novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

25

čet

05/17

Politika povijesti

luki2.blog.hr

Danas sam prisustvovala odličnoj konferenciji (okruglom stolu) o politici povijesti, povijesnom revizionizmu i manipulaciji prošlošću u Novinarskom domu, Perkovčeva 2. Konferencija je organizirana pod pokroviteljstvom Zaklade "Friedrich Ebert" te Centra za demokraciju i pravo "Miko Tripalo"....

Najprije su predstavljeni govornici, eminentni povijesničari našega vremena, a poklopilo se da su uz ovu konferenciju imali i svoje druge promocije - pa je sve složeno po špagici....Fantastično! Najprije je govorio Patrick Boucheron, Colllege de France, koji se bavi znanstvenim istraživanjem moći na Zapadu, ulogom povijesti u sadašnjosti i autor je knjiga o globalnoj povijesti Francuske. Boucherona u Zagreb dovodi Francuski institut u Zagrebu.
Drugi, ništa manje zanimljiv govornik je bio Christian Ostermann, direktor Global Europe Programa i History and Public Programa Woodrow Wilson Centra iz Washingtona. Bavi se najviše razdobljem Hladnoga rata.
I naravno - šećer na kraju - Richard Owery, britanski povijesničar, profesor na Exter University, autor knjige (prevedene i na hrvatski) "Diktatori: Hitlerova Njemačka i Staljinova Rusija" (2005). Overy boravi u Zagrebu kao gost Zagreb Boook Festivala. Njegove teme su totalitarni sustavi u Europi 20. stoljeća i povijesni revizionizam u svijetu.


Moj primjerak knjige....

Što mi se najviše svidjelo je da se rasprava povela u smjeru kako se druge zemlje (npr. Njemačka i Engleska) suočavaju sa prošlošću. Tema nije nimalo bezazlena ni laka. U nemiloj ulozi su se našli i veleposlanici ovih zemalja, kada su trebali objektivno progovoriti o svojim zemljama, te kao u igri istine priznati sve "pro", ali i "contra"....Da, bio je Nijemac (koji izvrsno govori engleski, što je ravno čudu!:)))), te onaj zgodni veleposlanik - Englez, kojeg je milina slušati jer priča onaj pravi British English....Koji dobar naglasak, čovječe! :))))

U svakom slučaju, Nijemac je obrazlagao kako jest nastala trauma u Njemačkoj u sjećanju nakon Drugog sv. rata, ali brzo su se oporavili kada su shvatili da pokoravaju svijet i Europu u njemu - financijama....Dobra utjeha! Pronašli su motiv; pronašli su kako i zašto....I krenuli od početka....A Engleska...Eh, moja inače voljena Engleska....Kolonije su uteg oko njenog vrata, ali...Oni vide kolonijalizam svugdje, samo ne kod sebe...Kod njih je to kao bilo opravdano, jer su oni kao išli pomagati svojim kolonijama....Ma da....Svakako! Ako ćemo se šaliti.....
Svi profesori s moga FPZG-a su stigli....No, dobro...Šestoro njih, svakako...U obranu Hrvatske...I što bi mi trebali napraviti, da "prebolimo" Drugi sv. rat i Domovinski rat...Ako možemo napraviti išta....
Hrvatska je, kao i mnoga druga društva u Srednjoistočnoj i Jugoistočnoj Europi, posljednja desetljeća provela u iscrpljujućim svađama o onome što nam se događalo tijekom Drugog svjetkog rata, Hladoga rata i na koji je to način povezano sa samostalnošću Republike Hrvatske.

Drugi dio konferencije raspravu su vodili novinari, povjesničari, predstavnici civilnog društva, pedagozi, bivši ministri....Između ostalih, sudjelovali su dr. sc. Branimir Janković, prof. dr. sc. Dejan Jović, dr. sc. Snježana Koren, Tihomir Ponoš, prof. dr. sc. Drago Roksandić, Dario Špelić, dr. sc. Antun Vujić, prof. dr. Nenad Zakošek i naravno - dr. sc. Tvrtko Jakovina, jedan od organizatora ovoga toliko potrebnog događanja...Da se već jednom izrazgovaramo i stavimo točku na kraju.....No, neće to biti tako jednostavno....Svi imaju svoje poglede, svoje argumente, i svoj ugao gledanja.....

Evo nekoliko zabilješki, koje mi se čine jako zgodne, pa na temelju toga vi sami pokušajte zaključiti....

Prof. Jović naglasio je da smo izgubili "vanjskog" neprijatelja, ugrozu - od kada je Hrvatska samostalna, ušli smo u EU, pa političke elite naprosto nemaju više oko čega tražiti konsenzus - više nema strateškog cilja...Ostvaren je....Pa se ljevica i desnica više nemaju oko čega slagati...Također, tu je i jako mitsko interpretiranje prošlosti i veličanje svega što se postiglo, ne priznajući greške....Slažem se, nažalost :(((((
Gospođa Teršelić, predstavnica civilnoga društva, bila je nešto optimističnija...Sada se nalazi i u onom Vijeću za suočavanje sa prošlošću....Ona tvrdi da je razumijevanje za drugu stranu ipak veće, te da se pokazuje ako ne empatija prema drugome, onda makar prihvaćanje da taj drugi ima pravo na svoje mišljenje....Takve vrste tolerancije, tvrdi ona, do sada baš i nije bilo....
Profesori povijesti složili su se, pak, da nisu čudotovorci i da odgoj donosiš i iz obitelji...Iskustva i priče o prošlosti obitelji - također...I to je diskurs koji treba uzeti u obzir.....Prof. Roksandić je bio odličan- istaknuo je da više zidova u Europi ima sada (danas), nego 1989, te da se danas događa prostituiranje povijesti...Za revizionizam je rekao da su i komunisti u Jugoslaviji (naučila sam da nije potrebno govoriti bivšoj, jer dok je postojala - bila je Jugoslavija) bili revizionisti, s obzirom na učenja Marxa i Engelsa...Jedna vrsta revizionista...To mi se svidjelo. Pa da, i oni su odstupali od "originalnog" mišljenja.....
Kod nas se bore emocije i racio - no, uvijek nekako prevagnu, na žalost, emocije....:(((((( Pa ostrašćeno branimo svoje poglede na povijest, bili oni lijevi ili desni....Prof. Zakošek tvrdi da nikada nećemo revidirati povijest, e da bi se svi mogli suglasiti u svim činjenicama, nema zaključenja, nema kraja diskusijama.....I naravno, poziva se na povijest onaj, tko želi nešto postići u sadašnjem političkom trenutku, pa koristi ono što mu u povijesnom kontekstu ide u prilog....
I na kraju, vraćam se tramvajem kući...I jedna mlada žena..."Luki?" "Da, Ja sam" ....Veselje je bilo veliko, jer ni nju, ni njenog supruga nisam vidjela desetak godina, a sada su ponovno došli u moj kvart.......Neki ljudi doista odu, ali samo zato da bi se vratili...Još bolji, još snažniji...Pusa, L+B+G

ps: Sve što sam fotkala, nije dobro ispalo :(((( Na žalost....Pusa, L+B+G

Opet NEZAGORJELA

nediljkonedic.blog.hr

Premetaljka

NEZAGORJELA

Friško, li'po, baš za nas,
pjeva krasni splitski glas!

(Antun Košir „Sfinga pita“, Kviskoteka broj 1150, 26. V. 2017., str. 48)

Ovo je već po šesti puta. Izgleda da će toga biti još.

Suautor

PEN broj 23

nediljkonedic.blog.hr



Posložio sam još jedan broj PEN-a. I broj 23, čiju naslovnicu vidite, ima 14 stranica A-4 formata s mojim nobjavljenim radovima i sastavcima Marijana Nedića, Gorana Benkovića, Jusufa Kabaklića te s osmosmjerkom Branka Stojanovića. Tek nakon umnožavanja moći ćete „uživati“ u rješavanju.

PEN-ovac

Spasovo

nediljkonedic.blog.hr

Blagdan Uzašašća Gospodinova na nebo – Spasovo, slavi se redovito četvrtkom 40 dana po Uskrsu. Jasno je, dakle, da kao i Uskrs „hoda“ po kalendaru. Ove se godine proslavlja danas, 25. svibnja. Za kršćane Spasovo je zapovjedni blagdan. U mnogim župama i mjestima Spasovo je blagoslovom polja prim. u Donjoj Mahali i Baziku u okolici Orašja i Domaljevca.



Kalendarije

I dame zagonetaju (6)

nediljkonedic.blog.hr



(Ivanka Tkalec, Kviskoteka broj 295, 9. VI. 2000., str. 31)

Enigmoznalac

Općina Gunja

nediljkonedic.blog.hr

Gunja je mjesto i istoimena općina u zapadnome Srijemu smješteno uz lijevu obalu Save uzduž granice s BiH. S Brčkom ju spaja most. Najveće je to selo u Cvelferiji s površinom od 31,01 km2. Ima oko 4.000 stanovnika koji se nazivaju Gunjanci, iako je ispravno i Gunjani. Nekoć je bila u sastavu općine Županja. Prvi se puta spominje 1378. u spisima „De conformitate vitae Beati Francisci ad vitam Domini Iesu“ pod nazivom Alšan. Sve do strašnoga povodnja u svibnju 2014. Gunja je bila poznata po privatnome poduzetništvu i suživotu Hrvata i Muslimana, a onda je poplava uništila skoro sve.



Muslimani su se u Gunju doselili većma između 1942. i 1946. Džamija je u Gunji otvorena 28. rujna 1969. i najstarijom je džamijom u RH, dok je crkva sv. Jakova apostola iz 1848. U Gunji djeluje osnovna škola Antuna i Stjepana Radića, KUD „Graničari“, BKUD „Behar“, multimedijalni centar „Studio kreativnih ideja“, nogometni klub „Jadran“ (1928.), lovačko društvo „Ris“, ribičko društvo „Šaran“ ...
Poznati Gunjan(c)i su general austrougarske vojske Marijan Varešanin, novinar Stjepan Bogutovac, glazbenik Krešimir Bogutovac, jezikoslovac dr. sc. Krešimir Mićanović, aktualni općinski načelnik Hrvoje Lucić, književnik Miroslav Mićanović, vitez DR-a Jakov Filipović.

Zemljopisac

Dopuđini umotvori (2)

nediljkonedic.blog.hr



(Veljko Dopuđa, Vjesnikov kviz broj 277, 29. IX. 1982., str. 9)

Kolega

Poziranje s oružjem

toco1980foto.blog.hr

Već se događalo da su ljudi doživljavali da im policija bane na vrata sa nalogom za pretres, ili bili pozvani na obavijesne razgovore, jer su na svojim Facebook profilima, Instagramu ili gdje već, objavili fotografije oružja, ili pak fotografije na kojima poziraju s nekim oružjem.

Iako je policja prilično revna po tom pitanju da "treba provoditi zakon", neugodnosti zbog takve revnosti mogu imati čak i potpuno nedužne, ali zapravo i malo nesmotrene osobe - npr. one koje objavljuju sve i svašta (ne pridržavajući se one maksime da se na Facebook ne stavljaju stvari koje se i inače ne bi pokazivalo posve nepoznatim ljudima), one koje ne paze na postavke privatnosti pa ju drže na "public", i/ili one koje ispod slike ne napišu o čemu se točno radi.

Jer realno, može se raditi o slijedećim stvarima...:

** Nelegalno pravo oružje - Postoje oni koji doista ilegalno posjeduju pravo vatreno oružje, i još se time hvale po "Fejsu", valjda da bi nekoga "zadivili".

** Plinsko/startno oružje - Radi se uglavnom o pištoljima i revolverima koji izgledaju i funkcioniraju kao pravo oružje, ali su drugačjeg kalibra i mogu ispaljivati samo "ćorke" (metke koji samo proizvode prasak) ili plinske metke (metke koji sadrže nadražujuće tvari, a služe za samoobranu, u maniri sličnoj sprejevima za samoobranu). Nije ih zabranjeno nabavljati ni posjedovati, ali je posjedovanje potrebno prijaviti policiji.

** Posuđeno tuđe oružje - Ponekad, kad netko pozira sa nekom puškom ili pištoljem, ne mora uopće značiti da je to njegovo oružje, već da ga je samo za potrebe poziranja/fotografiranja posudio od vlasnika koji ga inače legalno posjeduje.

** Kopije/replike oružja - Na prvi pogled, izvana, izgleda kao pravo oružje, ali ne ispaljuje metke već plastične kuglice uz pomoć opruge, stlačenog zraka ili kombinacije jednog i drugog. Neke su toliko realistične da su čak i izrađene od identičnih amterijala kao i pravo oružje. Takve replike se uglavnom koriste ili kao dekoracije, rekviziti za zabavu (npr. gađanje limenki i sličnih meta, tzv. plinking), a ponajviše za tzv. "airsoft".

** Trofejno/onesposobljeno oružje - Pravo oružje koje je trajno onesposobljeno na način da je cijev zavarena, a udarni mehanizam (udarna igla) onesposobljen, te se iz njega uopće ne može pucati.

** Realistično oblikovane igračke - Zapravo potpuno bezopasni komadi plastike ili gume, koje je (pogotovo na nekvalitetnim fotografijama kao što su selfiji) teško sa sigurnošću razlikovati od pravog oružja.

** Fotomontaže - Slike gdje netko zapravo uopće ne drži oružje u rukama, već je ono naknadno "umontirano" u sliku, sa neke druge slike...

24

sri

05/17

MORE naše plavo...

nisaneldiablo.blog.hr


Kamenice..... mmmmmmm... njami


Škampi na buzaru... prste lizat... njami


Lignje... u šporko sa roštilja ... njami
klik za + thumbup

........... Uslast svitu ! ...i nazdravlje !...party

Lađa

potok.blog.hr

Na valovima glazbe ko krhka ja sam lađa,
što pluta na pučini,
i ne brine je kamo sad vjetrovi je nose,
i sve se lijepo čini.

Ti zvuci svu me pune, praznine više nema,
uljuljalo me more,
ja snivam u svom miru, i tihi spokoj zrači
iz svake moje pore.

Na valovima glazbe ko krhka ja sam lađa,
i prepuštam se miru u kom se sreća rađa!

I dok mojom stazom
muzika korača,
stišali se vali,
i vlada bonaca.......

(1997.)

Glazba je moje utočište!

Mala životna učenja

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



-Da bi razumjeli sliku , nije nužno biti slikar.
-Da bi razumjeli ljude čiji život je na margini, ne moramo sami tamo biti.
-Da bi razumjeli tuđu bol, ne moramo biti bolesni.
-Ono što je potrebno jest ,biti čovjek. Imati razumijevanje za one čiji put je drugačiji od našega puta.
-Ako želite slušati, morate biti spremni čuti i ono što nije dobro.

-Lijepo je pružati pomoć, ali je treba znati i zatražiti.
-Lijepo je davati ali treba znati i primati.
-Želiš li dalje moraš krenuti ma kako put bio dug, težak i neizvjestan. Život ne daje nikakve garancije. Nigdje ne piše da se greška neće ponoviti.
-Sve što u životu radimo i gradimo teško je. Održati sagrađeno, jako je bitno. Uništiti sagrađeno naj lakše je. Svjesno ili nesvjesno? Svejedno je!
-Ako si čovječan čovjek, niti jedna ideologija protiv čovječnosti, ne može te dotaknuti.

-Živjeti istinu , znači biti iskren. Imati svoj stav, imati svoje mišljenje.
-Ljepota duše je u oku, u pokretu, u energiji koju širiš oko sebe.
-Jedan je čovjek jedna priča. Jedan je život jedna istina i milijun dilema.
-Djeca su mali čovjek koji je ljubav, dobrota i sve ono što bi trebalo ili čini čovjeka.
-Ono što želimo, jedna je stvar, ono što možemo druga. Ono što stvarno slijedimo jest ono što moramo.

-Sve u prirodi ima svoj red i redosljed. Ništa nije slučajno, ništa se slučajno ne događa. Nitko od nas nije bez razlga tu gdje jest, sa onim kojim jest.
-Ljepota nastaje kada se iskrenost, dobrota, radost i smijeh spajaju.
-Kažu da je ljudski griješiti, a svjesnost pogreške pola puta ka spoznaji.
-Mali je korak od htjeti i moći. Znati i raspoznati.

-Moja istina , nečija je zabluda, nečija istina moja je knjiga iz koje učim.
-Moć riječi i snaga uma je ono što nas pokreće.
-Imati ne, znači posjedovati. Imati jest biti i pripadati. I biti svjestan pripadnosti. Svjesno znamo, nesvjesno usvajamo.
-Život je ciklički krug. Vrti se , okreće se, svaki put sa novom svjetlošću u novom obliku.
-Život je vječna učionica! Kad misliš da si nešto naučio, okreni drugu stranicu. Još trebaš učiti.








TVOR

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Iguar Lemeško sjedio je sam na klupi u parku, sjedio i uživao u penziji. Mnogo toga ležalo mu je na pameti, sjedilo posred duše – ali nigdje nikoga za popričati, nijednog uha na vidiku da ga sasluša, da u nj Iguar istrese te svoje uležane i usjedjele misli.
A onda, jednog prekrasnog krasnoproljetnog, naveliko ispeludiziranog dana, na njegovu klupu, tik do njega, sjeo je netko drugi. Bila je to Erma Urm-Balak, također u penziji, premda je radila honorarno, a uz to pomagala i kćerinoj obitelji pa nije imala previše vremena za posijela po klupama. Ali eto, tog je dana baš sjela, baš na klupu, baš u tom parku.

Zatvor otvorenog tipa
„Početkom devedesetih“, obratio joj se Iguar bez uvoda i nepotrebnih bontonalija, „ostao sam Elektri dužan dva'es osam lipa. Nisam to uspio prebiti, a kamate su narasle do neba. Morao sam na mjesec dana u zatvor. No, imajući u vidu minimalnost duga, sud mi je dosudio da kaznu odležim u zatvoru otvorenog tipa na Trbarevici. Ja sam prije mislio da se takvi zatvori od normalnih razlikuju samo po tome što 'korisnici' mogu ići u šetnju dvaput dnevno ili tako nešto, ali ne, draga moja, ne. Zatvor otvorenog tipa je – raj na Zemlji. Istina, šetnja jest dvaput na dan, ali može potrajati više dana, tjedana pa i mjeseci. Zatvorski krug je ogroman i u njemu nema što nema; od kioska s novinama i štandova s hrenovkama, do disko-klubova, čitavih trgovačkih centara, koncertnih i sportskih dvorana te restorana i teretana. Samo se prijaviš dežurnom stražaru i možeš ići gdje hoćeš i ostati koliko hoćeš. A ne plaćaš ništa – sve o državnom trošku.
A poželiš li posjetiti neku lokaciju izvan zatvorskog kruga, samo trebaš napisati molbu, a i ona je gola formalnost. Čak i ako odabereš neko pusto inozemstvo – Bora-Boru, Tuvu ili Potose – i tu će ti izaći u susret. Sve, kako već rekoh, o državnom trošku. Ja sam u svojih mjesec dana izdržavanja kazne bio u Frankfurtu (istina, na Odri), posjetio Dublin, Kuala Lumpur, dva put letio na Havaje, a našao sam vremena i da obiđem Čučerje! Takvi su uvjeti u zatvoru otvorenog tipa, tako to ide, tako se zbiva, nitko tu ništa ne može, svatko se mora pomiriti sa svim, sa svačim, sa svakim.“

Otvor zatvorenog tipa
„A ja sam“ odgovorila je Erma Urm-Balak, „cijelog života radila kao obična poslovna žena u svijetu visokih financija. Jednom nam je došao predstavnik jedne svjetske financijske ustanove koji je imao krajnje neobičnu značajku: nije imao tjelesnih otvora! Osim jednog, ali nije imao pojma gdje mu se taj nalazi. A tog dana, kad nam je došao, dogodila se tom predstavniku potreba za vršenjem velike nužde. A otvora nigdje! I dok smo ga uspjeli naći i dok se on, da prostite, posr'o, svjetske su burze zabilježile ozbiljan pad. Pad čega? Nemam pojma, pa to je bilo davno, tako davno!“

Pritvor
Uto do klupe na kojoj su sjedili Erma Urm-Balak i Iguar Lemeško doskakuće vrabac i reče:
„Ablablablablablabla. A“

Jug protiv Sjevera

asboinu.blog.hr

New Hampshire – 'živi slobodno ili umri'

New Hampshire jedna je od trinaest kolonija (trinaest pruga na američkoj zastavi) koje su se pobunile i odvojile od engleske krune tijekom Američkog rata za nezavisnost..

New Hampshire je tijekom trajanja građanskog rata čvrsto držala stranu Unije i za to podigla na oružje oko 30 000 vojnika. Ipak, nešto po čemu su vojnici rodom iz New Hampshire ostali prepoznatljivi je i to što tijekom cijeloga rata nisu željeli zamijeniti svoje sive odore za plave.

Poradi te tvrdoglavosti često su u metežu bitke zbunjivali kako jednu tako i drugu stranu, ali kako je 'princip princip' tako su i Hampshireici ostajali dosljedni svojim navadama, te ih nisu mijenjali.

Još su po nečemu vojnici iz New Hampshire bili lako prepoznatljivi i uočljivi, a to su njihove pomalo čudne vojničke kape koje su bile nekakav 'mix' francuske vojničke 'kepi' kape i šešira. Te kape nazivale su se 'whipple hat'.

 photo New Hempshire AGR.jpg

ROKO DOBRA - ZBOGOM, PJESNIČE!.. odlazak blogera-pjesnika

shadowofsoul.blog.hr



Image and video hosting by TinyPic

http://blog.dnevnik.hr/sjajoriona/


Ljiljana Dobra piše na Fejsu: ''Upravo sam primila jako tužnu vest iz Dalmacije.

Naš dragi prijatelj, rođak i veliki književnik

ROKO DOBRA

https://www.facebook.com/roko.dobra?hc_location=ufi

napustio nas je. Iako je bio bolestan, nisam očekivala to :( ... a ne nalazim se u Hrvatskoj, pa mi je zato još teže. Njegovoj porodici izjavljujem duboko saučešće... ''

Roko Dobra: ''TRENUTAK EONA

Snatrim prostore, gdje još nismo stigli,
a činilo se na dohvat su duše;
snatrim, oprezan, na vjetar što puše …
Samo oblaci da se ne bi digli!

Snatrim prostore, gdje nas let junači,
a činilo se da smo skladnost neba;
snatrim, u strahu, koliko god treba …
Stići je prije negoli se smrači!

Snatrim prostore, gdje si za moju dob,
milošću puna, još jedino ona
koja me tješi zovom anemona …

Snatrim prostore, gdjeno je dobra kob,
najavit orna trenutkom eona –
prelet od zipke do zadnjeg nam zvona …''

pjesma je objavljena na Facebooku: 22. svibnja u 15:03 ·


Image and video hosting by TinyPic



''OTIŠAO S MOREM''

''Preminuo je Roko Dobra, hrvatski pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar, naš suradnik i prijatelj.

Roko Dobra/ (Šibenik, Žirje 28. listopada 1930. – Zadar, 23. svibnja 2017.),

Roko je rođen na otoku Žirju 28. listopada 1930. godine. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, srednju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomira (1969.) hrvatski jezik s jugoslav. književnostima i povijest umjetnosti.

Pisati je počeo još na Sinaju, u izbjegličkom logoru El Shatt, kamo je dospio u Drugom svjetskom ratu – negdje u veljači 1944. Stihovi koje je tada pisao, bili su prenaglašeno nostalgični i prepuni sjete, ali i obećavajući, makar su mu, iz toga razdoblja, sačuvane jedino dvije pjesme „Ja pamtim“ i ,,Kad je umro moj brat“ – sasvim dostatne za razlog da nastavi s pjesništvom …

U Šibeniku daleke 1951. godine pokreće i ureduje književni časopis „Naša mladost“, u kojemu objavljuje svoj prvi sonet „Umjesto aplauza“, a za svoga drugog boravka u Zagrebu 1954. intenzivnije nastavlja s poezijom, u koju počinje unositi sve više intuitivno-refleksivnih elemenata, kako bi se, produbljujući i obogaćujući impresiju, izbjegao puki verbalizam iskaza; radi, zapravo, na njenoj slojevitosti i simbolici u sprezi s morem kao praelementom „koji sublimira sve ostale emanacije kako ljudskoga bića tako i modaliteta prirodnoga takobitka …“ (Cvjetko Milanja), a što će mu pak itekako dobro doći, posebno u kasnijoj, zrelijoj sonetnoj fazi. Pjesme je ove i ovakve, tada, uglavnom, objavljivao u časopisu ,,Koraci“ Društva radnika pisaca, čiji je bio članom.

Zatim, 1959. godine predsjednik je Studentskog literarnog kluba u Zadru u okviru kojega uređuje neka njegova izdanja, i kadšto ih popraćuje predgovorima ili pogovorima. Također je neosporno da je uvelike pridonio osnivanju i profiliranju zadarskoga Književnog centra (1981.), čija se izdavačka produkcija, za onih nekoliko godina, bila popela na tridesetak vrijednih naslova proze, poezije, esej …

Osim pisanja pjesama i kraćih proza, pisao je kazališne kritike i kritičke osvrte, ponajviše o pjesnicima i njihovim knjigama, tiskajući ih u dalmatinskim dnevnim ili tjednim tiskovinama, kao i u časopisu „Dubrovnik“. U tjedniku „Zadarski Regional“ (od veljače 2003. do siječnja 2005.), u povremenoj svojoj kolumni Licentia poetica, objavio je tridesetak epistola, upućenih (opet) pretežno pjesnicima.

Surađivao je u „Novinama mladih“, „Omladini“, „Šibenskom listu“, „Zadarskom listu“, „Slobodnoj Dalmaciji“, „Zadarskom Regionalu“, „Šibenskoj reviji“, „Zadarskoj reviji“, „Koracima“, „Poletu“, „Krugovima“. „Republici“, „Putevima“, „Bagdali“, „Odzivima“, „Poljima“, „Disovu glasniku“, „Mogućnostima“, ,,Dubrovniku“…

A pjesme su mu tiskane i u skupnim knjigama: ,,Almanah“ (Zadar), „Moreplovi“ (Dubrovnik), „Zbirka poezije“ (Koprivnica), „Dodiri, odlasci“ (Rešetari), „Pobratimstvo lica u nemiru“ (Split), „Naša velečasna maslina“ (Split), „Vedri Vidra“ (Split) …

Najzad, pročita li se ovaj dolje uvodni ulomak iz predgovora izabranim pjesmama „Put do mora“ ovog pjesnika iz pera Cvjetka Milanje, bit će itekako vidljivo zbog kojih su ga razloga i djelitelji književnih nagrada jednostavno „preskakali“, da bi mu, pak, onaj put ona jedina važnija nagrada, bila dodijeljena izvan granica uže domovine:

„Bodul, Žirjanin, zaljubljenik mora, kome je podario jedne od najljepših soneta u hrvatskom pjesništvu, a navlastito u hrvatskom sonetopisanju druge poli 20. stoljeća, Roko Dobra, živeći i djelujući u Zadru, nekom neumitnom logikom našega „shvaćanja“ provincijalizma, koje se – pogrešno – samopodrazumijevalo kao kampanilizam, ostao je dulje vrijeme nezapažen pjesnik, dakako osim u vlastitoj zadarskoj sredini, u kojoj je bio i značajan kulturni animator.“

Prva mu je bila dodijeljena nagrada za pjesmu „Stranac“ na anonimnom natječaju Slavističkog odsjeka Filozofskog fakulteta u Zadru, a koji je (natječaj) bio raspisan školske 1960/61. godine za najuspješniju pjesmu. Druga pak nagrada za sonetni vijenac „Zadarska ogrlica“ na jugoslavenskom natječaju za ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac koji je (natječaj) bio raspisao bjelopoljski (Crna Gora) književni časopis „Odzivi“, dodijeljena mu je 1986. godine.

Objavljeno mu je petnaest knjiga, pretežito soneta: Zvijezde nad raskršćem, Zagreb, 1955, Vrisak krvi, Zadar, 1961, Nakon brodoloma, Zadar, 1969, Dozivanje mora, Zadar, 1980, Upornost hodanja, Zagreb, 1984, Zadarska ogrlica, Zadar, 1987, Zatočenik mora, Zadar, 2003, Zlato moga praha, Bošković, Split, 2008, Dah sunca, Zadar, 2010, Kist i pero, Zadar, 2013, Put do mora (izabrane pjesme, u izboru Cvjetka Milanje), Zadar, 2013, More bola (rane pjesme), Zadar, 2015, Raspjevana imena (200 akrostihovanih imena žena), Zadar, 2015, Godišnja doba (komentari haiku pjesama Višnje McMaster), Zadar, 2014. i Golgoto, moj plaču (sonetni vijenac na temu Isusov križni put (temeljen na predlošcima slika izuzet. likovnog umjetnika Stjepana Katića), Zadar, 2015. godine.

Živio i djelovao u Zadru, dok mu je, zadnjih godina, s dijagnozom angina pectoris, otok rođenja Žirje – samo beskrajna čežnja …

…tako o Roku Dobri zbore redovi s interneta, zapisi sa stranice Društva hrvatskih književnika. A mi znamo i više. Roko nije otišao, nestao, tek odmara na valovima, drago ga more koje je opjevao, o kojemu je pjevao, primilo u svoja njedra. U njemu i s njim, s morem i o moru, u moru, pjeva nove redove soneta, čujemo im zvuke svaki puta kad more dotakne kopno. To, s voljenim morem, naš dobri Roko razgovara, nove stihove stvara…''

Roko Dobra: NA MOM SILAZIŠTU …

kad se moru opet iza boli vratim,
zaboli me u tren svaki oblik mene;
prilazeć mu stihom, put do sebe skratim
ulazeć u prabit k’o u dušu žene.

a kad moru opet iza sunca svratim,
zakoračim u mrak s rimom uspomene;
u műk mu kostiju sjenu svoju pratim,
po beskraju brodeć drevne opomene:

sve je iste mjere i istog ishoda
sve je iste kobi: i drvo i kamen,
držala me iznad il‘ gušila vňda;

nikad s morem na kraj, mada je i znamen,
prepun obećanja, al‘ je i uhoda
na mom silazištu u sonetni amen!


http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=171916

Ako ikoga iole zanima...

klikklik.blog.hr








Dvorac Troja

Ako ikoga iole zanima kako u stvarnosti izgleda "ono" što se iz satelita (posuđeno od Google Earth-a!) doima, možda, poput ornamenata "neke druge civilizacije", pokazujem samo dva "usputna" pogleda preko visokog zida ograde (!) praškog dvorca Troja, smještenog uz Vltavu na njegovom sjeveru.

Jer dvorac u to doba dana uskrsne nedjelje "nije bio raspoložen biti otvoren za javnost"... a ionako bi me, vrlo vjerojatno, besprijekorno održavana "francuska geometrija" njegovih parkova više intrigirala i privukla na obilazak i prepuštanje od standardnog muzejskog postava u njegovim dvoranama...

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se