novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

14

sri

02/18

VALENTINOVOOOO!

misto-di-se-dalmacija-i-kontin.blog.hr

Ljudi sretno vam Valentinovo! Puno ljubavi sa vašom ljubavi!cerekcerekcerekcerek
Mojoj najboljoj priji želim da osvoji tog malog kojeg dugo,dugo želi i da budu zajedno sretni! Ljudi moji, Miljenko i Dobrila su kaštelanski Romeo i Julija ,a vi znate da ja jako volim taj jedan Kaštel koji mi je srcu najdraži! Pročitajte tu knjigu, pogledajte predstavu ,ako ste u mogućnosti i javite dojmove....A, do tada evo malo valentinovskih fotki!cerekcerekcerekcerek
Nadam se da uživate i da cijenite tu osobu sa kojom dijelite ljubav...I da vam nešto kažem pokloni nisu bitni! Slavite ljubav svaki dan,a na ovaj dan proširimo je diljem svijeta! Ljubav prema bratu,sestri,mami, tati, baki, momku, priji... Sve je to ljubav i uživajmo u njoj...A, sada jedan mali citačić...cerekcerek i slikice ljubavi, srčeka...Danas neka bude dan za ovakve postove! Neka ,zapravo svaki dan pišemo ljubavne postove na bilo koji način, samo širimo ljubav!

LJUBAV, LOVE,LIEBE,AMOUR,AMORE....KAKO GOD ŽELITE!

MESOPUST

city-girl.blog.hr

MESOPUST – Iliti kronika malog mjesta

Mesopust (imenica, muški rod): poklade, karneval, maškare; lutak kojemu se sudi tijekom mesopusnih običaja; neodgovorna osoba
Jedan od važnijih događaja u malom podgorskom mjestu, ako ne i najvažniji. Godišnji broj časopisa „Drače“ pregled je svih događanja, odnosa, tabua, dilema i trilema gledanih kroz prizmu humora i plejadu lokalnih aktera. „Drača“ je toliko važna da cijelu godinu možeš čuti rečenicu: „Ovo ide u Draču.“ do toga da se pomalo sa zebnjom i ispod glasa spominje kako se približava njen izlazak u svijet. Moj je dojam da je čast naći se u „Drači“, ali opet , ako je moguće, nije loše ni izbjeći tu čast… Ovisno što tko (anonimno) prijavi, a odgovorna redakcija časopisa odabere. I nikad ne znaš što te čeka, do te večeri, kad se broj doslovno razgrabi u pola sata i čita daljnjih nekoliko dana/tjedana/mjeseci, prepričava i dakako čuva za nove naraštaje (da se ne zaboravi ;-)).
Ako sam se ikad osjećala negdje kao marsovac , bila je to prva zima i susret s Mesopustom. Do tada je moj odnos prema maškarama bio sljedeći: beskrajna neugoda kad me majka Senjkinja pokušavala privoliti i uvesti u te običaje pa tjerala da po haustorima Španskog kucam ljudima na vrata, nešto recitiram, obučena u kojekakve likove koje mi je ona veselo i zdušno šivala i pripremala. Dotična je tortura trajala par godina dok uz puno vike, bune i rasprave nije shvatila da to nije za mene. Nažalost moja vlastita neugoda nije time prestala, jer je ona i dalje sama tako paradirala okolo po kvartu. Jedne je godine u noćnim satima policija zaustavila moje starce,tamo negdje kod Vrbana, i nemalo se iznenadili kad im je Lovac izašao iz Yuga 55 i počeo objašnjavati da nije prošao kroz crveno. No, policajci se ne boje Lovca pa su i dalje tvrdili svoje dok im se pred očima nije pojavila ljuta Crvenkapica. Čuvaj se senjske bure i ljute pedesetogodišnje Crvenkapice… Da skratim, pustili su ih…
I onda naš prvi Mesopust. Prvo, sve se događa u utorak… običan, bezličan, radni, zimski dan. Kasnije sam saznala da muškarci doslovce uzimaju godišnji ili bolovanje, vraćaju se s prekooceanskih brodova, Njemačke… sve je podređeno tom danu. Nalaze se rano, rano ujutro (oko 7) u Vatrogasnom domu, maškaraju i kreću. S Mesopustom i uz muziku idu od kuće do kuće. Na domaćinu je da ih ugosti, da koji prilog i nečime počasti. A mi, nesvjesni tog dana i njegovog značaja, imali smo sreće. Netko nas je na vrijeme upozorio, inače bismo se bili našli u neobranom grožđu. Naš „kvart“ obilaze u jutarnjim satima, pažljivi su, prve su se godine najavili i upitali mogu li nas obići. Meni su bili fenomenalni. Odjednom nam je dvor bio pun veselih maškara u 10 ujutro. Čak sam i zaplesala. Poslije smo ih cijeli dan slušali kako obilaze druge kuće (selo je malo, sve se čuje). Obiđu i školu, a i maškaranim školarcima je to doživljaj i dobrodošao odmor od nastave. Uglavnom, zadnje kuće obiđu negdje oko 5/6 popodne, vraćaju se u Vatrogasni dom i od 7 navečer kreće glavni događaj. Selo se okuplja, sluša optužnicu protiv Mesopusta, tj. što mu se sve stavlja na teret, određuje mu se kazna koja se odmah zatim provodi. Malo je čudan trenutak kad lutka visi na vješalama, ali tko sam ja da to preispitam.
Ove smo godine dobili i „Lepe ti je zagorje zelene“ i „Suze za zagorske brege“… Potrudili su se, a za kraj nakon „vratil se bum nazaj“, rekli su nam: „ma ne bute“ J, meni drago bilo… jer, bez obzira na sve, ipak smo tu… i tu ostajemo…
Noćna zabava do kasno u noć, a sljedeći dan je srijeda…hm… tko živ, a tko se skriva sljedećih nekoliko tjedana ;-)… Ne znam ni ja… „Draču“ ću vidjeti tek za par sati… nije da i inače izlazim zimi, a možda još produžim koji dan ;-)
Neka nama Mesopusta!!!

I Clavdivs

freshcayg.blog.hr

urbana legenda kaže da se valentinovo počelo slavit kad je neki lik šta se zva valentino, kuija veeeeeliku kutiju čokoladni srčeka i da je nekoj mandici, uz riči, oš bit maj valentajn

naravno da urbana legenda laže, ka šta sve urbane legende lažu

evo kako je zapravo bilo, neki Klavudije ili kako li se već zva, je bija rimski car, liberal antifašista, jako se zalaga za te dugine obitelji, općija je sa svojon sestron, i masu je volija djevojčice a još više dječake, u slobodno vrime je organizira orgije, i tehno partije, pa bi se on i ekipa maškarali u rimljane, prakticirali mušku ljubav i ranili lavove kršćanima

toga klaudija su ti kršćani nemilo živcirali, pa in je zabranio da se ženu, stari antifašista je zna da je obitelj opasnost za antifašizam svaka osim duginih obitelji

zato je nekog svećenika koji se zva Valentin posla da se zeru igra s lavovin, koji su ga izili, i onda je ponosno ka drug Lenjin na barikadi reka Neš ti majci vinčavat te kršćane, ne zva se ja Klavudije ako oćeš

danas smo daleko odmakli, više zalog ljubavi ne mora bit život koji si spreman dat za vlastitu obitelj, ili vjeru, dovoljne su tigraste tangice, roze plišane lisičine, ili kutija čokoladni srčeka iz urbane legende

napredovali smo od tog mračnog doba, evo u prijateljskon i sekularnon francuskon republiki, di žena od klavudija voli seksuvalno iskorištavat dječake, u kojon je križ ka znamen kršćanstva prognan iz javnih prostora, jer šta imaju bit kršćani izvan svoja četri zida, upravo se vodi široka društvena rasprava je li djevojčica od 11 godina bila suglasna kad se seksala sa muškarcem od 28, i je li ga ona u stvari zavela

dakle zaključak se sam po sebi nameće, problem je u kršćanima i triba i dat lavovima, niko in ne smeta bit kršćanin u njihova četri zida, ali šta imaju svojom pojavom, uznemiravat klaudija i dugine obitelji

u skladu s današnjom svetkovinom ljubavi, ja bi predložio da održimo vježbu pod nazivom

sliku svoju ljubim maraton

naime općepoznato je da blogeri uz časne izuzetke, u stvari najviše vole sami sebe
pa eto da im pružimo priliku da tu svoju ljubav demonstriraju maratonskim ljubljenjem svoje slike

svima koji slave blagdan Svetog valentina po gregorijanskom kalendaru, želim sve najbolje, ljubite svoju obitelj, i pazite je rimljani nikad ne spavaju

13

uto

02/18

Svilac

aneta.blog.hr



Tanke pjegaste čarape od svilenog konca ističu listove dugih nogu. Proizvedene su od svile dopremljene jedrenjakom "Faraon" koji prenosi sirovinu iz Aleksandrije i Smirne, a pripada firmi Morel i sin iz Marselja.
...a ja sam, od svoje čežnje, isprela savršenu mjeru naše ljubavi, svilenu kukuljicu koja grli iščezlinu i sanja o davnom preobražaju "one bube".
Zamonašila sam se slinjenjem u čahuri od neprekinutog svilenog beskraja, a oslobodio se svilac. Zrno pijeska gužva mi zjenice i čini se da će ispucati teškom pozlatom okovani nimbusi, pa će se tako proliti bol renesansnog pjesnika ispod svoda Nebeske kapele.
Ispupčeni bokovi mog širokog broda ljuljaju se pod svodom ljubavi, tog božjeg doma.


Djevojka u crvenim tenisicama

miskoi.blog.hr


Djevojka u crvenim tenisicama

U daljini sam ugledao skupinu ljudi koja kao da se povećavala i znao sam da se nešto nesvakidašnjeg dogodilo. Često sam trčao ovom dionicom i još nikad nešto slično nisam primijetio. Uvijek je to bila obična cesta kojom bi tekao neumorni promet, pješaci lagano hodali, nekolicina ljudi čeka gradski autobus, uobičajena monotona svakodnevnica. Koja je danas razbijena.
Približio sam se grupi ljudi koja je glasno i uzbuđeno žamorila. Shvatio sam da pretresaju događaj kojemu su svjedočili, ali nisam mogao razabrati o čemu se radi.
- Što se dogodilo? - upitao sam, nikog posebno, jednostavno dozvolivši pitanju da klizne s jezika.
- Srušena je neka djevojka - odgovori mi mlada djevojka pored mene, kratko me pogledavši.
- Srušena? Kako?
- Trčala je i kad je htjela prijeći cestu, na nju je naletio automobil.
Djevojka je mahnula rukom i prateći pogledom pravac njenog ispruženog kažiprsta, ugledao sam na sivilu asfalta tenisicu crvene boje i želudac mi se bolno zgrčio. Ne, to nije moguće! Priviđa mi se.
Ali je tenisica i dalje kao mrtva ležala na sivom i ravnodušnom asfaltu, tjerajući me na prihvaćanje onog što nisam želio prihvatiti. Raspoloženje mi se sasvim srozalo, izgubio sam i želju za trčanjem, ali sam nagonski i ne razmišljajući, okrenuo leđa okupljenim ljudima i nemilom događaju i polako počeo trčati: što dalje od tog nesretnog mjesta. Ali pobjeći nisam mogao. Misli su me pratile …

… Sve je počelo otprilike prije mjesec dana, kad sam jednog ranog jutra, dok se sunce tek počelo rađati, trčao ovom istom ulicom. Trčao sam oborenog pogleda, malo pognuvši glavu, jer izlazeće mi je sunce vrijeđalo oči, kad odjednom u mom se vidokrugu pojavile crvene tenisice, dva-tri puta bljesnule u pokretu, pod sunčevom svjetlošću i već nestale. Okrenuo sam se usporivši malo i zagledao se za djevojkom koja je odmicala u brzim ritmu, dok joj je smeđa i kratko podšišana kosa plesala pod jutarnjim suncem, pretvarajući je u zlatnu boju.
Sutradan smo se ponovo sreli. Dan kasnije i opet ... postalo je uobičajeno da se srećemo pri jutarnjem trčanju, koje je očigledno bio i djevojčin obred isto toliko, koliko i moj. Počeli smo se pozdravljati. Bez riječi, samo klimnuvši jedno drugom u prolazu i podignuvši desnu ruku u visinu ramena. I s osmjehom, da. Kad mi se prvi put nasmiješila, primijetio sam bljesak radosti u djevojčinim smeđim očima, koje su toplo gledale u mene. Čas zatim, crvene su je tenisice odnijele dalje od mene i ja sam iznenađen shvatio kako zbog toga osjećam blagu tugu. Želio sam je u svojoj blizini. Otjerao sam te čudne misli pojačavši ritam trčanja, ubrzavši korak.
Poslije tog dana, shvatio sam: na trčanje ne odlazim radi treninga, već zbog toga da sretnem nju, djevojku koja trči u crvenim tenisicama. Ljutilo me to i nastojao sam ugušiti taj poriv koji se ugnijezdio u dubini mog želudca i neumorno pleo niti osjećaja koje su bujale iz dana u dan sve jače i brže, dok nisam prvi put pomislio: zar sam se zaljubio?
Glasno sam se nasmijao toj pomisli i shvatio da se glasno smijem tek kad me je nekolicina ljudi čudno pogledala. Prestao sam se smijati i prihvatio nepozvani osjećaj, znajući da mu se uzalud odupirem. I odlučio: pri idućem susretu, zaustaviti ću se prilikom susreta s djevojkom koja trči u crvenim tenisicama, okrenuti ću se u pravcu njenog trčanja i početi trčati uz nju, i govoriti joj kako je lijepa i kako se radujem svakom susretu s njom i kako je želim viđati što češće i što duže i kako ...

Sad je to sve iza mene, prošlost, nedosanjani san koji se nikada vratiti neće. Djevojka u crvenim tenisicama sad leži na operacijskom stolu, skinuta joj je i ona jedina crvena tenisica koja je ostala s njom, dok je druga zaboravljena na ravnodušnom sivom asfaltu kojeg nije briga za tuđa stradanja i boli.
Malo me sram priznati, ali istina je: pri toj pomisli oči su mi zasuzile i ja sam kroz vodenastu maglicu iznenađeno ugledao nju, "moju" djevojku u crvenim tenisicama i nije ležala na operacijskom stolu, trčala je u crvenim tenisicama, trčala je prema meni i odjednom je bila tu, uz mene, vidio sam joj pore znoja i osjetio njen dah, kad je uz osmijeh pozdravila i kad sam prvi put čuo njen glas koji mi je zazvučao poput najljepše glazbe na svijetu.
- Dobro jutro! - rekla je izbacivši dah i već nije bila pored mene, ali sam ja i dalje vidio njene tople smeđe nasmijane oči i u želudcu mi se probudio vulkan osjećaja i jedva sam se pribrao.
Sve je u redu s njom, s djevojkom u crvenim tenisicama, pjevalo je u meni. Neka druga, manje sretna, sad leži na operacijskom stolu. Žao mi je, naravno, ali …
- Dobro jutro! - viknuo sam za njom, konačno se pribravši. – Vidimo se sutra ujutro!
Podignula je ruku u zrak, dajući mi do znanja da je čula moj povik i da ćemo se vidjeti ponovo sutra. Smiješio sam se lagano trčeći i čvrsto odlučivši da ću sutra biti hrabar, pregristi ću kost straha koja me u grlu guši, primiti djevojku za ruku i reći joj ... pa nije ni važno što ću joj reći. I bez riječi će sve shvatiti zbog tog jednostavnog toplog ljudskog dodira i pogleda kojim ću je gledati. Do sutra, još samo do sutra ...




Copyright © 2018. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Elektrode

zlatne-zbice.blog.hr

Kratki filozofski razgovor, kojem sam svjedočio u jednom pretrpanom seoskom dućanu mješovite robe, u kojem se može naći sve od igle do lokomotive. Akteri su krupnija trgovkinja, srednjih godina i stariji kupac, vjerojatno mještanin, susjed.


T: Reci!

K: Daj mi šaku elektrodi!

T: Kak' misliš šaku?

K: No, zagrabi!

T: Al', imam ja fajn šaku.

K: A meni treba fajn elektrodi.

Sveđ

aneta.blog.hr



Ispod tmušta neba,iza slutnje, iza tmace, roje se velike bijele pahulje. Evo radosti, nebo je rascvjetalo! Gledaš i gledaš, sve viđeno, a neznano. I držim u ruci taj jedan hladni cvijet, koji se kreće, mijenja izraze, od smijeha i zanosa do zamišljenosti – cvijet je lice biljke zvane čovjek.
Pamtim.
Pamtim predjele, gradove i likove, kao izazov sjećanju, kad hoću da zadržim pred sobom koliko hoću ... a topi se, led se topi .... i pada novi snijeg, preko slutnje, preko sumnje ... daleko je, a ima.

12

pon

02/18

Tajno mjesto

artbystarakost.blog.hr

Nelagodan osjećaj prilikom susreta s kosturima potpuno je nerazumljiv jer je kostur dio ljudskog i mnogih drugih bića. Zato se ta bezopasna i draga bića skrivaju na tajnom mjestu Svijeta Fantazije gdje nalaze mir koji zaslužuju.

TIMO BILDUNG – IZUMITELJ TEAM BUILDINGA

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

"Ein großer Fehler: daß man sich mehr dünkt, als man ist, und sich weniger schätzt, als man wert ist." (Johann Wolfgang von Goethe)

Kao i toliki veliki izumitelji, Timo Bildung rođen je u siromašnoj obitelji. Otac mu je bio toliko siromašan da nikad u životu nije raspolagao apoenom većim od 50 pfenniga. Majka je bila u toj mjeri neimašna da si nikad nije mogla priuštiti ni svilenu bombonu ni šećernu vatu. Sestra, ta je pak bila užasno bogata (nitko nije znao zašto baš ona i otkud baš njoj sve te silne pare – jer je i dalje živjela s ostatkom obitelji u skromnom kućerku na periferiji. Kad se grad proširio, kućerak se našao u širem centru, a kad je stradao u nuklearnoj eksploziji, ostao je – isti taj kućerak – kao čudom pošteđen).
Izumivši team building, Timo se Bildung, dakako, obogatio. Prodao je autorska prava svima i svakome. Nagomilao kešovine po bankovnim računima širom svijeta. Nakupovao nekretnina, luksuznih jahti i automobila, sluškinja, sluga i livreja, oženio se foto-modelom (kasnije se, u napadu skromnosti, rastao i oženio slikarskim modelom) i naručio punu tepsiju šaumšnita (deserta za kojim je kao dijete žudio).
Timo Bildung rođen je u jednom gradiću srednjoj Njemačkoj; školovao se na sveučilištu u sjevernoj Njemačkoj, a prvo zaposlenje – kao sekundarni gljivar – dobio je neposredno nakon onodobne nuklearne čarke u jednom selu u Unutarnjoj Šleziji. I sada, kao situirani bogataš, jedino za čim je žudio bilo je priznanje. Jer, socijalni proces koji je otkrio i proširio svijetom jest nazvan po njemu, ali u iskrivljenom, angliciziranom obliku – team building. Nije imao pojma kako se i zašto dogodilo tako nešto. On sam preferirao je naziv Mannschaft Gebäude koji, iz nekog razloga, nije naišao na prihvaćanje međunarodne ljudske zajednice. A team building, koliko god popularan bio, nitko nije povezivao s njegovim imenom; malo tko bi mu vjerovao kada bi se predstavljao kao izumitelj istoga.
„To i nije izum u tehničkom smislu“, govorili su mu. „To je mogao izumiti bilo tko. Svatko, kao i nitko.“
Razočaran svime time (i tko mu je kriv što mu je razočaranje bilo stereotipno, na razini najmaloumnije intrige), Timo Bildung odlučio je (i tko mu je kriv što mu je odluka, kao i susljedna akcija, bila izrazito mušičava i površno pravednička, praktički preslikana iz najpovršnijih holivudskih oskaroidnih dramoleta) povući svojstvena mu autorska dopuštenja za izvođenje team building aktivnosti diljem svijeta. U roku od pet godina, uz manja ogorčenja i otpore te uz svesrdnu pomoć organa gonjenja, te su aktivnosti doista i zamrle. I sad se tek svjetska javnost – u nemogućnosti da pripadnici iste napune baterije višednevnim druženjima i produbljivanjima odnosa s kolegama iz iste branše, odnosno blagotvornim izbivanjima iz vlastitih mučnih im domaćinstava i života općenito – tek je tada javnost ta bajna postavila sebi pitanje o identitetu osobe koja im je prvo otkrila, a potom tako grubo oduzela užitke korporativnog pijančevanja i uzgrednog seksa.
„Tko je to?“, pitali su. „Tko je taj zaslužnik i dušmanin u istoj osobi?“
„To sam ja!“, odgovarao bi Timo Bildung, ali nitko mu nije vjerovao.
Nitko osim jednog kuhinjskog mrava kojemu je, uslijed opće zabrane team-buildinga, raspušten cijeli mravinjak (a mravlja je kraljica, uz pomoć jedne vrijedne pčele, izvršila naprasan seppuku! – istina, cijela se ta mravlja i navodno udarnička zajednica počela rapidno raspadati i znatno ranije, neposredno nakon što je radijacija svedena u okvire društveno dopuštenih vrijednosti). Taj je ojađeni mrav cijelo vrijeme tražio krivca – i evo, našao ga je. Prišao je Timi Bildungu i odgrizao mu solarni pleksus (u kojemu pak, kao i toliko puta do tada u svekolikoj povijesti svijeta, bijaše smještena jedna omanja duša).

Opaki pijetao

diademae.blog.hr

Gledajući jednu emisiju na TV-i prošle godine o Kokošvarošu sjetila sam se jednog fantomskog pijetla dok smo stanovali u kući. Taj pijetao pripadao je susjedi i odkada ga je nabavila uvijek je ponosno stražario na početku ulice i čim ga je netko imalo ružno pogledao u oči, nastradao je.

Nisam u to vjerovala, kad su mi to djeca rekla, već sam hrabro otišla s njima da se upoznam s tim pijetlom i granom sam nastojala izazvati njegovu reakciju vjerujući kako ću dokazati djeci da nisu u pravu. Međutim, grdo sam se prevarila. Dovoljno je bilo da se sagnem i prije nego što sam uspjela u naumu, pijetao je skočio na mene. Birao je posebno ciljano mjesto gore na glavi tako da sam se jedva obranila od njegovog razjarenog kljuna.

Od tog dana, itekako sam izbjegavala pogled prema njemu, vrlo pažljivo sam hodala (polako i ukočeno) samo da ga ne izazovem. Skrušeno priznajem da su mi se ponekad noge tresle od straha i znalo se par puta dogoditi da sam birala okolišni put do grada ili dućana, samo da ne moram proći oko njegovog stražarskog mjesta.

Svi su ubrzo saznali za njega ali nekako mi se činilo da je mene posebno zapamtio i kad god sam prolazila oko njega uvijek su se čuli neki čudni zvukovi, poput onih ratničkih - u boj! Naravno iz pijetlovske perspektive.
Koliko god je djelovao zastrašujuće, pogotovo kad je nogicama tapkao po zemlji spremajući se na skok, ipak ga se uvijek rado sjetim i s tugom pomislim u kojem je loncu završio taj pijetlovski ratnik.

LIDIJA (pt.1)

arianasubic.blog.hr

U brzini, nosa zabijena u hrpu papira. „Prokužiti ću cijelu stvar. Pomoći ću doktorima. Zajedno ćemo shvatiti o čemu se radi“. Znanstvenica, vizionarka… Kako funkcionira mozak, živčani sustav. Ispisi iz psihologije. Koja je poveznica. Sve se odvija ogromnom brzinom. Sva ponesena vihorom. „Što je zajedničko tome svemu?“ Misli nadmašuju brzinu svijetlosti, sve sklapa, sve brže i brže.
Ona je genijalna, njezina memorija je iznad prosjeka. Vidi obrasce. Premeće te papire i pokušava izvući hipotezu kao da će umrijeti ako na trenutak zastane. „Želim pomoći.“ To ju je gonilo. Tjeralo naprijed. Tolike neprospavane noći. Pokušava shvatiti, no na kraju se umori i zaspi… to be continued…

11

ned

02/18

NAŠ POŠTAR

prokleta-od-daljina.blog.hr

U Dubrovniku u Pilama sredine 60-tih godina poštari su bili još uvijek onakvi kakvi su bili i za Staroga Dubrovnika.

Tako da ja mogu doista reći,da sam bio sretan u tom pogledu da sam ponešto doživio od toga Staroga Grada, jer već koju godinu kasnije ta se tradicija izgubila.

Naš bi poštar prolazio Tabakarijom negdje oko 9 ili 10 sati izjutra i to svaki dan pa bi prolazeći pokraj kuća izvikivao prezimena onih koji imaju poštu: MUSLADIN; KOVAČ; PRAVEDAN; KRALJ…..

A ukoliko bi se zadesilo da je osoba koja prima poštu na katu odnosno da živi na višim katovima kuće onda je u to vrijeme bila praksa da žena na konopljoj uzici spusti sa prozora mali pleteni košić u kojeg bi poštar stavio pismo.

Kasnije je ona taj košić vukla naviše. Međutim te prakse u Dubrovniku više nema.

iz moje knjige "Dnevnici - 2. dio"

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php

Mašogradske maškare AD MMXVIII

umornooko.blog.hr

Svake godine, još od one davne 2003., željno iščekujen ovu zadnju subotu prin pokladnoga utorka. Jerbo san spomenute godine potpisa ono "... i u dobru i u zlu ..." pa mi rečena subota dođe ka pomična godišnjica braka. Ne poznajen baš puno svita ča jema dvi godišnjice, jednu fixnu i jednu leteću, ka ča je ova moja. Čak se je i Zakonita navikla, pa me više ne pošalje kad jon u subotu prije poklada čestitan godišnjicu braka. Petnaestu thumbup ... nije šala! Ali to je već priča za neki drugi put, daleko je još 1. trećega (ožujka, za sjevernjake) .... iako smo mi i to već isplanirali!
Vrime je od maškar, svečano obećajen da godišnjicu neću spominjat sve do dogodine u ova doba. A maškare ka maškare ... naš svit ka i uvik, kad mu ča braniš, onda udri za dišpet. Zašto više niko ne piva "Ustani bane!", "Vilu Velebita" i ostale pisme radi koji se u ona doba odilo u pržun?
A kad nisu zabranjene! Nije više gušt pivat, i petavat roge ko zna kome, već prema zaslugama headbang
Zato nan je ovogodišnji dičji krnjeval u Kaštilima lega, kako se ono reče, ka budali triska cerek
Malo je bilo ča su Nikola i njegovi kmetovi izreklamirali opskurnu slikovnicu, nego su se i naši, baren večina, uvatili na istu baketinu puknucu
Ali, nije svako zlo za zlo ... još nije zabilježen ovakvi posvemašnji izostanak partizansko-ustaških slika u koloni. I poslin puno godin, lik Krnje nije političar!!!
Nikad ne znaš zašto je to dobro ... Možda je neko ipak skužija da je II.svjetski rat završija nazad sedandesetitri godine ... ili je ovo ipak samo mali predah. Vidićemo dogodine ...
Nego ... doša san na vrime, za divno čudo, pa san moga malo obač kolonu dokle je još u pripremi , dokle se ekipa zagrijavala za nastup ...

 photo 01 zagrijavanje_zps50c5oeqt.jpg

... a vridni & samozatajni fantomi čuvali pristup ulici put pokojne pilane da maškaran nikor ne smeta ...

 photo 02 fantomi_zpsjc3zqmyw.jpg

Već su se i tu mogle vidit lagane naznake glavne teme maškar, kako i zašto, a to san već i na početku napomenija ...

 photo 03 naznake sadraja_zps3e07juz6.jpg

Ako mi ča i nije bilo jasno kad san vidija ovu "dvojnicu" Vedrane Rudan ...

 photo 04 vedrana rudan_zps2d47yjsu.jpg

... kad san vidija ovu prigodno umaškaranu kozu, svaka je sumnja otklonjena cerek

 photo 05 bidna koza_zpsxgdxwvrm.jpg

Laganon šetnjon san doša i do Krnje, tj. Krnjoslave Ižben'ka koja je na začelju kolone čekala svoju zasluženu ognjenu sudbu ...

 photo 06 krnje u fermi_zps6ejydjj3.jpg

Okrenija san se u smjeru u kojen je kolona tribala krenit, uz mjestimične naznake tematike, ka ča je ova obitelj u skladu sa vrimenon ...

 photo 07 plodovi moderne ljubavi_zpsgmli7jo7.jpg

Dok su pravo osvježenje predstavljale, ka i uvik, Marijana i ostale rasplesane mame iz udruge KOMA ... ovi put u Joan Jett/Rokerskome izdanju

 photo 08 marijanine rokerice_zpsrtzw1qka.jpg

Ovi put su se mlade snage angažirale na prodaju "Mašogadura" sa tolikin žaron da su mi pokušale prodat jednoga...

 photo 09 morii prodaju mascaronogaduir_zpstwqhkktr.jpg

Na što san in se samo uredno zafalija i pokaza sliku uredbnika, to ka mene, na trećoj stranici cerek
Čak je i ovi pas namirisa dobar "Mašogadur" pa je jedva dočeka da ga gazda vazme cerek

 photo 10 pas oe prouitat mascaronogadur_zpsikubqqyp.jpg

Pomalo san doša i do čela kolone ... di je Bare barjaktar malo štuf pozira sa zamjenskon bandiron ...

 photo 11 bare i zzamjenska bandira_zpsrgdvhila.jpg

Zašto zamjenska?
A zato ča su onu pravu ukreli. Zašto i kako ... doznaće se! Upravo san čuja da je bila ekipa iz NCIS-a i da su taman našli neke tragove. Rezultati istrage se očekuju dogodine oko 3kralja.
Svake godine odma izad barjaktara u kočiji gredu gradski oci i majke, koji uredno, ka i svake godine vazmedu svoj broj "Mašogadura" i rado poziraju sa njin ...

 photo 12 sandra  i gradonaelnik_zpszbvhdoez.jpg

... a bome, ni svekoliko pučanstvo se nije dalosmetat, glede "Mašogadura" mislin ...

 photo 33 mascaronogadur glamac_zpsvry0adpj.jpg

 photo 32 mascaronogadur toni i jure_zpsx7p42d7q.jpg

 photo 34 mascaronogadur suzana_zpsaaghzf61.jpg

Nakon mažoretkinja ...

 photo 12a maoretkinje_zpsiaxvkc5t.jpg

... krenila su vrtićka dica ...

 photo 13 vrtika dica 1_zpsag9ca7xj.jpg

 photo 14 vrtika dica 2_zpsh2dbjjab.jpg

... i školska dica ...

 photo 15 scaronkolska dica 1_zpsrwtun2vy.jpg

 photo 16 scaronkolska dica 2_zpsontd2v7k.jpg

... ovi put u iznimno velikome broju, ča je, gledano ukupno, za red veličine podiglo izgled i ugođaj same povorke. Bravo za dicu i njiove tete/učiteljice!!!
Idemo dalje ... prognoza je zvala ladno vrime i buru, pa su neke šinjorine to ozbiljno i svatile. Tribalo se dobro obuć cerek

 photo 17 modni detalj_zpsofaoadg9.jpg

Ka i uvik, u povorci su učešća uzeli i naši dragi gosti iz susjedstva...
Vranjičani ...

 photo 19 vranjiani_zpsr5we7jft.jpg

Solinjani ...

 photo 18 solinjani_zps1b151h5q.jpg

... i posebno brojna donjokaštelanska delegacija ... sa kraljicon na čelu

 photo 21 donjokascarontelanska krajica_zpswoe93p4i.jpg

... te sa prikazon tzv. moderne obitelji ...

 photo 22 moderna obitelj_zpszuicknzi.jpg

... i tzv. primitivne obitelji ...

 photo 23 primitivna obitelj_zpsp1wiw3xm.jpg

Ča se tiče ostali, svojski su se potrudili ... od Mašotalenta KUD-a Putalj ...

 photo 20 mascaronotalent_zpsmkde2tfq.jpg

... slovenski pulicijoti ča vatadu istarske ribare ...

 photo 24 slovenska policija_zpsh5km1kcy.jpg

... i slike koja predstavlja Mašovod 2050, kad se očekuje da će voda napokon doć u djelove Sućurca poviše brze ceste ...

 photo 28 vodovod_zpsazif6zz2.jpg

... i tu i tamo koje skrivene političke poruke, ipak sve u stilu maškara i same zadane teme ...

 photo 27 ne more bez politike_zpskimgzo5z.jpg

A glede zadane teme, sad mi je malo jasnije ča je ona šarena koza sa početka priče

 photo 26 uvari koze_zpsygstqlib.jpg

... a i zašto nas je Vedrana Rudan udostojila svojon nazočnošću, uz emancipirane B.A.B.E. ...

 photo 30 emancipirane B.A.B.E._zps5kxjtnlv.jpg

Naravno, publika i navijači su guštali u prikazanome ...

 photo 25 navijai_zps1wx57zjf.jpg

Priča se lagano približila kraju, naš don Ivan je to sve triba i blagoslovit ...

 photo 29 don ivan_zpsvzy3geix.jpg

... pa je nakon pročitane šentence (osude krnji, za sjevernjake), uz don Ivanovo zadnje pomazanje, planila ona ča je za sve kriva, a napose zato ča je u novovjeku zbirku hrvatske gluposti uvela "sinkopu", uz bok već legendarnome "ličkome rukovanju" ka najnoviji biser u ogrlici HR pravosuđa.

 photo 31 krnjo u plamenu_zpssyjsvfus.jpg

Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

Ljubičasti veo

aneta.blog.hr



Nad koncentričnim krugovima tihe vode ogleda se pupoljak divljeg kestena, nabubrio, mrk i smolav, hoće da se otvori na njenoj površini. A ona blijedo ljubičasta, a na ivici ružičasta razgalina, slična prvom sjaju svitanja, na proljećnom nebu.
Povremeno izgleda da će cijela zasjati oreolom duginih boja. Pa opet prevlada crvenkasta svjetlost. A ispod površine ili visoko iznad nje trepere boje svijetloljubičastog divljeg jorgovana i svaki kutak i svaku nišu ispunjava prekrasnim bujnim životom.

Tamo gdje se glatka površina vode mreška, tu se modifikuje slika života, a mi to sve susrećemo i posmatramo u pokretnim slikama. Tu voda neosjetno modelira naša lica, tiho i uporno, a kad se počne pomicati, odjednom se otvaraju lelujave površine zasjena, ustalasane kao živi prolaznici.
I svako može da pročita ono što se činilo skrivenim.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se