novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

15

ned

01/17

Jer jedna je prva ljubav

pisanjekaosan.blog.hr

Jednog dana,dok budem vjerojatno u nekom velikom poslu i gužvi,malena moja plava djevojčica će doći kod mene i pitati me da joj objasnim pitanje što je to ljubav.Tada ću se smesti,nasmijati se i zanimat će me zašto mi je postavila takvo pitanje.Proći će mi kroz glavu činjenica da je moja malena djevojčica odrasla i dosegnula godine u kojima sam i ja počela razmišljati o pojmu ljubavi i njezinom pravom značenju.

A onda će krenuti malo dublji razgovor i vratit ću se u one mladenačke godine.One godine kad sam imala 15 godina,kada je svijet tek bio preda mnom i kada nisam imala pojma ni tko sam ni što sam.I onda ću se prisjećati.Prisjećati koliko je nevino bilo.
Reći ću joj da se ljubav dogodi onoga trena kad je najmanje očekuješ,kako u životu ništa nije slučajno i da je srce uvijek bilo i bit će luđe od razuma.
Reći ću joj da se vežeš za nekoga toliko jako da toga nisi svjestan,da to uopće nisi htio,ali je tako htio Onaj gore,Onaj koji je uvijek birao svačiji put.Reći ću joj da se mladenačka ljubav može doživjeti samo jednom i da to nije obična puka zaljubljenost već mnogo više.

Draga moja,ljubav ti je potpuno nesebična.Ljubav ti je kada osjećaš da je taj netko uvijek tu,iza tvojih leđa,bez obzira na sve.Ljubav je kada stojiš ispred svih i gledaš na tu osobu,na sva njegova postignuća i osjećaš kao da su svoja.Ljubav je kada shvatiš koliko ti je tuđa sreća bitnija od vlastite.I tada znaš da voliš.Znaš da voliš kada nije bitno koliko je vremena prošlo od posljednjeg susreta,već znaš i osjećaš da svaki vaš uzajamni pogled podsjeća na onu vašu prošlost,dobro znanu,vama bitnu,skrivenu od svih groznih utjecaja.Kada znaš da je vrijedilo biti anoniman,ali anoniman u toj ljubavi koja je trajala.
Godinama,iako nije imala službenog datuma.
Kada znaš da si,odrastajući,shvatio da je taj netko dio tebe,tvoga života,tvojih uspona i padova.
Ja sam uvijek bila tu,stajala sa strane,nikada ne uzimajući prevelike zasluge,ali sam bila sretna.Sretna jer je i on tada bio sretan.Jer sam ga voljela.

Jer nas godine nisu dale razdvojiti,jer ne dozvoljavaš zaboraviti jer je previše toga zapisano.Od prvog pogleda,prvog poljupca,prve vožnje,prvog seksa,prvog osmijeha,prvog zagrljala.Uh,davno je to bilo,ali je tu.Zapiano u zraku,kamenu,svakom mjestu,osmijehu,ljubomori,suzi.I vrijedilo je.
A najteži je zaborav takve ljubavi,ali ona nije bila prosperitetna.I propala je.
Jer vrijeme čini svoje,ide i ostavlja praznine,ali i sreću znajući da si volio.Nevino,najjače,neplanirano,nestvarno.
I vrlo bitno,ne preboliš takvo što-nikada.




Sarina priča-1

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Gledala je njegova pognuta ramena i ruke kojima je čvrsto držao praznu čašu.
Ne dižući glavu gurnuo je čašu po šanku.
-Još jednu , tiho je rekao.
Natočila je dupli viski.
-kuća časti zadnju rundu, rekla je Sara.
Podigao je glavu upitno je pogledavši.
-Ko si ti Sara, tiho je upitao?
Pogledala ga je i rekla
-Ja sam žena koja natače i ne prigovara, žena koja sluša ono o čemu muškarci rijetko pričaju, žena koju rijetki ženom doživljavaju, tiho je završila s nadom u glasu.
-jesi li sama Sara?
Je li moguće da je zaboravio , pitala se ?

Ljubav ih je za ruku vodila. Nježna i snježna. Sanjiva i ranjiva. Čista kao pahulje bijele. Što lepršaju. Što se nježno spuštaju. Na usne crvene i vrele. I tope se. Vjetar prstima njezinim igra se kosom crnom.
Sklupčana u krilu njegovom. U zagrljaju nježnom. Pokraj prozora što na uličnoj svjetiljci igru bijelih pahulja gleda. Kao bijelih noćnih leptira. Pahulje su se igrale. Ni one nisu znale.
U neznanju, šapnula mu je riječi pjesme. Njenim srcem napisane.
Gledala je kako odlazi. Kako ispod svjetiljke prolazi. Od hladnoće pogleda, u srcu se imela zaledila. I slomila. Ona ispod koje su stajali. I sanjali. I maštali.
Soba je bila nijema. Tišina je plakala. Mjesec se iza oblaka sakrio. Jedna zvijezda je pala. Sjeverac je suze, kao staklene perle, spremio duboko u srce.
Srce je pitalo daleka mora. I onu rijeku.
I neotplesani tango. I obećani valcer. I veo od mjesečine istkan.
Burom nošen. Na hridi ostavljen.

Umjesto odgovora rekla je da popije piće, da zatvaraju.
Gledala je kako zatvara vrata, kako vani diže ovratnik od kaputa ....isto kao nekad. Nesigurnim korakom nestajao je između bijelih drvoreda.
Dok je zatvarala tiho je uzdahnula. Vidjela je njegov tužni pogled. Zapamtila je svaku riječ njegove tužne priče.
Priče, o kojoj muškarci rijetko pričaju.

Hororac i razvoj

e-porn.blog.hr

Nije horor moj žanr, ali ona ih voli, bez obzira što ju je frka. Vidim to kad joj se prsti približe ustima tražeći nokat ili lagani trzaj tijela kod nekih scena koje su napravljene da ga iznude. Nema namjeru odustati, pa prekidam ozbiljnost filma ubacivanjem komentara koji razbijaju napetost, ona prihvaća i do kraja u interakciji s filmom unosimo natjecateljsku smiješnu komentarsku komponentu (moram priznati da sam bio jači u tom segmentu).

Onda smo malo pričali, pa skočili na you tube jer smo se u priči sjetili neke pjesme iz crtića kojeg smo gledali. Kako smo je slušali i usput pjevušili pjevušenje se nastavilo i nakon završetka spota s mojim uglavnom lalalala zamjenskim tekstom (jer jebiga nisam zapamtio riječi osim refrena) i njenim izgovorno originalnim, meni nedostižnim, engleskim.

I tako smo u dvoglasju prošli hodnikom do lifta, liftom i dvorištem do auta bez reakcija susjeda. Pjesma se nastavila sve do grada uz prekide i bliceve novih ideja potaknutih snijegom koji je sipao te besmislom you tube klipova klinaca njene generacije koje mi je ranije pokazala složivši se da je you tube kanal dobar početak za obradu svakodnevnih tema na novi, još besmisleniji način.

Obećala mi je scenarij za besmisleni snježni spot do utorka.

Ja sam obećao da ću skinuti akorde i riječi pjesme koju smo pjevušili i pripremiti prste za nesnježni glazbeni spot-performans u dvoglasju.

Produktivna 2,5 sata s djetetom.

Pahulje

aneta.blog.hr


Gledam ih dok lebde oko mene u bijelom plesu vragolaste i šutljive i čini mi se da su sve iste. Pružam ruke i skupljam ih na dlanove a one progovaraju šutnjom. Svaka je svoja, neponovljiva. Tek zagledani u dubinu, možemo prepoznati suštinu njihove različitosti i prepoznati znake topline u ledu. Zagledam se u dubinu kristala i vidim tako neke su šiljate iglice, a ostale imaju po šest strana.
Neki kristalići su kao dugi šuplji stubići, u obliku šestostrane prizme, neki kao tanke ravne šestougaone ploče, a neki poput komplikovane šestokrake zvijezde.
Padaju, padaju s neba bijele zvijezde...
I sama sam očarana tim prizorom dok posmatram pahulja kako se lagano prizemljuju, naoko iste, a svaka neponovljivi oblik kristala koji nosi unikat u sebi. I tako zagledana u dubinu jednog kristalića prepoznajem nagovještaje otopljavanja u njemu.

Moj sljedeći teren - Mošćenice

blogodneverina.blog.hr





Tlocrt starog grada Mošćenice zajedno sa vidljivim tokom bedema.




Šetnica oko starog grada Mošćenice, srednjevjekovna komuna s bedemima. Mošćenice su tipični liburnijski grad smješten na lako obranjivom brdu, na klisuri ponad mora. Gradinsko je naselje od brončanog doba. Fotke su učinjene u maju kad su radovi trebali krenuti.


Oni koji me znaju isto tako nisu mogli ne primjetiti koliko volim liburnijsku rivjeru, pogotovo u Mošćeničkoj Dragi. Od tamo mi je nona i tamo bi jednog dana se volio "vratiti".










Iako ne izgleda tako ovaj prolaz je javna površina, a ljevo su kuće u kontinuiteti koje su se u 19.stoljeću stopile sa bedemima. Ukibite starinski ormar u prolazu.

Dobio sam angažman na šetnici oko starog grada-dragulja Mošćenice.

Kuće koje su zaposjele mjesto nekadašnjih sredjevjekovinh zidina možda čuvaju nek drevne tajne. Na prostoru Mošćenica su pronađene samo tri kamene plastike sa glagojskim zapisima dok i obližnji Brseč ima čak 18. Instinkt mi kaže da ako će biti radova skidanja žbuka sa kuća radi potrebe postavljanja rasvjete (klupice, drenaža oborinskih voda, ograda) da će se naići možda kakva ploča na kojoj ima glagoljice, a koja je ponovo iskorištena od nekog prethodnig spomenika. Nekadašnji reuse štono bi se reklo danas.


Općina prosvjetiteljski nastrojena investira u šetnicu u sklopu projekta Mošćenice - živi grad muzej.




Ovako to Mošćenice gledaju na Rijeku (preuzeto s neta).




Sjeverni dio Cresa , Tramuntana i dalje pogled prema Krku (preuzeto s neta)




A ovo je pogled na vanjski dio jezgre po kojem vas vodim u šetnji u donjim fotkama. Župna crkva sa zvonikom je Sv. Andrija, apostol, zaštitnik mjesta. Starost sveca ukazuje na starost kulta, odnosno ranog kršćanstva (preuzeto s neta).




Sveti Andrija, grb na južnom brodu crkve. Atributi ribe i okomiti križ otkrivaju njegov identitet. Riba jer je bio apostol (ribar ljudi), a okomiti križ odnodno Andrijin križ jer su ga tako razapeli pa je umro mučeničkom smrću.








Jeste li čuli ikad za Branka Fučića, pokojnog akademika? Stari vuk je imao tu sreću da se nakon Drugog svjetskog rata krenulo sa popisivanjem kulturne baštine u Istri. I kako nije postojao internet Fučić je završio na terenu da okolo istražuje napuštene i korištene crkve pa i one koje je šuma progutala. I da ih istražuje. Otkrio je nemali broj sakrivenih fresaka i glagoljskih zapisa.




Zamišljam si tako Akademika kako na žegi u nekom zapuštenom gradiću u Istri (u ono vrijeme je malo ljudi prometovalo) ispisuje u svoj dnevnik svakidašnja otkrića i dojmove.

Upisuje osobe koje su ga ugostile ili ponudile obrok, lokalnog župnika (bio je vjernik i njegov neprijatelj je bio Mate Malota jer je tada bio politički komesar zadužen za njega, koji ga je ipak poštovao na neki način), istro-rumunjskog poglavara u Šušnjevici podno zapadnih padina Učke.

Rađa se budući materijal za njegova djela Terra incognita (s pregršt anegdota, prepruča se turistkim vodičima jer opisuje na edukativan i zabavan način) i Istarske freske.




Dio podno Kosnice. Kosnica je brisani prostor pored crkve Sv. Andrija na kojoj je vidiokovac. Kao što samo ime kaže (Kosnica potječe od riječi kosti) to je bilo nekadašnje groblje koje je bilo u funkciji do 1877. I zato se tim prostorom građani i dalje šetaju s poštovanjem i ne organiziraju pijanke.




Kao što se po priloženom dade zaključiti zaljubljen sam u taj kraj i pritom od uzbuđena pišem reportažu/putopis sa subote na nedjelju u 3 ujutro (ajde ajde dobro prizanjem jučer sam se zašio, a danas nemam volje).


Drž'te mi fige da pronađem svašta lijepoga, da upoznam zanimljive ljude i da poput Fučića u svoj dnevnik zapisujem na zimskom suncu s pogledom na more nezaboravne dojmove i otkrića.


I za kraj


To nije suton, nit je večer tkan
Nitima sjajnim mjesečeva tkiva,
Ni varke neke laž, ni duše san:
Sve to je java neminovna, živa.

Sve što tu vidim i osjećam nije
Svijet neki samo pjesnicima znan:
Ovdje se istom nikome ne krije
Što zbilja jest. - To nije noć, no dan.


Vladimir Nazor: Večer pod Mošćenicama



14

sub

01/17

Nije važno tko je rekao, nego što je rekao.14.1.2017.

praviselud.blog.hr

jučer je bio petak 13. snijeg zasuo kastav pravi zimski ambijent. dan prije pogledao sam emisiju "bujica" sa lalovcem u glavnoj ulozi. maltretira ženu, koja boluje od raka. e sad, kad je u "bujici" mora da je neka mućka, kažu veliki apologeti socijaldemokracije. meni se nekako čini da je bolje ono : nije važno tko je rekao, nego što je rekao. ne bih rekao da žena laže jer se obratila bujanecu. kome se trebala obratit? sdp-u? pa to je i napravila pa su je odjebali.
danas ujutro upalim fejsbuk i naletim na srpski portal "večernje novosti", sad oni proganjaju tog nekog vođu šiptara, nekog haradinaja, pa rekoh da vidim šta su mu napisali u optužnici. i tamo neka priča da je nekoliko tih vojnika albanaca ušlo u neku srpsku kuću, srbi kuhali grah, grah bio bez mesa, albanac uzeo bebu od 14 mjeseci i odsjekao joj glavu i rekao evo sad ima mesa.
e, sad, sve bi to bilo sjajno kad srbi ne bi imali 50 godišnju karijeru izmišljanja patoloških lažovskih priča, od kojih se za njih 99% kasnije ustanovi da su potpune izmišljotine bolesnih umova ili u najmanju ruku pretjerivanja. i ja im napišem kulturno na fb, pa budale srpske, a tko da vjeruje vašoj optužnici kad ste do sada 1000 puta uhvaćeni u patološkoj laži, pa sve kad bi nešto bila potpuna istina, bez dokaza vam nitko ništa neće vjerovat, barem ne nitko normalan. uz to sam i nadodao da ako se sjete 1991. kad su pričali bajke o poklanoj srpskoj djeci u vukovaru, a da su na kraju oni bili ti koji su poklali djecu. granatama doduše, ali sredstvo izvršenja je tu u sporednoj ulozi. učinak je isti.
i upalim ja fejsbuk malo kasnije, kad ono : BLOKADA! srbi me prijavili fejsbuku, i ja dobio 24 sata blokade pisanja na fejsbuku jer sam se ogriješio o njihova pravila. onda sam rekao sam sebi : nikad više na nikakav srpski portal komentirat. oni imaju očito ljude koji se profesionalno bave propagandom, o tome sam nešto i čitao, i lijepo ti izblokiraju fejsbuk pa ne možeš ni na mesendžer ni komentirat, ništa.
ok, nek im bude. neka žive u svojoj "istini". meni ni u džep ni iz džepa. samo sam im htio reći : niste sveci. niste čak ni normalni. loši ste. ne svi, čast dobronamjernim ljudima. nego kao država. ok, nije ni ova naša nešto puno pametnija, ali tolika doza nedostatka uvida u vlastite pogreške, konstantno upiranje prstom u nekog drugog, pa otkuda su to naučili?
neka bakica danas prolazi, šeće psa, a ja prijatelju objašnjavam kako mi nije jasno da ljudi ne shvaćaju da kolinda izmišlja svoje bajke o americi kao neka alisa u zemlji čudesa. da mi nije jasno kako ljudi to ne vide. a bakica čula šta pričam pa kaže "ma vide ljudi, vide". ja govorim : pa ogroman broj ljudi joj vjeruje i nije mi jasno kako. i onda si pomislim, ma u sve se ljudi uvjere kad im je to u interesu. i da je kolinda pričala sa velikim američkim facama, i da lalovac ne tuče ženu, i da vladimira palfi ima diplomu građevinskog fakulteta, i da ministar barišić nije plagijator tj da plagiranje i nije neki problem ustvari, itd itd. interes pokreće uvjerenja. pa vidi samo koliko je ljudi u crkvi otkad su pare u crkvi.

(p.s. još jedan komentar koji sam morao dopisati ovim "neutralnima" :
argument ti je na nivou onog : nisam nikad bio u britaniji pa ustvari ne vjerujem da ista postoji. možda je sve namješteno. pogledaj snimku pa onda pričaj, osjetit ćeš da li je istina ili nije, bez obzira na to što je snimka izašla u emisiji notornog bujanca. moje mišljenje je da je lalovac klasični nasilnik, tim gore što maltretira ženu koja boluje od raka. a svi njegovi igrači koji ga brane su klasični licemjeri. do jučer su im bila puna usta borbe protiv nasilja nad ženama. licemjerne babe, licemjerna sarnavka, do srži pokvareni licemjerni sdp. dno dna. sramota od opozicije.)

Zabililo

umornooko.blog.hr

Odavno san ja sa onin „bilin govnon“ na „vi“. Totalno san ga zamrzija kad nas je ono zadnji put vižita 2012 godine pa ga se nismo desetak dan mogli riešit headbang headbang headbang
A mislin da prvi znaci netrepeljivosti mene i dotične vrimenske nepogode sežedu još u početak osandeseti godin prošloga stoljeća, kad san jema „Sneg je opet, Snežana“ i fažol svaki dan za obid (ručak, za sjevernjake) na odsluženju vojnoga roka.
Za divno čudo, fažol nikad nisan zamrzija, dapače njami njami njami
Kako se je i u nas fibra malo strmopizdila, malo zakijalo, vremenska prognoza me podsjeća na moj tekući račun, jerbo smo par dan bili stalno u minusu, svako malo bi neko zazivlja snig.
Odma san za ton osobno pljucnija tri puta, ka za crnon maškon ... puknucu samo bi mi i to još falilo.
Niti znan vozit niti odat po snigu, ča je i razumjivo, jer mi se ni jedan od predaka nije zva ni Janez ni Mojca headbang
Danas je, ipak, bija poseban, da ne rečen malo čudnovati dan ... malo je palo kiše, dok je, jema bit, na većin nadmorskin visinan pada snig ... fibra je bila debelo priko nule, a Kozjak zabilija. Mljac!
I kako me je oni crveni, rogati, sa perunon stalno bada, „ajde, ajde“ ... a i nakon tri dana mirovanja nisan moga izdržat. Oni Gori mi je svidok da san Vinkicu zva tri puta da gremo povirit malo ubrdo. Neće. Ajde neka!
Jer znan da će se ovakova prilika teško opet u nas ukazat (poviše nule i snig) ... pa san se lagano uputija. Jesan bija teplo obučen, ali Kobila Suzi jema već iskusne litnje gume. A i patike su mi bile malo ... „ćelave“ ... da ne buden brezobrazniji cerek
Rukavice? Kapa? Ma daj ... ko je to vidija nosit ovako po suncu.
I krenen ti ja pomalo uzbrig. Polako. Put Malačke.
Vidin, jema sitnoga žala po cesti, znači da zimska služba nije bila iznenađena. Ohrabrilo me je da ušaltan u treću brzinu, na olakšanje oni iza mene radi koji mi je mater sigurno dobila napadaje štucavice puknucu
A kad san doša do gori: Idila!

 photo 01 pd malacka_zpsd2bijfxd.jpg

 photo 02 poviscarone doma_zpsnms87y6y.jpg

... deboto bi i zimsku razglednicu moga učinit ...

 photo 04 zimska razglednica_1_zpse8tyaflk.jpg

 photo 05 zimska razglednica_2_zpssfla4lqe.jpg

Kad dođen gori, obično se popenjen do Križa, ali ovi put san ti običaj priskočija. Da ne zašlajfan negdi na po puta, a do doli bi se već u lipoga snješka dokotrlja ...

 photo 03 do kriza_zpsncoufkgq.jpg

Ko je ono Snješka Bijelića spomenija?

 photo 09 snjesko_zps5yhnjmnd.jpg

Na prve znakove moga termostata, ugrađenoga u vrhove prstiju, da se lagano počinjen mrznit, uputija san se nizdol, na manje nadmorske visine.
Ča se mene tiče, snig ne triba ove zime više ni padat.
Howgh! thumbup
Atroke da ću poć na Krvavec/Bjelolasicu/Bjelašnicu/Kronplatz/Madonu di Campiglio ili ča ti ga ja znan di ... da sad zadržin doživljaj samo u zemljopisno bližin okvirima.
Zdravi mi, veseli i bez onoga biloga (piiiip!) bili!!! mah mah mah

13

pet

01/17

Bijela bajka

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Danas je nebo violinskim ključem otvorilo vrata bijelim pahuljama.

Zaustavile su se na granama. Škripe pod nogama.


Noć se spušta. Snijeg pada. Noćne svjetiljke nacrtale grad.


Brijeg se obukao u snijeg. Sutra će djeca doći.


Pokraj visokih borova, tik do zvonika Uršulinske crkve, morati će proć.


Neki kroz čarobnu šumu u parku



Sutra će brijeg i staze u parku biti oslikane tragovima sanjki i dječijom maštom.

-odakle dolazi snijeg , pitala je?
-gore visoko, sa neba.
-pst, slušaj, rekla je.

Stajale smo i slušale....

-snijeg šušti , zaneseno rekla je.
-da, šušti kao krila anđela.

Legla je na snijeg, mahala ručicama i nožicama. Kada se digla pokazala je na otisak anđela u snijegu i pitala
-misliš na ovog anđela?
-da , baš na tog anđela, odgovorila sam.

Djevojka čije ime nije potrebno spominjati

uspavanaljepotica.blog.hr

Bio je to sasvim običan dan jedne najobičnije djevojke. Sjedila je u svojoj sobi sa starim, davno istrošenim plišanim medvjedićem u naručju i čitala knjigu. Listovi su se okretali jedan za drugim, a njene misli su, u poptunoj tišini u kojoj se nalazila, stvarale neopisivu buku. Njena duga, tamna kosa prekrivala je njena gola ramena i dijelom sakrivala njeno lice. Velike, smeđe oči pratile su svako slovo, svaki redak knjige ne bi li propustile i najmanju sitnicu, dok su njene usne u stopu pratile i tiho, gotovo nečujno, izgovarale svaku pročitanu riječ. Okrečući tako stranicu za stranicom počeo ju je obuzimati posve nov, još nedoživljen osjećaj. Željela je iskusiti uzbuđenje i nepredvidivost života. Željela je promijeniti svoj dosadašnji život. Dok su se stranice njena života okretale tako tromo, tako dosadno, ona je sanjala posve drugačiji san. San koji se činilo nemoguće ostvariti, ali što je imala za izgubiti? Zaklopila je knjigu i odložila je sa strane. Iz naručja su je pogledale velike oči starog plišanog medvjedića kojeg je čuvala od zadnje nesretne ljubavi. Shvativši da taj isti medvjedić u njoj ne rađa nikakve osjećaje osim sjete i nostalgije, zgrabila ga je i bacila u smeće. Odlučila je ne živjeti za jučer, već iskoristiti danas da bi sutra imala što za nadmašiti. Bila je to prva stranica njene knjige. Knjige čiji sadržaj treba probuditi osjećaj uzbudljivosti ni u kome drugome, već u njoj samoj.

Krugovi šutnje

aneta.blog.hr



Venama teče šutnja poput nijemog kruženja satelita, mjeseca Saturnovih prstenova, poput koluta u kolutu, bez kraja i početka, kao simbola vječnog života, sa novim počecima mi se ponovo rađamo.

Sinestezija

jednina.blog.hr




Bilo je kasno, ponoć je davno prošla. Tišina je bila tako puna, maltene vidljiva iskra postojanog sjaja i gusta, takođe, kao svježa boja na slikarskom platnu.
Njegove oči su sijale u mraku i sve je bilo lako, prisno i poznato ležati na zelenom polju njegovog pogleda u dodiru sa njegovom snažnom muskulaturom.
... i tada je osjetila vrele usne na svom vratu ...

Ono kad…

www-somethinglikecarry-com.blog.hr

Bio je 29.10. Obukla sam svoju plavu haljinu, gležnjače na petu, najljepše donje rublje koje posjedujem, ispeglala sam kosu, kupila sam kartu za autobus i krenula prema svom odredištu. Prošla sam kroz vrata koja se sama otvaraju,ugledala sam puno ljudi. Svi su hodali lijevo-desno. Svi su vukli kofere. Svi su bili sretni ili su plakali ili su bili zbunjeni. Pogledala sam na sat i shvatila sam uranila dva i pol sata. Odlučila sam otići na kavu koju sam platila najviše u svom životu, točnije 18 kuna. No, dobro. Popila sam kavu pojela tri Kinder Buena i počela pušiti cigarete jednu za drugom. Kada sam popušila tri shvatila sam da će mi biti muka tako da sam izašla iz kafića i počela šetati. Došla sam do nekakve klupice i sjela na nju. Oko mene su prolazili Kinezi, Arapi, Britanci… od svih po malo. Na tabli o rasporedu letova pisalo je da dolazi za pola sata. Da, bila sam na aerodromu.
Uhvatila me panika. Počela sam zvati sve frendice redom da mi pokušaju pomoći da se smirim. Srce mi je lupalo 1000 na sat. Dlanovi su mi se znojili nenormalno puno. Počela sam smrditi ispod ruke. Užas! ''Ok,skuliraj se!'' rekla sam sama sebi. Otišla sam do gospođe koja radi u Tisku:''Oprostite, možete li snimati mobitelom kada mi dečko dođe. Ja ću vam upaliti kameru, a vi samo usmjerite mobitel.'' Na žalost, nije pristala jer je bila krcata poslom. Za oko mi je zapao jedan simpatičan dečko mojih godina. Otišla sam do njega i postavila mu isto pitanje, na šta je on rekao:''Pa mogu, ali i ja čekam svoje tako da ako moji dođu prvi onda neću moći držati mobitel.'' Rekla sam:''Ok, nadajmo se da tvoji neće doći prvi'', nasmijala sam se i pružila mu kameru. Gledala sam kroz staklo u prostoriju kroz koju je on trebao proći osiguranje, uzeti kofer i zatim dođi meni.
I tu je bio… SAVRŠEN! Visok,crn, sa svojom sivom kapicom na glavi. Umoran,zgodan, nervozan, zaljubljen….u mene. I sada dok ovo pišem plačem i srce mi lupa kad se sjetim. Uzeo je kofer i krenuo prema vratima. Skamenila sam se, stavila ruke na usta i rekla dečku koji je snimao:''Srušit ću se, majke mi!'' Gledala sam prema vratima. Svi su izlazili, a njega nije bilo. Pomislila sam,sigurno je smotan pa ne može naći izlaz. U tom trenutku, srce je stalo, svijet je utihnuo i više nikoga nisam vidjela, osim njega. Zaletila sam se prema njemu kao da mi je zadnje. Trčala sam toliko brzo kao da će pobjeći. Skočila sam na njega kao da ga trebam spasiti, a onda je rekao(prolazeći mi prstima kroz kosu):''Našao sam te.''

Nastavak sutra…(oprostite na kašnjenju, ali na faksu je tolika strka da ne dišem)

Pisat ću vam…sretan

12

čet

01/17

Amira Medunjanin

neukrotivacarolija.blog.hr

prije dva dana pišu meni moje štrace na whtsup grupu, ajme A pa ti na skijanju još nisi okinula selfie s nekim poznatim, čekamo, već to traje predugo da nemaš.
Ja im odgovorim, peh, nema tu nikog poznatog, al budem već nekog našla, ahahah.
I tak završi naše dopisivanje.
Dođe drugi dan i ja totalno zaboravim na fancy selfie.
Sjedim ja tak za stolom na kraju skijaskog dana, dignem pogled i evo ti nje, Amira Medunjanin.
Ja onak, ajme pa to ste vi... Odmah uzmem mob i fotkanjeeee.
Ta diva svjetskih razmjera je toliko draga, normalna i super, da sam još pod dojmom.
A najbolje od svega je da sam joj još uletila naknadno s pričom o mojim stracama i selfijem.
Kapa dole, divo. Živjela.

A

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se