novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

17

sri

05/17

Znam, ona spava sad...

alenzoric.blog.hr

i možda ponekad
predgrađem njenog sna
prošeta ludi desetar
Da l' ikad pomisli
uz prozor pokisli
il' je sve pomeo vetar
hej, oči čarne, ispred kasarne
Njen me je baba
uz'o na nišan:
da l' sam od njinih
il' baš i nisam
Sloven sam, belac,
slobodni strelac
mani se, čiča,
ja sam svoj



Ovo je dobro, jako dobro. Ali ostajem i kod činjenice o podvalama i patetici. Od pjevača očekivati da bude i duhovni učitelj? Od pjevača ne, od pjesnika, o da. Svašta? Nije baš svašta. Ja to od pjesnika i očekujem. Ne od svakoga tko misli da je pjesnik, nego od pravih pjesnika. A pravi pjesnik je uvijek i učitelj, ne može biti drugačije.

Zaljubio sam se, u jednu neobičnu, intrigantnu, zanimljivu.... Zaljubio sam se i u Rage Against the Machine. Zaljubio sam se i u sebe, tako kao nikada do sad.

Yeeeeeeeaaaaaaahhhhhh!!!!!!!!!!


Tuesday...
New york city decrees
Rage Against the Machine
"shall NOT play on Wall Street."
Wednesday..... they play

Je li Todorić velik i važan? Nije, sitan je, malen i nebitan, čovječuljak.

What have they done to the earth?
What have they done to our fair sister?
Ravaged and plundered and ripped her and bit her
Stuck her with knives in the side of the dawn
And tied her with fences and dragged her down




How fragile we are. Život je (relativno) kratak. Kako ga (pro)živjeti? Poput male gusjenice ili?
(Your life is fine,
It's sweet and sour
Unbearable or great
You gotta love every hour
You must appreciate
This is your time
This is your day
You've got it all...
Don't blow it away)





“There must be some way out of here,” said the joker to the thief
“There’s too much confusion, I can’t get no relief
Businessmen, they drink my wine, plowmen dig my earth
None of them along the line know what any of it is worth”

“No reason to get excited,” the thief, he kindly spoke
“There are many here among us who feel that life is but a joke
But you and I, we’ve been through that, and this is not our fate
So let us not talk falsely now, the hour is getting late”

All along the watchtower, princes kept the view
While all the women came and went, barefoot servants, too

Outside in the distance a wildcat did growl
Two riders were approaching, the wind began to howl 7





So don’t fear if you hear
A foreign sound to your ear
It’s alright, Ma, I’m only sighing

16

uto

05/17

Otvoreno prvenstvo Hrvatskeu gou 2017.

gogame.blog.hr

Zagreb, 13. - 14. 05. 2017.
Igrano u Osnovnoj školi 'Alojzija Stepinca', Palinovečka 42, Vrbani, Zagreb
Kvalifikacija za 24. Prvenstvo Hrvatske u gou

Ove smo godine, po prvi puta, organizirali 'Hrvatski tjedan goa' kojemu je kruna bilo Otvoreno prvenstvo Hrvatske u gou.
Nakon niza aktivnosti tokom tjedna po školama u Zagrebu, Kutini i Lipovljanima uslijedilo je Otvoreno prvenstvo Hrvatske u gou.
Pored naših igrača sudjelovali su i predstavnici Slovenije, Italije, Srbije i Češke. Kao poseban gost tokom cijeloga Hrvatskoga tjedna goa bio je ovdje Catalin Taranu predstavnik Nihon Ki-ina iz Rumunjske.

Na prvoj je slici svečano otvaranje Otvorenog prvenstva Hrvatske u gou.
Druga slika daje pogled na početak igre.

Igran je mcmahon-sistem praćen i vođen računalom programom OpenGotha 3.43. Glavni organizator i voditelj turnira je bio Damir Medak koji je ujedno i voditeljgo radionica u ovoj školi.
Igrano je pet kola. Prva tri su igrana su u subotu, a ostala dva u nedjelju.
Sve partije su igrane ravnopravno uz komi 6,5 poena.
Vrijeme za razmišljanje je bilo jedan sat po igraču i byoyomi 3x30 sekundi.
Pogledajmo konačnu tablicu sa svim postignutim rezultatima. Mj. Igrač/ica Kat DR Grad Pob 1. 2. 3. 4. 5. MMS SOS SSS
1. Butala Gregor 5D SI Ljub 4 8+w 2+b 4+b 3-w 6+w 32 156 758
2. Meštrović Stjepan 2D HR VGor 4 10+b 1-w 9+b 5+w 3+b 32 154 758
3. Mutabžija Zoran 2D HR Zagr 4 11+b 5+w 10+b 1+b 2-w 32 153 761
4. Flajs Andrej 2D SI Ljub 4 6+b 11+w 1-w 7+b 12+w 32 149 754
5. Vasiljević Vedran 1D HR Rije 3 7+w 3-b 6+b 2-b 8+w 31 154 759
6. Smud Mladen 2K HR VGor 2 4-w 9+b 5-w 10+w 1-b 30 154 754
7. Šuc Timotej 2D SI Ljub 2 5-b 8+w 11+b 4-w - 30 150 739
8. Bošnjak Nataša 2K RS KGra 2 1-b 7-b 13+w 12+w 5-b 30 148 744
9. Gorenec Miran 1D SI Ljub 2 12-b 6-w 2-w 13+b 11+w 30 146 740
10. Zaplotnik Borut 2K SI Ljub 1 2-w 12+b 3-w 6-b 13-b 29 149 745
11. Bačevina Sead 1K HR Zagr 1 3-w 4-b 7-w 16+b 9-b 29 148 728
12. Medak Mirta 4K HR Zagr 2 9+w 10-w 15+b 8-b 4-b 28 146 719
13. Taušan Mato 6K HR Zagr 3 15+b 16+w 8-b 9-w 10+w 27 138 700
14. Medak Robert 8K HR Zagr 4 16-w 18+w 19+b 15+w 17+b 26 119 606
15. Bertok Davide 6K IT Trie 1 13-w 17+b 12-w 14-b 19-w 25 127 636
16. Crnković Vlatko 7K HR VGor 1 14+b 13-b 17-w 11-w 18-b 24 130 640
17. Ribičić Vladimir 9K HR Karl 3 18+b 15-w 16+b 20+w 14-w 24 119 600
18. Musil Jiri 9K CZ Brno 3 17-w 14-b 20+w 19+b 16+w 24 116 590
19. Odobašić Branko 12K HR Lipo 3 20+b 22+w 14-w 18-w 15+b 22 114 566
20. Medak Stjepan 11K HR Zagr 1 19-w 21+w 18-b 17-b 23-w 20 108 517
21. Marconi Anna 12K IT Udin 2 23-w 20-b 22+b - 25+w 20 88 440
22. Novinc Dino 12K HR Zagr 0 - 19-b 21-w - - 19 96 472
23. Jambrošić Gabrijel 17K HR Zagr 5 21+b 24+b 28+w 29+w 20+b 18 80 399
24. Švračić Goran 18K HR Dubi 4 30+b 23-w 26+b 28+w 29+b 16 67 332'
25. Đerek Bosiljko 19K HR Zagr 1 - - - 27+b 21-b 13 66 309'
26. Šimić Matko 20K HR Zagr 3 31+b - 24-w 32+w 28+b 13 60 303
27. Žderić Tonka 19K HR Zagr 1 - - - 25-w 32+b 13 56' 292'
28. Sladetić Teo 20K HR Zagr 2 32+b 31+w 23-b 24-b 26-w 12 69 324
29. Crvelin Roko 19K HR Zagr 0 - - - 23-b 24-w 12 67 312
30. Milas Maja 20K HR Zagr 1 24-w 32+w - - - 12 56' 278'
31. Brebrić Karlo 20K HR Zagr 0' 26-w 28-b 32=b - - 11' 55' 290'
32. Kuhar Filip 20K HR Zagr 0' 28-w 30-b 31=w 26-b 27-w 10' 61' 297'

Zvonko pokazuje malenima pred školom kako se go igra.
Slijedi jedini sa svih pet pobjeda na turniru Gabrijel Jambrošić.
Na trećoj su pobjednici turnira po kategorijama.

Osvrt organizatora i voditelja ovoga natjecanja:
'U subotu 13. i nedjelju 14. svibnja u Zagrebu, u Osnovnoj školi Alojzija Stepinca, Vrbani III, održano je Otvoreno prvenstvo Hrvatske u igri go s brojnim popratnim događanjima.
Ukupno su sudjelovala 32 igrača, od čega čak pet sudionika iz Slovenije, dvoje iz Italije, te po jedan iz Češke i Srbije. Nakon pet kola zanimljivih borbi, čak četri igrača su bila izjednačena s četiri pobjede od pet partija. Prema kriterijima koji se primjenjuju kod diobe mjesta, prvi je ipak slovenski majstor 5. dana Gregor Butala. Drugo mjesto i pehar za najuspješnijeg hrvatskog predstavnika osvojio je Stjepan Meštrović, majstor 2. dana i aktualni prvak Hrvatske, dok je treći Zoran Mutabžija, majstor 5. dana, koji je bio prvak Europe još 1967. i zatim ponovo 1971. godine. Četvrti je bio Andrej Flajs iz Ljubljane.
Osim značajnog međunarodnog karaktera, ovogodišnje prvenstvo posebno je zbog sudjelovanja velikog broja mladih igrača. Tako su medalje podijeljene najboljim igračima mlađima od 12 godina, kojih je na prvenstvu ukupno bilo čak 6, čime se može pohvaliti vrlo mali broj zemalja u Europi. Dodatno su tri medalje podijeljene i mladim igračima mlađima od 20 godina, pri čemu se posebno istaknuo Gabrijel Jambrošić, učenik 2. razreda zagrebačke XV. gimnazije, popularnog MIOC-a, koji je jedini na turniru zabilježio svih pet pobjeda! Gabrijel je igrati go naučio u školi prije samo 6 mjeseci, otkako se u Hrvatskoj provodi projekt „Go – igra koja nas uči razmišljati“, kojeg je odobrilo i financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, uz sufinanciranje Grada Kutine, te potporu Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj i japanske asocijacije profesionalnih igrača Nihon Ki-in.
Posebnost ovogodišnjeg Otvorenog prvenstva Hrvatske u igri go bilo je gostovanje predstavnika Nihon Ki-ina, majstora 5. profesionalnog dana i jednog od najboljih europskih natjecatelja svih vremena, Catalina Taranua iz Rumunjske. U sklopu Prvog hrvatskog tjedna igre go (8-14. svibnja 2017.), Catalin Taranu je u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Lipovljanima i Kutini održao niz predavanja o igri go. Za vrijeme održavanja prvenstva ispred Osnovne škole Alojzija Stepinca održavana je stalna radionica o igri go, a naročitu pozornost svih privuklo je natjecanje čak 15 parova u kojoj su kamenčiće na drvenu ploču sa svake strane naizmjenice postavljali roditelj i dijete.
Za dodatne informacije slobodno se javite na adresu ured@higou.hr, odnosno pogledajte mrežnu stranicu www.higou.hr. Igru go je moguće naučiti u interaktivnoj školi goa na hrvatskom jeziku na adresi http://skola.higou.hr/.
Damir'

Na prvoj slici su vrijedni organizatori, a na drugoj su svi igrači turnira zajedno pred ćkolom.

Rezultati turnira su poslani u EGD za rating kao A-klasa. Preliminarno izvješće promjena prikazuje slijedeća tabela.Mj. Go-igrač/ica Dr Klub Kat Old-rat Variat. New-rat Kat-rat
1. Butala Gregor SI Ljub 5d 2343.79 -7.79 2336.00 4.dan
2. Mestrovic Stjepan HR VGor 2d 2192.80 +18.57 2211.38 2.dan
3. Mutabzija Zoran HR Zagr 2d 2137.75 +31.10 2168.86 2.dan
4. Flajs Andrej SI Ljub 2d 2197.51 +14.71 2212.22 2.dan
5. Vasiljevic Vedran HR RiDm 1d 2136.56 +3.40 2139.96 1.dan
6. Smud Mladen HR VGor 2k 1935.67 +28.49 1964.16 1.kyu
7. Suc Timotej SI Ljub 2d 2241.56 -23.80 2217.76 2.dan
8. Bosnjak Natasa RS KGra 2k 1874.23 +4.09 1878.31 2.kyu
9. Gorenec Miran SI Ljub 1d 2065.21 -39.14 2026.07 1.kyu
10. Zaplotnik Borut SI Ljub 2k 1888.36 -41.11 1847.26 3.kyu
11. Bacevina Sead HR Zagr 1k 1992.13 -18.89 1973.24 1.kyu
12. Medak Mirta HR Zagr 4k 1691.59 +32.26 1723.84 4.kyu
13. Tausan Mato HR Zagr 6k 1469.82 +90.50 1560.32 5.kyu
14. Medak Robert HR Zagr 8k 1276.74 +83.74 1360.48 7.kyu
15. Bertok Davide IT Higa 6k 1494.94 -100.00 1394.94 7.kyu
16. Crnkovic Vlatko HR VGor 7k 1406.37 -85.26 1321.10 8.kyu
17. Ribicic Vladimir HR Karl 9k 1178.64 +74.12 1252.76 8.kyu
18. Musil Jiri CZ Brno 9k 1222.41 +13.80 1236.21 9.kyu
19. Odobasic Branko HR Lipo 11k 1030.35 +94.39 1124.73 10.kyu
20. Medak Stjepan HR Zagr 11k 975.59 -97.55 878.03 12.kyu
21. Marconi Anna IT Higa 12k 875.09 -47.33 827.76 13.kyu
22. Novinc Dino HR Zagr 12k 940.07 -68.93 871.14 12.kyu
23. Jambrosic Gabrijel HR Zagr 17k 382.36 +283.98 666.34 14.kyu
24. Svracic Goran HR HDub 18k 300.00 +88.10 388.10 17.kyu
25. Derek Bosiljko HR Zagr 19k 203.76 +59.32 263.08 18.kyu
26. Simic Matko HR Zagr 20k 100.00 +150.37 250.37 19.kyu
27. Zderic Tonka HR Zagr 19k 246.83 -17.56 229.28 19.kyu
28. Sladetic Teo HR Zagr 20k 100.00 +15.45 115.45 20.kyu
29. Crvelin Roko HR Zagr 19k 209.28 -72.37 136.92 20.kyu
30. Milas Maja HR Zagr 20k 100.00 +32.51 132.51 20.kyu
31. Brebric Karlo HR Zagr 20k 100.00 -100.00 100.00 20.kyu
32. Kuhar Filip HR Zagr 20k 146.69 -100.00 100.00 20.kyu
Hrvatski igrači čiji novi rejting pokazuje jaču kategoriju os prijavljene otisnuti su deblje.

A za kraj još slikka sa ovoga događaja u galeriji:


bl. Muradenu

Vikend

filipovci.blog.hr

U petak poslije škole sam bila u lunaparku i igrala se.U subotu sam bila na rođendanu, a poslije u lunaparku.Vozila sam bicikl. U nedjelju sam se igrala s bratom i bila na na novoj kući sa mamom. Bila sam učila glazbeni.Gledala sam tvoje lice zvuči poznato.

Una Zubić

Đoletove podvale (i patetika, da)

alenzoric.blog.hr


Probudim se i odmah me zaokupira jedna tema. Baš me onako, privuče, zainteresira. Zabavljam se tako s njom, priđem joj iz ovog, pa iz onog kuta, slažem si po malo rečenice u glavi. Sve mi se to skroz svidi. Pomislim, sad to sve lijepo idem zapisati. I onda mi padne na pamet samo jedna druga sitnica i odvede me u skroz drugom smjeru. Časna riječ, nisam u početku ni pomislio na Đoleta. Pa mi prođe glavom komentar neke blogerice ispod nečijeg posta u kojem ova prva zaključuje kako se ipak, voli jednom u životu, vjerojatno se referirajući na pjesmu gospodina iz naslova. Referirala se na njega ili ne, to više i nije bitno, mene je uglavnom asociralo na ovo što sada sljedi (a nemam ni ja pojma što to točno slijedi, pa ćemo, možda i zajedno, pogledati).

Sjedimo jednom tako na kavi, ima tome već dugo, netko upita, ajde recimo svojevrsnog učitelja: Je li taj i taj umjetnik prosvjetljen? Na što bi učitelj odgovarao sa da ili ne. Netko pita: je li Cesarić prosvjetjen? Odgovor: da. Netko tek usputno konstatira: a i Đole je isto, jel tako? Nije!, odgovori ovaj. I to toliko rezolutno (baš sam ga bio gledao u oči) da mi se to urezalo. Ovaj što je konstatirao malo se koprcao, inzistirao da mora biti onako kako je ustvrdio, ali ovaj drugi se nije dao pomaknuti ni milimetra od svog stava. I čini mi se da je, barem po tom pitanju prosvjetljenosti, što god ona bila, bio u pravu.

Je li život more? Nije. Da li voleš jednom u životu, sad bogatu i sirotu, to ne bira pamet nego srce, s naglaskom na ovo jednom? Ni govora, ništa nije dalje od istine. Da li snovi vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare? Ma daj, molim te. Jesmo li krivi mi? Ma koji to jebeni mi? Ja? Da li samo ti i nitko drugi na ovom velikom svijetu možeš okrenuti ringišpil u mojoj glavi? Ajme, koja bi ja ograničena ljudska tvorevina bio da je to tako. I da li je Boža zvani Pub uopće postojao???

Ne odmah skakati na glasnika, prosim lepo. Hranio sam se ja Đoletom (možda i više od tebe, aha). Na prvoj godini faxa, u jednom peoriodu njegove pjesme su mi možda čak i glavu spasile, u svakom slučaju bile kao melem. Đole je vrhunski kreativan kantautor, hrpa fenomenalnih melodija. Ali učitelj ipak nije.

Ako ništa drugo, barem ću staviti spotove koji su trebali biti uz onu moju prvu temu, a tema će već doći na red, osim ako neće, naravno.


Ne, ni to mi nije uspjelo. Jer, umjesto prve pjesme neplanirano dolazi fora video koji mi se otvorio, a druga onda više nema smisla sama za sebe, tako da.... :)


15

pon

05/17

Europska Go Liga B - 11. kolo - najava

goturniri.blog.hr

O d i g r a n o..... V i d i . i z v j e š ć e

Najava 11. kola Europske Go Lige B
utorak 16. 05. 2017. u 20:00
Pandanet Go server



Evo nas u zadnjem kolu. Za nas je ono najvažnije već riješeno. Prelazimo u nižu C-ligu. Ipak, pred nama je odmjeravanje sa Šveđanima. . Jači su, ali je ovo sportsko nadmetanje sa svojim dražima. Pokušati ćemo najbolje što možemo, a to je uvjet za ljepotu i zanimljivost, pa neka pobjedi uspješniji.
Pogledajmo parove ovoga kola.
Susreti počinju u 20:00 po našem vremenu.Austria - Switzerland
Italy - United Kingdom
Belgium - Slovakia
Turkey - Poland
Denmark - Netherlands
Croatia - SwedenPosebna zanimljivost kola je susret Italy - United Kingdom što je izravna borba za kvalifikanta u A-ligu.
Slijedi naš i Švedski sastav.Croatia - Sweden
Zoran Mutabžija (akebono) 2 dan - Weiying Sörlin (WeiyingSWE) 6 dan
Stjepan Meštrović (GetStrong) 1 dan - Charlie Ĺkerblom (KaninSWE) 5 dan
Mladen Smud (Muradenu) 1 kyu - Martin Li (MartinSWE) 4 dan
Damir Medak (dmedak) 4 kyu - Erik Ouchterlony (ejlo) 4 danMi imamo crne na neparnim pločama.
Pratite nas na Pandi.
Registrirati se možete, a i preuzeti software za igru na http://pandanet-igs.com/communities/euroteamchamps preko linkova.

bl. Muradenu

14

ned

05/17

Da sam netko, kao što nisam

alenzoric.blog.hr


Da sam ja netko
pozvao bih sve dječake
dao bih im igračke
i pustio ih da se cijeli dan
igraju i jure

Radili bi divne stvari
prekratki bi bili dani
voljeli bi svoje škole đaci
da sam ja netko...


I shall be released

alenzoric.blog.hr


Rabin Hilel (oko 70 g.prije Isusa - oko 10 pr. istog), bio je značajni učitelj. I danas je poznato njegovo načelo koje glasi:


»Ako nisam za sebe, tko će biti za mene? I ako sam samo za sebe, tko sam ja? I ako ne sada, kada?«

Izraz "ako ne sada, kada?" odnosi se prvenstveno na dužnost proučavanja Zakona, koja se ne smije odgađati zbog zaokupljenosti drugim poslovima. Govorimo o vremenu od prije cca 2 tisućljeća, 2000 godina, slovima: dvije tisuće godina. Jebote, puno je to. Svašta se promijenilo od tada. Danas nam nije prva i presudna stvar proučavanje Zakona, već osmišljavanje načina da se nekako preživi. Negve oko nogu su i dalje tu, to se nije bitno promijenilo. Zakone donosi kod nas Sabor sa svojim klaunima, izvan nas slične institucije s njihovim klaunima.
U osmišljavanju i provedbi načina da se nekako preživi uglavnom izgubimo iz vida ono što je zaista bitno i to je pravilo.

Ali, bez obzira na sva sranja, Halilovo načelo i dalje svijetli i može ga se korisno upotrijebiti, ima svoju snagu bez daljnjeg. Sve što vrijedi, ne može propasti, no matter what. Ali, moramo ga prilagoditi ovom, današnjem vremenu. Evo, sad ćemo ga upravo prilagoditi i zvučat će ovako:

Ako nisam ja za sebe, tko će kvragu, biti za mene? I ako sam samo za sebe, teška sam budala koja ne vidi dalje od nosa. I ako ne sada, kada? I sada najvažniji dio i pitanjce: ŠTO? Ono što se nalazi u meni i želi van, TO. I KAKO? Teško. I slušajući sebe, ne druge.

Pročišćeni tekst:

Ako nisam ja za sebe, tko će biti za mene?
Ako sam samo za sebe, tko sam?
ŠTO? Ono što je u meni i što samo ja znam da je u meni.
KAKO? Teško, ali ne dam se pokolebati.



Well, my telephone rang it would not stop
It’s President Kennedy callin’ me up
He said, “My friend, Bob, what do we need to make the country grow?”
I said, “My friend, John, Brigitte Bardot
Anita Ekberg
Sophia Loren”
(Put ’em all in the same room with Ernest Borgnine!)

13

sub

05/17

BLEIBURG I KRIŽNI PUT

obrucnabacvi.blog.hr

Bleiburg – najveće stradanje Hrvata u povijesti svog postojanja
Objavio Ivona B - 07/05/20174



Bleiburg i Križni put

Velika tragedija dobila je ime po Bleiburgu, naselju u austrijskoj Koruškoj, mjestu gdje je velik dio vojnih jedinica NDH 14/15. svibnja 1945. ponudio predaju britanskoj vojsci koja ih je odbila i prisilila da se predaju Jugoslavenskoj armiji koja se sa zarobljenicima postupila surovo osvetnički.

Bleiburg je danas sinonim, simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih „pobjednika“ 1945. godine. Međutim, samo je manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici, stoga se danas imenom Bleiburški pokolj označavaju svi pokolji zarobljenika, bez obzira na to gdje su se dogodili, a ponekada se često misli i na sve žrtve komunističkoga terora među Hrvatima ratne 1945. godine. Zarobljenici su bili mučeni, a većina ih je ubijena na mukotrpnim marševima kroz Jugoslaviju te u zarobljeničkim logorima tijekom narednih mjeseci. Taj put kroz koji su zarobljenici morali prolaziti, koji je sa sobom donio sve muke sužanjstva, nazvan je Hrvatski križni put, ponekad u množini i Križni putevi (Prcela, J. I., 2005).

Naime, da bi se izbjegao pokolj kod Bleiburga od strane pobjedničkih komunističkih partizana, političko i vojno vodstvo NDH pokušalo je dogovoriti predaju zapadnim saveznicima. Međutim, britanski general Patrick Scott nije to prihvatio, već je ustrajao na tome da se predaju Jugoslavenskoj armiji, čiji je predstavnik u ono vrijeme bio Danilo Basta. Mnogi zarobljeni Hrvati pa i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili novu jugoslavensku vlast, a koji su se ranije predali Amerikancima ili Britancima, bili su smješteni u zarobljeničkim logorima u Koruškoj ili u Italiji. Većina njih predana je partizanskim jedinicima i otpremljena u Titovu Jugoslaviju, a uslijedili su mučenje i pokolj: zarobljenici su vođeni raznim putovima kroz cijelu Jugoslaviju, smješteni u razne logore i zatvore, što se također nazivalo Križnim putem. Kolone smrti i ostali nemili događaji nastavili su se sve do 1948. godine. Važno je naglasiti da je tek manji broj zarobljenih vojnika i dužnosnika NDH izvedeno pred sudove, dok je većina ostalih žrtava poubijana bez ikakvog suđenja i dokaza da su počinili ratni zločin.

Razmišljajući o uzrocima i posljedicama „Bleiburga“, Vinko Nikolić nas izvješćuje: „Neki se s ispitivanja više nisu vratili. Jesu li ih ubili, ili negdje drugdje prebacili, ne znam. Uglavnom se je radilo o Bosancima, a kasnije sam saznao, da se je bosanska OZNA stalno motala po logoru, tražeći i prepoznajući žrtve. Što će biti s nama, kada stignemo u Dubrovnik? To samo Bog zna. A u Dubrovnik ću stići tek puno, puno kasnije. Jednog dana, naime, izvedu nas na dvorište, te pošto su nam opet održali govor o humanosti novog jugoslavenskog društva, rekli su nam, da smo od danas vojnici njihove nepobjedive vojske. Bolje i to nego metak u zatiljak! Tu su nas rasporedili po raznim jedinicama i raznim mjestima, da bi se uskoro dosta nas ponovo našlo na okupu – na robiji u Zenici radi „djela radnje protiv naroda i države“. Ljubav prema Hrvatskoj bila je jača od svakog straha“ (1998, 157).



Dakle, upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja danas su simboli stradavanja Hrvata i svakako su bila jedna od najtežih za hrvatski narod. Mnogi su, prolazeći kroz Sloveniju, izginuli, zarobljeni ili prisiljeni na predaju, dok je glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civilnoga pučanstva 15. svibnja 1945. godine na polju u austrijskom gradiću Bleiburgu, posredništvom zapadnih sila, prisiljena na predaju, a potom prepuštena na nemilost partizanskim jugoslavenskim postrojbama. Svi su oni svrstani u zarobljeničke kolone („Kolone smrti“), usmjereni u unutrašnjost komunističke „demokratske“ Federativne Republike Jugoslavije, da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju, o čemu će poslije svjedočiti brojna svratišta od Maribora do Kočevja.



“Bleiburg“ je izmijenio povijest hrvatskoga naroda. „Ono što najviše boli, to je izgubljena Domovina i raspeće našega naroda. Boli briga za naše drage, boli više od svih drugih bolova, boli ova neizvjesnost našega života“ (Nikolić, V., 1995, 24). U toj okrutnoj stvarnosti nekoliko je generacija osuđeno na doživotno progonstvo. Čak ni za mrtve nije bilo mjesta u rođenoj Domovini. Oni koju su preživjeli bili su usmjereni na daljnji put kroz Hrvatsku i izvan nje. To je bilo putovanje s kojega su se samo rijetki vratili. „Zarobljenici su, kako ističe Paul Garde u knjizi „Život i smrt Jugoslavije“, odvedeni na „marševe smrti“ na kojima su morali propješačiti stotine kilometara kroz cijelu Jugoslaviju, dok ih smrt nije sustigla.“ Kolone su se kretale od Dravograda pa sve do Đevđelije. Tako je u Mariboru samo u jednom danu ubijeno preko tri tisuće hrvatskih časnika i dočasnika. O likvidacijama što su ih u okolici Virovitice izvodili pripadnici crnogorske brigade pisale su zgrožene lokalne komunističke vlasti te je bilo izvješteno da partizani, prije polaska na likvidacije njima nepodobnih, hodaju po kućama i oštre noževe.

Izručivanje žrtava kod Bleiburga jedna je od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti, tajna o kojoj ni počinitelji nisu međusobno razgovarali. U čuvanju te tajne sudjelovale su i moćne sile svijeta koje su također željele prikriti narav ovoga zločina te i same zločine koje su počinili nad poraženim i razoružanim hrvatskim narodom. Jane Balding, bolničarka Crvenoga križa u logoru Viktring, bilježi u svom dnevniku kako je čula „… grozne priče o vraćenim bjeguncima, koje navodno ubijaju u tunelima. Čini se da je osnovno pitanje da li da se vraćaju i budu ubijeni ili da ostanu ovdje i umru od gladi ili upale pluća, ne dobiju li ubrzo krov nad glavom. Neprekidno pljušte proljetne kiše – logor je potpuno poplavljen. No, Jane Balding i major Barre još nisu mogli vjerovati kako se bjegunci uistinu i šalju natrag u Jugoslaviju da budu ubijeni“ (Tolstoy, N., 1991, 262).

Postoji mnogo zapisa i knjiga o „Bleiburgu“ ali danas još uvijek nedovoljno kako bi se utvrdio točan broj žrtava i potpuno točan rasplet tih događaja. „Istražujući te tragične događaje povjesničar Tolstoy kaže: „U Bleiburgu su većinom bili obični vojnici, ali u mnogim slučajevima civili, koji nisu učinili nikakvo zlodjelo. Sigurno je, pak, da nitko nije izišao ni s kakvim dokazom da je netko od njih učinio ratni zločin.“

Ipak, sve više i više slaže se prava slika događaja na temelju svjedočanstava žrtava koje su preživjele zarobljeništvo. Priča Ivana Volarevića, jednoga od preživjelih žrtava „Križnoga puta“, samo je jedna u nizu tragičnih svjedočanstava koja govore o tome kako se postupalo sa zarobljenicima, protiv svih zakona Ženevske konvencije: “U Koprivnici sam dobio tifus. Prebolio sam ga u šljiviku. Bilo nas je 35 tifusara. Tu su nas ostavili. Spasile su nas žene iz mjesta, donosile su nam mlijeka i hrane. Sva sreća da sam dobio tifus i tu ostao. Kasnije sam čuo, da su sve iz naše kolone malo po malo pobili. Kad smo preboljeli tifus, došli su po nas da čistimo mine oko Koprivnice.“ Mnogi svjedoci daju nam uvide u događaje iz 1945. godine, daju nam brojke koje omogućuju stvaranje ideje o dimenzijama tragedije spomenutih „marševa smrti“. Jedan svjedok, danas nastanjen u Argentini, tvrdi da je broj mrtvih iz njegove kolone bio od prvoga dana vrlo visok. Već kod Bleiburga, pod kontrolom V. srpske divizije, bila je sastavljena kolona od 18 000 zarobljenika. Pripadnik jedne od kolona smrti, koja je u Mariboru imala 15 000 ljudi, izjavljuje, da je ostalo jedva njih 600, nakon marša od 300 – 400 kilometara do Osijeka. Druga kolona, koja je u Dravogradu brojila 5 000 ljudi, nakon što je prevalila 1 000 kilometara do Bitolja u Makedoniji, stigla je sa samo 300 preživjelih. Ovakvih svjedočenja bilo je vrlo mnogo.

Postupci s pripadnicima „Kolona smrti“ bili su prije svega neljudski. Partizani su pripadnicima kolona smrti, o čemu se slažu gotovo svi svjedoci nakon zarobljavanja, oduzimali novac, satove, prstenje i sve vrijednosti što su zarobljenici imali (mnogi su sa sobom nosili obiteljski nakit), zatim odijela, cipele, tako da su na kraju hodali polugoli, u donjem rublju i bosi. Rijetko im se davalo jesti, obično na završetku prevaljenoga puta, i to malo kruha i vode. Čak su u mnogo slučajeva stražari zabranjivali davati pripadnicima kolone jelo i vodu, koje su im pružale žene i djeca. Mnogo su puta zlostavljali pučanstvo koje se smilovalo nad žrtvama, otimali im hranu i bacali vodu, a mnoge osobe bile su ubijene jer su htjele pomoći unesrećenim rodoljubima. Pribjegavalo se rafiniranim mučenjima, zaustavljalo kolone kraj izvora vode, zabranjujući im piti. One koji bi se usudili piti vodu, smjesta bi ubijali. Čak ni djeci nisu davali vodu (Nikolić, V., 1993, 348). I dok se hrvatsko pučanstvo trudilo pomoći zarobljenicima, komunisti su organizirali svoje simpatizere da se postave protiv izmučenih pješaka. U naseljima srpskoga pučanstva hrvatski zarobljenici bili su posebno zlostavljani, mučeni, pljačkani i ubijani. Bilo je i slučajeva trovanja vode i hrane. Oni koji bi zaostajali na putu zbog iznemoglosti bili su nemilosrdno pobijeni. Morali su naprijed pa čak i žene, trudnice koje su na putu pobacile od patnje, žeđi, gladi i umora. Strijeljanja zaostalih mučenika bila su svakodnevna. Morali su trčati na žegi, dok su njihovi stražari putovali na konjima ili u autima. Partizani su redovito svaki trenutak nekoga izdvajali iz kolone i bez ikakvoga posebnoga razloga ubijali pred drugima, a ponekad su se likvidacije izvršavale i u šumama jer su izvršitelji zločina nastojali skriti svaki trag o svom zločinu, tako da nije ostavljen ni popis žrtava, niti su obilježeni grobovi. I danas seljaci prevrću kosti, vojne oznake, municiju i pronalaze ostale jezovite ostatke (Grčić, M., 1990. 142).

Hrvatska sudbina u pojmu riječi „Bleiburg“

Godina 1945. neizbrisivo je urezana u hrvatsku narodnu sudbinu u pojmu riječi Bleiburg, kao godina najveće tragedije. „Hrvatsku vojsku (…) nisu porazili ni srpski četnici, niti jugoslavenski partizani (zajedno ispremiješani pod imenom narodno-oslobodilačke vojske). Vojska je ostala bez svojeg političkog i vojničkog vodstva, a previše naviknuta na stegu, uzalud je čekala na zapovijed. I nastalo je opće rasulo! A onakva nepobijeđena vojska nije zaslužila onako okrutan i ponižavajući svršetak. Kroz četiri godine junački se borila i nije bila potučena, ali ovdje je nastalo vlastito samouništenje. … Ako je ipak vojska morala napustiti svoju Državu, ali da je to učinila organizirana, u borbenim postrojbama, našli bi se bili ne samo Englezi, nego i partizani pred posve drugim, teškim problemom: i tko zna, kako bi to sve bilo završilo? …Ova je Tragedija bila neodgovorno povećana, jer je na ovaj fatalni bijeg bilo usmjereno mnoštvo civila. Glas o partizanskom teroru stršio je kao crna Avet nad čitavom Hrvatskom, i to je zlokobno iskoristila i sama vlast, …“ (Nikolić, V., 1993, 30-1).

U to je vrijeme iz Hrvatske raseljeno, pogubljeno i izbačeno preko 1.000.000 ljudi. Hrvatska vojska, neporažena, na prijevaru je razoružana i predana “pobjedniku“ da ju potamani. Za mali narod kao što je hrvatski, brojka od 1.000.000 mijenja cijelu demografsku sliku. Nestajala je tada hrvatska mladost i njezina inteligencija. Uz Hrvate stradali su i drugi narodi.

U prošlome stoljeću hrvatski je narod pretrpio tri rata, no najkrvaviji trag ostavio je Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje. Dolaskom komunističkoga režima sa svim obilježjima fašizma, uslijedili su brojni progoni, zatvaranja i šikaniranja. Među mnogima progonstvo i zatvaranje, samo zato što je bio Hrvat i svećenik, proživio je također i bosanski franjevac Josip Zvonimir Bošnjaković. Također u Glasu Koncila, u razgovoru s novinarom Vladom Čuturom, na upit mogu li se Domovinski rat i Drugi svjetski rat uspoređivati, budući da je svjedok doba, otac Josip odgovara: „Rat je uvijek rat i ne donosi nikom dobro. Čim se gube životi, širi mržnja, osvaja se, ubija se, ne služi čovjeku na korist nego mu šteti.“ „Gledajući u kontekstu žrtava, za hrvatski narod jedan i drugi rat bili su teški. U Drugome svjetskom ratu, uključujući i poratno vrijeme, poginulo je više od 500 000 Hrvata. Ne smije se zaboraviti da su mnogi bili u cvijetu mladosti, u punoj snazi, kako radnoj tako i reprodukcijskoj. Zatim, tu je bila hrvatska inteligencija. A kad jedan mali narod kao što je hrvatski doživi takvu tragediju, teško se može oporaviti. U Bleiburgu je došlo do predaje Hrvata i odatle počinje veliki hrvatski ‘Križni put’. Brojni su ubijeni bez suđenja, mnogi su zatvarani prigodom povratka u Hrvatsku. Partizani su ubijali nevine ljude, žene, djecu. Oko petsto tisuća Hrvata ubijeno je krajem četrdeset pete“ (Bošnjaković, J. Z., 2005, 9).

Uistinu, sudbinu stradalih vrlo je teško opisati i iznijeti i stoga će „Bleiburg“ zauvijek ostati simbol stradavanja Hrvata. On je nekada bio posljednji plamen vjere i nade u spas, a danas neizlječiva rana u neutješnu srcu svakoga Hrvata.

„A Bleiburg je počeo daleko prije onog tragičnog Svibnja 1945. i trajao kroz nekoliko desetaka godina nakon onog Svibnja… Možda je trajao sve do godine 1990., sve do u ove naše dane, kada se, konačno, mnogi Hrvati usuđuju priznati da su i njihovi dragi ostali negdje na Bleiburgu. Dosad su ih morali zatajivati. Umiralo se, jer su neke okrutne, mračne sile htjele izbrisati naš Hrvatski narod s lica ove naše drage i svete Grude“ (Nikolić, V., 1993, I – A). Žrtve ove tragedije spominjat će se uvijek sa željom da se njihova priča nikada više ne ponovi, ali i ne zaboravi jer „… narodi koji zaboravljaju Povijest …“ – rekao je rimski govornik, filozof i političar Ciceron, „… osuđeni su na svoje ponovne tragedije.“

No Hrvati danas, konačno, imaju svoju državu. Njezina klica nastala je u Bleiburgu, no svim ljudima koji žive u njoj mora biti jasno da se nikada više ne smiju ponoviti “Bleiburg“ i “Križni put“, ali isto tako i da je došlo vrijeme prestanka šutnje, vrijeme kada će se otvoreno govoriti o jednoj od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti. Danas se konačno, mnogi Hrvati usuđuju reći da je i netko od njihovih dragih stradao u Bleiburgu i njegovoj okolici ili na “Križnom putu“. Sve do Domovinskog rata morali su to tajiti bojeći se za vlastitu egzistenciju ili čak i za život, kako ne bi i sami u nekakvim montiranim procesima bili optuženi kao državni neprijatelji. Žrtve ove tragedije spominjat će se uvijek sa željom da se njihova priča nikada više ne ponovi, ali i ne zaboravi jer stradala je tada mladost, neporaženu hrvatsku vojsku, britanski časnici predali su jugokomunističkoj vojsci, koja prema zarobljenicima nije postupala po međunarodnim konvencijama. Mnogi zarobljenici mučeni su, ubijeni, ili im se u tim krvavim događajima izgubio svaki trag.

Zahvaljujući istraživanjima mnogih povjesničara, ali i izjavama autentičnih svjedoka, povijest će zabilježiti sramotnu ulogu koju su u tom vremenu i u tim zbivanjima imale mnoge službene osobe demokratskih europskih zemalja, a mi ćemo se sjećati časnih ljudi koji su znali cijeniti hrvatske žrtve i pomogli da se uspomena na “Bleiburg“ i “Bleiburške žrtve“ očuva do danas i zauvijek spasi od svih klevetničkih tumačenja, povijesnih krivotvorina i na kraju sramnoga zaborava.

„BLEIBURG! Vizijo vječna tragičnog usuda: od razdrtog crven-bijel-plavog barjaka branismo samo bijelo za pokrov mrtvaca. Oh, crna sjeno bijelih barjaka, Ko žig sramote Kopkaš nezacijeljenu ranu U neutješivu srcu svakog Hrvata!“

kamenjar

HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH

Image and video hosting by TinyPic

Galeb Jonathan Livingston

alenzoric.blog.hr



In a world full of people only some want to fly
Isn't that crazy?

Bachov Jonathan je, bez sumnje, najpoznatiji galeb koji je ikad letio literaturom. Priča je to puna simbola, umjesto galeba mogla je biti vjeverica, pa čak i mrav, ili bilo koja druga životinja. Možda čak i neživotinja (glavica salate).
Priča je to o galebu koji je, odrastajući, promatrajući svoju subraću, način na koji žive, način na koji funkcioniraju, brzo shvatio kako to nije to. Zapitao se zar je to to, zar je to sve? Oni žele biti siti, biti u toplom, imati skrovište, namiriti osnovne potrebe, biti kao njihovi roditelji, ne talasati previše, ne letjeti previsoko, ne pitati se previše, ne razmišljati previše, ne istraživati uopće, držati se svoje zone udobnosti. U redu im je biti na kratkom lancu, misle da su napravili nešto posebno ako se uspiju izboriti za ponešto duži lanac (lanac je lanac, ne?).
I tako je galeb Jonathan počeo letjeti izvan dozvoljenih granica, počeo je istraživati, zanimalo ga je što je to tamo dalje, što ima iznad i kako je iznad. Zainteresirao se jako za nove načine letenja. Nije letio samo da bi došao do hrane, letio je zbog leta samog i odlučio postati majstor letenja, letjeti kako još ni jedan galeb nije letio, izvoditi figure iznad najviših oblaka, postići letačko i životno savršenstvo. Tako je on to u sebi osjetio, postavio si ciljeve, zamahnuo krilima i krenuo, visoko, visoko....
U jednoj drugoj knjizi Bach piše otprilike ovako: kada bi barem Dickie sada bio tu, mogao bi vidjeti što je važno u životu: otkriješ što voliš, naučiš sve o tome, baciš se sa svoje planine u prazan prostor, uzdajući se da će te načela letenja podignuti visoko, nebu po oblake, tako visoko da ne možeš vidjeti golim okom.

Napomena kod ovakve priče je sljedeća: istražuj, uči, leti, ali ne budi glup. Možda je sada idealno vrijeme da napraviš nešto ludo, a možda još nije. Ako imaš osjećaj da nije, ne forsiraj ništa. Ako imaš jak osjećaj da je, ne dozvoli nikome da te zaustavi. Ne stavljaj sve na jednu kartu. Budi što jesi, ali probaj biti i strpljiv. Igraj svoju igru. Možda ćeš uspjeti, a možda i nećeš na načine na koje si mislio da hoćeš. Ne veži se za ništa, samo budi, pripremaj se i gledaj, budi pozoran. Kad se pojavi prilika, iskoristi je. Ne zamaraj se mišljenjima drugih, oni su ionako luđaci.

Nova Kvizorama (13) - broj 1310

nediljkonedic.blog.hr

S naslovnice nove Kvizorame smiješi vam se novoizabrani francuski predsjednik u izvrsnoj anagramnoj fori Željka Kušića i karikaturi Petra Pismestrovića. Obilje zagonetaka na 52 stranice.



(Želimir Kušić, Filip Karačić, Vladimir Kodilja, Stevo Miličević i Vladimir Kutnjak, Kvizorama broj 1310, 13. V. 2017., str. 1, 14, 29 i 30)

Suradnik

12

pet

05/17

the freedom man

alenzoric.blog.hr


I'm the freedom man
That's how lucky I am



Pretvaraj maštu u stvarnost, a ne sjećanje.






Svibanj

freshcayg.blog.hr

JEDINI ŽIVUĆI TUŽITELJ IZ NÜRNBERGA O NACISTIMA 'To nisu bile zvijeri, nego inteligentni domoljubi. Svaki rat časne ljude može pretvoriti u ubojice

Obzirom da o nacistima, i njihovim zločinima, manje više sve znamo, i da smo uglavnom osim psihijatrijskih slučajeva jedinstveni u osudi svega što su uradili, meni je zanimljivije razmotriti pitanje takozvanih opravdanih zločina koje je počinila ona druga pobjednička strana.

Uzmimo za primjer bombardiranje Hirošime i Nagasakija, svi znamo kako se zvao avion iz kojega je bačena bomba na Hirošimu, onaj koji je bačena bomba na Nagasaki je nešto manje poznat, jer bože moj onaj prvi se pamti.
Znamo i što je pisalo na bombi, onoj prvoj, za drugu ne znamo, sve to je u povijesti zabilježeno kao romantična, gotovo humanistička nota, koju je i danas toliko godina poslije neuputno preispitivati.

Što se u stvari dogodilo, na već vojno poraženi i razrušeni Japan su bačene su dvije atomske bombe, te dvije bombe su trenutno ubile oko 130.000 ljudi, dodatnih 130.000, je umrlo u narednih pet godina, a računa se da je od posljedica ta dva napada, umrlo oko pola milijuna ljudi.

Dakle pitanje je, oni koji su poslali te avione, što su oni domoljubi heroji ili zločinci.

Što je onaj pilot koji je bacio bombu, heroj ili masovni ubojica.

Što su oni ljudi, najvećim dijelom pripadnici Crvene armije, i manjim dijelom pripadnici zapadnih savezničkih postrojbi koji su silovali milijun žena u Njemačkoj.

Što su u konačnici oni koji su naredili i oni koji su bili počinitelji masovnih likvidacija, u poslijeratnom periodu nad Hrvatima.

Relativizatori zločina koji su počinjeni u poraću, kao argument navode da je to bio obračun s Ustašama, ako uzmemo u obzir da su Ustaške postrojbe brojile oko 76.000 pripadnika, da je jedan dio njih poginuo za vrijeme trajanja rata, te da je jedan broj njih i izbjegao stradanja, a da je broj žrtava poraća višekratno veći, jasno je da se nisu likvidirale samo Ustaše.

Da događaji koji su uslijedili nakon završetka rata nisu slučajnost nego pomno planirano događanje možemo zaključiti iz govora Moše Pijade na zasjedanju ZAVNOH a iz 1942. godine

.potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom... Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere... Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira...

Zato se centralno obilježavanje stradanja Hrvata koji nisu likvidirani samo na Bleiburgu nego i diljem bivše Jugoslavije a poslije i po cijelom svijetu trebalo održati prigodno na Trgu Maršala Tita u Zagrebu.

Ne postoje opravdani zločini, oni su samo uvod u drugo poluvrijeme, koje će se kad tad dogoditi, jer tako je malo potrebno da se časni ljudi pretvore u ubojice.

Na koncu kao zaključak mogu vam dati osobno viđenje stvari.

Prvo što osjetite u ratu je strah, njega zamjenjuje bijes, nakon toga vam da bi sačuvali koliko toliko zdrav razum postane svejedno, dehumanizirate sami sebe i sve oko sebe, pogotovo protivničku stranu, i jako dugo vremena vam je potrebno da se vratite u normalu, i postanete inteligentan domoljub. Svi oni koji tvrde drugačije nisu uopće bili u ratu, nego su već negdje svirali kurcu, u uniformi ili bez nje.

Hvala na pažnji.

Getting better

alenzoric.blog.hr


Ne znam točno zašto toliko u zadnje vrijeme pilim s Beatlesima, ali pilim. Pretpostavljam iz želje da ih sagledam iz jednog drugog kuta, iz kuta ogromnosti utjecaja koji su napravili na glazbeni svijet i slušatelje općenito. Zanimljivo mi se uživjeti u same njihove početke i pretpočetke, njihovo međusobno upoznavanje, u sve te stvari vezane uz ideju "kako je sve zapravo počelo". Zanimaju me razni detalji koji su manje poznati i nezanimljivi prosječnom, deklariranom fanu. Danas postoji hrpa zanimljivih videa na youtubeu. Čovjeku je već i taj izvor dovoljan da napravi pošteno istraživanje. U jednom McCartney ukratko objašnjava kako je npr. nastala pjesma It's getting better. John i ja smo bili u mom stanu u Londonu, pjevuckali, sviruckali. Rekao sam mu kako mi je pao na pamet stih "I have to admit it's getting better", na što je John odmah uzvratio "It couldn't get much worse". U tome je bit njihovog sustvaranja, u spoju njihovih praktički suprotnih, a genijalnih karaktera. Osobno mi je John, taj fantastični cinik/sarkastik (hiopokrite stari, moj jednaki brate), puno bliži, a s Paulom bi mi vjerojatnije bilo ugodnije naći se na kavi tu i tamo i popričati.





Nedavno sam u postu sirovo+srednje pečeno stavio nekoliko početnih inačica Johnove "I'm losing you". I ni to mi nije dovoljno, pa ću lijepo staviti i pečenu varijantu:


Zanimljivo je promatrati taj proces stvaranja, od prvih nespretnih taktova, pa sve do krajnjeg rezultata. S tim da su oni međurezultati još i najzanimljiviji. So what the hell am I supposed to do?

2. Internetsko prvenstvo Hrvatske u gou stiglo do pola

gogame.blog.hr



Svaki tjedan po jedno kolo od 2. travnja odigrano je već pet kola, a time je A-liga prešla polovinu natjecanja.
Pogledajmo tabelarno stanje sa svim odigranim partijama tih pet kola.Br. Igrač/ica Kat Grad 1. 2. 3. 4. 5. Pob SDS Mj.
1. Meštrović Stjepan ( GetStrong ) 2d VGor 8+ 9+ 3+ 7+ 10+ 5 8 1.
2. Smud Mladen ( Muradenu ) 2k VGor 4+ 5+ 8+ 9+ 3- 4 8 2-3.
3. Medak Mirta ( MirtaM ) 4k Zagr 7+ 10+ 1- 6+ 2+ 4 8 2-3.
4. Grego Vigor ( Vigorche ) 1k Rije 2- 7+ 5+ 10+ 8+ 4 5 4.
5. Novinc Dino ( gosaur ) 12k Zagr 6+ 2- 4- 8- 9+ 2 3 5.
6. Taušan Mato ( mtausan ) 8k Zagr 5- 8+ 9+ 3- 7- 2 2 6-7.
7. Medak Robert ( ForestTemple ) 10k Zagr 3- 4- 10+ 1- 6+ 2 2 6-7.
8. Ribičić Vladimir ( ribabo ) 10k Karl 1- 6- 2- 5+ 4- 1 2 8.
9. Špoljarić Božo ( bspoljaric ) 11k Zagr 10+ 1- 6- 2- 5- 1 0 9.
10. Jelenić Izabel ( hahar123 ) 11k Pula 9- 3- 7- 4- 1- 0 0 10.Bilo je nekoliko manjih iznenađenja, a najveće je po kategorijama pobjeda Dine protiv Mate. Tu su još pobjede Mirte protiv Mladena i Roberta protiv Mate. No, znamo da Mirta i Dino rade na gou, pa nas, koji to znamo, nije to puno iznenadilo.
Stjepan reda pobjede. Brani naslov stećen prošle jeseni.
Mirta, Mladen i Vigor slijede na bod razmaka. Od prateće trojke Mladen i Vigor još nisu igrali sa vodećim Stjepanom, a Vigor još nije igrao ni sa Mirtom. Biti će zanimljiv rasplet.
Božo i Izabel još traže prvi bod.
Možete razvoj pratiti na OGS-u.
Igra se i B-liga sa 12 natjecatelja. Tamo još ima podosta nedovršenih partija.

bl. Muradenu

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se