novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

17

sri

05/17

Zagonetke s potpisom (7)

nediljkonedic.blog.hr

Četiri premetaljke

Oštrica se sjaji – AH, RUŽNO DJELO!

Sve oteše lihvari – I OPET KRAH!

Egipatski biser – DA LI JE KRASNA!

Spolno zakazao – NIJEM TIP OCA!

(Zoran Tikvica, Križaljka kviz broj 20, 1. VII. 1993., str. 28)

Enigmoznalac

16

uto

05/17

kako je nastala priča o Mraku

durica.blog.hr

priča o Mraku nastala je zbog jedno dječaka koji se jako plašio Mraka.
iako ni sam nije znao objasniti zašto se i čega točno boji, znao se buditi usred noći, te jako plakati i dozivati svoje roditelje. zbog tog svog straha od Mraka spavao je s upaljenom noćnom lampicom kojoj se od prenapornog rada pokvarila žaruljica.
kako je taj dječak odrastao, tako se zajedno s njim i taj strah od Mraka povećavao, umjesto da se smanjivao i nestao.
jedne večeri, nakon priče o " Tri praščića " koju je jako volio slušati, ne želeći ostati sam spavati u mraku zamolio je mamu da mu ispriča priču o Mraku i Čovjeku. tada je mama shvatila koliko je njegova muka uzela maha, i u želji da se dječak oslobodi tog svog straha od mraka odlučila je dobro promisliti, te se naposlijetku dosijetila i započela pričati priču:
" mnoga se djeca boje Mraka samo zato jer ga dobro ne poznaju. djeca misle kako je Mrak strašan, a neznaju da je Mrak samo jako usamljen. naime, kada se smrači sve se oko nas polako smiruje. cvjetovi zatvore svoje latice, životinje se sklone u svoje nastambe, auti više ne voze ulicom, a ljudi se zatvore u svoje kuće. što je veći i duži Mrak, to je svijet sve mirniji, pa naposlijetku svi spavaju.
zbog toga Mrak voli dolaziti djeci u sobe prije spavanja jer voli slušati njhove priče, promatrati ih, grliti i čuvati ih dok spavaju. Mrak ne želi plašiti malu djecu. on ih voli i zna kako je djeci potreban san jer bez sna djeca nebi mogla narasti, a ako bi noću bila budna, djeca bi se razbolila.
Mrak samo želi imati svoje prijatelje i biti u društvu djece, jer tada, prije spavanja može saznati sve što su taj dan radili. slušajući njihove priče o igrama u vrtiću Mrak se osjeća kao da je i sam dijete i više nije tako jako usamljen.
A onda, kada djeca napokon zaspu Mrak se udobno smjesti u njihovoj sobi i budno pazi kako im se ništa loše nebi desilo, jer Mrak zna da djeca ne vole biti sama i jako dobro razumije sve njihove strahove. dok spavaju Mrak osluškuje njihovo disanje, pazi da su pokriveni, brine da imaju lijepe snove i tako sve do jutra dok se ne pojavi sunce i svane novi dan kojem se veseli jednako kao i djeca, jer zna da će i on donijeti nove lijepe priče.
tada odlazi na drugu stranu Zemlje gdje se neka druga djeca spremaju na spavanje čuvati ih i paziti kako bi se dobro naspavali za novi dan koji ih očekuje.
ako mi ne vjeruješ možemo sada odmah upaliti svjetlo i vidjet ćeš da je u tvojoj sobi sve isto kao i kad dođe Mrak.
ništa se ne promijeni, samo imaš uz sebe još nekoga tko te čuva, voli i želi biti s tobom. "

XYQW

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

U kafiću „Bez veze“, sjedili su do kasno u noć i razgovarali, oni, sugovornici.
„Ja“, reče Lua Xipčec, „ipak preferiram pse kao kućne ljubimce. Sve su ljubavi dobre, ali ljubav jednog psa totalno je bezuvjetna. Kad sam tužna, pas to odmah osjeti i ne pita ni zašto, ni kako, ni tko je svemu kriv, nego suosjeća i pruža utjehu. I ni do čega mu nije stalo nego do gospodara, pa ma kakav taj bio ili bila. Sve je u stanju učiniti – i žrtvovati život ako treba, kao što su mnogi psi u povijesti i napravili!“
„Zanimljivo“, reče Hrna Neyčinović. „A kako ti se zove pas. Je li kujica ili…?“
„Koji pas? Nemam ja psa. Nikada ga nisam ni imala. Ja ih cijenim u teoriji, ali praksa je, kako to obično biva, po svemu drukčija. Poslovna sam osoba, radim od jutra do večeri – ponekad i do kasno u noć – živim sama i tog jadnog hipotetičnog psa jednostavno nema tko izvoditi u šetnju! A kad sam bila mala, roditelji mi nisu htjeli nabaviti psa, jer da sam maloljetna, neodgovorna, slabokrvna i što sve ne.“
„Ja sam pak mačji tip“, reče Kevendiš Ylčex. „Mačke nikoga ne fermaju, samo postoje, opstoje i figuriraju kao takve bez većeg napora. Imaju vlastitu osobnost, sebi svojstvene emocije, ne kopiraju ljude da bi im se smilile. Kao da kažu: mi nismo doista tvoji kućni ljubimci, mi smo ovdje slučajno, u prolazu, mogle bismo isto tako biti na ulici ili u džungli. Nitko smo i ništa, a i ti si nitko i ništa, ne računaj na nas.“
„Sve to kažu?“, upita Ypsila Xić. „Ali, koliko je meni poznato, Kevendiše, ti uopće nemaš mačku nego, naprotiv, psa – pravoga rasnog psa!“
„Tako je. To je diverzija sudbine. Naličje htjenja. Još ga, silom slučajnosti, najviše i izvodim u šetnju pa mi je to nezgrapno ulizičko stvorenje privrženo skroz na skroz. A ja bih radije imao ofucanu mačku punu nametnika koja će me prezirati, onako po mačji, negoli tu pseću gvalju bezuvjetne ljubavi!“
„Ma što ti zapravo hoćeš?“, upita Yoy Quiqeq. „Nek' ti bude ljubav psa i budi sretan! Što bi radio da, kao ja, imaš mrava za kućnog ljubimca?“
„Mrava!?“ začudiše se sugovornici.
„Da, imam mrava za ljubimca! Ne mravlju farmu kakvu je moguće nabaviti svako malo u svakom malo boljem trgovačkom centru – nego upravo mrava, jednog jedinog mrava! Zove se Mrvun i jako pati za matičnim mravinjakom. Sto puta sam ga vraćao, ali džabe – uslijed hrane kojom ga nuđah izmijenila mu se biokemijska signalizacija. Mravi rodnoga mravinjaka uopće ga ne prepoznaju! A mravlja ga kraljica, kod koje sam se osobno založio za Mrvuna, smatra nakupinom izmeta. Zbog svega toga, Mrvun je neobično tužan mrav. Jede minimalno, u šetnjama ne uživa, a s ukućanima komunicira samo o najnužnijem: o pitanju današnjeg ručka, računima za vodu i struju, promjeni posteljine, kao i o nadirućem valu historijskog revizionizma koji potresa našu zemlju!“
Uto u prostor kafića „Bez veze“ nahrupi veliki broj XY osoba. Zauzmu slobodna mjesta pa počnu s vlastitim pričama – tako da se gore započeto pričanje o kućnim ljubimcima izgubilo u sveopćem žamoru.

Znaš li onu priču?/2

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



Ljudi, zajednica, događaji , priče i.. čovjek negdje u sredini svega toga. Ljudi pričaju, ljudi priču nadopunjuju. Osuđuju , usprkos tome što ne znaju i ne razumijeu. Naj češće se i ne trude razumjeti. Stvarni sudionici priče jedini znaju istinu.
-Znaš li onu priču?
-Čula jesam , ali priču ne znam.
Možda jesam jedna od onih uvrnutih žena koja vjeruje u priču samo ako je ispriča barem jedan sudionik priče. Nekako je najlakše osuđivati, svoje hrpe pod tepih trpati, iz tuđe smeti balu napraviti. Naravno, bez recikliranja.

Na ovom našem lijepom planetu, u ovom našem kratkom životu postoje, stvari koje ne možemo zabraniti. Ne možemo zabraniti suncu da sja, ne možemo zabraniti kiši da pada, munji da sijeva.... Ne možemo zabraniti ljubav. Ni kiša , ni sunce , ni munje, ni oluje ne biraju mjesto ni vrijeme. Tako ni ljubav.
Nisam ekspert za ljubav:)) vjerujem u ljubav, mislim da ne postoji zabranjena ljubav. Postoji ljubav koju su ljudi osudili, postoje zapreke koje su ljudi izmislili i pred ljubav postavili sve u ime „moralnih“, načela . Ja bih rekla skučenih nazora, sebičnih pobuda i osuda u ime nečega što ne razumiju.

Prije dvadesetak godina pričalo se o ljubavi između dvoje ljudi. Njegovo radno mjesto i njezine godine izazvale su lavinu osuda. Bili su glavna tema kako u visokim krugovima, tako i kumica na placu, mladih na kavicama, bakica na klupicama. Priča je jedno vrijeme trajala, onda ju je zamijenila druga priča, novija , interesantnija.
Ljudi su priču drugom pričom zamijenili. Ljude iz priče odavno su zaboravili. Naravno da jesu, nisu ih ni poznavali.

Što se dogodilo sa ljudima koji su se voljeli?
Vratila se nakon dugo godina . Lijepa , vedra i nasmijana. Ispričala mi je svoju priču otprilike onako kako sam je ja doživjela i sa vama podijelila. Odrasla je i razumije zašto je nekada davno onako postupio. Da je zaštiti, žrtvovao je njihovu ljubav.

A ona?
Ona je imala hrabrosti i onda i danas.
On je nekada odabrao uzmak.
Ona je danas napravila prvi korak.

Sve što se u životu događa , događa se u pravo vrijeme, s pravim razlogom. Tako i svaka priča trebala bi, ili treba biti ispričana u pravom trenutku.
Kao njihova. Ne nekada davno. Vrijeme za njihovu priču je sada.

Mjesec i Sunce

tragovivremana.blog.hr


Da sam Mjesec, znala bih kuda da zapadnem.

15

pon

05/17

Momento

aneta.blog.hr



Postoji trenutak u kome voda, prianjajući o zidove stakla, oblikuje mirnu suspenziju u obliku kugle, kapljicu koja se drži da ne otpadne. Kapljica skuplja zrake svjetlosti iz prostora, lomi ih unutra i raspršene vraća u prostor.
Postoji trenutak kada se i rastopljeno staklo
koje konzistentno teče kao voda, pretvara u čvrsto stanje propraćeno emisijom svjetlosnog spektra.
Momento zamrzne taj trenutak nestvarne ljepote u kome kapljica postaje izvor svjetlosti, a staklo lustera baca snop praveći na podu sobe koncentrične elipse.
To je nježni snop svjetlosti kao kada kapljica udari o mirnu površinu vode.


Birati ili staviti pršut na čelo...pitanje je sad

borgman.blog.hr

U Gradu pod Marjanom zapravo nema izbora.

Postoji neki bivši gradonačelnik u utrci.
Biva tu i jedan bivši, bivši....
Ima i nekoliko onih koji bi bili kalifi i kalifice umjesto kalifa....
I Borg u meni neće dati glas niti jednom (-oj) od njih.

Sa velikih plakata nas pogledavaju HDZ-ov jurišnik sa svojom eskadrilom, tek malo moderniziranim plakatom iz doba socijalizma. Onaj Buljov u plavo bijeloj tehnici je isti kao i Mussolinijev iz četrdesetih, (ma može i sa Titove značke za najboljeg učenika) tada je to imalo smisla, ali u doba jeftinog tiska u boji, WTF?...onda još tu ima i nekakvih grupica konspiratora koji se svi nešto smješkaju kamerama, (i gledateljima u facu), kao da nešto znaju, što mi mali smrtnici ne znamo.
Zapravo jedino što me zanima ne znaju. kako zaustaviti prenamjenu svega i svačega u parcele za gradnju, zaustaviti pregrađivanje i gradnju novih trgovačkih kompleksa i centara. Grad od 180 000 duša ima jedan centar veličine Jokera na nekih desetak tisuća stanovnika ( sa skoro u sitnicu istom robom na prodaju). Ekonomska isplativost? Sigurno ne postoji. Ima li iti jedan među njima koji razumije kako je jedno mjesto u trgovačkom centru ubilo DVA u maloj privredi i obrtu.
Ne znaju, jer ih nije briga.Novi centar nudi trakice za presijecanje, vidi se na kilometar, daje cijelu seriju besplatne papice, a kapne i kakva uslugica/pinka za pomoć u papirologiji, dozvolama i svemu onome što je bulumenta stranačkih zamjenika i uhljeba u 20 godina samostalnosti podigla kao barikadu svakom projektu koji ima ispravnu ekonomsku računicu. Ne vjerujete? Pogledajte naslovnice svih dnevnih novina.
Smanjiti broj uhljebljenika i poslušnika u Banovini sigurno, niti jedan od tih sa osmjehom neće uraditi, a neće ni onaj sa pršutom, na čelu. Nisu (nije) prije, pa kako bi to napravili sad? Davati obećanja bez sankcija je u Hrvatskoj nacionalni sport. U civiliziranijim okruženjima, ovo kod nas se zove, trkeljanje. Tamo potpisi kod javnog bilježnika stvarno bole.

Sada već postaje trend i na državnoj i lokalnoj razini, kako bankrotirani pioniri "privatizacije" viču kako samo oni mogu pomoću svog znanja i iskustva promijeniti naše društvo nabolje. U tom Trendu bi se mogao uskoro pronaći i koji Agro.....direktor, barem u utrci za mjesto predsjednika nečega...da nam pomogne, mislim, svojim znanjem i iskustvom.
Pa valjda trebaš biti totalno naivan (da ne bude grublje rečeno), pa vjerovati kako bi netko kojega je "biznis" ispljunuo kao neprofitabilnog/nesposobnog/korumpiranog/neupotrebljivog, mogao biti genijalni lider, pošteni i hrabri vođa, vrijedan radnik, kreator novih dostignuća u razvoju ovoga grada, sa dobrim kompasom u mirenju novca-gladnih frakcija, prema smjeru najboljega za sve. Empatičan prema onima kojima treba pomoć, a nemilosrdan i čvrst prema onima koji žele samo i jedino, uzeti od onih koji su slabiji, kako bi postali jači... i to naravno, ničim ne platiti. Bi li takve biznis izbacio...ili se ne bi ni bavili biznisom, jer razmišljaju o nečemu vrijednijem nego što je njihova fotelja...ne, budimo točni, gu.zi.ca. "Biznismen" , radeći po zakonima "biznisa" ne može misliti na druge. Njemu su drugi, sredstvo. Amen.
Zato biznismene što dalje od politike. I sve koji se "biznisom" diče. Pogotovo onim nositeljima spomenice "Heroj Hrvatskog Privatizacijskog Biznisa 91-e".

Možemo li dobiti kojega koji nije toliko pripametan i preiskusan, po mogućnosti normalan, bez utega dugova, nasilnog ponašanja ili liječenih i neliječenih ovisnosti, i pri tome da ne bude rječit kao lutka na napuhivanje i najodlučniji (najodlučnija) davatelj (davateljica) odlučnog "možda". Molio bih pri tome da ne mijenja mišljenje češće od jednom u 4 godine...

Pošto takvoga na listama nema...neće biti ni mog glasa.
Jednom odlučujem kako neću birati između dva zla ono koje mi se čini manje (Baldasare za ovo si ti kriv, osobno)

Priznajem, kriv sam. Za ovog zadnjeg sam u neimanju pametnog izbora pri prošlom davanju glasa, postupio po načelu biranja manjeg zla i socijademokratsko liberalnim nazorima. Nemam kuglu ni vremeplov, ali je izdao apsolutno sve što je mogao izdati. Kriv sam. Mea culpa. Kilo pepela sam bacio na svoju već sijedu kosu (u povjerenju, je li to dobro za rast?)

Imamo i imati ćemo, one, što smo ih i zaslužili.

14

ned

05/17

Vjenčanje

digimonandpokemonlover.blog.hr

Znam da kasnim s postom od vjenčanja, ali zadnjih dana sam se emocionalno raspadala, pa nisam stigla.cry
Ne mogu vjerovati kako zadnji tjedni škole i matura mogu tako ubiti čovjeka emocionalno. Svi govore da je to lagano, da se ne moram brinuti, ali ja tu umirem od brige i straha.dead
Ako imate neki savjet kako da se smirim, molim vas podijelite ga samnom, jer ću ja stvarno poluditi.no

Vjenčanje (6.5.2017.) je bilo odlično i nadam se da ću uskoro opet na neko, jer mi ovo nije dosta.party
Nažalost, sve je počelo sa dramom (naravno). Majka i ja smo išli kod frizera prije vjenčanja i ja sam htjela frizuru kakvu ima Legolas u filmu "Gospodar prstenova", ali da mi kosa ne bude skroz ravno, nego da imam lagane kovrče na vrhovima.cerek Nakon što su me frkali sat vremena, ja sam poludila i samo sam htjela kući jer mi je kosa izgledala kao ptičje gnijezdo.no Ne bi ja bila ja da se nisam rasplakala tamo pred svim onim ljudima. Čim su mi skinuli viklere ili šta god mi je to već bilo na kosi, ja sam se ustala i otišla. Moja majka je imala odličnu frizuru, a ja sam sam imala ništa.tuzan Kad smo došli kući, ona mi je napravila ono što sam htjela, tako da frizura i nije bila toliko upropaštena, ali ja sam morala dramatizirati.rolleyes
Mi smo bili na mladoženjinoj strani, pa smo išli po mladu. Najsmiješniji dio je to što su oni praktički susjedi (susjedne ulice).smijeh
Nakon zabave kod mlade, krenuli smo u crkvu. Vjenčanje je trajalo 20 minuta. Mi smo otišli među prvima, jer smo trebali iznijeti bukliju.party Ako ne znate što su buklije, to je tradicija kod mene da kad se neko ženi/udalje od susjeda, iznesu se žestoka pića i ponudi se svatove. Većina ljudi se tako i napije.yes
Nakon buklija koje su trajale dobra 2 sata, zaputili smo se u restoran. Trebalo nam je 2 sata da se složimo u kolonu i da dođemo do restorana.dead Mi smo imali jedan od najboljih stolova koji je bilo odmah kraj wc-a, ali ne daleko od glazbe i podija, pa smo mogli vidjeti sve.thumbup
Ja sam plesala sa SR i majkom i ocem, čak u jednom dijelu večeri i sa KK. To je jedan susjed koji je rekao da neće plesati samnom, ali sam ga ja nagovorila.smijeh
Hrana je bila odlična, glazba nije bila loša i torta je bila odlična (to je najbitnije).cerek Napravili su i malu scenu za hranjenje s tortom, hvatanje buketa i podvezice.smijeh
Sve u svemu, vjenčanje je bilo jako zabavno, samo mi je žao što smo relativno rano (oko 3) išli, jer se meni još plesalo.smijeh

Kao umjetnička.cerek

Ona je ljepotica u plavom.cerek

Danas (14.5.2017.) sam se vidjela sa SR. Otišle smo malo prošetati i na sladoled.fino Pošto je bilo jako vruće, otišli smo i na piće i s nama je išao njezin mlađi brat. Njoj se igrao biljar, pa smo na kraju igrali biljar, ali vrlo kratko, jer se puno naplaćuje.thumbup

Moje emocionalno raspadanje je započelo sa "upropaštenom" frizurom za vjenčanje.bang Nakon toga slijedi prva jedinica ove godine i to iz vjeronauka iz testa.cry Taj cijeli dan sam bila živčana i uplakana. Jedinicu nisam dobila od kraja 2. srednje tj. cijeli treći i skoro cijeli četvrti srednje, ali morala sam usrati sad zadnji tjedan.tuzan I na kraju sam išla na čišćenje lica kod kozmetičarke i to je bilo grozno. Umirala sam od bolova cijelo vrijeme i kada je napokon završila, htjela je da danas obavim i depilaciju voskom i ovdje sam se rasplakala.cry Nije više htjela umirati od bolova, pa sam počela plakati. Izgledala sam kao čudovište nakon toga. Otac me čak usporedio sa zvonarom crkve Notre Dame za kojeg je rekao da bolje izgleda od mene.dead I vrhunac svega ovoga je to da sam se "posvađala" s jednim prijateljem i on sad ne želi čuti za mene. Nismo se mi zapravo posvađali, nego sam ja njega na neki način povrijedila i sad je ljut i hladan prema meni.no Baš je našao pravi trenutak tj. baš su svi našli pravi trenutak za sva ova sranja.bang
Danas sam bolje i mislim da neću plakati jedno duže vrijeme jer sam se sad isplakala za 4 mjeseca.smijeh Nadam se da će sve dobro proći oko mature i da neću pasti u depresiju ako ne upišem faks koji želim.

Nadam se da vi nemate ovakve slomove kao ja i da uživate u životu umjesto da se brinete zbog gluposti.smijeh
Pozdrav od mene i pusa!kiss


Fešta o' boba AD MMXVII

umornooko.blog.hr

Ko se sitija organizirat prve „Dane o' boba“ u selu ča je dobilo ime po klapi „Cambi“ cerek ... Svaka mu čast thumbup
Nemojmo sad pretjerivat, vidi se po meni da nisan baš izbirljiv ča se tiče spize, ali ipak su mi neke vrsti spize drage a neke ... recimo manje drage. Molajmo mi sad filozofska lamentiranja o spizi, ča se mene tiče, bob definitivno igra u prvu petorku. Na bilo koji način, sa bilo kojon spizon, sa janjetinon, manistron, čak i ka dodatak kolačima ... da ne govorin o sladoledu o' boba, kojega san jedne godine jema prilike provat!
Ove godine san krenija ranije ... lani san doša kasno, pa san se mora parkirat deboto kod Giričića headbang ... zato san ove godine uranija, odma poslin vatrogasnoga natjecanja produžija san do Kambelovca ... Mista ka u priči! Kako i neće kad san doša dvi ure ranije, pa san moga birat di ću meknit Moju Kobilu Suzi (tm). Nakon ča san je uvalija u ladovinu, blizu spomenika Didićima a isprid Veslačkoga doma ... uputija san se lagano na misto događaja.
Pijuckajuć lagano nessicu, gleda san kako se polako okupljaju izlagači, pomalo se dimi iz kazani i veliki teč kod oni ča su spremali na licu mista ... vrime je za učinit đir. Skoro pa čvrsto san bija odlučija ne slikavat ljude, pogotovo ne kako mumaju ... ali ovome dražesnome žiriju, prema kojima su Špiček, Pažanin i Radovan obične lagane prilade, nisan moga odolit ...

 photo bob_17_zpsm9hds56f.jpg

Krenija san dalje sa prvobitnin naumom ... bilužit ono ča je bilo u tečan ...

 photo bob_18_zpsbyjf6iov.jpg

 photo bob_16_zpsbdrzixis.jpg

Dugo san izdrža ... ova ekipa sa štanda PGK me zamolila za jednu „spontanu“ sliku. Rečeno učinjeno!

 photo bob_13_zps0bolwgaq.jpg

... ali moran priznat da je to više bilo radi ovi „Marijanini Kofic“ ...

 photo bob_14_zpsddsn6m6m.jpg

... vengo radi boba sa artičokima, iako se ne bi ni kontra nji bunija thumbup

 photo bob_15_zps9wlskuz2.jpg

Na ciloj fešti san samo „kofice“ okusija. Njami! njami Sva srića da nisan osta duže, inače bi pokusa od svega pomalo! Dunkve, nastavimo „surfanje“ po tećan ...

 photo bob_12_zpsvipamfgl.jpg

 photo bob_10_zps3ontuvpo.jpg

Da ne bi ko mislija da se sve delicije od boba moredu jist samo žlicon, uvrglave sa perunon ... bilo je ovod i reprezentativni primjerak slakarije sa učešćen boba ...

 photo bob_11_zps2oae4kzz.jpg

 photo bob_09_zpsexo5zqql.jpg

 photo bob_06_zpsuxoxccb9.jpg

 photo bob_05_zpswl3omuov.jpg

Još malo čiste klasike ...

 photo bob_01_zps3bqm8d3f.jpg

 photo bob_02_zpsnnxbe0mo.jpg

 photo bob_03_zpsxmcabqfh.jpg

 photo bob_04_zpskpgb8yed.jpg

... i na kraju, pobjednici ... čuja san da je Tončika (Baletna škola) odnija pobjedu, samo nisan sigur iz koje je od ove dvi teče pobjednička spiza ...

 photo bob_07 TONCIKA_zpscitwontx.jpg

 photo bob_08 TONCIKA_zpslya0lwm7.jpg

Pravo budi rečeno, mašija bi se ja iz obedvi teče, lipo je izgledalo, lipo je vonjalo ... ali san se suzdrža!
Čestitan pobjednicima, moj dubok naklon svima koji su uzeli učešća u ovoj fešti (eventu, za sjevernjake) ... i nadan se da se vidimo i dogodine!
Zdravi i veseli bili!!! njami party njami party

Ontološka metamorfoza

aneta.blog.hr


Čovjek je neprestano angažovan u trajnom procesu preobrazbe.
Kada ljudska mašta napusti tijelo i pohrani se u slikama, knjigama, zapisima, filmu, pokretima (igra), skulpturama ..., kad se riječ otpusti, ona postaje mobilna u vremenu i prostoru. Na taj način se proizvodi imagi-nacija čitalaca - sudionika.

Biblioteke, muzeji, galerijama, pinakotekama, bazama podataka pisane riječi su planetarmi okean arhive raznih sadržaja ljudskih zamisli iz kojih se one ponovo proiciraju u čovjeka - komzumenta..istovreno ga zbunjujući u nastojanju da shvati planet-um kao cjelinu objektivno.
Prednost materijalizovane memorije je što posmatraču, čitaocu, gledaocu ... bivaju približene naše ideje i zamisli koje oni opet dalje oblikuju i materijalizuju na svoj način.
Na ovaj način vraća se vanjska opipljiva, plastična memorija, mašta i zamisli i predaje budućnosti. Ona traje i potrebno je samo otvoriti kanale kojima će se doći do spoznaje (istine).

Majčin dan

perina.blog.hr

Priča ide ovako
Iznenadio ih je poziv. Majčin je dan i bi li s njim otišli do mame. Kako ne bi. Naručili su cviječe..ruže, ljiljane, kako ona voli.
Prilika je to i da je se opet sjete, da pričaju o njoj...

Bila je to žena, koja je zadnjih desetak godina svog života trpila, podnosila bolove, a borac, nadasve hrabra, a dijagnoza je bila šokantna; karcinom! Bože, mislili su svi, pa zar si joj i to morao prirediti. Jer život je nije mazio niti malo. Svatko kroz život zaradi nekakve ožiljke, ali ona je baš sve…da je tri života, bilo bi dosta.

Najprije tužno djetinjstvo. Rodila se, te 42-ge Po svemu je trebala biti veselo spiltsko dijete. Otac, školovan, iz oficirske obitelji, radio na željeznici. Mater, lijepa splitska cura. Mladi, zaljubljeni.. Živili su u Varoši…
A onda, njoj nepunih godinu, otac joj pogine na motoru, dok je ranjenicima na Mosor nosio lijekove. Mater joj ostala mlada udovica, naišla je na čovjeka koji joj je nudio sigurniju budućnost, ali je tražio da ostavi nju, svoje dijete. Mlada, nije se valjda snašla, popustila je….Ostavila ju je! Kod brata u Varoši, a ona otišla živit negdi u zagoru.

Potražila ju je kad joj je bilo 20 godina. Htjela je imati uspomenu na oca. U selu, na skalinama jedne kuće, sjedila je žena srednjih godina, upitala ju je zna li Milu... bio je to njihov prvi susret. Žena, pod maramom, pažljivo je skrivala svu navalu emocija života iza sebe... Pozvala ju je u kuću. Bila je i uzbuđena i sretna. Muž je bio na radu u Njemačkoj pa nije bilo straha, u kući su bila samo djeca, njih pet..nije im bilo loše, lijepo uređene sobe, posteljina, zajednička buđenja, doručci.. Život njene matere je izgledao naoko lijepo. Znala je, samo naoko. Kasnije su se često posječivali.

A njezin život? Nju su pak, ujac i ujina, smjestili u dom dijece palih boraca, jer kod njih u kući ih je bilo puno, i neimaština tih ratnih i poratnih dana ih je prisilila. U domu je bar imala obroke. Ipak, kad god je mogla bila je kod njih, družila se sa rođacima. Nakon 18-te i završene srednje škole, zaposlila se u Borovo. Prodavaonica obuće.

Baš tu je, eto, upoznala zgodnog pristojnog mladića. Udala se, ali razlike su ipak bile velike. Ona, gradsko dijete, zgodni curetak sa visokom punđom, suknjicom na falde, salonkama i crvenim lakiranim noktima, nikako se nije uklapala u više nego patrijahalnu sredinu. On se nije znao postaviti, nije je zna zaštiti. I ona se polako pretvarala u duha, kako to već biva. On je ubrzo dobio posao u drugo mjesto, što je značilo da su se trebali seliti. Iz malog podstanarskog stana iz ulice Prvoboraca, u drugi podstanarski stan, drugo mijesto. S vremenom se i ona zaposlila u istoj firmi, u kancelariji. Ali nikako se nije mogla naviknuti na malo mijesto, tj mijesto na nju. Bila je previše drugačija. Zatvorila se u kuću, zapustila..

Pratile su je, cijeli život, svakojake poteškoće; brak ne baš po mjeri, loši familijarni odnosi, krediti, besparica (radili su kuću), isfrustriranost, a ona sama, bez ičije podrške… i da je htjela, nije imala gdje. Posvetila se kući, dijeci. Mada i tu je imala problemčić, jer nije uvik znala kako..a i kako će znati, gojila se u domu, nije znala kako izgleda majćinska briga, ljubav. Bojala se valjda i sama svih tih osjećaja, i pokazati ih ikome. Zbog svega toga, stvorila je i negativan odnos prema ženama, najprije zbog vlastite matere, a onda i zbog žena koje su bile dio muževog života… to se odrazilo i na njezin odnos prema kčerama. Sin joj je bio sve. Ali kčeri, često, tek problem više. Tek, nekako kada su se udale, počele su imati normalniji odnos..ležerniji..ali opet bez neke značajnije podrške..svi savjeti su se svodili na to da treba trpiti. Nikako drugačije. Trpite!

Unatoč svemu, bila je jako vesela žena. Često je pjevala... dubrovački trubaduri, Paul Anka, Sinatra… u dotu je donijela mali gramofon i dva albuma ploča…Često se i smijala. Prečesto.. Njihova kuća je bila utočište za sve .. Žene iz mjesta su dolazile kod nje po savjete, pa kako se obući, kakvu frizuru, posuđivale nakit, cipelice, sve šta je donijela...gledale slike iz albuma, nju u kupaćem kostimu, sa volanima i šeširićem, na Kašjunima..i čudile se, puno se čudile..…učila ih je spremati pašticadu, francusku, kolače… nije bilo pira a da nije nosila poklone… s vremenom su se svi navikli gledat je bez frizure, u papučama....bez šminke.

Uglavnom, nakon cijelog mučnog života, kada je napokon mogla i trebala mirnije živiti, dogodila se ta bolest! Sa najcrnijim prognozama…. Kemoterapije, zračenja, nakon godinu dana transplatacija koštane srži. I tada su joj davali tek možda godinu, dvi najviše.. A ona ih je izbrojala deset! Na čuđenje svih, pa su znali pričati po mjestu kako njoj ustvari nije ništa..jer od raka se umire, od raka se ne živi, bar ne toliko dugo..
Na svoj odlazak sve ih je pripremila. Toliko razumno, racionalno, da to nije bilo normalno.. graničilo je zdravom pameti.. znala je da muž neće moći sam…znala da je slab, emotivac..znala je da će ga „pecati“ svakakve žene, em što je bio poznat kao nekakav ženskaroš, em što je ima lijepu penziju, veliku kuću… toga se bojala..da ga se ne uvati neka koja će mu sve uzeti, sve njihove trude...o tome svemu je pričala sa svojom djecom, a i sa njim…
Da bi ona bila mirna, pao je dogovor kako će se kuča podijeliti. Zadnji Uskrs prije nego je otišla, okupili su se svi, feštalo se uz pećeno, kolače. Onda su im rekli kako kuću ravnopravno dijele svi: i sin i kćeri. Iz više razloga, a najvažniji je taj što je ona znala kako je to biti bez ičega i ikoga, i željela je svoje kćeri bar nekako zaštiti, da imaju nešto svoje.

Otišla je..jedne subotnje noći..tiho..na muževim rukama...uspili su se čak i pozdraviti, što mu je bila najveća utjeha.

Prošle su godine. On je sada, iako u poodmakloj dobi, u novoj vezi. Prije nego je išta započeo, zvao je svoju djecu na kavu. Rekao im je da je upoznao drugu ženu i bi li imali nešto protiv? A oni? Oni nisu imali pravo ništa mu braniti, a i ona ih je već pripremila na taj scenarij, pa im nekako i nije bio neki problem (osim emotivni). A i žena im se ćinila ok. Po maminoj mjeri. Dobra, samozatajna, vrijedna, skućna. Živi sama, u svojoj velikoj kući, ima njemačku mirovinu, ima više od njega, što se tiće materijalnog... Ne dira se u ništa, ne traži ništa..I ona je majka. on je više kod nje, nego u svojoj kući.
Bili su mu zahvalni za sve što je učinio za njihovu mamu, svoju ženu. Njih je poštedio svega. U tih deset godina je napravio sve što se moglo, bio joj je podrška, brinuo se za nju, pomagao kod kupanja, oblačenja...vodio je na kapućino, rožatu u Slaste, pazio je…Sve što je loše napravio prije, u tih deset godina je nadoknadio, popravio. Iskupio se.

I dalje je posječuje. Skoro svaki mjesec, odvozi tih 40 km, zalije cviječe, donese novo…

I još uvijek govori kako je bila izuzetna žena, posebna. Često se prisjeća kako su se upoznali.. sječa se i zadnjih dana..koliko je bila hrabra..i one polovice banane koju je pojela a on sretan i ponadao se…

Sjeti se često i riječi svečenika, kojega je izuzetno pogodila njezina jedina i zadnja ispovijed, kada ih je došao vjenčati, zbog pokopa, da bude sve kako spada, po crkvenom obredu. A dugo se poslije pričalo da su platili svečeniku da održi baš takvu propovijed, propovijed na koju su svi plakali..i žene iz zbora koje je nikada nisu vidjele, niti poznavale. Čak i na nekim slijedećim misama je spominjao, pa je kod ljudi, župljana, izazivao otpor, čak i bunu..

A pričaju, i kako ga često, čak prečesto, vide tu na njezinom grobu..kako sve lijepo, pažljivo i strpljivo počisti, opere od kiša i borovih iglica. A kada sve završi, obriše joj sliku, sjedne i zapali…i vide mu se suze..
I na majčin dan je bilo tako...





Rijetka ljubav

kintsukoroi.blog.hr









osjećam

još si zaljubljen u mene, dušo

znam to po načinu na koji mi se naježi koža
kada se u jednom danu, promijeni na tisuće
mirisnih oblaka i njihovih vjetrova

znam to po načinu na koji mi se
nasmiješe oči ko nijemi pehari puni suza
slutim to po umiljavanju sunca

u opojnom si mirisu bazge
plavom cvjetiću moje spavačice
mašeš mi iz malog sportskog aviona
koji upravo nadlijeće terasu
dok vješam tek oprano rublje

guče o tebi grlica
i dalje
daješ mi svu svoju ljubav
bacaš je na me, ko mirisan grm jasmina

vidim tvoju nježnost na bridovima
svilenkastih latica ruža
na unutrašnjoj si strani lista
obavijaš me svojom prisutnošću
kao međuton
ko nijanse plamene na ružičastom

bila sam tvoj mali Sancho Pacha
tvoj suborac, tvoja ljubavnica
tvoj najbolji drug
pa se utopim u cvijetu poput bube
kad krajičkom moga oka prođeš

svaki puta kada posumnjam u tebe
upravo zadrhti najviši list breze
okrzne me sjećanje ko meka mačja šapa
u mom si zagrljaju pitom i sretan
tvoja se duša odmara na najljepšem
oblaku











13

sub

05/17

Vatrogasni Kup Dalmacije No 11

umornooko.blog.hr

Fala Onome Gori, nije mi prvi put. Radin obradu rezultata za vatrogasna natjecanja više od dvadeset godin, pa san, mislin, radija i za Kup Dalmacije od početka, osin mislin samo jednoga puta kad san bija opravdano spriječen radi bolesti.
Proša san, skupa sa ostalon ekipon, sve dičje bolesti organizacije, pa san se tako jedan put skupija i iša ća, kad su mi tek na kraju donili sve rezultate da ih obradin, iako san cilo vrime vika da mi donesu kako ko bude gotov sa štafeton. A posli zadnje vježbe rekli da je proglašenje sa deset minuti. headbang
A kako ćemo vidit ko je prvi? Snađite se, da ne buden prostiji ... a bilo je zar pedesetak ekipa, a ne samo dvadeset, ka i danas.
Idući put su mi već nosili rezultate na vrime, i proglašenje je zapravo i bilo petnaest minuti nakon zadnje vježbe thumbup
Sićan se i oni takmičenja prije krize, kad bi svi skupa poslin natjecateljskoga dila, išli u „Staroga Mornara“ izist PRAVI OBID! njami
A ne danas, kad su nan na početku dali OVO:

 photo sengvi_zps1gwrqkh7.jpg

Naravno, osobna je tu samo radi procjene veličine ... o tempora, o mores ... Nisan ovod radi spize, ali radije mi recite "nima ništa, snađite se" nego dat ONO "#$%&. Eto tako!
Ekipa je bilo malo, mislin najmanje okad radin Kup Dalmacije. Samo dvadeset i jedna ... Puno je razloga za to. Dosta van je samo prvi pet minuti dnevnika pogledat headbang puknucu
Pravo da van rečen, nije mi se dalo puno ni šetat ... samo san bija povirit do moji iz DVD Mladost ... Kako su lipo pažljivo pazili ča se događa na vježbalištu ...

 photo kerweta i zuti_zpshog2yhch.jpg

 photo bamba_zpsdasctp4m.jpg

... ili na nagovor spiritus movensa naše muške „B“ ekipe, Žutoga seniora, mora san potegnit jednu sličicu „Mirogojski mališani“ thumbup

 photo mirogojski maliscaronani_zpspaczzvp6.jpg

Slika san našu žensku „A“ ekipu ...

 photo cure 1_zpspd8sdu3i.jpg

Ispočetka je bilo dobro, kasnije je malo zapelo.

 photo cure 5_zpsncn5xzkw.jpg  photo cure 4_zpswvcqxi1u.jpg  photo cure 3_zpszstia2a8.jpg  photo cure 2_zpsz6dqbwtk.jpg

A kad je teško primučat cerek ... Dunkve, jedna greška manje, bile bi prve, ovako samo druge. Ili pridzadnje, zavisi sa koje strane tablice gledaš puknucu headbang ...
I nisan bija jedini koji je slikava ...

 photo irena 1_zpstnb9azqp.jpg

... pa se još smije klad san jon reka da makne to zeleno govance isprid face da je mogu slikat ...

 photo irena 2_zpseknupp9k.jpg

Prije ure smo bili gotovi, evo i kompletni rezultati, po kategorijan ...

 photo muski A 2017_zpsu2qccook.jpg  photo muski B 2017_zpsfkcira31.jpg  photo zene b 2017_zpsou8dalcb.jpg  photo zene a 2017_zpsfyytqoc7.jpg

Idemo dalje ... u subotu, užežin izbori, čeka me Fire Combat natjecanje u mome rodnome Mašogradu.
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

Znaš li onu priču?

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr


Došla je u pustinju pronaći odgovore na pitanja davno postavljena. Došla je susresti se sama sa sobom, naći mir i konačno oprostiti i sebi i njemu.
Nije Sahara pustinja. Pustinja je ljudska duša koja osuđuje, koja se nije potrudila da zna i razumije.

Osjetila je mir i pripadnost ovim prostorima , samo naizgled nepristupačnima i negostoljubivima. Maknula se iz velike sredine , malih ljudi i njihovih velikih provincijalnih osuda.
Ovdje u nepreglednoj pustoši nije bila , nije se osjećala osamljena . Pripadala je svjetlosti , pripadala je svjesnosti prolaznosti i vječnosti ljubavi.

Noćili su uz oazu. Vatra je pucketala, pustinja se protezala i negdje daleko sa zvjezdanim nebom sastajala.

Na trenutak, činilo joj se da vidi njihove tragove u pijesku vremena otisnute.
****
Sjedili su na obali mora sakriveni od znatiželjnih pogleda. Od ljudi koji su osuđivali, koji nisu razumjeli. Oni su se samo voljeli. Znali su da nisu smjeli.
Sjedili su u tišini. More je pričalo, more je šaptalo, more je obalu udaralo. Je li ih i ono osuđivalo?

Vidjela je da je zamišljen i dalek. Nije je u oči gledao. Čvrsto ju je za ruku držao. Nije ona ništa očekivala. Nije ona ništa tražila. Samo ga je voljela.

-Znaš li onu priču o beduinu i robinji, tiho je upitao?
-Ne znam , rekla je naslanjajući glavu na njegovo rame.

****
Nekada davno, mladi beduin lutao je isušenim koritom rijeke.Wadisom. U nepreglednom beskraju prosutog pijeska naišao je na klonulo tijelo žene. Suhe ispucane usne navlažio je vodom. Mokrim dlanovima lice joj umio. Sjeo je na vreli pijesk, nježno podigao njezinu glavu. Na svoje krilo stavio.

Kada je glavu pomaknula ispod vela zlatna se kosa prosula. Prestrašano su ga gledala dva oka boje pustinjskog bunara. Nježno joj veo složio, polako se dignuo, za ruku je primio , kroz more pješčanih dina vodio.
Znao je da je ona odbjegla robinja koja je njegovo srce zarobila.
Pitao se ,da li je fatamorgana žena ili oaza koja se na užarenom pijesku ljeskala. Zatvarao je oči . Kada ih je otvarao oaze nije bilo. Bila je žena, bila je robinja, bio je beduin čije je srce zarobila.

Noć ih je zatekla na kamenom platou.
Dok ju je svojim tijelom grijao, pričao joj je kako je nebo nepregledna ravnica na kojo zvijezde stanuju, a pustinja veliko ogledalo u kojem se oaze gledaju.
Tada joj je obećao kako će naći jednu oazu samo za nju.
Rekao je kako će sagraditi bayt između dvije velike palme.
Zaneseno ga je slušala. Čvrsto je njegove ruke držala.
Volio ju je makar je znao da ne smije. Ona je bila robinja, ona je drugom pripadala. Njihova ljubav bila je zabranjena.

Primio ju je za ruke i rekao:
- Nemoj gledati u moje oči. Možda ti se neće svidjeti ono što ćeš u njima vidjeti.
Ti nikada nemoj prestati tražiti.Ja se nikada neću prestati nadati.
Mi možemo sanjati, mi možemo maštati..........mi nikad zajedno, nećemo biti.

Onda je došla pustinjska oluja. I jahači na konjima....

Kada se oluja smirila, na mjestu oaze bila je još jedna dina.
Palme je oluja pustinjom odnijela. Na drugom mjestu posadila.
****
Noć je pustinju rashladila. Još uvijek sjedila je pokraj vatre što je još tinjala.
Plme su se njihale. Maštale su, sanjale su, nadale se. Nikada zajedno, a tako blizu....jedna do druge.

Znala je ona sve ove godine kako je priča o robinji i beduinu, priča o njima ispričana.
Njezino srce bilo je pustinja, njihova ljubav u srcu oaza.
Ljubav ponekad traži hrabrost. Oni je nisu imali, nisu znali, nisu se usuditi htjeli.

Euphorbia milli

aneta.blog.hr




Jutarnji pljusak i sunčan dan. Osjeća se miris zemlje, mlade trave i ona svilena nit što se još od babljeg ljeta razvlači neupletena u djevojačke kose.
Noć je djelovala blago poput posljednjeg stiha uspavanke.Bila je tako krhka i nježna, umilne i mazne mladosti. Uspinjala se svim svojim svakidašnjim toplim Ja, dotaći ga, častiti pažnjom svoje ljubavi.
Jutro je pokazalo da noć i nije bila tako mračna, da velika, prebolna, spoznaji nepristupna noć zapravo i ne postoji. Dan se širio poput kruničnih listića corolle. Dvije siluete su izmakle sa prečage drvenih ljestvi.
I postepeno, on joj se vraćao, vratio kao drugi čovjek.


Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se