavno bismo jeli", prokomentira Pero koji je u međuvremenu zaboravio na večeru u restoranu i ponovno ogladnio.
Ne diskutira mi se, udobno sam zamotan u pokrivač koji mi je ponudila starica, a pucketanje vatre u meni stvara osjećaj opuštene sigurnosti. Dodamo li tome miris i okus kave koju je skuhala i nesebično podijelila gospođa iz ovećeg kampera, potreba za bilo kakvim riječima svedena je na nepostojeću.
Ljudi su frustrirani, ljuti na okolnosti, ne razumiju što se događa ni zašto ne smijemo dalje, ali razgovori ipak teku spontano, oslobođeni težine, ljudski i topli. Sumnjam da bi se osjećali bolje kada bismo im ispričali svoju pretpostavku o razlogu zatvaranja pristupa granici.
Prije dva sata, simpatični nasmijani Cloweinijac Juraj iz Kranja dobio je kći. Žena je rodila na stražnjem sjedištu skromnog automobila, prvog u koloni iza naše limuzine. Mislim da postoji neki cloweinijski običaj vezan uz tu situaciju, ali nisam siguran.
Juraj nikome od prisutnih nije ponudio ništa, što bi bila adekvatna proslava friškog očinstva u Cravatiji. Ipak, njegova ugodna razdragana pojava, koja sa zanimanjem i oduševljenjem prati sve teme, višestruko nadoknađuje urođenu štedljivost koju bi svaki Cravat nazvao sasvim drugačijim imenom.
Norman je potpuno nezainteresiran za te obične ljude i njihove obične priče. Odsutnog uma pažljivo prati Encove parametre na zaslonu svog mobitela. Zahvaljujući visokim standardima državne administracije u svakom trenutku točno zna gdje mu se nalazi vozač i u kakvom je stanju. Na njegovom se licu lako čita da ga ta nadmoć ispunjava osjećajem kontrole i opušta napetost izazvanu nepredviđenom situacijom.
Bez potkožnog čipa koji primjereno snažnim elekričnim impulsom može štrecnuti Enca i tako mu dati do znanja što se od njega očekuje, Norman ne bi mogao igrati svoju novu igru putem aplikacije koja osim navigacije, računa i brzinu kretanja, mjeri zdravstvene podatke kao što su otkucaji srca, tlak, razina stresa, potrošnja kalorija, daje uvid u osnovnu krvnu sliku te predviđa izdržljivost baziranu na godišnjim fizičkom testiranju zaposlenika.
Toplina plamenih jezičaka nam grije tijela i umiruje misli, ali neizvjesnost i dalje mutno sjaji ispred nas. Nitko ne može predvidjeti koliko bi ovaj Cloweinijski hir mogao trajati. Umom mi preleti misao da su možda čak zatvorili prilaz granici kako ne bi bili ometani, ali to bi bilo previše čak i za Cloweinijce.
Na drugu stranu...

Eho iz srca tame

jednina.blog.hr




Kad zavlada tišina, duboka i mislima nijema i kada se sliju svi mogući prelivi ljubomore ili divljenja onom rijekom ushićenja ili najcrnjeg srama, živom strujom života ili kada isteku potoci puni laži što ističu iz srca nepristupačne tame,
progovoriće svi preostali osjećaji svih događanja.

Stečeni osjećaji, utisci, govore više i bolje od svih darovotih ljudi, govore ljepše od svih onih koji se ističu svojim pričama, tajnama i šiframa. Osjećaji su najdrovitiji od svih govornika u svom izražavanju.

Glasovi, glasovi
počinju dopirati odasvud. Čuje se ona, pa on, pa taj glas i drugi glasovi u besmislenom treperenju jednog silnog blebetanja, glupog, gnusnog, divljačkog i bez ikakvog smisla govora.


(Ovo je samo za vas koji i dalje posjećujete moj blog) :)

Tajni vilajet by Hana de Anhel novi post(klikni ovde za dalje)

11. Prava stvar

tragovivremana.blog.hr


Bio je sam. Bilo je jedanaest sati uveče i bio je spreman za spavanje. Umjesto toga nali sebi čašu viskija što mu nije bio običaj u to vrijeme i sjede zagledavši se u isključen televitzor, kao da bi ovaj mogao iznenada priuštiti neku informaciju.
Bio je uznemiren mnogo više nego što je osjećao da bi trebao da bude.

Onda se sjeti da mu je telefon ostao u autu. Spremio se i pošao ga donijeti.


* * *

Dva sprata više, ona je sjedila u mirnoj kuhinji. Čula je tumaranje iz susjednog stana i zvuk rijetkih automobila u prolazu koji su farovima pravili pokretne sjene na prozoru.
Počela je da osjeća kako ne pripada ovdje dok je sjedila uspravljeno kao na straži prstima držeći nožicu prazne vinske čaše.
I ona bi trebala malo da odspava. Zašto ne?

A onda se podigla i krenula da izbaci smeće.


* * *

Sreli su se na izlazu. Jedan pogled, pozdrav i on joj je pridržao vrata. Zastali su ispred samo jedan tren u kome se ona stigla osmjehnuti u znak zahvalnosti. On je bio ozbiljan i uspravan. Gledao ju je značajno i otvoreno ništa ne rekavši. Samo je napravio blagi odmak lakta od tijela, prema njoj.

Ona ga je uhvatila pod ruku.
Nastavili su zajedno...

19

pon

09/16

Razgovori

anea.blog.hr


Veče je bilo mirno. Divno. Za večerom su mirisale ruže koje mi je poklonio.Razmišljala sam o tome zašto je izabrao baš žute ruže i zašto ih ovaj put nije krio ispod jakne?
Maloj smo govorili. I to ne znam zbog čega, mnogo tišim glasom nego obično. Nije spominjao moje pismo. Nije spominjao ništa, kao da se ništa nije ni dogodilo.
Zapravo i nije.
Samo puno očekivanja...
Poslije crne kafe položio je svoju snažnu šaku na moju nježnu ruku i rekao
- Draga moja, pođi sa mnom, da malo porazgovaramo u četiri oka.

ranojesenska

lucida.blog.hr

Već dugo je planirala zatvoriti sve prozore, zabrtviti sva vrata, pa i ona tavanska otkud joj ljeti dolaze stršljeni u velikom broju, i povući se od svijeta, od svih tih ljudi koji ne znaju suosjećati,
koji ne znaju jer ne žele, pružiti okrjepu, ohrabrujuću misao, bilo što.
Sjesti u auto, dopješačiti do njenih čempresa kojima se okružila, i sjediti pored nje onako kako sjede stabla, bez riječi a rječiti, dubinom povezani sa korijenima kao za suštu i potrebitu zbilju.
Nasmijavati. Biti prisutni onim dijelom sebe koji ne traži ništa, ne očekuje ništa, nego samo diše.

Nitko se nije pitao kako provodi vrijeme sama sa sobom kada se zaglušujuća buka stiša, kada ostanu samo ona i ona, sučeljene jedna sa drugom, u procjepu koji se naziva životom, od plaće do plaće, od plača do plača,
od ludila do ludila, sama sa svojim porazima, neshvatljivim i velikim gubicima, sa svojim tihim veseljima, ona i ptice, ona i vjeverica na bukvi razrogačenih očiju od straha.
Kako je pred svaku ponoć kada drhti. Ono vrijeme groznice i bunila.
Kako je sad ujutro kad prve magle pužinju gmizati još bujnim poljima.
Nitko ni pomislio nije, kako ju je obojala ta tuga, ta borba, ta nemogućnost, ti ljudi koji su dolazili, odlazili, dolazili, odlazili, odnoseći sa sobom zauvijek jedan bitan dio sebe,
ostavljajuć za sobom tek gomilu bolnih uspomena koje je ona trebala pospremiti za njima,
uklopiti u sliku, stvoriti novi život, svaki dan iznova,
razvući osmijeh kao čarapu na preveliko stopalo, i biti, disati.
Hodati uspravnih leđa, onako kako je doplovila u njegov život, kako je pristala uz njegov dok, kao lađa, zamahnuti kosom punom valovitih snova onih dalekih šumorećih rijeka,
tamo gdje se dlan spaja o dlan,
gdje se energija može pojesti zajedno sa šakom kupina, iz čistog mira i bez nekog dubljeg smisla.

Najlakše je zapravo bilo pričati one male i nevažne razgovore s potpuno nepoznatim ljudima.
Žena u dućanu isprepadana jer joj kćer nešto važno ne želi reći.
-Sigurno je trudna, kaže žena drhturavom bradom, nasmrt preplašena.
Ona se nasmije svemudra.
- A koje je zlo u tome ?, pita ona tu nepoznatu ženu.
Ko luđakinja, u sve se ona miješa, jer čini se da sve o svemu zna.
- Novi život, kaže ona i dalje se sumanuto smiješi.
Pa nepoznatoj ženi ispriča što se njoj dogodilo.
Nepoznatoj ženi sada osim brade, drhti i glas. Duboko je ganuta njenim životom. I da, utješena.
Ni najgore zlo nije više najgore.

Uživala je kao cvrčak i nije pazila. Zatekla ju je jesen potpuno nespremnu. Do zadnjega je trenutka samo pjevala. Rugala se mravima i njihovoj vječno ratnoj spremi. Smiju li se ikad oni ? Plešu li ?
Servilno se sada ponaša spram svega, a ništa radije ne bi učinila nego pobjegla. I stalno sanja da trči, da bjesomučno juri, hoda i odlazi. A ne miče se s mjesta.
Nitko to i ne može shvatiti, pa više i ne pokušava.
Spoznala je, sve i da zatvori sve prozore, da zabrtvi sva vrata, pa i ona tavanska otkud joj ljeti dolaze stršljeni u velikom broju, i povuče se od svijeta, to nitko ne bi niti primijetio.
Nitko je ne bi potražio. Nitko se, sasvim sigurno, ne bi ni zabrinuo. Barem ne onako kako bi to ona željela.

Imala je ljubav, čemu sad cmizditi. S radija je ponovno proganja ona robićevska samojednomseljubavna.
I nije mislila o jeseni.
Mislila je o čudima. Mislila je o onoj maloj tamnih očiju koja je svugdje prati. Koja je čita. Kojoj je sada potrebna jedna pomalo nadljudska snaga. Koja joj ne vjeruje, al je gleda.
Tim tamnim, poznatim očima, one boje koju poprima nebo kad se prolije sunce poput žumanjka iza brda,
pa pomiješa s prvim bojama noći i jestivih zvijezda.
Zbog nje će prozori ove jeseni ostati otvoreni. Vrata pritvorena.

A vatra će u tihim proplamsajima pričati po zidovima sve one prelijepe i tople priče o nama.



zagrebačke piknjice ........

mekon.blog.hr


Ahtung..Ahtung... čuje se da je Štefek Međimorec pokupil svoje prnjke i zbrisal z.. Bloga..


...il tegliš kak osel ...

... il vlečeš kak kojn......


Haha... još samo fali potpis.. Bandić 365 ...





18

ned

09/16

Vakula je reko'

umornooko.blog.hr

Pravo da van rečen, ovo mi je deboto najmrže doba godine ... da mi nije prika potriba, najrađe ne bi ni izalazija iz kuće. Ovo je ono doba kad Vakula, Rade Popadić i svi ostali profesionalni i amaterski Nostradamusi specijalizirani za vrimenske prilike dobijedu teške napade štucavice ... a ni vrime, koje je odavno rebambilo, in baš i ne gre na ruku.
Pa oni nan zalipidu lipo sunce, oblake i kišu na prognozu, za svaki slučaj. Fali još samo snig pa da se na brzinu, ka na jednorukome jacku, izminedu sva godišnja doba dokle se okreneš.
Dunkve, u subotu san, jer je počela padat ona (piiiip!) kiša, odveja Vinkicu na trening odbojke. I naravno, čin san je odveja, kiša je fermala! Boje da nije bija pokojni Meho kraj mene, jerbo san sigurno spomenija i kojega sveca ča ga ni on nije jema u svojoj knjižici headbang
Ali ajde, nije svako zlo za zlo, ovakova frizura Kozjaka se baš i ne vidi svaki dan ... ka da je bija u istoga brice di gre i Donald Trump cerek

 photo 01 kozjak_zpsudlljlrz.jpg

Popija san nessicu na rivi. Mašogradskoj, naravno ... i vrime je začas prošlo, tribalo je skupit Vinku i odvest doma, kad san već osta na položaju ... Učas san to obavija i reka ženi da gren malo protegnit gume od „Kobile Suzi“ (tm) ... da mi se ne ulini kad bude prišnija potriba. Ajde, dobro, uzešću kruv i još ono ča mi je bila napisala na kartu ... „#$%&
Prva štacija mi je bija porat u Starome. Sunce se još dobro drži meju oblacima, pa je tribalo iskoristit ... a moran priznat da odavna nisan slikaava ono baš na slobodnu temu ...
Vidin da turisti još dolićedu i odlićedu, doduše smanjenin tempon,

 photo 02 avion_zpsr51czwyq.jpg

... ali bilo je lipo pročitat da smo napokon uvatili onu najbolju pridratnu godinu, 1987. ... koju san posebno dobro zapametija, jerbo san radija ka beduin. Ne, fala na pitanju, nisan bija u Sjevernu Afriku, nego su tako zvali nas mulce (omladinu, za sjevernjake) ča smo strancima prinosili kufere od carinske kontrole do autobusi koji su is vozili dalje po hotelima na kopnu, ili do splitske luke, pa hidrogliserima do otoka.
Split je onda bija još uvik samo tranzitni centar ... a od beduinskoga posla, mora se priznat, uvatija bi za vikend više nego materinu misečnu plaću, i to samo od manče (napojnice, za sjevernjake) ... ali to je jedna druga i duga priča ... Daleko san ja otplovija, a još se nisan ni maka sa starosejskoga porta, kraj bivšega Vinalka, pa malo dalje prema lanterni.
Svitlo je bilo idealno, doduše malo je puvalo, pa more nije baš bilo ka uje, ali dovoljno da uvatin ovo malo donjokaštelanske obale oko spomenika ...

 photo 03 stari sa porta_zpspxdvv7aq.jpg

... ali kako meni stano pidaije padadu napamet, evo i jedna sasvin subjektivna vizija kaštelanskoga turizma, di je bitnije staro ruzinavo sidro, vengo nekakovi hotelski kompleks koji se samo kroz maglu nazire puknucu

 photo 04 hotel i sidro_zpslyhr7cyx.jpg

I drugi dil donjokaštelanske vizure, bar ovega ča se vidi sa porta, je sasvin lipo ispa na slici ...

 photo 05 do novoga_zpsn0muojfy.jpg

Tribalo je malo prominit položaj, pa san se uputija istočnije ... jedan zmorski pogled na najsređeniji & najuređeniji kaštelanski dvorac ... Vitturi mi uvik figura, u bilo kakovoj kombinaciji ...

 photo 06 vitturi_zpsxdtgtlxm.jpg

... ka i ovi kampanel lušičke crikve koji igra na kukao sa dvorcen cerek ...

 photo 07 lusicka crikva_zps83aqupdo.jpg

I ovod je bilo dokaza da je ovogodišnji turizam u odlasku, ali da ga još itekako jema za vidit ...

 photo 08 brod_zpsmhbkms0z.jpg

Popodne je Vinkica tribala odradit završnu vježbu sa ovon svojon ekipon na brentačan ... mislin da je ovo ipak zadnje natjecanje u ovoj kategoriji i trener in je obeća da će ovu zimu vježbat za kategoriju mladeži.

 photo 09 brentacice_zpstncpotjv.jpg

Cure su se pokazale odlično i ovi put, u nediju su u Vranjicu njiove dvi ekipe, na Kupu grada Solina, osvojile prvo i drugo misto thumbup
Kasnije smo se nas dvoje i Zakonita uputili na Malačku ... vrime se još dobro držalo, ali san bar po ure okasnija (baš čudno!) za snimit lipi zalazak sunca, i panoramu Kaštili i Splita.
Naravno da nisan iša ća bez itijedne slike ... bilo je i onda lipih motiva ... od križa za poginule kaštelanske branitelje ...

 photo 10 kriz_zpsinuzo9vp.jpg

... priko zanimljive minijature punte Marjana sa instituton i par brodova koje su obasjavale zadnje zrake sunca ...

 photo 11 punta marjana_zpsurqdi1sk.jpg

... do aerodroma koji je bija još pun puncat avioni ča su tramakavali turiste uzduž i popriko Europe. I šire!

 photo 12 aerodrom_zpsbvcmfuov.jpg

I moliću lipo, doć deboto na vrj Kozjaka a ne uslikat poljudski stadion di su se taman svitla počela palit ...

 photo 13 poljud_zpsrs05nz07.jpg

... i di se počelo spremat razmontiranje bidnoga Slavena Belupa, koji je, ni kriv ni dužan, platija buletu za sva govanca ča is je Hajduk izija u zadnje vrime. Lipo je znat da postoji neka prvoligaška ekipa koju Hajduk more nakantat, ča je sve riđa pojava u zanje vrime.
Malo, ali čovika veseli!
Zdravi mi i veseli bili!!! mah mah mah

12. Pametnom dosta!

tragovivremana.blog.hr




Dobar je ko` lebac i isto toliko kvarljiv!
Čovjek.

Kakve osobe me privlače?– 31 day blog challenge – Day 21

croanonimac.blog.hr

Sigurno se pitate "kako 21 a zadnji bio dan 15, sta me zajebavas, znam brojat do 21?"
E pa problem je u tome što nisam pronašao temu o kojoj mogu pisati. Te teme mogu proći u jednoj rečenici, pa sam odlučio da ću ih preskočiti i da ću umjesto njih na kraju pisati o nečemu drugom. Nadam se da se nitko ne ljuti od blogera koji pišu izazov na moje "varanje", ali bolje da pišem o temama koje su mi bliže i u kojima mi je gušt pisati.
Eto nakon ovog "super dramatičnog" uvoda vrijeme je za temu posta.

Ako govorimo o osobama s kojima se družim, prvo što gledam je doza zajebancije s kojom netko raspolaže. Ne volim previše ozbiljne ljude (osim kad situacija to zahtjeva) i previše statične ljude. Najbolje se složim s osobama koji imaju sličan smisao za humor ko' ja. To je definitivno jedna od top tri stvari koje gledam.
Druga stvar je pogledi na svijet. To je nešto što je do sad bilo presudno kod upoznavanja. Poštujem svačija uvjerenja, samo što neka uvjerenja i pogledi na svijet meni mogu biti jako odbojni. To sad nije tema koji i kakvi, možda za neki drugi post. Isto tako duže mogu pričati s osobama koje misle slično kao i ja, jer shvaćamo svijet na isti način.
Treću stvar sam naučio u srednjoj školi. Pogledaš kako se osoba ponaša prema drugim osobama, jer pod te "druge osobe" spadaš i ti sam. Volim promatrati ljude u jednostavnim situacijama. Recimo ponašanje prema roditeljima, kolegama, konobarima, kolegama s posla,.. Takve stvari dosta govore o osobi. Isto tako što osoba priča o nekome tko nije trenutno s nama, nego je npr. na predavanju. Možda tako govori i o meni dok me nema. To su glave stvari kod privlačnosti. Čisto na prijateljskoj nekoj razini. Tih stvari se uvijek držim - pa čak i onda kad mislim da se ne držim, moj mozak mi da do znanja da je tak i da tak mora biti.
Isto tak volim iskrene osobe. Nema mi goreg kad se ljudi pretvaraju da su nekaj kaj nisu. To se najviše vidi kad netko forsira izlaske, boce skupih pića, košulje, odijela, sto slika na instagramu i facebooku, a spaja kraj s krajem. Ne volim to. Ne volim nepotrebna forsiranja. Najbolje je to objasniti s izrekom "ono što vidiš je ono što dobiš". Eto. Bez nepotrebnog kompliciranja - takve osobe cijenim i volim.

Što se tiče kod cura, vrijede isto ova tri pravila. S velikim naglaskom na poglede na svijet. Cura može biti fotomodel, ali ako ima drugačije poglede na svijet meni je to odbojno i znam da to ne bude funkcioniralo. Ipak se poznam predobro.
Joj da. Šminka. Ne volim cure koje imaju tolko šminke da trebaju građevinsku dozvolu. To mi je odbojno. Ne kužim se u ta sjajila, rumenila, finu žbuku, grubu žbuku, kak god da to kod cura ide, al' meni je to nepotrebno.

Izgled je manje bitan, ako si dobra osoba i dijeliš slične poglede na svijet ko i ja odlično ćemo se slagati!

Do čitanja!


Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se