Sve kategorije po listama

Južina u okretaju

samosvoja.blog.hr

Neki dan sam imala dogovoren sastanak u 12.
Bez revolvera, bez metaka u ulici Kestena.

Izađem iz stana, nigdje auta.
Obiđem zgradu, pa susjednu, treču, obiđem kvart,
napravila sam 2 km. Na izmaku sam.

Niđe moga "mustanga".

Taksi je došao brzo.

Taksista ne priča, kao da je znao
kad bi progovorio da bih odmah dobila
proširene vene.

Uvijek dođem na vrijeme, trudim se.

Kazna za one što kasne:
10 dana nošenja cipela za dva broja manjih.

Vratim se kući, kad auto ispred ulaza.
Kao da sam u odlasku bila kokom omađijana.
Svašta.

Kažu da je najbolje ostaviti auto kod crkve, i platiti molitvom.

Boga mi, ostala bih bez auta jer bi crkva zvala pauka,
a on prca nemilosrdno kao da je natankan viagrom.
Pravi zmaj što prži po rukama.

Možda bi i on trebao na ispovijed.
Njegovi grijesi su ne oprostiivi. iako je Vlada izvojevala
blagoslov i milost za njega jer on je njihova perjanica,
a nas nesretnike orubaju..u tišini.

Imaju koga hebe im se. Mogu.

Svakakvih nas ima.

Netko je rastrojen, netko ustrojen, netko uštrojen.

Neki imaju ego ko kuću...na katove..

Ta je kuća ponekad od karata, i složi im se na glavu.
Bez pokrova je najisplativija, jer sa balkona je bolji pogled
nego iz podruma.

Biti kronično nesretan zato što
ti titra jaja netko tvoj?
Užas.

Ps:

Egu sam odavno priprijetila da je dosta konferencija i
da će dobiti po guzi bude li nestašan.
Ne dam mu da me unesrećuje.

Trava doma njihovog

ffp2.blog.hr

Blogi ima zanimljiv smisao za humor.
Ne znam kako inače objasniti postavljanja mog bloga za blog tjedna uvijek u vrijeme Božića/Adventa i/ili Uskrsa.
A ja nevjernik, iako me Tigi uvjerava u suprotno :)



Moguće je ovog puta riječ o prvoaprilskoj šali (travanjnjnj!!!!).
A možda je Blogi sinoć bio jedan od onih 1500 okupljenih pred Branderburškim vratima, gdje su svečano obilježili djelomičnu legalizaciju kanabisa u Njemačkoj.



Od ponoći je u Njemačkoj odraslim osobama dozvoljeno posjedovanje kanabisa za vlastite potrebe kao i privatna sadnja i konzumiranje u javnosti.
To je valjda jedino od predizbornih obećanja stranki vladajuće koalicije koje su ti debili od dolaska na vlast uspjeli sprovesti u djelo.
Iako bi, gledajući i slušajući ih svih ovih godina, prosječni promatrač sa strane mogao doći do zaključka da je, barem u Berlinu na sjednicama Vlade i Bundestaga davno legalizirano i korištenje nekih težih droga.



U privatnom kućanstvu sada je dozvoljeno uzgajati do tri biljke kanabisa po odrasloj osobi. Kupnja sadnica zasad nije moguća u Njemačkoj, no smije ih se naručiti iz inozemstva.
Tako je Ištvan došao na ideju da bi mogli i mi uzgojiti svojih 9 biljaka.
Jes da se ni on ni sin nikada nisu zanimali za opijate te vrste, ni sada ne misle početi, no pozna gazda svoje ljude.
Odnosno žene.
Moja malenkost nije još nikada rekla ne kad je negdje kružio joint.
Nakon dva tri dima jebe mi se za sve probleme o kojima inače razbijam glavu, nestaju sve anskioznosti i hejtovi i samo se cerekam.
I to uopće nije loše.
Dapače.
No davno je bilo to, otkako smo u Njemačkoj nisam zapalila nijedan.



Već sam krenula tražiti stranice na kojima se može online naručiti sjemenke, kad mi na pamet padne da imamo mačke.
Tri lude mačke čak.
I to bi mogao biti veliki problem.



Mala Maška vječito ždere svježu mačju travu, bez nje ne jede ništa drugo.
Bijeli Gandalf toliko je znatiželjan, da još od subote uvijek ponovno igra nogomet pisanicama koje je ukrao sa stola.
A starog Mačka zovemo Vrtlar jer vječito ždere cvjetove i listove različitih biljaka koje mu se nadju na putu.
Mogu zamisliti kako bi izgledao stan da odemo na posao a ta tri ludjaka ostavimo uz 9 sadnica marihuane.
Mačke bi visile sa lustera iznad dnevnog kojeg su sjebale onako nadroksane.
Uzgoj će tako još malo počekati dok nadjemo pravo mjesto.



Danas smo planirali otići u šetnju nakon tri dana plivanja, no pada kiša, i to ona omazana i tako smo ostali doma.
Vrijeme se nakon ručka opet napravilo, no sada nam se više neda, što i ne čudi.
Nedavno sam slučajno naletila na neki recept za zapečenu piletinu sa tortilja čipsom, probala prvo sama a onda i spremila mojima i dopalo im se pa su naručilo opet.
Stvar je jednostavna.
Na lim se poslaže tortilja čips.
U tavi se poprži piletina s povrćem (ja sam stavljala mrkvu, kukuruz, crveni fažol, papriku, mladi luk i pomodor - može i drugo povrće po želji) i meksičkim začinima i to se razdijeli preko čipsa.
Sve se posipa ribanom sirom i baci u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva dok se sir ne otopi.
Uz jelo servirati guacamole umak i salatu (danas matovilac s pomidorom i crvenim lukom u balzamico umaku)



Kao i uvijek, blagdani dodju i prodju.
Sutra je radni dan i sve kreće ispočetka.

Uronjeni u stvarnost

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Čudna izmaglica. Nadprosječno toplo. Sparno. Unatoč blagdanskom raspoloženju...sumorno.
Dok je ovako, pitamo se!? Postajemo svjesni stvarnosti. Veličini i snazi prirode i nemoći čovjeka u ovakvim prilikama.
Hoćemo li, i kad ovo prođe, biti svjesni da nešto ( u odnosu prema prirodi i osobnoj komociji) treba mijenjati? Sumnjam!

Varaždin danas ,uronjen u oblake saharskog pijeska.
Pogled prema dravskoj šumi..


A gdje je Ivanščiva?

Ispuni se:))

star-rose-bloger.blog.hr

Potrebno je vrlo malo da se ispuni veliko srce ..
a treba opustiti se, ne slušati svakakve gluposti.
Otpustiti sve što vuče dole kao vreća krumpira i imati
hrabrost uzeti svoja krila. I vrijeme me ovo baš
umara, toliko promjena zrakom hara. I puno je
toga što srce poput iskre dira a ja volim isključiti
sve ono što ne pleše i ne da mi mira. Otkaćeno i
lijepo poput plesa leptira u sitnicama se stvara
dubina tu progovora. Gdje se još vidi poneka
bubamara.. i neka pjesma koja život stvara.




Foto s neta**
Dobro došao april:))

Proljeće da se u punini pojavi,
osmijeh na lica stavi. Sve lijepo
poput šarolikog cvijeća da se
OSJEĆA sloboda proljeća i miris
Ljubavi kao dašak ljeta :)) balada
u srcu jednog nam cvijeta.*&*

Sve je bio gubitak vremena

lousalome.blog.hr

Negdje na internetu naletjeh na meme " umro u 25-toj sahranjen u 75-toj". Isti tren se prepoznah u tom opisu. Ima već dosta godina da sam mrtva iako se i dalje uredno vodim u biračkom popisu, idem na posao, sjedim za svojim stolom u kuhinji itd. Ni sama nisam znala da sam umrla dugo godina tako da mi točan datum smrti nije poznat no, ionako, nije se radilo o fiksno određenom danu već je to bio proces koji se događao kroz duže vrijeme.S vremenom sam počela primjećivati da mi ono što mi je prije bio smisao svega - stavljanje misli na papir, pisanje - sve manje polazi od ruke. Pripisivala sam to trenutačnom umoru od posla, braka, svega, dok na kraju ne priznah sebi da sam kao Hemingway izgubila dar pisanja. Samo što se njemu to dogodilo dok je bio svjetski poznata njuška, a ja svoj zenit nikad nisam dosegla. Jednostavno sam se izgubila u kolotečini između zlih i manje zlih ali, u svakom slučaju, sličnih ljudi koji su se neometano uvukli u moj život kroz životne izbore koje sam radila, počevši od posla, braka, mjesta stanovanja, pa dalje kako to već ide.
Teško mi je pala ta spoznaja da sam iznutra prazna i nemam više što za reći. Tada sam shvatila da gubitak nekog talenta ili pregnuća znači upravo to - polagano umiranje. Pristao si na uvjete koji su tvome biću strani i prestaješ postojati. Upoznala sam još nekoliko živih a mrtvih ljudi. Vanju, koja je nekad oduševljavala maštovito aranžiranim slasticama iako nikad nije završila slastičarsku školu, a sad joj kolači nalikuju na reciklirani karton koji je neko vrijeme stajao na kiši. Sandru, koja je svašta znala raditi "na ruke ", hoćeš torbe, džempere, šalove ili lijepo oslikane tegle, sve dok jednog dana nije prestala iz sebi znanih razloga. Svima nam je bilo zajedničko da smo u jednom trenutku utihnuli. Nije isključeno da ćemo, s vremenom, otkriti neki "novi talenat koji nas ispunjava", možda postati zagrižene štovateljice joge kao i većina razočaranih sredovječnih žena koje žele pročistiti svoju auru, ili ćemo, odjednom, otkriti da znamo slikati a nikad do tada nismo imali pojma o tome niti nas je privlačilo. Pored moga stana ljeti viđam umirovljene činovnice iz općine, županije ili HEPa kako iznose štafelaje na ulicu i u sebi otkrivaju Picassa i Van Gogha pod vodstvom mlađahne Maje kojoj plaćaju mjesečnu upisninu za ovo otkrovenje.
Nije bilo lako priznati sam sebi da si mrtav ili, barem, polumrtav. Iziskuje to dosta hrabrosti pogledati stvarima u oči. Ali život je takava kakav je - nekad ljudi budu amputiranih udova, a nekad im je, pak, odrezan dio duše. I to onaj najdragocjeniji dio.I dalje se živi, plaćaju se računi, ispunjavaju obveze, ali je osjećaj nestao. Onda se, neminovno, pojavi pitanje što je uzrokovalo preminuće, kakva je to boljka koja te izgrizla iznutra i stvorila šupljine kroz koje je život curio kap po kap, godinama. Uvijek su uzrok ljudi. Čak i oni lajfkoučevi koji uvredljivo tvrde da smo sami odgovorni za sve u životu, i oni su uzrok umiranju duše. Ubijaju vas u pojam i uvaljuju vam krivnju. U zadnjih deset godina doživjela sam od drugih ljudi mobing na poslu, otimanje nasljedstva, bolest,tešku prometnu nesreću - onaj tko tvrdi da sam to privukla lošom vibrom zaslužuje da mu se isto dogodi u barem dvostrukoj količini.
Nemam iluzije o ljudima. Takvi su. Dvonožne životinje koje se pretvaraju da su nešto više od toga. Od cijele faune najveći ih dio odabire ulogu hijene, ponosnih lavova je malo, plahih gazela još manje.
Postoje, doduše, i ljudi koji izokrenu cijeli vaš svijet i udahnu vam život kao spasitelji kad utopljenika izvuku iz vode i daju disanje usta na usta, ljudi koji vas inspiriraju i pokreću, koji vam mogu sve reći i vi njima, ljudi sa kojima ste uvijek otvorenih dlanova i pogleda koji gleda pravo sa zrncem vedrine. Ali ja takve nisam upoznala. No čula sam za njih kroz filmove, prozu, pjesme.
U mome Govnogradu poznajem prijetvorne svakodnevne karikature, tašte egoiste i sadiste, likove s kompleksom veličine, koji gledaju na sve oko sebe s neskrivenim samopouzdanjem karakterističnim za glupe ljude na pozicijama moći. Oni su me ubili jer su većina i jer su tako dosadni kao i svijet koji su izgradili. Ne krivim ih jer im je to u prizemnoj prirodi, samo konstatiram činjenično stanje. Kakav grozan gubitak vremena...

Prikaz novčanice: Hrvatska 5 kuna 1993. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan

hrvatskanumizmatika.blog.hr

U današnjem videu govorimo o najmanjoj hrvatskoj optjecajnoj novčanici do uvođenja eura, novčanici Narodne banke Hrvatske od 5 kuna s datumom izdanja 31.10.1993. Ova novčanica pripada prvoj seriji novčanica kuna i povučena je iz optjecaja 2007. godine kada je zamijenjena novom serijom s boljim zaštitnim elementima.

Najveća zanimljivost na ovoj novčanici nalazi se na njenom naličju. Naime, prikaz stare varaždinske tvrđave ne odgovara njenom stvarnom izgledu, već je zrcaljen. Ovo odstupanje od stvarnog stanja je uglavnom opravdavano dizajnerskim razlozima, u što je malo teže povjerovati. Sve u svemu, ova novčanica je vrlo simpatična, a "greška" na naličju joj daje dodatni šarm.

Ovaj video je snimljen u ožujku 2024. godine i izrađen je za dokumentarno-edukativne svrhe.

Link na video: Prikaz novčanice: Hrvatska 5 kuna 1993. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan

Uskrsni ponedjeljak...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Uskrsni ponedjeljak, nad gradom tajanstveno nebo, nema golubova,
u stanu maslinova grana, buket jorgovana i miris proljeća. Uugasli
strahovi, ostalo vrijeme sjećanja i put ka nebeskom svetištu.

Umiru neostvarene želje, znamenja na putu Između
početka i beskraja i tuge, a sjenke življenog života,
uklesane u stijenke srca, patinom sjete, mi odaju
povijest svjetlosti, zajedništva, ljubavi i pitanja,

Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu Kristove muke?
Mogu li podnositi muku kao On koji ju je podnosio iz ljubavi?
U obamrlosti čula, ispisah elegiju bez kraja, a Iznad našeg
prozora mlada svjetlost puni praznine, katarzu minulog,
u sjećanju susret na putu u Emaus i kraj elegije.




Dijana Jelčić

PETIT FLEUR

donabellina.blog.hr

Dublin Inner City 1980's

toco1980foto.blog.hr

Veliki uskršnji kviz

blogokviz.blog.hr

Dobro došli na blogokviz!

Danas objavljujem "Veliki uskršnji kviz" koji sadrži 25 pitanja, uglavnom repriziranih iz ranijih uskršnjih kvizova uz par izmjena. Kako ovaj kviz objavljujem na Uskrs, a ne na uskrsni ponedjeljak, sljedeći kviz će biti objavljen u ponedjeljak 08.04.2024.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu!

Sretan Uskrs!

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.

ovaj dan

potok42.blog.hr

ovaj proljetni dan izveo je stanovite
opsjene. prihvatio sam kao istinu
njegovu predstavu uvjerljivog
obmanjivanja kako pripada ljetu,
kako dolazi iz budućnosti. oslobodio je
sunce, toplinu, svjetlost, izbijelio oblake,
zarobio vjetar, pojačao bujanje prirode.
nenajavljene obmane danasa prozreo sam
kao izazovno nuđenje privremenog viška,
kao nezadrživu darežljivost bez zle namjere,
kao čitanje mojih želja, kao okrilje
ugode nad hladnoćom tjeskobe.
dani su i otvoreni trgovci, pomislio sam,
na veliko nude i prodaju svojstvenost.
plaćam uznojenošću i skidanjem jakne,
kupnjom mineralne vode na kiosku,
zrikavim pogledom, odsutnim mislima.
ovaj dan odigrao je sebe kao varanje mene.

Sretan Uskrs

rossovka.blog.hr

Sretan Uskrs svima vama i vašim obiteljima, drage blogerice i blogeri. Pustite svjetlost uskrsloga Krista u svoja srca.



( ovako pišu pisanice voskom u Slunju; ja samo sakupljam i fotkam, nemam ruku za pero, vosak i mustre )

Osluškivanje

bez-obzira-109.blog.hr

Danas nas dvoje sami, čekamo potomstvo pred večer, živim za taj
trenutak. S razlogom su me oslobodili pripreme ručka, ali opet sam
se malo potrudila, ne mogu dicu dočekat praznog stola da je i običan
dan. Nije običan, nikada mi nije bio običan, ni onda kad sam Uskrs
čekala isključivo zbog malo boljeg ručka i materinih sirnica, a pravi
razlog proslave Uskrsa mi se bazirao na nošenju košarice na blagoslov.
Sjećam se da kod jutarnjeg kušanja pogače, sirnice i jaja nije smjela
ispasti ni najmanja mrvica na pod, to je blagoslovljeno i ne smije biti na
podu Bože sačuvaj. Inače nije bilo prosipanja i bacanja, naročito kruha,
čak i kad su se ostaci bacali pred kokoši prije bi se komadić uzeo u ruke
i poljubio, jer kruh je osnovna namirnica o kojoj ovisi život. Do dana današnjeg
zazirem od bacanja hrane, osobito kruha, ostalo je to negdje zabilježeno.
Stoga stalno u kući imam i previše krušnih mrvica nastalih od osušenog kruha,
a i pohani kruh je često na repertoaru. Ono što se dici ureže u pamćenje nema
toga blagostanja koje mogu mijenjati urezano.

Obično o blagdanima ljudi su redovito komentirali, nagađajući što se kuha u
loncu župnika i učitelja, posebno župnika jer je on imao najviše peradi ispred
kuće. "Koliko on jaja može pofrigat za marendu, kakva li je tek juha na Uskrs
od kokoši ili pivca a u kući samo on i domaćica". Ljudi su se pitali i iz drugog
razloga, žene su u svrhu darivanja župnika o blagdanima među ostalim znale
po tjedan skupljat jaja da bi odnijele njemu. Komentari su bili na način i to potiho:
"odnila mu ja ono svoje sirotinje, zna koliko nas je u kući, ali ne reče de ti to vrati
imam ja dovoljno".

Baš mi dođu u glavu te misli i povezujem ih s današnjom situacijom kad je riječ
empatija više u rječniku nego u životu. Tada kao i danas su mi u oči upadali svijetli
primjeri nesebičnosti ljudi koji su bili dovoljno siti ali u toj sitosti nisu zaobilazili one
kojima se želudac steže. Pitam se koliko danas o tomu razmišljaju oni što se bore
za fotelje i vlast, koliko su njima u glavama ljudi koji su do kraja stegli remenje, osim
deklarativno. oni će sve reći, sve obećati, ali će pokupiti sva ponuđena "jaja". Rijetki
će se upitati kako omogućiti većini da žive od svog rada, a onima koji raditi ne mogu
omogućiti egzistencijalni minimum da bi se mogli osjećati kao ljudi.

Eeeh, prema pričama iz Isusovog života on je razmišljao i djelovao prema najslabijima,
zato mi nije jasno da najveći propagatori njegovog lika i djela ne prijeđu na djela?
Zašto danas na Uskrs potežem ta pitanja, umjesto da uživam u životu i očekivanju
onih zbog kojih mi je srce k'o kuća, zašto stalno osluškujem druge i preispitujem sebe,
kad su možda i na nekom drugom mjestu ako ga ima, podijeljene fotelje i pozicije.

Opet mi dođu riječi moje matere..." neka sinko, nije sve u imanju, duša je važna", ili
ćaćinoj čestoj: "živite dico pošteno, da se utapaš a nudi ti se konop od vraga a končić
od anđela..., u'vati se za končić jer u njemu je spas". Sve je to simbolika, ali dite sluša
i pamti. Opet se pitam, da li sam nekada posegnula za konopom umjesto končića..., na
tebi je uskrsli da to ocijeniš i nemoj strogo:)))

Svima vam želim SRETAN USKRS, više mira i razumijevanja barem na ovom prostoru,
lako se to proširi:))))

zasladite se malo

andrea-bosak.blog.hr

ovo je moja baklava




ove kolače napravila je moja teta, hvala joj

BLAGOSLOVLJEN VAM USKRS

zgmazoretkinje.blog.hr