novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

21

pon

08/17

Lois McMaster Bujold: "Prokletstvo Chaliona"

bookeraj.blog.hr

Kako mi je drago da su mi se u prošlom pohodu na knjižnicu šape spustile baš na ovu knjigu, ej! Ovdje se Lois McMaster Bujold, majstorica SF-a, koja se proslavila svojim SF-političko-diplomatskim-ratnim serijalom o Milesu Vorkosiganu, upustila u fantasy (ako me pitate koji podžanr, kao što su me pitali, moram reći – ne onaj tolkienovski sa vilenjacima i patuljcima, već onaj martinovski, s politikom, filozofijom, religijom i magijom).

I tako je nastao roman „Prokletstvo Chaliona“, za njim i „Čuvarica duša“ („Paladin of Souls“) te još jedan prequel ovog serijala koji, čini mi se, nije preveden kod nas.

Glavni junak se zove Lupe dy Cazaril, kojega zatječemo dok se kao prosjak vuče prema gradu Valendi gdje je nekad služio kao paž, nadajući se da će ga nakon ropstva na roknarskim galijama na kojima je navodno slučajno (ali ustvari pod utjecajem zlih političkih previranja) završio i skoro skončao, provincijarica Valende uzeti da makar pere suđe.

Umjesto toga, postaje tajnik i učitelj kraljinčice Iselle, s kojom (i njezinom dvorskom damom i pratiljom Betriz) niti jedna njezina guvernanta nije mogla izaći na kraj. Nakon poziva starijeg brata i kraljina Chaliona, Orica, da mu se pridruže na dvoru, Iselle, njezin mlađi brat Teidez, kao i svi dvorjani i učitelji, uključujući i nesretnog Cazarila, naći će se u središtu političkih spletki iza kojih se u pozadini nalazi vjekovno prokletstvo koje prati članove kraljinske obitelji.

Bujoldica zna znanje što se tiče SF-a, a ovdje je pokazala da zna baratati pojmovima i po pitanju fantasya – njezin stil, način na koji vodi radnju, način na koji zamišlja događaje u do tada nepostojećem, izmaštanom svijetu… sve je to ono što čitatelja vuče naprijed u brzinsko čitanje. Tako da vas ne treba čuditi da sam ovu knjigu prije dan-dva gotovo izjela, nabrzinu!

Ja sam, kao što svijet zna, nesklona sebi dodjeljivati samozvane titule i umijeća, posebno u ovakvom žanru u kojemu su svi vrhunaravni stručnjaci. Ipak, pročitala sam svoj dio fantasya i SF-a, i vjerujem da neću pogriješiti ako vam preporučim i „Prokletstvo Chaliona“ kao odličan roman koji ne smijete propustiti, čak i ako niste fan žanra.

...ode p o a r o...

staroinovo.blog.hr


Ima nekih riječi koje iznenada uđu u upotrebu iz ovih ili onih razloga za koje ti treba vrijeme da ih naučiš i pravilno izgovoriš. U momentu se zbuniš, glasovno te podsjete na neke već usvojene i udomaćene pojmove, pojave ili imena, i pogriješiš.

Priznajem sad, ovdje))), kako uvijek zastanem pred imenom jednog vrlo dragog mi glumca, pa već niz godina krećem od njegovog prezimena i ostavim si par sekundi prostora za pravilan izgovor imena.



Iako sam se trudila i „vježbala“ da bez napora sklopim tu glasovnu cjelinu, teško mi to sjeda u glavu, kao neke od jedva ili nikad naučenih školskih lekcija. A ljudi te često love u takvim greškama i do anegdote i legende, najčešće i najlakše ismiju.

Slikajući ovaj prizor, sjetih se jedne „moje“ koja bi na njega panično reagirala:



„Ah, ode ti p o a r o u more.“


P.S.
post posvećen mojoj djecikiss

Treći roman Tajane Obradović "Akustika tišine" (Funditus, 2017.)

knjigoljub.blog.hr

TAJANA OBRADOVIĆ
'AKUSTIKA TIŠINE'
roman
izd.Funditus
Cijena: 100,00 kuna
Broj stranica: 228 stranica
Uvez: meki, šivani, s klapnom
Godina izdavanja: 2017.
Visina: 20,5 cm

Riječ izdavača

Teško je pobrojiti sve problemske sklopove i metafore što ih rastvara, otvara i zatvara roman 'Akustika tišine'. Naći ćemo se na skliskom terenu međusobnih obiteljskih nerazumijevanja, pa i patologije. Sudariti se s nestankom ljubavi i braka, kao i patrijarhalno-primitivnim obrascima ponašanja. Uroniti u jezive slike jednoga nedavnog razdoblja kad je imati 'pogrešno prezime' moglo značiti kraj prijateljstava, ljubavi, snova, pa i života kao takvog. I zakoračiti iza zidova psihijatrijske ustanove u kojoj glavna junakinja, Nora, prisilno boravi s prišivenom dijagnozom. Kad se njezina svakodnevica i sjećanja, pomiješana s hrpom nepotrebnih medikamenata, razliju pred nama kao znakovita i optužujuća bujica, ostat ćemo bez teksta. I glasno navijati da se konačno izbori za sebe i vlastiti komadićak života. I da joj netko napokon pomogne. Je li kasno za to?
– Jagna Pogačnik

Spisateljica Tajana Obradović objavila je dva romana; ‘Cybersex – Čarobna šuma’ (Funditus, 2011.) u kojemu se bavi društvenim fenomenom virtualne potrage za ljubavlju i bliskošću, i ‘Onda znaš kako stvari stoje’ (Funditus, 2013.), čija je tema mobing i koji je dobrim dijelom nastao iz njezina osobnog iskustva. Prve spisateljske korake Tajana je napravila u Centru za Kreativno pisanje (CeKaPe) u Zagrebu, na radionicama Milane Vuković Runjić i Ivane Simić Bodrožić. Unatoč krizi, pokrenula je nakladničku kuću Funditus u kojoj je vlasnica i urednica i putem koje pruža priliku i drugim kvalitetnim i još neafirmiranim autorima


Jasna i nedvosmislena poruka

modestiblejz.blog.hr



Poruka Arnolda Schwarzeneggera američkom predsjedniku Trumpu i neonacistima povodom nasilja u Charlottesvilleu, Virginia.
S prijevodom.

Zov novoga

alenzoric.blog.hr


Potrebna je hrabrost i inteligencija, potrebno je shvaćanje, da se pređe iz poznatog u nepoznato, da se otplovi na neoznačeno more. Nikada ne gledaj unatrag. Stara će te obala zvati nazad, pokušat će te zavesti, obećat će ti puno toga, ali sjeti se, ona nikad nije ispunila niti jedno obećanje. A tako si dugo živio na toj obali. Uvijek traži novo, krhko, ono što tek dolazi. Trebat će ti budnost da to prepoznaš.

Osho (Hodajući u Zenu, sjedeći u Zenu)






MONADE

sewen.blog.hr

Sa rukama od gipsa
Ka apokalipsa
Aveti su aveti
Nema se tu pameti.

Potrošena zbilja
I sasušenog smilja
Bale
Jer ljudi fale.

A šta ljudi rade
Samo monade.
Jedno drugo blate
Misto da pozlate.

A šta ljudi čine
Kad nemaju dubine
Loša kvaliteta
I šteta, samo šteta...

Kupovanje vrećica

junac.blog.hr

Grozim se kupovanja vrećica u dućanu. To mi je najmrskijih 20 lipa. Kao da su mi 200 izbili iz novčanika. Recikliranje, vrijeme raspada plastike, i tako dalje. Ali ceker redovito zaboravim doma pa uvijek pokušavam sve potrpati po džepovima i rukama pa se mučim noseći to nespretno do doma, sve mi ispada, nemam slobodnu ruku za otključati vrata, ali sve je bolje od kupovanja vrećice. Curu često izludim s tim, tak da ako baš hoće, tih 20 lipa mora ona platiti. Kolko ja njoj idem na živce s tim kompliciranjem, tolko i ja nju u tom trenu prezirem jer je kupila tu vrećicu. Nedam i nedam. Princip je princip.

No, nekim čudom princip je manje čvrst ako su vrećice besplatne. Iz nekog razloga te mi nisu toliko mrske. Licemjerno? Ne, objasnio sam curi. Recimo ako kupim kanticu farbe postoji mogućnost da će se ničim izazvana otvoriti i razliti. Moram uzeti vrećicu da bih spasio prirodu.

Neki dan je cura kod mene ugledala vrećicu iz Mullera. Onu malu. I istu takvu iz DM-a. Pogledala me upitno i unaprijed osuđujuće.
- Nije tako kako izgleda - rekao sam - imam valjano objašnjenje. Kupio sam šampon u Mulleru i britvice u DM-u.
- Koje nisi mogao u džepu nositi?
- Ne, jer sam bio u kratkim hlačama, i onda mi se stalno klatari u ovom džepu sa strane, baš je frustrirajuće.
- Da? Frustrirajuće, kažeš? Mislila sam da se isplati frustrirati za 20 lipa. A rekla bih da su ove iz DM-a bar 35 lipa.
Pognuo sam glavu.
- Okej. To mi je za knjige, vidiš da je taman veličine, kad šaljem poštom zamotam u vrećicu da se ne smoči, znaš kak u kaslićima uvijek pokisnu računi, zamisli da kupiš knjigu i dođe ti polumokra, razlivenih slova...
- Ne šalješ li zato u onim kuvertama s mjehurićima? Poanta i je da su nepropusne.
- Da, ali u pošti dave da se ne lijepi kuverta nego klama jer moraju moći provjeriti je li zbilja tiskanica ili ima još nešto osim knjige. I onda samo zaklamaju, a tako može proći kiša unutra.
- Aha, a zašto onda ne uzmeš one besplatne prozirne za voće?
- A pa ne mogu im slati u Dioninim vrećicama, kak će to izgledati. Mora bit malo stila.
- A Muller i DM su baš jaki stil... za 35 lipa. Krv si mi popio neki dan u Dioni jer sam htjela uzeti onu veliku za 30 lipa.
- Da, ali ovo mi onda ide u troškove shippinga. To ću otpisati.
- Šta ćeš otpisati?
- Pa tih 35 lipa za shipping.
- Kome?
- Kako kome? Sebi valjda. Ili poreznoj.
- Od čeg ćeš otpisati?
- Kako od čeg? Pa od...
- Jel uopće ti otpisuješ ili porezna?
- Pa... hm... ne, ne otpisujem zapravo, nego odbijam, to je odbitak, da!
- Odbitak od čega?
- Pa od... od, od prireza. Ne, prihoda... aha, rashod! To otpisujem u rashod!
- Priznaj da ne znaš što je rashod.
- Neću.
- Sutra idem u Lidl, kupit ću si sladoled i onu frost vrećicu s izolacijom za 8 kn. I ne želim čuti ni riječ!

Ruski građanski rat

asboinu.blog.hr

Oktobarska revolucija i početak kontrarevolucije

Dakle, sada kada sam pobrojio sve aktere i sukobljene strane mogu se malo raspisati i kao je to sve teklo i bilo tijekom Ruskog građanskog rata. Dobro, idemo onda opet nekim redom koji je opet samo Athumanunhu svojstven.

U noći Oktobarske revolucije, u gradu Petrogradu (Sankt-Peterburg), započeo je Drugi kongres Sovjeta. Na tom kongresu radnički i vojnički deputati (zastupnici, poslanici, delegati) izglasali su i usvojili tri povijesna dekreta (naredba vojnički, odluka politički): Dekret o uspostavi Sovjetske vlasti, Dekret o zemlji i Dekret o miru.

Uvidjevši da su u manjini i da će biti nadglasani, menjševici i eseri, napuštaju kongres. Sovjeti sada mogu bez problema utemeljiti svoju 'radničko-seljačko-sovjetsku' vladu koju nazivaju Savjet narodnih komesara (povjerenik s posebnim punomoćima i ovlastima politički, visoki časnik bez vojničkog naziva čina – ideolog, a imaju ga samo vojske socijalističke i komunističke ideologije).

Predsjednik te vlade (SOVjetskih NARodnih KOMesara) tzv. SOVNARKOM bio je Lenjin, a Trocki je komesar vanjskih poslova. Kako bi dobili na vremenu, ojačali vojsku i učvrstili vlast te reorganizirali posrnulo gospodarstvo SOVNARKOM počinje primjenu Dekreta o miru, odnosno, izvući Rusiju iz rata bez aneksija i ratnih odšteta. Međutim, nijedna od zaračenih zemalja za to nije pokazala interes.

Trocki i delegacija Sovjeta koji su tajno pregovarali s Centralnim silama uletjeli su u zamku Njemačke koja je tražila velike teritorijalne ustupke na račun mira. Dekret o zemlji pak je bez ikakve naknade ukinuo sve veleposjede, veleposjednicima je oduzeta sva imovina, kao i sva carska i crkvena imovina i sve to postaje vlasništvo SOVNARKOM-a.

Sve plemićke titule ukinute su, crkva je odvojena od države, žene su izjednačene u pravima s muškarcima, zdravstvo i školovanje je besplatno, ukinuta je smrtna kazna i radni dan je sveden na osam sati. Sve banke, cjelokupna industrija i željeznica prelaze u ruke SOVNARKOM-a.

Pored ovoga uvedena je još jedna deklaracija (temeljni dokument revolucije), a to je bila Deklaracija o pravima naroda čiji je predlagatelj bio komesar za nacionalnosti Staljin. Ova Staljinova deklaracija govorila je o pravu svih ruskih i neruskih naroda na samoopredjeljenje do prava na odcjepljenje i stvaranje nezavisnih država, te su ukinute sve nacionalne i vjerske povlastice. Nacionalnim manjinama i etničkim grupama u Rusiji zajamčena je potpuna sloboda razvoja.

Ova deklaracija je zapravo bila smišljena podvala Lenjina i Staljina koja je imala za cilj 'izvoz komunističke revolucije' po uzoru na sovjetsku Oktobarsku. Tako je i priznata nezavisnost Ukrajini i Finskoj, ali kada su Sovjeti uvidjeli da u svim zemljama kojima priznaju nezavisnost na vlast redom dolaze antiboljševičke vlade to je izazvalo zabrinutost i protest nekih članova SOVNARKOM-a za koje je ta deklaracija bila zapravo 'rasprodaja Rusije'.

Nije dugo trebalo, pa su Lenjin i Staljin zajedničkim snagama, donijeli i 'zakrpu' odnosno dodatak koji je davao pravo na samoopredjeljenje i samootcjepljenje samo ako su to zatražili sovjeti dotičnog naroda. Ta 'zakrpica' postat će i jedan od temeljnih uzroka građanskog rata u Finskoj, a i iskazanih revolta i nezadovoljstva ostalih neruskih naroda. Bio je to prvi 'blam' Sovjeta, a ubrzo je uslijedio i drugi. Naime, boljševici samodopadno raspisuju izbore za Ustavotvornu skupštinu i doživljavaju pravi fijasko. Od 715 mandata eseri dobivaju 412, a boljševici 183.

Eseri odmah izglasavaju nevažećim razvlaštenja veleposjednika, radničku kontrolu nad tvornicama, nacionalizaciju banaka i brzo zaključivanje mira. Naravno, opet Lenjin stupa na scenu i jednostavno, uz obrazloženje da Ustavotvorna skupština nije potrebna, raspušta je početkom 1918.

Sve te provedene boljševičke reforme zapravo su izazvale snažan otpor i negodovanje 'poraženih' slojeva, odnosno veleposjednika, industrijalaca, trgovaca, bankara, te carskih časnika i činovnika, a kasnije i nekih menjševika i desnih esera. Stoga ti 'poraženi' iako neorganizirani i heterogeni, započinju kontrarevolucionarni pokret protiv boljševističke vlasti i ustrojavaju Bijelu vojsku), a svoj pokret nazivaju 'Bijeli kontrarevolucionarni pokret'.

Sam naziv tog kontrarevolucionarnog pokreta nastalo je kao odgovor boljševističkoj 'crvenoj revoluciji', mada možda po Athumanunhu može to imati i svezu s bijelom bojom koja se uvijek vezala uz kontrarevoluciju i monarhiju. Bijela boja je bila boja Burbonskih rojalista nakon Francuske revolucije, a i prvi car ujedinjene Rusije bio je Ivan III., poznat i kao Albus Rex ili u prijevodu Bijeli car. Bijele su boje bile i odore vojnika carske Rusije ...

No, dobro, bilo kako da bilo, sovjetska vlast se do kraja studenog 1917. učvrstila u svim važnijim industrijskim gradovima. Tamo gdje su boljševici imali većinu u sovjetima, preuzimanje vlasti teklo je brzo i bez otpora. U suprotnom, vlast se osvajala oružjem. Kontrarevolucionarne snage prvo su se organizirale na rubnim dijelovima Rusije, u Sibiru, gdje je bilo mnoštvo slobodnih seljaka, kolonista s velikim posjedima, te u južnim područjima Rusije i Ukrajine.

Prvi ozbiljniji oružani otpor pružile su kontrarevolucionarne snage na Donu, pod vodstvom Atamana Alekseja Maksimoviča Kaledina, potpomognute novcem i oružjem zapadnih zemalja. Temeljnu vojnu snagu činili su kozaci Kubana i Astrahana. Kaledin je bio na čelu vojne vlade Donske oblasti i podržavao zbačenu vladu Kerenskog, a pod njegovom su zaštitom carski generali Kornilov i Aleksejev osnovali bjelogradijsku Dragovoljačku vojsku.

Već je u studenom 1917. Kaledin zauzeo Rostov na Donu i Taganrok, te ugrozio Dombas, prijeteći pohodom na Moskvu, ali je vojnički poražen od Crvene vojske u veljači 1918., čemu je prethodila jaka boljševistička propaganda među kozacima. Naime, sovjeti su uspjeli podijeliti kozake i iznuditi Kongres kozaka, na kojem su siromašni kozaci, kozačka sirotinja i nekozačko seljačko stanovništvo priznali sovjetsku vlast i osnovali Donski revolucionarni komitet. Bogatiji kozaci ostali su u manjini, ali su čvrsto ostali glavni oslonac Bijelog pokreta.


KRHKE VLATI

potok.blog.hr


Ko kamen svaki tren se kotrlja
u prolaznosti provaliju
i gledam gdje se sunovrati
da više nikad se ne vrati.
O, gdje ste nježni sunovrati,
proljetnog cvijeća krhke vlati!?
I vrijednost trena svakog shvati
dok ne isteku zadnji sati!


(1996.)

Sve po dva (2)

nepoznatizagreb.blog.hr

Bio jednom, prije gotovo punih 7 godina, jedan post pod naslovom "Sve po 2" ... a jutros, u nepune dvije (!) minute stigla mi inspiracija za još jedan takav - evo ga! wink



Ugao Horvaćanske ceste i Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Isto mjesto, minutu kasnije. Snimio: Vanja


Isto mjesto, još minutu kasnije. Snimio: Vanja



ZLE USNE TUĐE

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital artist

Rekoše jednom zle usne tuđe
ne idi k njemu, ne voli te više,
a srce ne čuje, ne želi
i kuca sve tiše i tiše.

Ljubav bacih daljinama,
okrenuh se drugim očima,
a zle usne i dalje govore
kao duge kiše što romore.

napisano: 1995. iz 3. zbirke
GOLA ŽENA


http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

14.3.2010. objava na blogu
http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/03/1627315430/zle-usne-tude.2.html

1.2.2011. objavljeno na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/zle-usne-tudje-2

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-34-0
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Image and video hosting by TinyPic

Dinara

penetenziagite.blog.hr

Vrućina je vrućina, ali vrh je vrh – rekao bi jedan moj stari prijatelj. I uz to, pomuči se da se popneš, jer dole se i svaki vrag kotura. Vođeni tim nemjerljivim mudrostima nas dvojica utrpali smo još i mog šogora u njegov (šogorov) džip, dali mu dobrano piti (džipu, a poslije i šogoru i ostalima), prije toga prosurfali po korisnim stranicama tipa planinarenje.hr i odlučili jednog petka navečer, isprepletnog šumom toplih morskih valova: u zoru - pravac Dinara.

Kakvi smo mi to planinari kada nismo nikada bili na najvišem vrhu vlastite države, reći će netko. Iako mislim da se planinarstvo mjeri jačinom ljubavi prema prirodi, uživanja u šumi i livadi i odnosom prema drugim ljudima na putu, a ne metrima, stupnjevima i kilometrima, ili nekim zamišljenim crtama na papiru (pa će pravi planinar svakako biti i onaj tko znade pronaći dio tog skrivenog blaga u šumarku nedaleko kuće), pokazat će se da je uspon zaista bio vrijedan svakog napora upravo po pokazateljima koje sam prve naveo.

Dinara ipak nije neka tamo planina koju ćeš pregaziti u jedan dan. Ne samo radi vrućine, niti radi fame o požarima, niti radi granice, nego radi toga što svojom veličanstvenošću, širinom, dubinom prostora kojeg treba „osvojiti“, konfiguracijom… takve stvari dovodi naveliko u pitanje. Da u životu imam vremena, kao što nemam, ostavio bih auto negdje iza Knina pa udario polako, kroz najmanje dva dana u listopadu (isto važi i za Biokovo, samo tamo bih auto ostavio kod Makarske), sa spavanjem u planinarskom domu, uživanjem u sumraku i svitanju i sličnim stvarima privlačnim za neke tamo, je li, čudake. Opravdanja su u životu zlata vrijedna stvar, osobito ova o vremenu, pa zato udarismo ovaj put motorizacijom sve do Suvog polja, skoro do planinarskog doma na Brezovcu (na spomenutom portalu planinarenje.hr morate se prijaviti i tamo ćete naći baš sve što vas zanima u vezi uspona, a ponajviše .gpx tragove). A onda, štapove u ruke, vodu na leđa, kape na glave i put pod noge.

Prvo se ide lijepim usponom kroz bukovu šumu okrenutu zapadu, tako da je ujutro čak i prohladno, a zatim staza izlazi na golet na kojoj se nakon nekih pola sata od šume odvaja skretanje za vrh. Kape, dugi rukavi, svijetla odjeća, puno, puno vode… eto, to je ono što vrijedi u ovakvim uvjetima. Naravno, uspinjati se svakako treba čim ranije ujutro, dok je sunce još nisko, a onda polako. Dah držati dok se može na nos, odmarati koliko se da; na putu postoje tri ili četiri mjesta (grmlje, mali šumarak, velika stijena…) koja čine prirodan hlad pa ih valja maksimalno koristiti za odmor. Naravno da pogled često leti okolo ne bi li se ugledalo kakvog neželjenog susjeda – poskoka, ali mi smo ovaj put bili sretno razdvojeni, ili ih barem nismo vidjeli. Na koncu, ono što je na ovakvom usponu najvažnije to su strpljenje i volja; nema potrebe za nikakvim natjecanjima i žurbama; valja prije svega uživati i u prekrasnim vidicima koji se otvaraju na sve strane.

Nakon nekih valjda dva – dva i pol sata eto nas na hrptu, a potom još petnaestak minuta šetnje do samog vrha. Gore je sasvim prihvatljivo; nisam gledao na termometar mobitela, ali sa vjetrićem koji stalno pirka na rubu osvježavajućeg, vjerujem da osjećaj ne prelazi neku granicu od recimo dvadesetiosam stupnjeva. Dobra i pametna ekipa razastrla je čak i jedno šatorsko krilo koje čini kakav-takav hlad; na vrhu susrećemo namjernike doslovce sa svih strana (i niti jedni nisu bili bez gojzerica). Uživanju u tišini isprepletenoj glasanjem ptica i povjetarcem - nema kraja, pa uz malen zalogaj iz ruksaka i puno vode (najbolje je zamrznuti boce do pola i tako ih nositi) odmaramo uz predivan vidik, prepuni spokoja i zadovoljstva što ga nosi ovakav krajolik.

Silazak je ponekad (što je godina u nogama više) naporniji od uspona upravo zbog kamenja, klekovine, koljena… pamtim silaz sa Svetog Brda na ličku stranu do Bunovca koji mi je iz opisanih razloga trajao gotovo dulje nego uspon,a pridodati je tamo valjalo i table sa upozorenjima za mine, buru, oblake…; ovaj put ipak nije bilo tako jer smo bili lišeni svih tih nabrojanih suputnika, pa sigurno i sretno dolazimo do planinarskog doma na Brezovcu. Jest da je piva bila iz neke špajze, a ne frižidera, ali je legla kao rijetko kada. Nakon malo okrijepe u hladu uz šuštanje lišća i pjev ptica, odlazimo još na posljednju turu do vozila, zadovoljni i umorni.

Noćno namakanje u moru, odmaranje umornih mišića u blagotvornim valovima i ispiranje svog znoja i prljavštine na koncu je označilo radost obavljenog pohoda i uživanje u bogatstvu svijeta koji nas okružuje. Neskroman i po nekima prilično nepromišljen pojedinac gotovo da bi tom prilikom zaustio: lijepo je živjeti!

NE VAŽI

sewen.blog.hr

Ne važi ljubav našu
Jer uvijek će prevagnuti da sam loš.
Ogledalo te laže
A znam da i ti kao i ja želiš još.

Ne razmišljaj o ljubavi našoj
Samo se pusti da val te odnese.
Obožavaj sve što ne poznaš
Samo dozvoli da te isčekivanje trese.

Moje su misli na tebe slabe
Ti si sva moja stanja uma.
Nek drugi sad mrvice sa stola zgrabe
Prošli smo od ludila do razuma.

I sad smo tu
Nek drugi vagaju
Ne ti...
Ti samo ostani...

Sveta geometrija...

dinajina-sjecanja.blog.hr




Možda ćemo
jednoga dana
matematičkom etikom
otključati vrata Raja,
raskrinkati misteriju
postanka,
dosegnuti spoznaju
Apsoluta i Istine,
razjasniti
usaglašavanje
duše i materije,
zagrljaj
kozmosa i čovjeka.

Možda ćemo jednoga dana
čuti glazbu nebeskih sfera,
razumjeti načelo stvaranja,
i pitagorejsku molitvu
tajanstvenoj,
četvrtoj dimenziji,






"Blagoslovi nas božanski broju,
ti koji si stvorio bogove i ljude!
o, sveti, sveti Tetraktise,
ti koji sadržiš korijen
i izvor vječnog toka stvaranja!
Jer božanski broj počinje čistim
i dubokim jedinstvom
i doseže sveto četiri,
stvara majsku svjetlost
koja sve povezuje,
i sveto 10,
koje sadrži ključ svih stvari"

Četiri osnove postanka
voda,
vatra,
zemlja,
zrak.

Četiri godišnja doba,
četiri strane svijeta,
četiri jahača Apokalipse,
četiri obilježja čovjeka.

sangvinik,
kolerik,
melankolik,
flegmatik.

Četveroznačna prostornost,
točka,
linija,
povšina,
materija.

Zbroj,
dekada kao
quinta esentia,
kao Apsolut,
kao ljubav.

Dijana Jelčić... zbirka Nestvarno stvarni... Kultura snova, Zagreb, 2014.



slike... Michelangelo... stvaranje Adama... Leonardo da Vinci... Vitruviev čovjek kvadrira kružnicu

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se