novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

15

pet

09/17

Život je

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Zadnje vrijeme malo sam ovdje sa vama.
Već objavljeno....ali ,ponekad treba ponoviti ono što smo mislili da smo naučili:))
*****
Život je igra svjetlosti i boja. Boje duge, boje duše, boje ljubavi. U svjetlosti, ljepota i istina postojanja u jednom trenutku.
Jedan život je jedan čovjek. Jedan čovjek je jedna priča, jedna pjesma koja može biti napisana. Zovemo je knjiga. Svaki život je jedna knjiga, napisana ili nenapisana. Življena i proživljena. Čitana od korica do korica. Nikad do kraja pročitana.
Knjigu nemojmo suditi po koricama. Prvo je pročitajmo i onda svoj sud dajmo...
Čovjeka ne sudimo po izgledu. Prvo ga upoznajmo. Ime od milja mu dajmo.
Prava ljepota čovjeka je ona koja nije vidljiva na prvi pogled. To je ljepota koju osjetimo u riječi, pogledu, dodiru. Istinska ljepota čovjeka je njegova osobnost, sve ono što ga čini posebnim, jedinstvenim, drugačijim od drugih. Ljepota u pogledu, toplina u dodiru.
Onda jednog jutra ne dočekamo sutra...
Odlaze ljudi tiho. Bez riječi. Sa sobom odnose svoje nade. Svoje želje i snove. Sanjane, nedosanjane.
Ostavljaju tragove sjećanja svojim riječima i djelima.
Kad se to dogodi, na trenutak zastanemo, sjetimo se, ali ne razmislimo. Ostaje nada da ćemo možda u nekom drugom vremenu i drugom obliku dobiti priliku naučiti drugačije biti i postojati. Snove odsanjati, želje ostvariti.
Mi imamo jučer. Imamo i danas. Jedino što ne znamo, čemu se nadamo da ćemo imati je sutra.
Svjesnost takvog postojanja trebala bi nas poučiti i naučiti da se ne pitamo koliko ima dana do sutra. Do onog sutra, u kojemu nećemo ponavljati greške od jučer.
Ako smo jučer rekli nešto što nismo trebali, danas smo to trebali popraviti, ispraviti jer sutra možda nećemo imati priliku.
Nikad nemojmo reći ili napraviti ono što ne bismo htjeli da nama netko kaže ili napravi, jer nikad ne znamo... Koliko ima dana do sutra? Onog sutra kad u miru, u vječnu svjetlost odlazimo.
Na daskama života scenarist ne dozvoljava nikakve izmjene, dopune. Život je predstava u kojoj glavni lik nema publiku nego sudionike. Kad se zavjesa spusti, nema aplauza ni ovacija. Nakon trenutka tišine, na daskama se rodi jedna nova zvijezda... dvorana se napuni novim sudionicima.
U igri života.

Šifrirani đir do Zagreba

umornooko.blog.hr

A tako smo se lipo bili spremili za višednevni boravak u Metropoli i višednevno gostovanje u katedrali HR duha, alias na Prisavlju br. 3. To van je ova velika zgrada u Zagrebu, blizu Nacionalne & Sveučilišnje Biblioteke. A ni Bandićeve fontane nisu daleko thumbup
Napunili smo se sa četri različite robe, boršu spize ka da gremo na putovanje u Vučjak, sa punin frižideron pića ako slučajno zalutamo u Saharu. Ništa nas ne smi iznenadit. Koje su to sad floskule, NNNI? Ma to je samo oni libar od Ante Tomića po kojemu je snimljen film "Karaula" ... a napisa ga je pri nego su mu poznati književni kritičari iskrenili kantu domaći govana na glavu. Amen!
Dosta je sa uvodon, skrenija san u previše smrdljivo područje headbang
Dunkve, spremili smo se poć na snimanje "Šifre". Zašto u množini?
Zato ča san jema najlipšu pratnju na svitu ... moju Vinkicu!
Staron ceston, fala na pitanju. Uz obavezno svraćanje na fažol (za mene) i manistru bolognese (za Vinku) ka i uvik ...
Nije mi se dalo vadit fotoaparat (blažena linosti!) pa san slika moj fažol sa mobitelon, ča je pokrenilo lavinu kritika osjetljivih dušica koje su mi prigovorile da slika ne valja ništa. Zaludu ča san in reka da slika ne čini fažol, koji je, nota bene, bija izvrstan ka i svaki put, ali nekima se baš ne da objasnit. Kad san napokon doša doma i pogleda to sliku na velikome ekranu, svatija san, teška srca, da su fotokritičari bili u pravu, pa sliku neću meknit, da ne prouzročin koju utuživu duševnu bol headbang
Evo van pogledajte ovod, kakvi je fažol bija lani kad smo išli u Varaždin na aeromitingnjami ... istoga je okusa ka i ovogodišnji, časna rič! Ako ne virujete meni, pitajte Vinku ... nima veze ča je ona i lani, ka i sad, naručila "bolognese" njami
Hotel zvučnoga imena "Dubai" je za mene bija veliki upitnik ... ali magla se malo razbistrila kad san uša u sobu i kad me je ovo dočekalo na postelji.

 photo 02 sugaman_zpstqqohndz.jpg

Puta dva, ofkors ... jedan za mene, jedan za Vinku cerek
Polako smo se počeli okupljat na adresi Prisavlje 3 ... Na našu veliku žalost, lokalitet nazvan "intim bar" di smo se tribali nać sa ekipon iz organizacije snimanja "Šifre" nastrada je u klasičnoj hrvatskoj raspravi "koncesija na kafić je moja ... ne, koncesija na kafić je moja"!!! headbang puknucu
Rezultat je da nekadašnji Intim bar (bez navodnika) dobije prefix "ex" i da sad služi samo ka skladište za kulise.
Naravno, nama ka starin kvizaškin vukovima/vučicama to nije smetalo ... bilo da se radi o "osječkoj vezi" ...

 photo 003 osjecka veza_zps7fzzbtld.jpg

... ili o skupnoj slici kvizaških veterana.

 photo 004 iskusnjaare_zpsma63hz1g.jpg

Nedostaja nan je samo Mario Kovač, ali njega smo ionako tribali uskoro vidit. Prije samog snimanja smo malo upijali detalje scenografije kviza ...

 photo 04 samo na kraju_zpsuvsosjsr.jpg

... čak san uspija i isprobat katrigu.

 photo 005 vruca fotelja_zpspkcki76o.jpg

Ne bi bilo zgodno da pukne usrid snimanja headbang
U pauzi snimanje prve i druge emisije bilo je još prilika za slikavanje sa celebrityima ...

 photo 06 mario i sanjaa_zpsimtf7ux1.jpg

 photo 07 nakon svega_zps8vfwel0c.jpg

... a onda smo se Vinka i ja povukli u svoje odaje. Ja da malo odmorin umorne noge, a Vinka da nadoknadi propušteno ča nije gledala na TV. Pridvečer smo se uputili u laganu šetnjicu po Purger Vakufu ... čisto za timbrat kartelu cerek

 photo 08 bandiceve fontane_zpsk4edycid.jpg

 photo 09 paviljon_zpsruugvtwf.jpg

 photo 10 kralj toma_zps6wyej1fv.jpg

Ni meni ni Vinki nije prvi put gori, a za daljnji obilazak nije baš bilo puno vrimena. Našli smo se sa rodicon Nenon, Filipon i Slavenon, popili pokoji topli ili bezalkoholni napitak i partili u carstvo snova, odma poslin dolaska u hotel, jer ujutro smo namirili krenit nizdol ...
Od polaska pa sve do izlaza "Sv. Rok" nas je pratila dosadna jesenska sitna kišica na 11 C, tako da san sve do doli odija autoputen ... pa na Gračac/Knin/Vrliku/Sinj staron ceston, lagano guštajuć, na 20+ Celzijusovaca.
Poučen iskustvon od dan prije, nisan forsira, nego san više puta fermava, makar za protegnit noge thumbup
Ne znan ni sam koliko je godin prošlo da nisan popija šišmiš od kokakole u Potravlju thumbup
A kako je bilo gori?
Sve si reka a nisi reka ono glavno?
E, kad ne smin reč! ... Takvi san ugovor potpisa. I da ga slučajno prikršin, ne bi me ni Čedo i Slokovićka u tandemu mogli izvuć iz ... govana, recimo cerek
Strpljen/spašen ... kad buden jema/smija ča reč, bićete obavješteni na vrime, morete se kladit u to. A dotad ...
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

Košuta

aneta.blog.hr



Ako jedna slika govori hiljadu riječi, koliko govore dvije?

MATE MATEMATIČAR

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

„Matematika je jezik prirode“; objavi Matijas Požunski, u narodu poznat kao Mate Matematičar.
„Ne, nego Božja glazba“, usprotivi se Solea Bur poznata i kao Solea Solfeggio Zatravskaja.
„Želiš reći da je Božja glazba jezik prirode ili pak da je matematika Božja glazba?“, zatraži razjašnjenje Dita Duale, zasada bez prihvatljivog nadimka.
„Želim reći…“, ali ne reče nego zapjeva Solea Solfeggio narodnu pjesmu o dva brata koja su zajedno krenula u rat, ali ih je – na putu u rat – zatekla objava mira. Objavu su na sve načine nastojali opovrgnuti, ali nisu uspjeli u tome, vratili se kući praznih rukava, a jedan od njih još se i zaručio.
Dita Duale nije voljela narodne pjesme pa je stala vrištati. Cijeli je taj, inače veseli gaj, odjekivao od njezine vike. S obzirom da se vika nastavila u nedogled, gaj se sneveselio, postao naprosto depresivan.
Kad se nedogled svršio, Matija Požunski, alias Mate Matematičar, reče:
„45X – 23Y = nacionalni park! Što dokazuje da je matematika jezik prirode.“
„Ne, nego je nacionalni park glazba bogova!“, usprotivi se Solea Bur, odnosno Solea Solfeggio Zatravskaja.
„Znači li to“, upita Dita Duale, „da je 45X – 23Y glazba bogova?“
„To znači…“, ali ne reče nego zapjeva Solea Solfeggio, zapjeva međunarodnu pjesmu o četrdeset i petoro braće što su se u isto vrijeme zgranula i, bivajući kršćanima u vjeri nesklonim vremenima, istovremeno prekrižila. A u pjesmi bijaše riječ i o dvadeset i tri sestre što su, u predvečerje svjetskoga rata, počele rasti kao stabla iz muljevitih i ljekovitih močvarnih voda.
Dita Duale nije voljela međunarodne pjesme pa je uložila diplomatsku notu protiv cjelokupnog inozemstva. S obzirom da je nota u sebi imala komadić vječnosti, na odgovor se čekalo danima. Dani su prošli, odgovor je stigao, a odgovor bijaše negativan. Svima kao da je laknulo.
„Sad mi je laknulo“, objavi Mate Matematičar. „Ili, rečeno jezikom prirode: – 4 + 4 = 0!“
„Sad mi je laknulo“, podjednako se izrazi Solea Solfeggio, „kao što i bogovima lakne kad treštanje Božje glazbe konačno prestane oko tri u noći, tihoj noći.
„Meni je laknulo, a zapravo…“, dometne Dita Duale, a Solea Solfeggio je, kao i uvijek, poklopi pjesmom. Ovoga puta bila je to pjesma koja slavila čovjekova dostignuća, kestenjaste uvojke, evolucijsku paradigmu, kreativno nasilje, samoprijegor i održivi razvoj. Unatoč pretencioznoj tematici, pjesma je trajala kratko, ni dvije cijele minute, poput kakve post-punk uspješnice. A kad je svršila, pjesma, nikome nije laknulo nego je cijeli taj veseli gaj, a i šire od veselog gaja, možda i cijeli svijet, možda i cijeli svijet.

Kameni starosjedioci

aneta.blog.hr



U bogatoj riznici autentične pismenosti podunavlja, stereometrija kamenih praoblika budi osjećaj harmonije. U njima je otisak duše naših predaka.
Smisao razvoja civilizacije posmatramo kroz vertikalu, u stremljenju osi što probada vrijeme, vertikla na više je težnja prema uzvišenom, a vertikala na niže prema materijalnom.

U zavjeri poricanja izgubili smo vrijeme, vrijeme koje nedostaje u geometriji identiteta. Svjetovi se dijele i sele, ali se uvijek vraćaju jedno drugom.
U civilizaciji bez milosti kameni spavači snivaju svoj bezvremeni san. Oni su autohtoni znakovi vremena, urođenici zavičaja. U njima su zapisani znakovi koje ne-svjesno ponavljamo u našoj kulturi.


14

čet

09/17

Nevidljiva

kintsukoroi.blog.hr

Dosta ti je meni čekanja.
Borbe s nevidljivim duhovima.
Biti druga, treća opcija.
Biti strpljiva. Krotka. Janje.
Bolje mi je ne računati. Na nikoga i na ništa.
Ionako mi brojevi nikada nisu bili jača strana !

A zakon je velikih brojeva, da će mi prići isključivo onaj koji nije sam.
I još će mi reći, čekaj !
Ako je pažljiviji, tutnut će mi čak u ruku i broj,
da lijepo znam koja sam po redu,
da si znam planirati svoje vrijeme.

On i ja, punih smo godina dana okolo hodali sa starim, zamagljenim lećama.
Imali smo potpuno istu dioptriju na oba oka.
Prepoznavali smo se mirisom, konturama, bojom glasa i jagodicama prstiju.
I sa milijun drugih sitnica koje je nemoguće opisati, a nije niti potrebno.
Čovjek je osjetljiviji kada ne vidi.

Jutros je jedna žena vodila svog muškarca ispod ruke.
Nježno i zaštitnički.
On je imao naočale i štap u desnoj ruci.
Na nadlaktici svoje lijeve ruke, imao je ženu koja ga voli.
Ljudi se vole i kada ne vide.
Ljudi ne vide koliko se vole.

Svih ovih dana potpuno sam izvan sebe i bolje mi je tamo.
Ne vidim se, ne piljim u ono što boli.
Gledam u oblake koji se gusto skupljaju nad Gundulićevom,
nad pozlaćenim anđelom na vrhu krova.
Vidim violončelo oslonjeno na zid malog suterenskog stana.
Ne mogu se nikako sjetiti jesmo li se onda okupali u Vodicama.

Kada sam bila mlađa, umišljala sam da me onaj koga volim, stalno nadzire i gleda,
nešto poput Boga, koliko to god možda bogohulno zazvučalo.
Tako i sada nekada, u neki sumrak,
a sumraci mi nisu jača strana kao ni brojevi, jer su jednako bolno konačni,
osjetim ga kako hoda iza mene i gleda mi u stražnjicu smješeći se.
Miluje me zrakom koji zastruji među nama.
Ne vidim ga, a znam da je tu,
pa se promeškoljim u hodu,
uspijem se čak i nespretno nasmiješiti tom neobičnom i pomaknutom osjećaju
njegove blizine.
Baš poput slijepca, osjećam koliko ga ima na mojoj lijevoj nadlaktici.
Ljudi su osjetljiviji kada ne vide.
Ljudi se vole i kada ne vide.
Ljudi ne vide koliko se vole.

Zapravo....
ti koji mi važno daju broj da čekam,
ne kuže da su oni ti koji su na čekanju...
I to bez ikakva broja, jer meni brojevi nisu jača strana.

Čekaju da on prestane hodati iza mene,
da ode u nekom drugom smjeru,
sav prepun ljubavi koju još na mene baca
poput jesenska lišća....

Dragi...uskoro je godina dana .
A ja sam i dalje samoj sebi nevidljiva.
Ne vidim se, mada znam da sam tu.
Čovjek je osjetljiviji kada ne vidi.




Jabuka

aneta.blog.hr




Jesen je vrijeme kada simbolično prestaje prelapsarijansko doba i počinje ili nastaje pratrauma rođenja čovjekovim "padom sa neba".
U jesen je i Jabuka dozrela.
Jabuka je simbol znanja, a jesen zrenja. Ako je život sazrijevanje, to se događa u jesen života, a nakon toga nastupa "smrt". Zato je dostizanje znanja povezano zabranom, a suprotstavljanje zabrani se kažnjava smrću. Iz toga, "ubrati" znanje je grijeh.
U suštini znanje je najveći problem, ono mijenja status.

„Nauka izjednačava sa bogovima — kada čovek postaje naučan završeno je sa sveštenicima i bogovima! Pouka: nauka je zabranjeno po sebi — ona je jedina zabranjena. Nauka je prvi greh, klica svih grehova, iskonski greh. To je jedina pouka. — "Ne treba da saznaješ" — ostalo sledi iz toga.“
(Friedrich Nietzsche)

Leksikon zagonetaka (11) - BLIZUGLETKA

nediljkonedic.blog.hr

O ovoj sam crtanoj zagonetki već pisao u prilogu od 4. lipnja 2017. Odgoneta se lako okretanjem na sve četiri strane i čitanjem namjerno izobličenoga teksta. Vrlo se rijetko pojavljuje u našim časopisima. Zove se i PLETENICA.



(Branimir Kralik, Čvor razbibriga broj 345, 15. Iv. 1979., str. 3)



(Veseljko Križanović, Top skandi broj 1, prosinca 2002.-siječnja 2003., str. 16)

Enigmoznalac

13

sri

09/17

PROŠLOST I SADAŠNJOST

pear.blog.hr

Ukus opasnosti i pohlepa , za mene je bila privlačna kombinacija za početak novog života. Pritiskala me moja nova vrlina , nada u bolje u kombinaciji sa pohlepom. Željela sam više od života i svakodnevne rutine koju sam prije imala. Smatrala sam da zaslužujem više od onoga što drugi žive, ja sam ipak bila bolja od većine, pametnija,posebnija, zgodnija, centar svijeta. Moju tajnu nikad neće saznati nitko, to je pravilo moga života, istina bi me previše koštala . Od nevine djevojke sam prerasla u nešto niti približno onome što sam u do pred malo bila. Moje srce je prošlo previše lošeg života u prekratko vremena i pretvorilo se u ovo. Uvijek sam se divila ; kako ljudi "tako" mogu živjeti, što vide u takvom životu.?! Život bez adrenalina, što to krasi njihov život.. Da li to njih uzbuđuje , ili jednostavno nemaju potrebu za nećim jačim i bržim.. Dali je možda to bolja verzija života, možda sam ja ta koja živi krivo, ili je tu primjenjiva opće poznata stara relativnost. Nažalost to se uvijek sazna prekasno kada već počne boliti.
Sada sam dobila ono što prije nisam imala. Položaj u crnom svijetu, visoku petu sa koje sam promatrala druge koji me nisu osobno poznavali, ali su znali tko sam bez da smo si ruku pružili, poglede koji su bili potajno usmjereni prema meni, neki sa strahopoštovanjem, drugi su gledali zadivljeno , dok su drugi smatrali da je bolje kloniti se..
Jedan život za van , drugi život za svoja četiri zida.. Spoznala sam da je takav život težak, da tajna ima neopisivu težinu, a laž je ono što ide pod ruku sa tajnom. Bez dobre laži tajna neće zaživjeti, za takve stvari se Bogu i vragu moli.
Prije suživot sa mekanom, ne ambicioznom tugom koja me niti zaštititi nije mogla, nisam joj se divila, dok je ona mene gledala kao nešto čemu se vrijedi diviti, nešto što je njoj bilo spektakularno, ali mene to nije privlačilo..U biti jako me odbijalo i stvaralo je u meni odbojnost.. Svaka noć pored u meni je stvarala gađenje i mučno buđenje. Godinama sam planirala i tražila rješenja za odlazak. Nisam više vidjela smisla u tome. Ja nisam tu više pripadala, a htjela sam odigrati samo na sigurno što je bilo jako teško u tim okolnostima. Trebalo je donijeti ovaj puta pravu odluku jer je puno godina prošlo, nije više bilo mjesta za greške. One su me već previše koštala. Odlučila sam ovaj puta ispravan korak napraviti, pravim putem krenuti i dobro odlučiti.
I odlučila sam i krenula u nepoznato, u nešto novo, u suživot adrenalinskom svijetu sa hrpom stresa,prestiža,života koji je bio sve sam ne dosadan..Nije bilo više monotonije i straha za sebe osobno, sada sam imala protekciju i divljenje svijeta ali i to je nečega koštalo. Imala pa nemala kod mene se ta kletva do sada ubrzano izmjenjivala, do mjera neopisivih..
Ali sada je u pitanju lagodan ali paklen život,a i on ima svoju cijenu, cijenu koju opet plačam. Teško je dočarati tu svakodnevnicu..sada je ispred mene ponor i natrag više ne mogu...Olakšanje zbog prošlosti u sadašnjosti i novom životu je kratko trajala, suživot sa prošlosti i onom mekanom tugom me sustigla i u ovoj slatkoj sadašnjosti..Ljubomorna prošlost je radila probleme zbog saznanja o mojoj sreći. Moja prošlost se nije mogla pomiriti sa time, lakše joj je bilo ne dati mi da dođem do zraka i da živim u sreći koju sam si odabrala kao novi početak..jedino što je znala je smišljati njoj slatke osvete i servirati mi je jednu za drugom.. Jer to je ljubav..ako te nemam , patit češ..a napast ću te gdje najviše boli, cilj mi je stvoriti nebrojeno najtežih problema zbog kojih ćeš propast jer nisi moja, nečeš biti sretna, ima da platiš, i neću nikada odustati.. e to je opis moje patnje zbog suživota sa onom bijednom gadnom prošlosti koja se sada koprca u moru ljubomore smišljajući osvete za mene..

uvijek dostupni

babl.blog.hr

Nikica Gilić, jedan od najkvalitetnijih domaćih prevodilaca na njemački jezik, ako ne i najkvalitetniji kojeg danas imamo, shvatio je da je napravio fatalnu pogrešku tek kad je već bio u autobusu. Kupio je kartu do Varaždina, ali je previdio da ta linija putem staje na svakih pet do dvadeset kilometara, pa do Varaždina treba pet sati, te na svakoj stanici silazi i ulazi gomila školaraca s torbama na leđima koji se nesmiljeno guraju među babama s košarama punim živih kokoši pri čemu nitko od mlađarije ne ustupa sjedište ikome starijem. Trećeg sata takvog putovanja zazvonio mu je mobitel. Balansirajući na jednoj nozi i viseći na jednoj ruci, dok su ga košare s picekima udarale u rebra sa svih strana, uspio je izvući mobitel i prinijeti ga uhu. Kroz buku i galamu uspio je nazrijeti:

- Guten Tag, Peter Handke…

Glas je zvučao poznato, ali nije mogao prepoznati tko je. Nekoliko dana ranije razglabali su u nekom društvu o običaju svjetski poznatog književnika Petera Handkea da sam odabere prevoditelja za jezik na kojem će mu se neko djelo prevesti, pozove prevoditelja na svoj trošak u Pariz da se upoznaju, gosti ga i časti mjesec dana dok ne rasprave sve o njegovoj literaturi i budućem prijevodu… Uvjeren da ga zove netko od njegovih nazoviprijatelja izderao se u mikrofon:

- Je.. te pas! Sad si me našao zajebavati! Goni se u tri pi… materine! - i prekinuo vezu.

Nekoliko dana kasnije doprli su do njega glasi da se Handke gostujući u Beogradu raspitivao za prevoditelja na hrvatski, te da su oni koji su ga preporučili odmah dali i njegov mobitelski kontakt. Čim je to saznao Gilić je uzvratio poziv na broj s kojeg je došao poziv u autobus, ali je dobio samo hotel iz kojeg su ga obavijestili da je gospodin Handke već napustio Srbiju. Srećom, naravno da Handke nije mogao razumjeti što mu je rekao, ali je nažalost nedvojbeno razumio intonaciju i više nikada nije nazvao.

Tako nešto ne bi se moglo dogoditi u predmobitelskim vremenima.










Gospa s zlaćanim velom

jednina.blog.hr



Tog maglovitog januarskog jutra brod je isplovio ispraćen slabim svjetlom omanjeg svijetlećeg objekta nadomak obale. Jaka morska struja odnosila ga je velikom brzinom i nejasna pučina ga je brzo gutala.
Bilo je šest minuta prije ponoći kada se ukazao čudesan prizor u magli koja se ponovo navukla. Svi su vidjeli jednu istu sliku, nejasnu konturu žene u bijelom prekrivene sedefastim pokrovom. Na momente je djelovala kao zgusnuta magla... taj lik ostao je lebdjeti u njihovoj svijesti.

Gospodo draga, on (lik) je nestao bez traga
i to celoj prici daje cudan ton

Od kada ju je ugledao, Njegova strast je rasla u skokovima bez granica. Toliko se uvećala da ga je cijelog obuhvatom uzdizala - obuzimala otklanjajući sve sumnje. Kad muškarac pati, patnja ne mora značiti bol.

Ljubav je igra u kojoj često ne pali blef
srce se otvara teže nego najbolji sef
imao je on svoje dame
karo, pik, herc i tref

Ali ipak, ova strast ga je osvajala ... odnosila, proždirala, bez mogućnosti da joj se odupre. Počeo je gorjeti od nestrpljenja da se njen lik ponovo javi, a ona je dolazila svake noći pred osvit jutra, kratko bila i žurno nestajala u daljini bespuća ...

Sa švalerske strane nije spad’o u tarzane
al’ daleko od tog da je bio zec
imao je neke tu i tamo
al’ svi vrlo dobro znamo
da kod zena igra neki peti kec

Međutim, njegovo srce je brže kucalo svaki put pri pomisli na tu misterioznu Gospu iz magle sa zlaćanim pokrovom. Kad se prikazala, bila je hladna i blijeda i mokra ...a on ju je grijao svojim tijelom, sušio. U tim trenucima ništa mu nije bilo čudno u tim susretima, ali kasnije, dok je ležao u osvitu jutra, očaran i sanjiv, misleći na sve to - čudnovato i neobično ushićenje - ne bi mogao da ne primijeti bizarnost ljubavnog sastanka.

I svako gubi bar po nekad
al’ nikad Boža zvani Pub

Toga praskozorja došla je zavodljivija nego ikada.
- Dugo sam te čekao, reče nestrpljivo i potrča joj u susret.
- Bila sam željna tvoje pojave, uzvrati mu Ona strasno.

Njene riječi, držanje, nešto neizrecivo što prenosi poruke srca, čežnjiv izraz njenih očiju dok joj je mjesečina padala preko lica, a u kosi zvijezde pravile svjetlucavi veo od živoga zlata - u svojoj žudnji je iskoračila ka njemu. Rastopili su se osjećaji u strasnom zagrljaju i vrelom poljupcu ....
Zaboravili su na vrijeme.

Prvi zraci svjetlosti su se probijali kroz maglu koja se dizala i nosila ih sa sobom, neumitno gutala.

I povuk’o je damu na osamnaest
mrtav ‘ladan Boža Pub

* * *

Tu priču zna svako od vraga do popa
jer mnogi su mangupi ostali tropa
kockar se krije i čuči
u svakom od nas, i čeka pravi čas


KOMENTARI

moj-plavi-svijet.blog.hr

''Komentar je tekst koji objašnjava, pojašnjava ili tumači tekst, događaj ili osobu . Može biti i osvrt ili primjedba. Komentator je osoba koja komentira.''

https://hr.wikipedia.org/wiki/Komentar

Komentari na blogu, na nekom portalu ispod nekog posta komentiraju ono o čemu post govori: je li to slika, tekst, pjesma, priča, video - ostavljena je mogućnost članovima tog portala da se izjasne

Ovdje na portalu blog.hr ostavljaju se komentari na postove blogera. Ostavljam komentar na postu koji me privuče svojim sadržajem, nastojim komentirati post, a ne raditi chat ispod posta, iako i toga ima pa se razvije diskusija, većinom o postu, ali često diskusija ode u drugom smjeru koji nema veze sa postom.

Tko god mi komentira, uzvratim "posjetu" i odgovorim mojim komentarom na njegov/njezin post, smatram to uljudnošću, jer se netko potrudio pročitati moju pjesmu odvojivši svoje vrijeme za to i uvijek mu/joj hvala za to.

Ne učim nikoga kako će i što komentirati, ne branim nikome da ide kod nekog blogera/blogerice koji/koja meni nije sklon/a, nikad ne šaljem e-mailove tipa "ili ona ili ja", ne uvjetujem nikome ništa, svatko ide pod post onome tko mu je drag, sa kim ima komunikaciju, čije postove voli itd. itd.

Iz svega do sada otkad sam na ovom portalu, a to je od 2.9.2005., mogu vidjeti raznolikost svega, ali nikad nikome ne mogu niti neću uvjetovati sa kim će se družiti na blogu ili izvan bloga, jer je to pravo svakog od nas da biramo sugovornike, kako ovdje - tako i u stvarnom životu.


slika: digital artist

Kiai

anea.blog.hr

Tvoja draga
klonula je duhom,
a ti obijaš moje pragove
(i temelje)
i prokazuješ mene

svojim prstima
vještački praviš ravnotežu
dok posrnula draga
poznaje samo
"kiba dachi"

u ritmu gušenja
gola i bosa
do nemoći,
da bi izvela
Tettsui!

Flos-Kule

tragovivremana.blog.hr


U nedostatku argumenata izbacuju se i utemeljuju floskule.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se