novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

26

sri

04/17

SAMO SEBI PRIPADAM

sewen.blog.hr

Razbio sam sat čekajući.
I plakao sam kao dijete, pjevajući.
Ja sam se spremio voljeti do kraja.
Kad zid je pao, nestade beskraja...

Već sam nam pogledom jutra ljubio.
Možda sam dobio, al sigurno izgubio.
U trenu se pomjesa radosno i bijesno.
Bilo je prostrano, a sada je tijesno.

Poljubih te pred oprostaj u čelo.
Obukoh to crno odijelo.
Tako sam zgodniji, jos uvijek znam.
Ja samo sebi pripadam...

Život nije fer

confide.blog.hr

Dobar dan!
Dugo se nismo pisali i čitali.

Za danas jedan, naoko, fatalistički tekst; jer premda život nije fer, to je u redu.

Biti ili ne biti fer je ljudski konstrukt koji kaže da je nešto u kršenju spram očekivanog rezultata. Ovdje namjerno ne govorim 'moralnog' rezultata, jer su očekivanja veoma široka i neovisna. A i što je taj moral, pobogu, svako ima svoju varijantu...
Očekivanja su, pak, vjerojatno najgora osobina ljudstva.
Ponekad sam mislila, ok, sve je u redu ako se samo nadam, ako ne očekujem. Tužna je istina da ne znam kako to izvesti.
Kako se nadati, a istovremeno ne grčiti oko potencijalnog ishoda? Uspjela sam to samo onda kada mi i nije bilo stalo do rezultata.

Dakle, premisa 1, očekivanja su kuga i udes čovječanstva.

Kad kažemo da je netko ili nešto fer, potvrđujemo moralno slaganje između našeg pravedničkog sustava i onoga koji netko ili nešto izaziva u nas. Fer je i kad dobiješ veći komad pizze jer si dao više novaca. Fer je i kad dobiješ slobodno jer si puno radio. Fer je i da su ljudi fer prema tebi jer si ti jako fer. Ipak, mislimo i da je fer kad karma brzo djeluje i zvekne nekog ko nam se zamjerio. Mislimo da je fer i da imamo kuću ili stan i topli obrok ili muža, ženu, djecu. Uvjereni smo da je fer da nam doktori pomognu i da svakog dana stignemo brzo kući iako je neviđena gužva, jer smo se fer nadelali.

Premisa 2, očekivanja ili fer-nost je strogo ovisno o tome što mislimo da zaslužujemo mi ili drugi. Ovo je veza samopouzdanja, morala, biblije, kurana, zlobe, zena, newage, snobovštine, čega god.

Možda se sada baš i ne slažete u potpunosti. Vjerojatno će mnogi pomisliti - 'al ja tako baš ne funkcioniram. Takvo što nikad ne bih tražio ni očekivao'. Zato ću više pričati o tome što mislimo da nije fer.

Mislimo da nije fer da se osjeća bol ili patnja, osim ako netko nije baš jako zločset. Mislimo da nije fer da dobivamo manje novaca od Ankice iz računovodstva jer smo načuli da ona dobila soma kuna više, a nema ni srednju školu.
Mislimo da nije fer da netko priča o nama iza leđa, jer mi to nikad ne činimo. Bar ne sada. Osim za Ankicu.
Mislimo da nije fer da nam se dogode one zbilja teške tragedije. Da nije fer da ostanemo bez krova nad glavom, da smo bolesni mi ili naši bližnji il ida nam se nižu smrtni slučajevi jedan za drugim.
Ovdje bih navela sve one situacije zbog kojih dižemo šaku prema nebu i proklinjemo to nekog (mnogo)boštvo koje gore živi i kara naše planove.

Premisa 3, očekivanja ili fer-nost još više ovise o tome čega se bojimo i od čega čitav život bježimo, plaćamo mise i koljemo janjce, bacamo novčiće u fontane, zovemo 060-astropomozibože, ili naprosto brinemo.

Osobno, ja jako brinem. Lista mojih briga je toliko dugačka i naporna da ju teško mogu opisati i dijelom je uzrok ovog posta. Pitanje koje mi se nametnulo jest - zašto brinem? Zar ne postoji trenutak u vremenu i prostoru kada sam spokojna i mirna? Kada se pouzdam u to da je na svijetu sve u redu i da se ništa neće izjaloviti?

Odgovor je da ne postoji.
Jer premda očekujemo, premda se frustriramo, premda se nadamo, premda se molimo, premda meditiramo, i premda imamo vremena za teoretiziranje, ostaje ona osnovna teza - a to je da život nije fer. Ne znamo kad će udarit, ne znamo ni kako će udarit. Oni sa većim osjećajem samovažnosti smatraju da neće nikad ili da baš mora onako kako njima paše. Ja pak mislim da sam vrhunski nebitna.
Svemir i sve u njemu objektivno i neutralno treska svoje stanovnike i ne miješa se u te naše krnje definicije pravde.
Ma tko smo mi, molim vas?
Zar stvarno mislimo da možemo utjecati na to kako će se beskonačan broj neprepoznatih varijabli uvijek posložiti samo u svrhu naše iluzije?
Ne kažem da to nije moguće. Vjerojatno govori da to jest moguće. No s druge strane, to je samo jedna struna od njih bezbroj koje su pomjerane raznim nijansama energija. Mojih, tvojih, svemirskih.

U prilog tomu, valja spomenuti i dobrih 80% svijeta koji nemaju 'fer' život prema našim modernim uvjerenjima. Nemaju krov nad glavom, nemaju hrane, a ni vode. Njihova djeca umiru stalno, njihovi snovi o emancipaciji, pravu glasa ili novom autu ne postoje.
Ne navodim ih kao guilt trip.
I sama sam svjesna da su se u mom slučaju kockice katastrofe bolje posložile nego kod većine drugih.
Samo želim reći da je iluziorno vjerovati da možemo nešto zaista promijeniti. Naprosto je sve, kao i mi, na krhkim nogicama.
U očima svemira, mi smo još jedna mušica, jedan mrav.

Kada ste se zadnji put zapitali jeste li stali na mrava koji baš krenuo svojoj familiji? dead

Ja jesam. Jer se pataloški brinem :).

Ajvar u ZTC-u

nachtfresser.blog.hr



Jučer je ipak popodne kiša neko vrijeme stala. Inače iako je bilo, kao što sam napisao, dosta neplaniranog slobodnog vremena, nismo stigli zajedno ručati, pa sam ja standardno ubacio samotničke kranjske u igru. Našli smo se popodne, nešto smo trebali u zapadnom trgovačkom centru, pa sam se sjetio da bi se tamo moglo što pojesti. Oboje smo se sjetili gdje ima pašte, točnije gdje je bilo, sad su tamo razni burgeri, propadaju i razmjenjuju se gastroponuđači dok si rekao keks. Imaju i toast, pitaju što ćeš za dodatak, imaju praktično sve, naravno samo nemaju iskustva s čudacima, meni ajvar pada na pamet...Imaju i pogled na one koji sjede na terasi s pogledom, naime stolovi su raspoređeni od različitih firmi, samo jedna ima izlaz na terasu, koju površnom žuritelju nije lako naći i identificirati čija je.
A dobro, pojeli smo vani ispred centra, na improviziranom šanku s još boljim pogledom. Danas bi trebao biti lakši i zanimljiviji dan, već sam obavio tržnicu, kivi koji sam kupio je skup i loš, iako je trgovkinja rekla suprotno, upamtio.

SJAJ ZVIJEZDE

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital artist

napisano: 20.3.2010. u 19.30h i 26.1.2011. objavljeno na portalu Magicus,

iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sjaj-zvijezda

10.6.2012. objavljeno ovdje na blogu:

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/06/1630830081/sjaj-zvijezde.html

U oku je sjaj zvijezde koji tako hladan sjaj daruje, a ušće Neretve i dalje pjeva pjesmu rastanka čovjeka od prirode.

Još uvijek sam pokrivena korijenom rođenja, još uvijek me u meni nema, a opalo lišće prošle jeseni, tek poneka skica Sunca i dominacija Mjeseca daju mi smisao.

Živim lunarnim kalendarom, a srebro u slovima odjekuje kao „lelek srebra“, kojeg je opjevao Tin Ujević, a iz vatre opet izbijam slova tvog imena, srce se lomi i nestaje u zgaženoj travi na „kojoj moje stope nisu ostavile trag“ kako pjeva Desanka Maksimović.

Kako ostaviti svoj trag u sebi, kako u bijelom ledenjaku na vrhu Svijeta ispisati tvoje ime, kako u sebi evocirati nekog tko je odavno napustio moje malo srce i obećanje obećano mojoj smrtnoj majci?

Iz zvijezde ću pročitati vremenski „kôd“ mog postojanja, a u klici tvog osvetničkog zaborava ću pročitati trenutnu inspiraciju nastalu krajem prošle godine i zaboravit ću svaku nit boli koju si zlatnim nitima provodio do mog malog srca.

U mjeri vremena, nema ni mene ni tebe, samo smo ovdje i sada, zato neka mekane sjene ovog ranoproljetnog dana ublaže nemire moje duše i odvedu me u onaj svijet gdje se osjećam tako dobro.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Image and video hosting by TinyPic

Krupni kadar Münchena

memoari.blog.hr

Mama lipo piva, kaže kćerkica.
Ona je naučila fraze i rečenice koje joj donose čokoladu.

Anyhow...

Veliki % čitatelja izrazio je želju da objavljujem više slika. Trenutno mi se u životu ništa ne događa pa onda evo post sa slikama s mog Instagrama. :)

Upload-ala sam slike u prošlom postu pa koga zanima kako izgleda hrana u mom najdražem veganskom vijetnamskom restoranu - neka pogleda ovdje. :)


Sviđa mi se ovaj plakat za glazbeni koncert. Ove godine najviše je plakata vezanih za izbore, tako da su ovakvi plakati pravo osvježenje.



Ono kad ideš doktoru u centar grada...



Gdje god se okrenem, vidim srca...



Je li i vidite srce?

Slijediti sebe

moj-pinklec.blog.hr

L85



Slijediti srce
ići naprijed korak po korak
putem kojim nitko hodao nije
jer hodajući stvaramo svoj put
slijedimo onaj upisan u nama
koji nas jedini vodi od drugih do sebe.
Do Tebe.

Što je vrijeme?

dinajina-sjecanja.blog.hr



Opet je proljeće i eto nas pred još jednim Festivalom znanosti – već petnaestim. Tema je jedna od najuniverzalnijih kategorija – vrijeme. Vrijeme u koje smo svi uronjeni, tu rijeku bez povratka, uzrok svake mijene. Jer sve teče, pantha rei (Heraklit). ...

U fokusu razmatranja svetog Augustina je vrijeme. On se pita što je vrijeme? Znamo da prošlost više nije, a budućnost još nije, kaže Augustin. Pitajući se gdje su ipak prošli i budući događaji, zaključuje da oni postoje jer čovjek o njima može nešto reći. Drugim riječima oni su na neki način sadašnji događaji. Kad pričamo o prošlim događajima, ne izvlačimo iz pamćenja same stvari, koje su prošle u nepovrat, «nego riječi koje su se rodile iz slika tih stvari koje su prolazeći utisnule u dušu kao neke tragove preko osjetila.

Postoji vrijeme za sve...» (Ispovijesti, isto, str. 227)




Bili smo u Figuerasu... kupili repliku Dalievog nacrtanog vremena... njegova vizija dokazuje ... Vrijeme je ono što ne možemo dotaknuti, vidjeti, čuti niti omirisati. Ono je tu i nije tu, ono je moje, tvoje i njegovo i njeno, ali ono nije zajedničko kao što ni prostor nije naš nego samo moj ili tvoj.
Što je uistinu vrijeme?
Bez pravoga lica, u našem jeziku okarakterizirano kao srednji rod, to vrijeme nije osjećaj kao ta ljubav kojoj pišemo pjesme ili ta sreća kojoj cijeli život hrlimo. Pogledam li na sat vidim kako se kazaljke pokreću, sjećam se koliko puta je velika prošla preko brojke dvanaest i spoznajem da već satima sjedim i pokušavam opisati osjećaj vremena u sebi.





Sastali smo se jednog kasnog poslijepodneva u kući na osunčanom brežuljku grada u kojem sam u tom vremenu radila. Filozofija, psihologija, fizika, medicina, kineziologija sve se izmješalo u prekrasne trenutke druženja sa šefom i suradnicima.

"Sadašnjost je pojam koji nije mjerljiv, ali već stoljećima "krivo" upotrebljavan. To je u svakodnevnom jeziku epoha u kojoj živimo i u nju ubrajamo jučer, danas i sutra. Dok govorimo o sadašnjosti mi nesvjesno već govorimo o prošlosti, pa tako sadašnjost ostaje nemoguća, ali najfascinantnija strana ljudske spoznaje." mlada kolegica iz grupe je započela razgovor.

"Znači po tvom mišljenju nema sadašnjosti." upita je filozof

Kolegica je šutila, to je bio njen prvi dan s nama, nije nas dovoljno poznavala, još nesigurna nije se usudila izreći svoju tvrdnju.

"Sadašnjost je iluzija koju stvara naš mozak koji je u stanju iz vječne rijeke događaja odvajati trenutke i davati nam osjećaj neprolaznosti." pokušah joj pomoći.

"Što je za tebe trenutak?" filozof je bio uporan.

"Trenutak je vrijeme treptaja oka, tri sekunde u kojima postoji prošlost, sadašnjost i budućnost, otok vremena na kojem osuđen na samoću bdije Kronos, bog vremena, otok s kojega nas Kronos proždire, ali mi ipak na njemu gradimo svoje postojanje, svoju stvarnost, svoj život. Sve što se događa u tom trenutku izvan nas i u nama je samo naše vrijeme, vrijeme naše svjesne spoznaje." tako sam branila moju spoznaju trenutka.

"Filozofski gledano, trenutak ima, kao i svaka medalja, svoje dvije strane. S jedne strane je to samo opovrgavanje trenutka kroz nesposobnost naše svijesti da ga spozna. S druge strane je, za nas filozofe, trenutak ono što dokazuje postojanje suprotnosti u čovjekovom životu. U tom vječnom trenutku se događaju pobjeda i poraz, sreća i nesreća, tuga i zadovoljstvo, život i smrt, trenutak memento mori, Vanitas, trenutak istine o ljudskoj prolaznosti." pouči me prijatelj filozof.

"Filozofski ti sigurno imaš pravo, ali mene zanima trenutak kao dimenzija koju ti i ja, mi svi svojim postojanjem stvaramo." šutnja prijatelja mi je dala hrabrosti da nastavim govoriti. "Ostanimo u trenutku u kojem trajemo i pokušajmo ga svjesno spoznati. Služimo se osobnim metaforama da bi trenutak pretvorili u misaonu sliku na kojoj ćemo vidjeti ono što nam trenutak omogućava. Prije nego što se unesemo u tu vječnost našeg postojanja trebalo bi nam postati jasno da je trenutak jedini aktivni dio našeg vremena, jer jedino u njemu svijesno sudjelujemo." završih misao znatiželjna na reakciju filozofa.

"Strobos našeg života, vrtlog najsitnijih djelića naše energije iz kojeg se izdižu naše misli, izrasta iz trenutaka koje bi trebali naučiti svjesno osjećati. Stroboskopija svijetla ili vode je slična našoj podsvijesti kojom, ako je uistinu spoznamo, ako uistinu počnemo gledati unutarnjim očima, možemo vidjeti sve djeliće pokreta u njegovom nastajanju i tako sudjelovati u svakom novo dolazećem trenutku." u razgovor se uključi do tada, samo naizgled, nezainteresirana profesorica psihologije.

Sjedili smo u otmjeno namještenoj dnevnoj sobi u kući mog tadašnjeg šefa. On, najstariji i najmudriji među nama, je cijelo vrijeme šutio. Promatrao nas je smješeći se i ja sam osjećala da će u datom trenutku izreći nešto lijepo, nešto što neću moći zaboraviti.

"Sretni trenutak, Kairos u nama, je jedino što doista posjedujemo. To je ono nešto bez mirisa i boje, bez okusa i opipa ali to je sve što je jedino naše i što nam nitko nemože oduzeti. Trenutak, suncem obasjana kapljica jutarnje rose u travi, je biser za nas vredniji od svih prohujalih stoljeća." govorio je tiho, ali odrešito.

"Tada, tek tada ćeš uspjeti doista osjetiti vrijeme u sebi. Vrijeme kao rijeku koja teče i nosi te u život, ali shvatit ćeš da si ta rijeka ti, vrijeme kao vatru koja te peče, ali shvatit ćeš da si vatra ti, vrijeme kao ljubav koja te hrani i shvatit ćeš da si ta ljubav ti, vrijeme kao zvijer koja te ždere i shvati ćeš da si ta zvijer ti." ponovih moju davnu misao vremenu.

"Da, to je vrijeme, to je ta nespoznatljiva protega u vama. Bude te li se nadmetali definicijama iz knjiga nikada nećete uspjeti spoznati trenutak u kojem trajete." poduči šef kao i uvijek mirnim glasom, a onda nas ponudi pićem.

Mi smo šutjeli i čini mi se da je u tom trenu svatko od nas pokušavao spoznati ljepotu tog trenutka. Sunce je bilo na zalazu i probijalo se kroz velika staklena vrata iza kojih se krila velika terasa i čudesan vrt. Promatrali smo igru svjetla i sjena na zidu ispred nas, vrtlog satkan od najsitnijh ćestica kraljice neba, a šef podižuči čašu za taj trenutak spoznaje reče:

"Zaustavimo se u tišini iza vremena, osjetimo svoj osobni prostor i u njemu promatrajmo svoju alegoriju trenutka, alegoriju toga inače nevidljivog proizvoda našeg postojanja."

Pričinja mi se nebo se raduje mojim pustolovinama,ponekad kišom tuguje na obroncima jave i poziva me u da se vratim u trenutak, da završi nepotrebno čekanje na ludost proticanja časaka jer prave stvari se događaju i nikada ne ponavljaju u bojama vremena. Onda mi se pričinja da su u jednom sutonu umrle tišine i da se pred mojim očima šire samo jutra razigrana, da su sve staze utabane osmjesima djece koja čekaju na oknu vremena i kupuju dane koji nadolaze kao polagana kočija iz prapostojanja.

Dijana Jelčić... djelić iz zbirke... Umijeće vremena...




Što je vrijeme?

Gdje Dunav ljubi nebo

stella.blog.hr


Iz Novog Sada otišli smo tamo gdje Dunav ljubi nebo.


Naravno, u Sremske Karlovce





Vino i med kod Živanovića


Ručak na vrlo atraktivnom mjestu, u hotelu "Dunav", na samoj
obali moćne rijeke



Alaska čorba je odlična



Da li je bolji smuđ?


Ili kečiga?


I opet polja uljane repice...



Završetak dana bit će Fashion Park Outlet Inđija, mjesto gdje
možete naći sve što vam treba od garderobe.




Nabavka se proslavlja u "Giardino", uz odlične palačinke
i još bolje vino.




Alahu dragi hehe

eurosmijeh.blog.hr




Vodi Mujo psa veterinaru, kad naiđe Haso i
pita ga: "Gdje si ti kren'o?"
- "Evo vodim ljubimca veterinaru"
- "Što? Jel' bijesan?"
- "Ma nije bijesan, al' nije mu baš ni drago"



Okupili se ljudi da malo sijele. Ustade predvodnik grupe i reče:
"Hajmo svi koji se boje svoje žene, neka ustanu"
Svi ustadoše, osim jednog, koji je nepomično sjedio.
Predvodnik: "Šta je, ti se ne bojiš svoje žene!?"
- "Ma ne, nego čim si je spomenuo, meni se noge odsjekle"



-Mijenjam dvojicu amidža iz Tuzle za jednog u Saudijskoj Arabiji…



Pita Slovenac Muju da mu objasni što znači riječ "merak".
Gleda Mujo oko sebe i razmišlja pa kaže:
- Jesi li ti ikada jebo ovcu?
- Nisam! - odgovori Slovenac.
- Ma ne znam onda kako da ti objasnim!



Chuck Norris je uspio da natjera Šešelja da kaže 'R“



Todoric, koji baš nije mnogo brinuo o svojim radnicima, odluči
da pred Novu godinu proslavi završetak godine. Pozvao je svog financijskog
stručnjaka i rekao mu:
- Hoću da to bude lijepo, na nivou, da ne košta mnogo, da bude upadljivo i
da se svi radnici provesele.
- Gazda, onda je najbolje da se objesite - savjetuje ga financijski. - To
neće mnogo koštati, bit će na visini i upadljivo, a radnici će se zaista
proveseliti.



Došla Crnogorka od dr. koji joj je rekao da ima još deset sati života,
i veli mužu: "Ada, jadan, da vodimo ljubav", a on joj viknu, jadna,
kakva ljubav, leži mrčo spavaj, ti bi ljubav, lako je tebi ti ne raniš ujutro",




NOVO: Eliša Papić - "Šest žica i stetoskop" (Naklada Bošković, 2017.)

knjigoljub.blog.hr

ELIŠA PAPIĆ
"Šest žica i stetoskop"
roman
izd. Naklada Bošković
155 str
cijena: 147,00 kuna

Riječ izdavača


Roman prati Remyja, studenta medicine i kreativca, te njegova premišljanja vezana uz vlastitu sredinu, medijske utjecaje na njegovu psihu i karakter, te opće stavove i ideje o društvu u kojem živi. Provodi svoje vrijeme spremajuci se za sljedeći ispit, preživajući što se dogodilo tog dana. Zaplet u obliku automobilske nesreće pred njegovom zgradom izaziva ga na intervenciju, te ubrzo shvaća da je unesrećeni vozač kojeg je pokušao spasiti zapravo odbjegli kriminalac, s očekivanom mrtvačkom vrećom u svojem prtljažniku.
Svojevrsni slom Remyjeve stvarnosti povuče ga u mračnu avanturu kroz osamljene noćne ulice, izlažući ga neobjašnjivim i natprirodnim događajima dok je cijelo vrijeme progonjen od strane Kaosa, destruktivne sile koja se iz nekog razloga namjerila samo na njega.
Roman '6 žica i stetoskop' egzistencijalistički je roman presvučen ruhom znanstvene fantastike, horrora i crne komedije.

Autor Eliša Papić rođen je 17. siječnja 1992. u Beogradu, no većinu svog života je proveo u Puli. Godine 2011. završio je jezičnu gimnaziju u Puli. Danas je student šeste godine na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Piše veći dio svog života, a ovo je njegov prvi roman. Osim pisanjem, bavi se i glazbom, te piše autorsku glazbu i nastupa pod imenom Elisha. Trenutno sudjeluje u znanstvenim radovima na polju neuroznanosti i fiziologije.




Zokijev novitet

nediljkonedic.blog.hr

Novos*dski z*gonet*č, publicist, š*hist, kviz*š, novin*r i još ponešto Zor*n R*dis*vljević koncem je prošle godine obj*vio knjigu n*ziva „Sve je moglo biti drukčije“ (priče i enigme koje ne poseduju jedno često slovo). To ćesto slovo jest ono n*jčešće – otvornik *.



Priče su n* njezinih prvih 40 str*nic*, dok su n* inih 24 enigme: premet*ljke, rebusi, indirekti slovni niz, obosmjerke, žigic*ljk*, slovni sudoku s dvosmjernom rečenicom, nekoliko logičko-m*tem*tičkih z*gonet*k* i č*robn* četvorin* 7 x 7 u kojoj nijedn* uvršten* riječ, niti ijedn* riječ u opisu nem* slovo *! O Zokiju možete misliti štogod hoćete, no ovo djelce je izv*nserijsko i sv*k*ko g* n*b*vite.

Nedjeljko Nedić

Zdražar za vas (1)

nediljkonedic.blog.hr

ZDRAVKO ŽARKOVIĆ (Palešnik kod Garešnice, 14. svibnja 1945.) - Jedan od živućih velikana i doajena hrvatskoga zagonetaštva, profesor francuskoga jezika i filozofije, aforist i publicist. Prvi objavljeni rad bila mu je križaljka iz Džepne križaljke od 3. listopada 1962. što znači da se sa zagonetkama druži 55 godina. Objavio je više od 5.000 raznih zagonetaka. Surađivao je u Džepnoj križaljci, Vjesnikovu kvizu, Čvorovim listovima, Džokeru, Enigmi ..., brojnim nezagonetačkim časopisima (Vikend, Studio, Hrvatski list ...), dok danas surađuje u Feniksu, Skandifeniksu, Superfeniksu, Superskandifeniksu i Kvizorami. Zagonetačku rubriku u zadarskome Narodnom listu uređivao je 1968.-76. Među njegovim objavljenim radovima pretežu križaljke, čarobne četvorine i premetaljke, ali ima tu i rebusa, stihovnih zagonetaka, obosmjerki, inih opetovnih likova. Autorom je prve hrvatske križaljke 7 x 7. Od listopada 1968. bio je u članstvu bjelovarskoga Čvora. Nosio je naslov zagonetačkoga majstora. Radove potpisuje s prof. Zdravko Žarković ili nekim pseudonimima (Caper, C, Sofija, Daskal, Douglas ...) od kojih je najpoznatiji i najprepoznatljiviji Zdražar. Objavio je više od 300 aforizama u Sportskim novostima te nekoliko teorijskih priloga u Zagonetaču, Vjesnikovu kvizu i Kvizorami. Sudjelovao je na više SZJ-ova i SOZAH-a te na brojnim natječajima osvojivši veliki broj visokih mjesta. Zdravko Žarković živi u Zadru u kojemu i dalje neumorno stvara nove i nove zagonetke.



(Kvizorama broj 606, 15. XI. 2003., str.12)

Kolega

Kviskotekin nagradni premet iz 2004.

nediljkonedic.blog.hr

Povodom izlaska 500.-toga broja zagrebački tjednik „Kviskoteka“ raspisao je nagradni natječaj za sastavljanje premetaljaka od izraza JUBILARNI PETSTOTI BROJ ENIGMATSKOG MAGAZINA KVISKOTEKA koji broji točno 50 slova. Pristigla je 1001. premetaljka od kojih je izabrano najboljih 30 i ponuđeno rješavačima na glasovanje. Evo kako su glasovali Kviskotekini rješavači:

1.)Rudolf Reić, Split – IGRAJ I BLISTAJ S BOGOVSKIM ZAGONETKAMA, KONKURENTI PATITE!

2.) Igor Restović, Split – BUTIK ANTOLOGIJSKOG BESMRTNIKA KITE ANAGRAMI ZA POVIJEST!
3.) Mladen Kovačević, Zagreb – TAKTIKA ISKUSNOG TIMA JE KVALITETAN SPOJ MNOGO RAZBIBRIGE!
4.) Zdenko Han, Split – LISTA GA NA MOKROJ GUZI SEKS-BOMBE VITKI, POTAJNI AGENT TARIK!
5.) Maksim Antić, Šibenik – NITKO KA' ROBERT, MATO G. I LAZO G. SKUPA, BAJNI SVJETSKI ENIGMATI!
6.) Rudolf Reić, Split – KAKAV LIST, TO JE BOMBA, UIGRAN TIM IZ KOJEG KIPTI SNAGA! SRETNO!
7.) Igor Restović, Split – PETKOM: ANTOLOGIJSKI TURBOZABAVNIK, STIJEG ANAGRAMISTIKE!
8.) Mate Medvidović, Žrnovnica – JEST, BOGOVI SU PALI NA TJEME ZBOG MARKANTNOG TISKA I KRITIKA!
9.) Marko Mihaljević, Ostrvica – BOGATI SVJETSKI MEGASPEKTAKL KOMBINATORA U ZNANOJ TI IGRI!
10.-11.) Petar Restović, Split – JAKI TIM SI, TRGOVINO ZAGONETKAMA, BESKRAJNA BUTIGO SPLETKI i Stjepan Omero, Split – SJAJNI TOK TVOG ANAGRAMA IZ SPLITSKE BUTIGE KOMBINATORIKE!

(Kviskoteka broj 514, 8. X. 2004., str. 13)

Nesudionik

Poštena razmjena

toco1980foto.blog.hr

Kako je jedan fotograf vlasniku lokalne brijačnice ponudio razmjenu - fotografije njegove radnje (koje bi ovaj mogao koristiti za promociju), u zamjenu za šišanje....

I Got a Free Haircut Using My Camera

25

uto

04/17

To sam sastavio ja (5)

nediljkonedic.blog.hr



(Čvor križaljka broj 371, 20. III. 1985., str. 13)

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se