novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

13

ned

05/18

Kako biti heroj ....

freshcayg.blog.hr

Danas ćemo imat vježbu znakovitog, jebate je lipa rič znakovitog naziva, Kako bit normalan u ova šugava vrimena.

Ka prvo ne moraju svi vježbat, muški šta tražu svoju žensku stranu, žene koje spavaju sa pason, i oni šta bi mrtvon čoviku nosili štafetu, su danas slobodni, jer bi zakurac vježbali i samo činili gužvu, Brez ikakvog izgleda da vježba uspije.

Priostali će se podilit u tri grupe, grupu Kolibrići koju će vodit Rodca Mela, grupu Zlatne ribice koju će vodit Olja Magnum 357, i grupu Mali mravi koju će vodit Bla bla djevojka.

Dakle iz samog sastava voditelja grupa odma vidimo da je vježba edukacijskog karaktera, jer smo za voditeljice uzeli učiteljice koje uču dicu, iako smo Obziron na obzir kaki ste vi mogli slobodno uzet i neke čobane.

Još da napomenemo da će priko malih odmora Sarah be demonstrirat kako se pleše gola, ovaj mislijo san reć bosa po travi, a priko velikog odmora Azrijel, će imat promociju slikovnice same sebe.

Unaprid vas upozoravamo da će svaki onaj ko se naide trišanja ka ona nesrića Domenico, i bude mora stalno trčat u zahod bit izbačen sa nastave.

Daklen po programu koji je sastavila moja prijateljica Annaboni, koja je odškolovala generacije, pa se susrićala sa svakin slučajovima nenormalnosti, vraćat ćemo se na tvorničke postavke, jerbo znamo da se ka dica svi rađamo normalni.

Nenormalnost nas vata poslin, recimo kod mnogih je to nastupilo kad su ih uvatili i upisali u pijonire, uvalili su in krafnu i počeli in punit glavu glupostin.

Zato ćemo se mi pod ravnanjem naši učiteljica odreć svih pizdarija koje su nan uvalili u glavu, kad to učinimo onda ćemo imat vježbu u bazenu, oni šta in glava bude prazna pa budu plutali oni će moć ić plesat goli, ovaj tija san reć bosi sa Sarah be, u oni koji se budu dušili jer imaju još smeća u glavi će to izbacit iz glave ili ćemo i pustit da se udušu.

Kad budemo prazni glava, vraćeni na tvorničke postavke, unda će naše učiteljice svaka u svom razredu učit kandidate da budu normalni.

Učiteljicaman će u nastavi pomagat asistenti Bruce Lee i Rocky Balboa, koji će one kandidate šta ne budu tili učit, uzet na tečaj glume di će in ti kandidati glumit sparing partnere.

Priko velikog odmora ćemo imat degustaciju gumaša, s posebnin akcentom na tvrdoću košarica 85 c, a oni koji se ne budu trudili na vježbi oni će degustirat sacher tortu od Smjehuljice.

Kad završimo s vježbon i budemo normalni onda će van sve šta vas zanima rastumačit Golden i Kupus, nji dva se najbolje razumu u to šta ti znanstveniki lažu.

Kad sve to bude gotovo onda ćemo demonstrirat šta smo naučili priko malog odmora pa ćemo svi skupa goli plesat po travi, ne goli bosi, jebate kad bi goli plesali tribalo bi odma zvat hitnu, popadali bi u nesvist od takog prizora.

Ljubav je borba

izaberisrecu.blog.hr

Sjetis li se ikada nasih razgovora do kasnih nocnih sati?Sjetis li se kako smo se smijali,bili sretni?Koliko smo se borili da budemo zajedno.Koliko lazi izgovorili samo kako bi ostvarili svoj san.Koliko puta smo samo sjedili u tisini.Nije bilo potrebno izgovarat niti jednu rijec,mi smo se savrseno razumjeli...Sto nam se desilo?Zasto sada bjezimo u razlicitim smjerovima?Je li nasa ljubav zbilja toliko slaba?Jesmo zbilja osudeni na kraj?Ja necu odustat.Vjerujem u nas i nasu ljubav.Vjerujem da smo jaci od problema....Ja cu se borit za nas kao i prvog dana.Ja cu dat zivot za nasu ljubav...Pogledaj u sebe i reci mi dali smo mi vrijedni toga?Dali mi zasluzujemo srecu?Ako kazes da,zasluzujemo,onda me primi za ruku i idemo zajedno...Nista nas nemoze zaustavit.A ako kazes ne,onda odi.Odi daleko od mene i nemoj se nikad vise okrenut.Nemoj vise nikad pomislit na mene.Zaboravi me.Necu te mrzit.Necu te proklinjat.Samo cu umrijet.I ako mi je sudeno da se sve tako zavrsi,uredu je...

JEDNA SKULPTURA U ADELAIDEU

prokleta-od-daljina.blog.hr

Pa jest malo čudno da se u Adelaideu na Sir Donald Bradman Driveu nalazi skulptura istarskih kažuna . I ta skulptura izgleda ovako:

Lie of the Land


Artist(s): DANKO Aleks, WALTON Jude

''This piece is a result of the Western Gateway Public Art Project, funded by the Department for Transport, Urban Planning and the Arts (DTUPA) in 2001. The work which consists of 25 sculptural stone structures set in compacted granitised sand, with native trees and kangaroo grass planted among the structures, which is transformed at night by a unique lighting system. The work stretches over approximately 150 of Sir Donald Bradman Drive, and into the surrounding park lands. The work, made by Aleks Danko and Jude Walton, was initially inspired by a drawing in the Art Gallery of South Australia by Eugene von Guerard, which showed Indigenous Australians camped in the park lands when Adelaide was settled. The work was completed in December 2004.''

A ovako izgledaju istarski kažuni. Međutim, nitko u Adelaideu nije spomenuo da je riječ o našim tradicionalnim građevinama u kamenu pa se čini da je ovdje na djelu ona stara naša istina, da nas pljačkaju i pustoše svi koji mogu i kako im se ćefne.


Kažuni u okolici Vodnjana, Posted on 15.02.2014

''Kažun (tal. casita) kružno je poljsko sklonište napravljeno od kamena u suhozidu. Kamenje za gradnju sakupljalo se po polju, od njega su se gradili suhozidi i gotovo na svakoj parceli, kažun. Krov se oblikovao slažući tanke ploče kamena u sve užim koncentričnim krugovima, bez ikakvog veziva. Kažun se koristio kao zaklon, kao mjesto gdje se ostavljao alat, te za nadgledavanje polja i vinograda. Najveći broj kažuna je u okolici Vodnjana. Nekada ih je na ovom području bilo 10.000 – 20.000, danas ih ima između 2.000 – 3.000. Grad Vodnjan svake godine u svibnju organizira predavanja o kažunima nakon čega slijedi i praktičan dio – obnova jednog od kažuna ili suhozida Vodnjanštine. Projekt je nazvan “Moj kažun – la mia casita”. Osim kružnih oblika, u jugozapadnoj Istri nalazimo suhozidne građevine četvrtastog tlorisa s kupolom (prelazni oblik) ili s krovom na jednu ili na dvije vode, a naziv im je najčešće kažeta ili kućica.''



''U Istri je kažun danas široko rasprostranjen simbol “istrijanstva” i kao takav se nerijetko nalazi novosagrađen u dvorištima obiteljskih kuća ili restorana, a često se vidi i kao logo mnogih kompanija. Mnogi suveniri napravljeni su u obliku kažuna – u kamenu, keramici, drvu, staklu, pa čak i u zlatu. Kao trajni spomenik ulasku Hrvatske u Europsku uniju izgrađen je istarski kažun u najstarijem britanskom Nacionalnom parku Peak District.''



''Želja nam je bila obići područje gdje ima čim više kažuna na malom prostoru. Zaustavljamo se kod velikog križa na cesti Bale – Vodnjan. Tu je prvi, novosagrađeni kažun u okviru projekta “Moj kažun – la mia casita”. Od tuda vodi biciklistička staza u smjeru Vodnjana. Omeđena je širokim suhozidima. Oni pak ograđuju parcele na kojima se pretežno uzgajaju masline.''



''Gotovo svaka parcela ima svoj kažun. Svaki je poseban na svoj način. Neki su obnovljeni, neki zapušteni, neki okrugli na vanjskoj strani, neki na unutrašnjoj, gdje im je ulaz. Da bismo došli do nekih, moramo se malo i penjati preko suhozida, do nekih hodati kroz polje. U pravcu Vodnjana hodamo oko dva km, te dolazimo do raskrižja gdje je tabela još jednog projekta “Revitas”. Ovim projektom na ovom se području obnavljaju suhozidi. Tu skrećemo lijevo. Do glavne ceste pronalazimo još nekoliko kažuna, koje sa zadovoljstvom obilazimo. Dolaskom na cestu još imamo oko 1 km hodanja do auta. Cijela staza, kako smo ju mi obišli, dugačka je oko 4-5 km, ali može se prilagoditi svakome po mjeri. Područje je ispresjecano mnogim putovima, a kažuni su svuda pa obilazak može trajati koliko tko želi. Nismo se posebno pripremali jer prognoza vremena nije bila obećavajuća, pa smo stazu učinili kratkom šetnjom. Obišli smo oko 15 kažuna koji su nas oduševili i dali ideju za još poneki izlet.''

















ŠTO JE LJUDSKI ŽIVOT?

angelija.blog.hr



slika: digital artist


Bespoštedna stalna borba
za preživljavanje,
borba sa duhom
i njegovim vodstvom,
umnim zavrzlamama,
emotivnim spletkama,
funkcijama fizičkog tijela,
borba sa kolektivnom svijesti,
religioznim dogmama,
društvenim previranjima,
snalaženja u okolini,
povlađivanje obitelji,
traženja trunčice samilosti
za svoje osobne potrebe
i opstanak u toj kaši.

Negdje između svega toga,
stojim malena JA i živim,
nekad se životu čak i divim
i zamislite, volim ga više
od najvoljenijeg.

?bem ti život,
i još se ON, život, kočoperi
kako je glavni u svemu
pa izvoljeva što hoće i neće,
vuče me za nos
od nesreće ka sreći,
zdravlja i bolesti,
od gladi do sitosti,
mržnje i ljubavi,
žudnje i ispunjenja,
ljutnje i smirenosti,
tuge i radosti.

Njegove enigme
na nos mi izlaze
kao udah i zdah
kroz mene prolaze,
neka, mogu ja igrati
njegovu igru
i smijati mu se u brk,
dostojan sam igrač
i ponosim se sama sobom.

Veličanstven je taj
ljudski život,
baš mi je milo da ga živim
i da se sa njim hrvam u areni
svekolikog postojanja.

Hm, odgovorih li
što je ljudski život?

Ne, nemam odgovor
na tu enigmu.

Zamišljen mir

anea.blog.hr


Jutro i rosa na vlatima trave
a između put u prazno.
Na maloj crkvi
veliki drveni krst;
sramota prevrnuta na leđa.
Bezglasno disanje tamjana
slomilo je tišinu.

Pečem štrudlu, sedam kila germe...

rossovka.blog.hr

Prvu orehnjaču / makovnjaču probala sam speć sa 16 godina. Mama je već bila bolesna, njena lijeva ruka nije slušala, a ja sam bila uvjerena da je dizano tijesto pisofkejk. Šta je to, zapis sa Mrtvog mora; pa da je tak teško niko ne bi ni peko gibanicu.

Mama onak puna obzira, veli - ma nemoj se patit, treba i vremena i truda. Reko - trud iz maj midl nejm, majko, saću ja to časom. Kud si sa receptom? Veli ona - ja ti to od oka sve stavljam, al nađi u onoj Svijetovoj maloj knjižici pa ajde, probaj.
Našla ja recept, pribavila sve i ajmo u realizaciju. Samelji orahe i mak; ide ko po loju. Za tijesto pripremi kvasac, friški naravno, smuti nek se diže. Pa u dublju posudu brašno, zeru šećera, žutanjke, koru od limuna ( sribala malo i kože na trenicu, srećom izmakla ruku na vrijeme da ne moram bacit pol kile brašna zbog krvarenja po smjesi ), rum. Kvasac bubni unutra, dodaj mlijeka po potrebi.
Zovi mamu, kolko je to po potrebi?
Pa onak, ni previše ni premalo.
Riješeno. E sad milo klajbaj kuhačom dok se ne pojave mjehuri. Mlati, mlati, još mlati...pa jedno dvadeset minuta, kad eto i mjehura. Milina. E sad pokrij krpom i nek se diže. Kolko, mama?
Dugo.
Dobro. E sad pofuri orahe i mak, ne previše mlijeka da ne bude prerijetko. ( Mak je neznatno plivo, al ajde, nabubala malo više cveba pa su popile ). Kad se tijesto diglo, kad sam ja to istresla na radni stol...ode na sve strane, ko da je živo. Mama, to će otić na pod, pomagaj.
Brašno i mijesi.
Kolko?
Dugo.
Pa mijesi pa mijesi. Pa još mijesi. Jedva nekako uspostavim željenu tvrdoću. E sad na dva dijela pa razvaljaj da bude četvrtasto, namaži filu i motaj. Mama, mekano je.
A mora bit, nije tijesto za krancle.
Ajde; namažem i smotam. E sad prebaci u pleh. Kad sam ja podvukla prvu, pa drugu ruku...kad je to krenulo vamotamo...mama kud sam s plehom, ode sve kroz ruke u smjeru poda.
Okreni se na desno, eto ga.
Bubnem prvi frkafuljak, sve sfafuljano ko da sam s poda pokupila; veli mama - ma poravnaj kolko možeš, biće jestivo. Biće jestivo?! Ja oću savršenu gibanicu ko tvoju. Veli ona - biće al ne sad. Ajde drugu. Ista stvar, još malo gora jer je mak neznatno plivo. Jao Bože...speklo se to, čak jako dobro, al kad sam narezala...onog zavijutka file nema ni u tragovima, izgleda ko da je zaozbiljno palo na pod pa neko žlicom pobro u pleh. Ja očajna. Mama prezadovoljna. Kaže, jako je fina; nije izgledna al je fina. Dok spečeš desetak puta biće ko grom.

Srećom nisam upisala za slastičara, istjeralo bi me nakon prve prakse.
( Sad ide zatvorenih očiju, ak nekog baš jako zanima ).


( fotka by dobar život, pričica napisana 2018. )

23/7

la-bruja.blog.hr

Tri minute do ponoći su.

Salvador Sobral sa novim srcem.
Čudan je taj život
I svašta čovjek mora prebroditi.....
Promijenio se i izgleda drugačije,
Salvador,
I od situacije
I od ljekova
I od tuđeg srca,
Nositelja nekog drugog energetskog otiska.......
Slučajno sam okrenula
Finale Eurosonga
i ugledala nekog kako čeprka
Po klaviru :))
I da,
Nadala sam se da ću ga uhvatiti
Kako pjeva prošlogodišnju pobjedničku pjesmu.
Bog zna koliko ga je koštao ovaj nastup......






E, a ona naša (glupa) puca,
Ne znam zašto mi baš taj izraz
Pao na pamet, puca,
Koja je izjavila
Kako je jako zadovoljna nastupom
I kako ne bi ništa promijenila da može!?
Molim?
Imati tako dosadnu pjesmu
Bez pripjeva
Sa curom pjevačicom koja se ne ističe
niti jednom originalnom osobinom
Nema nikakvu specifičnu crtu za koji bi se čovjek uhvatio,
A kamoli silu i vokalne sposobnosti
da takvoj dosadi od pjesme podari život.
Bu!
I onda ona kaže 'super sam zadovoljna,
I nismo uspjeli.'
Nismo?
Pa tko je trebao otpjevati tu pjesmu?
Kaj je ona očekivala
Da netko drugi sporednim efektima
Doradi ono što ona nema
(Jer da ima
Svi bismo to vidjeli
Ne moraš bit puno pametan).
:-O

Sugeriram vrlom stručnom timu
Da i dogodine ponove takav izbor!





Sutra je ta prva pričest na koju idemo.
Toliko sam tupa
Da još uopće ne znam
Što staviti na sebe......
Ni poklon nisam spakirala.........
Ljenjivac sam.



Sutra tj danas, već je 00:46
Je mojoj dragoj
Dragoj
Lidiji /Ružici
4 godine otkako je iznenada otišla
Na onu stranu.
Draga moja,
Tako dobra,
Tako bistra od nevolje;
Situacija u kojoj je živjela
Precizno joj je postavila
Stvari na pravo mijesto
A ona je bila dovoljno budna
I dovoljno otpuštenog ega
Da je to vidjela.






Hvala ti "ali"

tisinaokojojcupisati.blog.hr

Našla sam se u jednom vrtlogu misli i nekom stanju koje nisam mogla riječima opisati. Oduvijek sam komplikator. Najjednostavnija stvar bi postala najveća komplikacija.

Dogodila se hrpa ružnih stvari koje su me ostavile da se zapitam što učiniti da se maknem od svega. Jedna odluka vodila je ka drugoj i nisam ni u jednu bila sigurna. Sve su u jednom trenu bile prave, u drugom su me bacale u razmišljanje „ali, što ako..“.

ALI. To prokleto „ali“ je uništilo puno dobrih ideja, uništilo je puno dobrih ljudi, spriječilo je mnogo predivnih stvari da se dogode. Meni. Tebi. Svima.

Tri slova. Samo tri slova su uništila puno prijateljstava, ljubavi, smijeha, događaja.. Ali.

Onaj vrtlog misli nakon „ali“, tada, više nije bio moj. Kao da je u meni krenula živjeti neka druga osoba. Nije mi dala da se pomaknem s mjesta. Stalno se vrtilo ali ali ali ali ali...

Izgubila sam se u ta tri slova.

Onda..

Bilo mi je dosta! Dosta nesigurnosti. Straha. Lavine misli koje nisu imale kontrolu. Odlučila sam! Maknula sam „ali“. Uzela sam stvar u svoje ruke i krenula popravljati ono pokvareno. Razbijeno bacila i podvukla crtu. Bilo je dosta!
Prva odluka. Tu je.
Druga, tu je.
Treća.
Četvrta...

Nakon te svake odluke nisam razmišljala što će biti. Kako mora, mora. Ako pogriješim, naći ću rješenje.
U meni se stvorilo toliko hrabrosti. Toliko pozitivne energije. Kada odluka i nije bila najpametnija, ja sam se počela smijati i odmahnula rukom. Pa vau, ljudski je griješiti. Zar ne?

Sada kada je ona prva odluka već postala davna prošlost, druga, treća, četvrta, peta.. Nisu sve bile dobre. Naprotiv, bila je i hrpa krivih. No, nisam dopustila da i ta kriva unese onog vražićka od tri slova.
Onaj komplikator koji sam bila prije, postao je poprilično jednostavan. Sada si mislim samo to kakva sam ja to budala bila. Baš budala. No, da nije toga bilo, ne bih ništa naučila. Lekcija itekako naučena.

Možda nećeš shvatiti, ali tim trima slovima sam i zahvalna, na neki čudan način. Ono je učinilo mene jačom. Ono je meni pomoglo da shvatim kakva sam ja to, gdje ja to idem i što ja to želim. Glupo možda da samo tri slova čovjeka pomijene. No, toeto.

Za kraj, ne budi budala kao ja. Nemoj se bojati donijeti odluku bez ona tri slova. Nije tako strašno.


12

sub

05/18

.. sutra

mucko.blog.hr

Hej...danas su potvrdili...ja u ponedjeljak idem daleko na put...cijeli tjedan

...za sutra ne znam kada i kako... moram još puno toga napraviti i pripremiti...

... i naravno također želim biti i sa curama ...

... a svakako želim razgovor...čujemo se sutra kad ti...

Dnevnik zahvalnosti 126/365

blablablogerica.blog.hr



L. je bio na jednodnevnom izletu u Budimpešti sa svojim razredom. Sretno su se vratili. Sad sam mirna... do daljnjeg. :)

Umukla praskozorja

caricauniverzuma.blog.hr

....Cijeli život imam ideju o tebi....

Što li bi jedno drugom rekli kad bi se sreli?
Je l' bi me prepoznao?
Je l' bi poznao moj hod, moje biće u gomili ljudi?
Reci je l' bi znao da sam to ja?

Pomisliš li kad....
Jesam li ti slična?
Fizički ili psihički?

Znaš, često se pitam na koga imam dar govora?
Misliš li, kao i ja, da je sloboda vječni dar?

Znaš...
Sve mi to udara u glavu,dok skidam haljinu poslije noćnog izlaska.
Samo da ti kažem,
guštala sam noćas u ginu,
gorki gutljaji odveli su me k tebi....
Voliš li gin?
Uživaš li u njemu poput mene?

Znaš, svašta mi prolazi glavom...



Koju vrstu glazbe voliš?
Ex-yu, rock, jazz ili pak blues.....
Znaš li da sam sastavljena od riječi, glazbe, života ( baš kao i ti )?
Znaš li da ti toliko sličim.... da mi ne bi povjerovao?....

Vrijeme je...

izaberisrecu.blog.hr

Vrijeme ide,a ja gledam oko sebe,kao da se mene to ne tice.Prolaze godine,a ja se nisam pomakla s mjesta.Propustam sve te dragocjene trenutke.Jesam li sretna?Nisam...Vrijeme se ne moze vratit.Minute i sati zauvjek su otisli,otisli u proslost...
Niti jedna sekunda nije zastala da me priceka,da me pozove sa sobom.Otisli su bez mene.
Da,vrijeme ide,ide bez nas.Zivot prolazi pokraj nas,bez i jedne rijeci...
Probudi se.Probudi se i kreni...
Svi ti trenuci...te sekunde,minute i sati...nikad se vise nece vratit.I sve dok zalis za njima,prolaze novi.
Digni se,zaboravi na sve i iskoristi trenutak.
Budi sto zelis biti.
Radi ono sto volis radit.
Voli sebe...
Takvi trenuci ostaju zauvjek.Ostaju u nasem sjecanju,u nasem srcu...
Takvi trenuci donose osmjeh na lice i radost u dusu.Takvi trenuci se nesmiju propustit...Oni nas pokrecu.Oni nam daju snagu.
Zivot je samo jedan,nema reprize i ako ga ne iskoristis sad,neces nikad....

Još malo

taango.blog.hr

Još malo i ljeto je tu.

Izvor slike:internet

Sve je kretanje ...

tomajuda.blog.hr

(7) Isus reče: "Blago lavu kojega čovjek jede – jer taj lav će postati čovjekom; i budala bio čovjek kojega lav jede - jer lav će još uvijek postati čovjekom. " - Tomino Evanđelje

Ono što jedeš, postaje dio tebe. Postaje ti. Da, „ u dane kad jedete ono što je mrtvo, činite ga živim“.

(11) Isus reče: "Ovo nebo će proći. I ono iznad njega će proći. Oni koji su mrtvi nisu živi, i koji žive neće umrijeti. U dane kada jedete ono što je mrtvo, činite ga živim. Kad postanete svjetlost, što čete učiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, što čete učiniti?" - Tomino Evanđelje

Dakle, što ćete učiniti? Ponovno postati Jedno!

P.S.

Uvjerili su Vas u dualnost svijeta. Istina je sljedeća, dualnost ne postoji. Ona je privid. Kad kažete Tama, ona će i tad biti Svjetlost. Zapravo, Tama ne postoji.

Twisted

arianasubic.blog.hr

Uvijek sam bila pomalo uvrnuta.

AMBIVALENCIJA
Ne zna se samnom nikad.
Malo ovak, malo onak,
luda emocionalna bomba.

Raščinjenost kao u koroti
ubijene laži.

Svaki novčić dvije strane,
a u meni dva,
strane jedne.

Kako da ih slijepim,
njih dvije
Jedna slaba, jedna jaka
koja je što?

Kao da se ne znam,
ponekad poželim da nisam cifriranje napustila
Istina me ružinim trnjem okovala.


U jednom postu pisala sam o ratu dviju kuća. Lancester na čijem grbu je stajala crvena ruža i na kući York bijela… (Tko nije pročitao post neka pogodi za koje književno djelo to bila inspiracija. Odgovor je baš u linku... savršeno prigodna pjesma.).
Ja sam svoju crvenu ružu (Lidiju) imala još prije nego sam sam učila o tome. A kasnije došla je i moja bijela ruža (Ariel)… I njih dvije….

Eminem ft. Skylar Grey - Twisted

Ariel:
"You sit there stone-faced, as if I'm not here
Can't you see that I've been crying?
I didn't know you'd be insane
Dreams can be so deceiving
You're an itch I can't reach
A wound that won't heal
The smell of skin that's burning
I didn't know you'd be insane
But it's true, and just say all I am to you..."

Lidija:
"Sometimes I wish that you'd just die
Cause I'm too afraid of leaving
I didn't know you'd be insane
Dreams can be so deceiving
(How did it come to this?
Why do I fantasize to kill you when you're sleeping?)
I didn't know you feel the same
When I say you're no good
All you are to me..."
....

"'Round and 'round we roll, where it stops, baby nobody knows
Some people go crazy and they lose control
Some people jump off, some people won't let go
Some people say love, some people say why
Some people don't love, they just want a free ride
The rain won't stop, it'll never dry
If she's in the house of pain then love is standin' outside
Maybe I'm the twisted one that screwed this up
So I guess this means Goodbye, for now"

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se