novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

29

uto

11/16

Brown eyed girl

andjeoskilikzvijer.blog.hr

" Whatever happened to tuesday and so slow... going down the old mine
with a transistor radio... standing in the sunlight laughing, hiding behind a rainbow's wall
slipping and sliding... all along the water fall, with you
My brown eyed girl... you're my brown eyed girl..."sretan

Ponekad je svijet ljepši u pogledu onih iz čijih očiju ga promatram.
Svega tu bude: jednostavnih tonova koje mogu promatrati cijeli dan bez da se umorim, pa sve do širokog spektra nijansi nekih boja koje me fasciniraju...
Volim ljude promatrati na taj način i vjerujem da je za to potrebna neka specijalna vještina koju ja, eto, posjedujem i odlično sam naučila baratati svim njezinim granama....
I zato trebam pisati...pisati... sve što više ne mogu držati u glavi... misli, ljude, stvari... jer svijet je fantastičan ponekad.
I on je fantastičan.
Vječno dijete.
Umjetnik.
Kroz njegove oči sam vidjela najdalje... možda zato jer sam htjela, možda zato jer mi je to dopustio.
Ne.ne.
Možda zato jer sam ga voljela drugačije od drugih ljudi. Tako ga volim i danas... možda malo manje, ali svakako drugačije.
Zbog njega neke pjesme imaju smisla, čudne stvari postanu sasvim razumne i svijet ima puno boja koje nisu još izmišljene.
Ali on će ih izmisliti.
A ja ću opet gledati kroz njegove oči i nikada neću odrasti.
Baš kao ni on.
Foxey lady i brown eyed girl... forever







Gda Zagreb zablista......

mekon.blog.hr


Nikaj ni lepše neg gda se jutro pokaže v svoj lepoti..gda se nebo znad Zagreba zaplavi.. a sunčeko zablista kak zlato ....


Gda se sunčeko nalukne na tvoj oblok..a ti žmirkaš kak pospani ptiček z duplje v drevu.. Daj.. zbudi se.. kliče jesenski friški vjetar i odfučka dalše...


I dok krovi i fasade več osječaju malo topline.. trajvani su još v senci.. ljudi znutra dremaju na stolcima.. i se pelju..pelaju.. gdo zna kam...


I najpoznatejši zagrebački poscanec se fest okuražil.. kak da mu je pimpač narasel.. ti vrapca.. nigdar ni tak dalko scal ...


I dok se tam dalko negdi dol ob Savi još maglica diže.. moj Grad se vse bolše blesiče.. pa gdo nebi zastal i užival ...


A poslednje se znamenje ljepe zagrebačke jeseni nikak neda otrgnut i vmreti.. a najlepše nebo na svetu se plavi znad Grada...


Vsaki dan ga pelaju.. tjeraju.. a ono pak znova opadne..naredi tepiha..pa šušti.. šušti.. a nekakšna posebna klupa čeka.. valjda zalublene...


Došašče je.. ljudi se veseliju..al se i hiže i štacuni veseliju.. ti vrapca ..kak smo elegantni z tim mašlekom....


Još koji časek i vulice buju obasjane.. ljudi buju žmirkali.. taubeki buju zaprhali znad Trgača.. mam bu živlenje postalo nekak lepše...


A jutro je več na izmaku.. poslednji avtomobili juriju..pelaju ljude na posle.. trajvani su več poluprazni.. a ja polahko štrapaciram na svoju domaju.. Neče mi se denes med gužvancijom bit.. lepše mi je malo okol naokol.. slabi su izgledi da bum nekog susrel.. za svet mojih pajdašof je još prerano.. a meni baš tak paše.. I Nesicu od vanilije sam pozabil.. vrabec ga dal.. viš kaj jesen načini od človeka.. Jeeee.. ta jesen.. zna to dugačko človeku zgledeti.. al kaj.. samo nek traje ta moja jesen.. kaj je dugše moguče.......

Serbus .................

















Dan Republike

wall.blog.hr

“Danas je Dan Republike
i stara kaže
‘Dragane, šuti!
Skrati jezik,
mogu te čuti…’ ”



Iz oker žutog fiće treštala je glazba, himnična i svečana koliko to samo ove smiješne riječi mogu biti danas, 29.11.2005.

Sažaljivo sam pogledao prema poluraspadnutom autiću i faci za volanom. Jebate, kakvih sve pacijenata ima! Ti jugonostalgičari i njihovo ‘Zabranjeno pušenje’, njihove jadikovke za represivnom tamnicom hrvatskog naroda. Znam ih, sve su to Srbi, nekadašnji direktori koji su drmali državnim poduzećima, bivši milicajci koji se ne mogu pomiriti da je danas sve hrvacko, Hrvacko pače! Kod tih pedera iz auta nećeš čut našu poštenu hrvacku stvar, ne pjeva vilu Velebita, Ustani bane, a o Thompsonu i Škori da i ne govorim. Ma, više vjerujem i Srbinu, koji sluša Cecu, nego li ovim našim tobožnjim Hrvatima, a slušaju ‘Pušenje’ i ‘Dan republike’. Sikter, stoko! Naime, kaj (kako bi rekao jedini SDP-ovac kojem vjerujem, naš čovjek gradonačelnik Bandić)!

Prvo i prvo, kako se ti gadovi nisu mogli lijepo obogatit, k’o ti i ja, na primjeru primjera, nego ostat golje ka šta su se i rodili? To mi nije jasno. Falabogu i svetome Anti, konačno je doš’o kapitalizam, privatna inicijativa i naravski da sam se obogatio. I ja i ti i svaki pošteni domoljubni i državotvorni Hrvat!

I sami komunisti, liberali i ljevičari (a nakupilo se tog smeća u našoj preliberalnoj vječnoj i jedinoj Hrvackoj) kažu da je država bogata, kad su pojedinci bogati. Pa, šta je tu nejasno? Sveta je dužnost svakog Hrvata obogatit se i učinit nam jedinu i vječnu Hrvacku bogatom, ko što je rek’o i na svom primjeru vrijedno radio precjednik svih Hrvata profesor doktor pokoj mu duši Franjo Tuđman! A jadan li je, u grobu se okreće ovih dana! Unuka mu potiralo, otelo krvavo stečenu banku, a sad je jadno dijete u mrskoj mu Srbiji, na tajnom zadatku podrivanja Srba iznutra. Kćer mu povlače po sudovima, sinove mu razbacalo od nemila do nedraga, ženu povlače po kolumnama. Jadno je to, rođo moj, al jebiga, demokracija i pravna država, pa lanut i promolit glave iz mišjih rupa sad svi smiju.

Krenuo sam sa Sljemena u grad, kupit svježeg kruva kod Arbanasa. Jedino mi je njegov dobar, a peče ga ko moja majka nekad pod pekom. Na ulazu u pekaru, okrzne me prosjakinja i zamaže mi kožnjak. Okrenem se da joj jebem majku, kad ono – moja bivša učiteljica iz večernje škole.

- Faljen Isus! – velim joj, ne zamjerajući što me nagazi na vratima. Pogledala me čudnim pogledom i provocirajući uzvratila: - Sretan vam Dan republike! Prodavačica je za njom vikala ‘gospođo, evo našla sam starog kruha za vašeg psa’, ali se uča nije osvrtala. Izgledala je, kao da joj je neugodno. Issa ti, pa nije sramota prosit i jest odbačeni kruh iz reciklaže! Mislim, ako si cigo. Bolje nego da kradeš od poštena svijeta! Nego, uča bi se trebala sramit, šta se u svojih šezdesetipet u guzici nije pameti dozvala, štedila nešto od profesorske plaće, a ne da danas prosjači. Jugonostalgičarka! A jadna! U mojemu su džipu dobermani divljački lajali kroz staklo na prolaznike, koji su mi oko limenog ljubimca hodali obilazeći široko, psujući što sam se na pločnik parkirao. A gdje ću, bogati! Pa ovaj je humvee ekstra širok i velik - gdje nać’ parkirno mjesto za njega! Možda pred Saborom, ali tamo nema dobra kruva blizu.

Kod kladionice je isto veliki red, ali gospođa me pozna, pa me zove preko reda. – Stalna mušterija, moram ga uzeti! – ispričava se jadna penzićima i školarcima koji čekaju i uzima mojih desetak tiketa. Kladim se na sitno, po ‘iljadu-dvije kuna naših hrvackih. Više im ja donesem prometa, nego sav ovaj jad i bijeda u dugačkom redu na hrpi. Klade se na sitno, a sanjaju o milijunima. Pa gdje toga ima, bogati! Čujem na pola uha, kako jedan od penzića priča drugom, kako je u nekom kontejneru pronašao kilu salame, a na Kvatriću salate i kupusa za dva ručka. Pa u kakvoj to zemlji živimo, gdje ljudi škrtare na hrani i jedu iz kontejnera, a ovamo se kockaju? Pad morala, brale moj, totalni.

Na putu kući, dvajest me crvenih semafora zateklo. Srećom, imao sam rotirku u bunkeru i propusnicu od Ministarstva obrane, pa sam lijepo proš’o bez čekanja. Da im jebem mater komunističku.

Ovo je sigurno u čast tog njihovog nikad prežaljenog grba, šest baklji i Dana republike! Gdje god se okreneš,vreba nostalgičarska zavjera.

U paklu gorili dabogda!

113. OSLOBOĐENJE - DVOJEDINA CRAVATIA

velikiplan.blog.hr

Na graničnom prijelazu bude se odmoreni zaposlenici Cloweinijske državne cestovne službe. Sneno otvaraju hidrant, tuširaju se, peru zube i sjednu pojesti doručak. Vedrim je jutrom osvanula demokracija i sloboda, ali oni to ne znaju.
Časnik Cravatske vojske prekine njihov jutarnji ritual.
"Što radite ovdje, momci?" upita.
Uplašeno se okrenu.
"Popravljamo cestu", odvrati jedan od njih.
"Sjednite u šator", kaže časnik.
Cestari uđu bez pogovora.
Mladi bečki par pored vatre promatra što li će dalje biti s njihovom zaglavljenom novostečevinom. Do njih nepokretno leže starice, Perine kolateralne žrtve.
Cestari neko vrijeme diskutiraju, čudeći se među sobom. Voditelj se zamišljeno primi za bradu, a za njim to učine i ostali. Nakon dulje debate zaključe da je najsigurnije kontaktirati direktora sektora. On im objasni situaciju i izda nalog za ispisivanjem novih formulara.
Nakon dva sata cravatski časnik prilazi kamionu i odobrava nastavak radova. Cestari prvo negoduju, a onda izgužvaju već ispunjene formulare i krenu ispunjavati nove...
Mlađa od dvije polegnute starice se budi.
"Nešto sam čudno sanjala", kaže bečanima koji motre što se događa s radnicima koji t bi trenali osloboditi njihovu zaglavljenu novostečevinu.
Empatično joj se nasmiješe, iako ne razumiju što govori.
"Veliko je čudovište pojelo maloga mrava", nastavi opisivati starica.
Bečanin joj pomogne ustati. Stara uoči da nema više kolone. Jedino je njihov automobil još uvijek na istome mjestu pored šume.
Cestari konačno izlaze i požrtvovno počinju i fizički oslobađati terenac ulažući neljudske napore. Starica prodrma drugu staricu.
"Mrtva je. Gotova, nema je", kaže bečanin i objasni rukama.
Starica odmahne glavom, iz džepa izvadi malu ljubičastu bočicu i stavi je ovoj pod nos.
Bečani začuđeno promatraju kako se i druga starica pribire.
"Nešto sam čudno sanjala", kaže čim otvori oči.
"Veliko je čudovište pojelo maloga mrava?"
"Da", odvrati starija.
Obje se nasmiješe, a bečani, čak i kada bi znali jezik, svejedno ne bi razumjeli ništa.

28

pon

11/16

Kazališna i kino predstava

digimonandpokemonlover.blog.hr

I evo mene opet. I tamo meni dani jako brzo prolaze, pogotovo jer se svaki dan dobro zabavljam tj. pokušavam, ne uspije mi svaki dan.smijeh

I tako sam u petak (25.11.2016.) bila u kazalištu u Zg-u. Išli smo u ZKM i gledali smo predstavu "Čarobni brijeg".yes Predstava sam po sebi je bila dobro, ali treba malo vremena dok se kompletno shvatiš, još pogotovo kad ideš poslije škole.zijev Ako vas zanima, predstava još uvijek igra u ZKM-u i pogledajte je, jer je stvarno dobra. Link njihove stranice možete naći ovdje Čarobni brijeg te možete pogledati video i slike predstave.sretan
Naravno, prije same predstave smo imali nešto malo vremena lutanja po Zg-u. Moje su se cure odmah uputile u trgovine. Svaka si je kupila nešto i neka je.thumbup Jedan dečko JX (ne znam kako se preziva) i ja smo samo hopsali za njima. Mi smo se zato napričali o igricamacerek (i on je gamercerek) i matematici (budući kolege).wink
Nego, kad sam se već dotakla te teme (matematike), moram vam nešto ispričati. U petak (isti ovaj petak) u školi smo imali dva sata matke i profa je pitala tko od nas ide na A razinu iz matke. Nas dvije cure smo dignule ruku.naughty Pitala je jel idemo na pripreme i ja sam rekla da ne idem, dok za ovu drugu curu zna da ide. Pošto ja ne idem, imala je 10 minuta prodike kako neću proći jer ne znam derivacije (u moj školi nisu u planu i programu) i kako osoba koja ne ide na pripreme ne može proći A razinu matematike.nut Pitala me što bi htjela studirati i ja sam joj rekla da bi htjela studirati matematiku na PMF-u, primila je to mirno, ali mislim da ona mene smatra preglupom za matematiku.eek Nadam se da ću proći matku njoj u inat sa 4 i da ću se baš tamo i upisati. Držite mi fige.smijeh
To be continued... (u 7. mjesecu)

U subotu (26.11.2016.) kad si idu van, ja idem u kino.yes Još bi gore bilo da sam išla sama, ali AMŽ je išla sama. Spašena sam.smijeh Išle smo gledati film "Docktor Strange" i to 3D.rofl Ja to nisam znala dok nisam došla tamo tj. dok nam nisu podijelili naočale. Naočale smo trebali uključiti, a mi budale nismo znala kako.rofl Na kraju sam ja shvatila kako i tek je onda film postao dobar. Predobro ga je bilo gledati, a film je bio još bolji.cerek Zanimljivo i zabavno za gledanje. Preporučam svima.yes
Nakon film, otišle smo prošetati tj. ja sam je išla otpratiti dio puta, pa je i ona mene pratila nazad, jer je mene bilo strah (u zadnje imam noćne more i toga se sjetim baš po mraku).eek Na kraju smo obije čitave došle doma.thumbup

naughty

I sad je opet počeo još jedan "mukotrpan" tjedan.blabla Malo testova, malo odgovaranja, malo odmaranja (skoro ništa) i prođe tjedan.
Do slijedećeg posta uživajte i pozdrav!wave


P.S. Ne znam koju bi vam pjesmu stavila, pa ću ovu koju često slušam.thumbup

Sjećanja-1

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



Sjećam se jedne zadaćnice u srednjoj školi. Pisali smo je nekako u ovo vrijeme. Tema je bila prikladna, samo naslovljena u skladu sa vremenom u kojem smo živjeli. Što , kako i o čemu je netko pisao, ovisilo je o sjećanjima na odrastanja.

U mojoj zadaćnici pisala sam o odrastanju, o kući koja je mirisala na kolače, o roditeljima koji su se trudili svojim pričanjem i ponašanjem naučiti nas nekim ljudskim vrijednostima.
U ono vrijeme nisu se kupovali skupi darovi( barem ne u mojoj obitelji), nego je topla i draga ruka darivala čokoladu, bombone, suhe šljive ili smokve . Bili smo zadovoljni i sretni.
Tako sam nekako u toj zadaćnici pisala o sjećanjima na odrastanja, o mirisima jednog toplog doma, o majci koja je bila uvijek tu kad sam je trebala, o ocu koji je na svoj nenametljiv i mudar način sudjelovao u svemu.

Moju zadaćnicu profesorica je čitala razredima u kojima je predavala i na kraju u našem razredu. Na kraju čitanja( jedan moj danas dragi prijatelj) pitao je profesoricu koju ocjenu sam dobila. Rekla je trojku.
Na njegovo pitanje zašto, odgovorila je zbog gramatičkih greški.
Zašto ste onda čitali zadaćnicu koju ste ocijenili trojkom, nastavio je prijatelj sa pitanjima.
Zbog sadržaja, odgovorila je profesorica.

Sjećamo se djetinjstva, sjećamo se običaja, posebno onih koja su nas uveseljavala, koja smo svake godine s nestrpljenjem iščekivali. Uvijek je to bilo u vrijeme darivanja. Jednom prilikom pitala sam mamu zašto se darivanja i iščekivanja svake godine ponavljaju.
Odgovorila mi je- Jednog dana za sjećanja.

Nešto što nam je u djetinjstvu bilo nepojmljivo i neshvatljivo, razumijemo puno, puno kasnije.
Svojim radom, pričanjem , svojim postojanjem djeci i unucima, ostavljamo svoj trag
....jednog dana za sjećanja.

Moja zadaćnica i ocjena naučili su me da nije važan omot, nego poklon zamotan u njemu.



da mi vreme projde.......

mekon.blog.hr



Dragi moji..Jakobe i Vilhelm
Evo sam stigla.. ljepa zemlja.. divota..krasota.. milina..
zove se..Zrinjevac.. tak nekaj nit vas dva nemrete zmislit ....


- ideš stari
- idem ..idem..
- imaš kolica
- imam.. vlečem..
- pazi kak hodaš
- paaaazim ..
(ni pazil)




ZIMA POČELA;ZAHLADILO-DUBOKA U MOM SRCU.www.opcinaslivno.blog.hr

opcinaslivno.blog.hr

03.12.2016.g. Morao sam zabilježiti,,,,,,,
1.
Moja ćerka jedinica -mezimica,,,,,ing.arhikteture,čestitam!!!,

2.

3.

4.

---------------------------------------------------------
28.11.2016.g.Događanja u našoj i Vašoj Dubokoj.

0- Hoćel u čizmici šta bit ove zimee,,,,,,,?????????,


1-

2-

3-

4-

5- Duboka još puna žutih neobranih Mandarina,

6.

7-

8-

Eto ga, lipi "moji".Sami u svojim glavama napravite priču,a ako želite u komentarima ispod Posta napišite i nama ako želite.
P/s. Ako želi netko neki detalj iz Duboke da mu snimim neka napiše u komentaru učinit ću to sa zadovoljstvom.
Lipi pozdrav svima vama koji volite i u srcu nosite našu Duboku,idemo daljeeee,,,,
-urednik Majčica.

utorak, 28.11.2006. Nove nagrade vinima iz Promine

promina.blog.hr


(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


utorak, 28.11.2006.

Nove nagrade vinima iz Promine

Drniš je 11.11.2006 u organizacji "Pučkog otvorenog učilišta-Drniš", ugostio vinogradare drniškog i prominskog kraja.
Plakat za ovu "Feštu vina" bio je i u Oklaju, i namjerno ga nisam prije objavljivao na Blogu.

Zašto?

Glupo mi je kad netko stavi plakate za određeni događaj, a onda u dnu istog plakata piše da je ulaz moguć jedino uz pozivnice.
Kad su već ljudima slali pozivnice, onda im plakati nisu ni trebali.

Dobro bilo kako bilo, sad pišem o tom događaju jer su i Prominci svojim vinima osvojili određene nagrade.

Na webu "Radio Drniša" pročitao sam sljedeće:

"U kategoriji najboljih crnih vina drniškog vinogorja nagrađeni su: Ivan Topić, Ante Radas i Mladen Ponoš. Najbolje bijelo mlado vino imaju: Mile Maleš, Tihomir Budanko i Ivica Džapo. Rose je zadovoljio kvalitetom samo za drugo i treće mjesto, a nagrađeni su Nediljko Madžar i Ante Radas".

Cijeli članak o ovom događaju možete pročitati pod linkom. (Link nažalost ne radi, jer je članak u međuvremenu nestao sa web stranice Radio Drniša).

Čestitam Promincima koji su osvojili spomenute nagrade.



Ispod posta je napisan sljedeći komentar komentatora "Promina":

Iskrene čestitke našim vinarima. Ovo je zaista lijepa vijest i nadam se da će Promina opet
kao i nekada postati kraj vina, vinara i vinogradara.
Ova priznanja su posebno dragocjena jer su dokaz da se nešto promijenilo i u shvaćanju naših vinogradara.
Naime, nekad su bili prelijepo uređeni i obrađeni vinogradi sa obiljem uroda, ali kada je trebalo popiti dobro vino bilo ga je svega u nekoliko ljudi u cijeloj Promini.

Nekome se pomutilo, nekome ostalo slatko, nekome ciklo, nekome nije prokuvalo, daje bačvom.
I konačno su ljudi eto shvatili da osim dobrog vinograda treba biti i dobar podrumar.

Negdje sam davno pročitao da je i sam Napoleon to primijetio osvojivši Dalmaciju kada je slao izvještaj u Francusku, koja je bila već onda poznata po vinima, da je zatekao vinogradare bolje nego u Francuskoj ali podrumare nikakove.
Zato je ovakova vijest dragocijenija.

No moram se u ovom kometnaru dotaći i još nekih.
Vjerojatno ste primijetili da se u Promini sadi sve više maslina. Nema sela u koje nije došla maslina.
I tu se sada javljaju dvojbe da li taj kraj za maslinu, tu nikada nije bila maslina itd.

Kao dijete se sjećam da je u mom selu nekoliko ljudi imalo masline i da smo išli u berbu.
Rađale su vrlo dobro. Opstale su i do današnjih dana premda ih nitko ne obrađuje i još uvijek rađaju.
Ponukan time i sam sam posadio na svoju djedovinu masline u ne malom broju.
Motiv mi je bio da umjesto smrike i drače ozelenim i oplemenim te bivše njive i vinograde.

Konzultirajući se sa agronomom predložio mi je masline jer vinogradom se ne mogu baviti jer živim u Zagrebu i za nas "vikendaše" je maslina idealna jer ne zahtijeva određene poslove baš u točno određeno vrijeme.

Rekao je otprilike "da ponekad vinograd moraš politi u osam ujutro jer je već u podne kasno".
Dakle zahtijeva više njege.

Poslije mene su masovno počeli sa sadnjom i sada je to već zavidan broj sadnica.
Koliko čujem još se neki u Promini pripremaju saditi veće prostore tako da više nitko ne sadi ispod 100 sadnica.
Neki maslinici su već došli na rod i rađaju odlično.
Kvaliteta ulja je vrhunska a posebno bih izdvojio maslinik Barišića iz Čitluka koji je smješten u Nečvenu
na samom kanjonu Krke.
Kad god me netko od novih zainteresiranih dođe pitati za savjet odvedem ga tamo da mu pokažem kako maslinik treba izgledati.
Ovih dana se već počelo pripremati za osnivanje udruge jer ima strašno puno zainteresiranih.
Nadamo se da će do ljeta biti registrirana.
Oprosti što sam ti sa teme vina skrenuo na masline ali se toplo nadam da će doći vrijeme da ćeš na svom blogu jednog dana moći napisati i o medaljama za maslinovo ulje iz naše Promine.
Kako ovo sve nije bezazleno već se priprema i za izgradnju uljare u Promini.

***********************


Kako je ovaj komentar zazvučao tada prorčanski:
"Kako ovo sve nije bezazleno već se priprema i za izgradnju uljare u Promini".

Ne samo da je uljara u međuvremnu izgrađena, nego je u ovu sezonu ušla sa još većim proizvodnim kapacitetima.


Ali, vratimo se opet našim vinarima.

Na ovogodišnjem "Najboljem izdanju drniškog Martinja i fešte mladih vina", naši Prominci su opet bili prisutni, i evo što nam donosi Šibenski portal pod linkom:
http://sibenskiportal.rtl.hr/2016/11/15/najbolje-izdanje-drniskog-martinja-i-feste-mladih-vina/

"U kategoriji bijelih vina Prvu nagradu osvojio je Ante Radas iz Promine s ocjenom 18.7, dok su se na drugo i treće mjesto smjestili Mladen Knez s 18.4 te Ivica Džapo sa 18.3".


I nakon deset godina, kvaliteta je postojana....




Izvorni post, nalazi se pod linkom:
http://blog.dnevnik.hr/promina/2006/11/1621815279/nove-nagrade-vinima-iz-promine.html




neupitni autoritet

babl.blog.hr



BIJELE BROKATNE HALJE

Prijateljici je u Južnoj Americi umrla tetka koja je oporučno zatražila da je sahrane na otoku gdje je rođena. Sinovi su je kremirali, pa s punom urnom doputovali u domovinu. Na otoku je uz crkvicu staro groblje, a po svim pitanjima pokopa glavnu riječ ima lokalni svećenik. No kad je taj čuo da je tetka kremirana, nesmiljeno se usprotivio da pepeo pohrane uz kosti njenih predaka, a kamoli da bi održao uobičajenu ceremoniju. Njegova crkva se protivi spaljivanju pokojnika, ne pristaje! Uzalud su mu ukazivali da su dvojica bratića doputovali iz Južne Amerike, da ne mogu povratiti tetku u prvotni oblik, da je tetka iz familije koja stoljećima obitava na otoku, da tetka nije ničemu kriva, da je bila primjerna vjernica i slično. No u razgovoru je nekako iskrsnulo da bi svećeniku trebao nekakav novi bijeli brokatni plašt prošiven zlatnim nitima, na što su bratići bez krzmanja iskazali sklonost da se iskažu kao bogobojazni dobrotvori, otvorili su novčanike, dobrano ih olakšali, a nakon toga su se učas dogovorili. Crkveni stav prema kremiranju više nije bio problem. Crkva je istovremeno i milostiva, te je svećenik mrzovoljno zbrzao nekoliko rečenica, izmolio molitvu, i urna s tetkom odložena je na vječno počivalište.

Podsjetilo me to priče iz moje porodične povijesti. Početkom dvadesetog stoljeća u Imotskom je živio Rajmondo Gjamonja koji se zaljubio u Mariju K., moju tetku. Vjenčanju je stajalo na putu jedino to što su Rajmondo i Marija bili bratić i sestrična. Po tadašnjim običajima i propisima nedozvoljivo. Srećom je Rajmondo bio imućni lokalni vlastelin, poznati crkveni dobrotvor, pa je njegov zahtjev stigao sve do tadašnjeg Pape. Put njegove molbe do Rima Rajmondo je na svim instancama obilato podmazao bijelim brokatnim odorama opšivenim zlatom i naposljetku je Papa dozvolio: smiju se vjenčati, ali ne smiju imati djece. Vjenčali su se, nisu imali djece, i živjeli su sretno do kraja života.

Da se crkveni odnos prema raznoraznim zastranjivanjima, istupanjima iz uobičajene prakse i odstupanjima od zahtijevanih očekivanja suštinski ne mijenja svjedoče i priče koje se svako malo mogu čuti. Otprilike ovako: par se želio vjenčati pod crkvenim krovom, ali se ispostavilo da je jedan od planiranih kumova nekršteno čeljade, međutim je drugi kum upravo pregovarao o temeljitoj rekonstrukciji centralnog grijanja u župnom dvoru, o cijeni i rokovima, pa su se u okviru toga odmah dogovorili da će svećenik na ceremoniji malo zažmiriti što jedan od kumova ne iskazuje veliko iskustvo kad i kako se treba prekrižiti. Ili ovako: kako udovoljiti baki i krstiti dijete čiji roditelji nisu crkveno vjenčani, tj. za tu svetu instituciju žive i razmnažaju se u grijehu? Tako da organizaciju krštenja preuzme stric, uspješni poduzetnik i poznati crkveni dobrotvor koji se već ranije iskazao značajnim donacijama.

Naravoučenije se dade lagano sintetizirati: ako si bogat i darežljiv, što se crkvi tiče gotovo sve se može, u svakom slučaju daleko više nego što se dozvoljava običnom, siromašnom puku.

Pored bogatih, slično si mogu dozvoliti i raznorazni moćnici. Samo se naivni mogu čuditi kako je "ljevičar" Bandić dobrohotno tretiran u crkvenim krugovima. Crkve će moćne podržati u njihovoj moći dokle god tu moć koriste u crkvenu korist, kao što su Jure Radić i bratija sklopili Vatikanske ugovore, no o tome nas uči i povijest svijeta primjerom neiscrpnog niza careva, kraljeva i drugih velmoža.

Prema sirotinji i obespravljenima crkve su nesmiljene, na njima se vježba strogoća. Siromašni roditelji mog pradjeda u Mostaru krajem devetnaestog stoljeća živjeli su nevjenčano jer nisu mogli platiti koliko ih je svećenik tražio za vjenčanje, pa im zbog toga nisu htjeli ni krstiti djecu. Stoka sitnog zuba mora biti poslušna na svaki način! Neobrazovane bedake je lako fascinirati i pripitomiti: dovoljno je mrdati im pred nosovima guzicama u bijelim brokatnim haljinama prošivenim zlatom.

I bogati i moćni i siromašni samo se u jednom tretiraju na isti način: od njih se očekuje da budu nepopustljivo protiv onih koji dovode crkveni autoritet u pitanje.

Jednostavan je to mehanizam kao što su i virusi evolucijski daleko jednostavniji od slonova, tigrova i jelena koje napadaju, kao što je krpelj jednostavan u usporedbi sa sisavcima kojima pije krv, jedino što su i virusi i drugi nametnici savršeno prilagođeni svojoj parazitskoj ulozi, pa ih se nemoguće riješiti. Srećom su ljudi povijesnim razvojem nadošli na mjere kako se uvelike otarasiti nametnika i kako cijepljenjem, higijenom i medicinskim mjerama neutralizirati velik broj virusa. Još samo da se oslobode fascinacije bijelim brokatnim haljama i sve će biti mnogo bolje.


Medalja ima dvije strane (što je to ISTINA!)

borgman.blog.hr


Članak Index-a ima ovakav naslov:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/imamo-sve-vise-bogatstvo-hrvata-u-zadnjih-16-godina-poraslo-za-gotovo-160-posto/934151.aspx

i što bi se reklo, ma postali smo zemlja meda i mlijeka.

Jedan od komentatora je napisao:
************************************************************************************************************************************************************************
Damir Fintić · Heiligenhaus, Nordrhein-Westfalen, Germany
Sve je u redu sa statistikom. Problem je što u nju nisu uvedene sve činjenice.
Citat: " (Global Wealth Report) navodi se da prosječna imovina punoljetnog stanovnika Hrvatske iznosi 22.303 dolara, dok je 2000. godine taj iznos bio 8.623 dolara. Ukupno bogatstvo hrvatskih građana iznosi 78 milijardi dolara. "

Uff, kako pogrešno!

Ukupno bogatstvo hrvatskih građana iznosi 78 mlrd $ minus vanjski dug (60 mlrd $) => 18 mlrd $ !!!!
Tako da prosječna imovina punoljetnog stanovnika RH ne iznosi 22.303 dolara nego 5.373 dolara (što odgovara realnoj prosječnoj imovini otprilike iz 2000. godine, znači uopće nije povećana u 16 godina), a razlika od 17 tisuća dolara je vanjski dug svakog prosječnog punoljetnog stanovnika RH.

Samo u toku godine 2017. dolazi na naplatu 27 milijardi kuna vanjskog duga, što je otprilike 1.100 $ po prosječnom punoljetnom stanovniku koji, pogledajte rečenicu prije, ima realno 5.373, a ne 22.303 dolara imovine.

Za usporedbu koliko je 2000. bilo dobro i koliko 2016. miriše na bankrot tvorevine evo podatka: vanjski dug 2000. godine iznosio je 8.1 mlrd $, godine 2016. iznosi 60 mlrd $.

Ako ne reagirate na apsolutne brojke možda vam pomognu postotci: Vanjski dug RH 2016. godine u odnosu na 2000. veći je za točno 650 posto!

Population below poverty line: 2000 -> 4%, 2012 -> 21%
Unemployment, youth ages 15-24: 2000 -> 21%, 2014 -> 44%

Tako da je tvorevina na ispravnom, uspravnom, prije eksponencijalnom nego pravocrtnom putu u - kurac krasni!

*******************************************************************************************************************************************************************

Sa komentarom se slažem u potpunosti.
Prvo i osnovno, nije navedeno koliko je nekretnina u međuvremenu "privatizirano", riješeni pravni odnosi, i preneseno na žive vlasnike. Socijalizam nije baš politički podnosio privatno, ali sve što je postojalo, što se čuvalo kao djedovina, (a "crni" bi rekli i što se ukralo), dobilo je na neki način "vlasnika"- iako indijanci kažu kako se zemlja ne može posjedovati).
Nisam baš siguran da bi banke rado otvorile podatke svojih "portfelja" pa da se u potpunosti sazna koliko je toga ovdje pod hipotekom, bojim se da je imovina po stanovniku, kada se odbiju neisplaćene hipoteke, još i manja.
Nažalost ...istinu čine zbrojevi SVIH pluseva i minusa. Bez milosti i praktične sljepoće.

Možda živite lagodnije, komfornije i sa nešto većim mogućnostima izbora...ali ništa od toga nije radi naše velike produktivnosti, pameti ili sposobnosti. To je život na kredit, od danas do sutra...i na kraju...život koji nije u okviru realnih mogućnosti, slično kao i letenje balonom od sapunice.
Da vas ne zaboli želudac, možda želite vjerovati Index-u, ali ne zaboravite pogledati one što u redovnim periodima prolaze pored kontejnera, i ostavite im koju limenku (ako ih i sami ne skupljate).

Sretno!

27

ned

11/16

Još jedna N - priča

nediljkonedic.blog.hr

NOKTURNO

Napokon nešto novo! Novinar Nedjeljko Nedić napomenuo:
"Napišite nešto na “N”. neka nije neumjesno, niti nedolično, nego nadahnjujuće. Nemojte napisati neku nijemu neistinu, nostalgičnu neimaštinu nepoznatog nauma – najeda nutrinu.
Neka neprijatelji nestanu, ništa ne nudite, niti nalažite.Nemojte nasjesti na novac ni na nekretnine".
Nacionalistička nepravda navalila na narod.
Ne nailazi nam nepristranost, ni neprimjereno nazivlje: nepomirljivi,notorni,nesagledivi, neshvatljivi noćni nespokoj na našoj nizbrdici naprosto napravi nepodopštinu. Navalila nesanica na nadu - nesvakidašnja neprilika našoj ništavnosti………. Nema nemira .
Nemam nikakvih namjera naklapati nadalje! Nomen nescio.

(Boris Babić, priča izvan konkurencije)

DIZANO TIJESTO

pametnizub888.blog.hr



„Bolje je nego što je bilo“, reče Miramar Buninski, nadglednik dizanog tijesta u jednoj zagrebačkoj pekari.
Bio je vrlo ugledan nadglednik, Miramar Buninski, toliko ugledan da jedva da je i dolazio na posao, odnosno, kako su govorili njegovi podređeni, dolazio je na posao kad mu se digne – tijesto, naime. Osim što je nadgledao dizana tijesta sebi podređenih pekara, Buninski je, u jednom mat-crvenom loncu, držao poveliku gužvu sporodizajućeg tijesta nepredvidivih temporalnih značajki – dizalo se kad bi mu se dizalo, to tijesto, nije u tome bilo nikakve pravilnosti, nepredvidivost (tom tijestu) bijaše posvemašnjom značajkom.
Nadređeni pak Buninskoga, a bilo je i takvih, smatrali su ga šminkerom, šmekerom i pozerom, držali da mu se posao sveo na zabušavanje i nenadahnuto glumatanje, i samo ih je ugovor sa Sindikatom sporodizajućih nadglednika priječio da mu uruče svečani otkaz. Ipak, treba priznati, Buninskome to njegovo famozno tijesto, koliko god nepredvidivo u svome dizanju bilo, nije niti jednom uspjelo odići poklopac i izaći iz lonca, kako se to često događalo mnogim stručnjacima istoga faha.
Buninski bijaše brižno oženjen. Imao je dvoje djece i divovsku pudlicu. Stan u novogradnji s balkonom, garažom i pogledom na park-šumu. Živio je životom živoga bića nadasve nadarenog za taj isti život, živio je život dišući pravilno, iz ošita, crpeći energiju svemira iz solarnog mu pleksusa i unutarnjeg uha. Za ručkom, očekivano, tjesteninu nije želio ni taknuti. Dizanu, spuštanu, lisnatu ili pupnatu, njemu je bilo svejedno. „Tjestenina kaputt!“, govorio je, i to je bilo manje više sve što je govorio u vrijeme ručka. Ni inače nije bio bogznakako govorljiv. Osim već spomenutog „tjestenina kaputt!“, znao je tu i tamo promrmljati nešto tipa „mršprčkmčrkc“ ili pak „ojojojojojojojojo“, nagađajući i sam o značenju tih misterioznih duhovnih izljeva.
Na poslu je govorio isto tako rijetko. Najčešće ga se moglo čuti kako, više sam sebi nego ikome drugom, zaneseno gledajući u onaj svoj lonac dizanog tijesta, moglo ga se čuti, premda jedva, naoštro načuljenih uha, čulo ga se više, čak i bezbroj puta, Miramara Buninskog, čulo ga se kako govori:
„Bolje je nego što je bilo.“
Ali nije bilo bolje. Premda – ili upravo zato što je dane i noći provodio u izležavanju i razmišljanju o prijetećem ili pak utješnom (nije se mogao odlučiti) ništavilu u temelju svega postojećeg, Buninski je nalazio sve manje vremena za odlazak u pekaru i nadgledanje dizanog tijesta te je i sam bivao sve svjesnijim da se bliži ono neizbježno: tren kada će dizano tijesto ostati bez nadzora, odići poklopac, pobjeći iz lonca i nanijeti sramotu prve klase svojemu indisponiranom nadgledniku.
I bližio se taj tren, bližio i bližio, toliko se dugo bližio da ga se Buninski već i prestao bojati i sve mu se češće umjesto osjećaja jeze i strepnje javljao – negdje na potezu ošit-solarni pleksus-unutarnje uho – topao androgini glas koji mu je, izvan svih uzusa, poručivao:
„Mršprčkmčrkch!“
„H?“, pitao je Buninski.

Finale Davis Cupa ...

umornooko.blog.hr

... ili revija beskorisnih čimavica (posvuduša, celebrityja, za sjevernjake)
Malo se ko more pofalit, pogotovo ovako mala zemlja ka ča smo mi, da su u malo vrimena došli dva puta u finale Davis Cupa. Momčadskoga prvenstva svita za muške u tenisu. E sad, tenis ka izrazito individualni sport pa da se igra neko momčadsko prvenstvo ... zvuči ka oksimoron (drveno željezo, za sjevernjake) ali nije to jedina stvar ča je u tome svemu čudno. Mislin u tenisu.
Na glasu je ka gospodski sport, ili kako je danas u „Slobodnoj“ najšarmantniji šarlatan među trenerima, Ćiro, izjavija, da su to samo ostaci „propale britanske imperije“. Već san promislija da je Ćiro pod stare dane posta ozbiljan, dokle u istome članku nije ispalija da Rod Laver more bit sritan da se on, Ćiro, kasno počeja bavit tenison. Ajde, sad bar znan da je zdrav. Ćiro, koliko toliko, u svojin okvirima ...
Nego, nisan ovo ni tija pisat radi Ćirohita, kupi mi se ova dva dana okad se igra finale. Stalno mi je upitnik naviše glave, je li se ovo igra u nas, oli u Dobrome Zraku (Buenos Airesu, za ljubitelje španjolskih sapunica)?! headbang headbang
Došlo je njiovi oko iljadu navijači, a naši je ostatak dvorane ... ma se više čuje „Vamos!“ vengo „Naprid!!“ puknucu puknucu puknucu
Postoje razne teorije zašto je to tako ... zli jezici bi rekli da je većina „naši“ došla na modnu reviju, vidit i bit viđen, a u tenis se razumidu kaa i „Mare u krivi k**ac“ cerek
Od raznih Ciganovića, Blaževića i redovitih posjetitelja svih „eventa“ di se mukte ždere i loče ... cila revija beskorisnih čimavica ... a redatelj prenosa je više od polak vrimena šara kameron po dvorani da nan pokaže cvit hrvatske mladosti. Ženskoga spola, ofkors! Koga briga ča nisu nikad vidili teniski reket ni na slici ... Nisu ni hokejašku palicu, pa opet gredu gledat Medveščaka, kajgod cerek
Ajde, jučer (subota) su se bar malo popravili, prova je Maradona dirigirat njiovin navijačima, ali nije jema force, dotuka ga je Castro, pokoj mu duši ...
Davno, davno, još 2005. godine, počeja je naš teniski, momčadski, put ka zvizdama ... rekli bi niki i najjača teniska momčad na ovin prostorima, od trenera Nikole Pilića pa sve do jakih igračkih imena koja su činila resprezentaciju ...

 photo davis-cup 2005_zpspsgp8kkw.jpg

Onda smo kontra Slovaci učinili mirakul i urizali ime hrvatske na onu veliku salataru, pokal osvajača Davis Cupa.
Sad nan, makar na početku, niko nije dava ni pet posto šanse da ćemo opstat u svjetskoj skupini, atroke doć do finala ... ali kad smo potukli začuđene Amerikance na njiovome terenu ...

 photo cetvrtfinale USA_zpslcqsli0x.jpg

... a da ne govorin kad smo isprašili Francuze nakon polufinala odigranoga u vrućoj atmosferi, ispod „peke“ u Zadru ...

 photo polufinale zadar_zps6oz7ymty.jpg

... polako je počelo Nevirnim Tomama dolazit iz guzice u glavu da smo u finalu, i da jemamo priliku ponovit uspjeh iz Slovačke 2005. godine ...
Osin igrači, koji su po prirodi sporta individualci, jemamo i solidan par, koji je u Americi uspija pobjedit najbolji par danas u svitu ... braću Bryant ... Pokazali su naši Međugorcui da nisu ni oni „čičali vesla“

 photo davis_parovi14-170916_zpsgdvwcswv.jpg

Ča će bit danas, ne znan, nisan baba Vanga, a bome ni ona hobotnica Poly, nadan se da ćemo dobit priliku dignit pokal posli jedanajst godin!

 photo marin_cilic_zpsethjlhr8.jpg

... a posebno bi mi bilo drago radi „Diva sa Šalate“ ...

 photo Ivo Karlovi_zpsyxhn08at.jpg

... da dobije priliku dignit pehar visoko po drugi put, ča je stvano malo igrači u tenisu uspilo napravit. I da tako zaokruži ovu sezonu u kojoj, unatoč 37. godini, igra najbolji tenis karijere thumbup
iako je on, valjda uz Ivicu Olića, najomalovažaniji sportaš koji je branija boje Hrvatske!
NAPRID HRVATSKA!!! hrvatska hrvatska hrvatska

112. OSLOBOĐENJE - DVOJEDINA CRAVATIA

velikiplan.blog.hr

Dok brojni cravatski političari još nisu ni ustali, a kamoli sjeli u velike crne limuzine koje će ih dovesti u Ljubljanu, Norman već stoji na baroknom balkonu i drži vatreni govor okupljenom narodu što otvorenih usta pažljivo sluša njegove riječi i upija žar njegovih sjajnih očiju.
Pero i ja sjedimo u društvu nekolicine cravatskih generala u prostoriji iza balkona. Do nas ukočeno sjedi Enc i čačkalicom nabada vrhunske cravatske sireve.
Norman se postavio u glavnu ulogu, majstor dominacije u prvih je nekoliko rečenica vješto zadobio povjerenje i definirao sebe kao velikog osloboditelja. Zavedeni Cloweinijci gutaju njegove hipnotizirajuće fraze i radosno odobravaju sve što kaže. Manirom staroga lisca, povremeno prekida govor kako bi im dao povoda za urlike oduševljenja koji podižu već ionako uzavrelu atmosferu.
Staro i mlado oduševljeno sluša hrabre revizionističke planove na svim područjima. Očekuju ih velike promjene dosadašnjih stavova i slobodan uvoz mnoštva autohtonih cravatskih proizvoda koje oduvijek priželjkuju. Normanova čokoladna vizija budućnosti lijek je za godine života provedene u neprimjerenom sustavu vrijednosti. Iako su dio Kontinentalne Unije, cloweinijci su uvijek bili drugačiji, mali i izolirani što konačno završava. Od sada će i taj mali narod proživljavati slatkoću života koja im je poklonjena.
Norman ne zaboravlja hvaliti Peru, heroja obaju naroda, darovatelja nade, a zavedena masa plješće kao cirkuski tuljani, željno iščekujući svaku retoričku pauzu.
Kroz otvorena vrata balkona dopire vika koja se razliježe cijelom širinom trga: "Tko ne skače, nije Cloweinijac!" To je zanimljivi stari obred u kojem svi Cloweinijci skaču uvis na obje noge, dokazujući time vlastitu vrijednost, bezuvjetnu vjernost i nadasve bezupitnu pripadnost svom narodu.
Perino je lice blijedo i izduljeno. Ne paše mu kako se razvija situacija.
"Uskoro ćete vidjeti ljude, bez kojih moj veliki trijumf ne bi bio moguć!" zaviče Norman koji je na sebe preuzeo teško breme svih zasluga, a nas pretvorio u vrijedne pomoćnike.
Masa gromoglasno odobri.
Meni ne smeta ni najmanje, ali Pero jedvice skriva koliko mu smeta Normanova sebična grabežljivost.
"Nasmiješi se, stari. Nije bitno - ti ne želiš Cloweiniju", kažem i gurnem mu lakat o bok pa nastavim, "Sjeti se velikog tajnog plana s velikim tajnim ciljem. Ovo tu, sve što vidiš, samo je iluzija."
Norman teatralno spusti čvrsto uzdignute ruke, polako se okrene, pozove Peru na balkon i širokom lelujavom moru entuzijastičnih glava najavi njegovo ukazanje.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se