novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

25

ned

09/16

imaš ti kompas?

messangerpigeon.blog.hr



ploviš negdje na horizontu
i osjećam kako te stišće Meditaran u grlu,
mene Balkan,
znam točno kako se osjećaš
i sousjećam prije svega,
prije gorčine,
prije prošlih godina,
prije tereta,
ili lakoće,
vidim te
kako gradiš maglu između nas
grijući more taman dovoljno
za kupanje,
ritualno ispiranje,
stajali smo pod istim baobabom
prije nego li su nam se pogledi razišli
u pustinju i prašumu
skupa samo zakoračili
u suprotne strane.

tako se čini.

22

čet

09/16

Idem...

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Sutra idem na Brač. Do Supetra samo, sve ostalo je daleko. U snovima koji blijede. Tri koraka uvik isprid, uzmiče (mi) škoj i gubi se u izmaglici. Kao pijesak među prstima, lagano curi i nestaje. Sve kao da ne bi i neće, al' bitku po bitku, gubi pred životom i krivosuđem.

Dugo već ne gledam unazad, a naprid ne vidim. Šta li se je zadnje zbilo, ne znam. Kad li sam zadnji put bila na sudu, ne mogu se sad sjetiti. A kopati mi se ne da po stoput prevrnutim papirima. Ne da mi se ni po blogu prekapati, pa to ti je. A nije ni važno. Možda i ovaj put bude dobro kao prošli, pa skonča crno na bijelom, jer sutkinja je, navodno, u prolazu dobacila... "sve znam, ja bih to završila"... eh, da (mi) nije za zaplakati, veselo bih se nasmijala.

"Kao da se vrime zaplelo u švere, ni lita ni zime ne dotiču mene, sta je svit"... i može li itko bolje i ljepše od našeg Tedija, s(a)kupiti život u samo jednu šaku riči... a život se svejedno, žilavo vrti i gre naprid.



"I put u pakao popločen je dobrim namjerama", rekli su davno neki mudri ljudi, a ja kao da sam mu tek sad oćutila pravo, svu snagu, dubinu i moć.
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi..." ... "Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene, susreli smo se kao ptica i oluja"... i doista tako jest, da se "tvrđava" o' života igra s nama?... ili mi s njom?... Za sebe uvijek imamo dobre namjere, tim smjerom gazimo, u tom pravcu odlučujemo, mislimo, osjećamo... za sebe i za svoje bližnje.

Ali život nije perfekcija, niti smo mi perfekcionisti. Godina je započela s kišom, izmijenila godišnja doba, skoro će i kraju svome doći, ali sunce nikako da grane i obasja pute. Šućmurasto se obojalo vrime, baš ka' i lito ovo, ča ni pošteno ni došlo, a već je debelo ošlo. Pa zapleteni u toj mriži o' života, još stojimo u mistu, obamrli u trenucima postojanja. Iz dana u noć, i nima kraja. A prevalilo se u životu i godina i tuga. Prvo više ne brojim (sve važnije mi je da postojim... eh, šta (nam) rade te godine), drugome ne znam broja. Ali ova je tuga neizrecivo drugačija i veća, dublja i teže probavljiva... eh, lako je meni za mene, tek sada ćutim pravo.

I ma što 'ko rekao i mislio, i ma koliko me bilo ili ne bilo (mea culpa, mea culpa), ja sam svejednako nepopravljiva ovisnica o ovom svom blogo-dnevniku. Jednom i jedinom. I baš ga imam rad'. I baš bi mu trebala dati više vremena i ljubavi. Ali budem. Kad i ako se izborim sa svojim perfekcionizmom. Kad i ako očistim ovaj nered od života. A čistim ga, čistim... eh, šta bih ja bez pjesama i poslovica.



A kamena dlaku mijenja, ali ćud nikada!... Pa i sada hvata zadnju minutu, da joj baš sve ne procuri kroz prste!... Držite mi fige, sjutrom u 10,30...!

21

sri

09/16

Mračni bračni odnosi

modestiblejz.blog.hr

Ono kad prevarena žen(sk)a patetično dovikuje "Kurvo!" novoj ljubavnici zajedničkog kurviša. Toliko o "oštrom odgovoru" Petrova Beljaku.

20

uto

09/16

Deveti

broduboci.blog.hr

Na jugu je balkon, na balkonu stol, na stolu škrovada, u škrovadi pomidore, a u pomidorima sunce. Rajski plodovi, pravilno raspoređeni tako da se međusobno ne dodiruju, kroz samo nekoliko dana poprimili su skvrčeni oblik, ali u isto vrijeme finu aromu i boju rubina. Zadovoljan eksperimentom, okrenuo sam jednog po jednog, pomirisao svakog drugog i umalo pomislio na nju. Otkud sad ona? Zašto mi često u ovo doba godina dolazi u misli, bez najave, bez kucanja?

I uvijek me ona tako dotiče, ovlaš, kao da se to nju ne tiče, dotakne me u prolazu koljenom, bokom, ramenom, sve nekim nedotakljivim dijelovima tijela i taj dodir bude bezobrazno kratak, tek tu i tamo s prikrivenom naznakom onog djelića sekunde koji bi taj dodir pretvorio u nešto opipljivo. Srećom, odlučio sam ne misliti na nju.



Kad skončaju lude ribarske noći, pijane fešte od vina, bikle, luka i soparnika, ojkanja i klapanja. kad izvitre svi morbini, luši i godimenti, i kad se bandira "trideset i nekog kulturnoga lita" u malome mistu kraj mora spusti sa štandarca, pojavi se na vratima kao strogi direktor iz osnovne škole, ozbiljan, počešljan, skockan, u veštitu s kularinom i mada smo ga očekivali, svaki put nas uhvati naglo i zatekne pomalo nespremne.

Deveti. Tako ga odvajkada zovemo. Mada on ima i svoje ime, čak i dva, ali nama uvijek bude teško prevaliti preko usta službene nazive, rujan je više za ozbiljne, učene ljude, šetenbar za mone, šempje i one treće.
Devet je dobar broj, broj s glavom i repom, smiren broj koji u sebi sadrži izvjesnu mudrost za razliku od ona dva nervozna ludaša koji mu prethode. Deveti miriše po ćićerima i friganim gavunima, po slatkome nektaru koji se cijedi niz obraze, bradu i lijepi za prste, deveti ima okus mendule kad je zamotaš u suvu smokvu pa zagrizeš sve onako zajedno.



Deveti ima najljepše bonace ujutro i nevere popodne. Skupe se oblaci, gore iznad brda kao vojska Sulje Veličanstvenog pa romore, bubnjaju, prijete, pušu i rogušu. I taman kad se sva raja uzdrće od straja, oblaci samo izvrmu dva-tri sića kiše i odu kao da ih nikada nije ni bilo.

Kad se zalomi, deveti zna biti najljepši mjesec u godini. A zalomi se često. Samo mi o tome šutimo i pravimo se kao da ništa o tome ne znamo. Mada iz godine u godinu sve teže. Jerbo ovi farabuti od furešti slute da mi nešto krijemo i da smo za ultim ostavili najjače karte, sve same karige, aše i trice. I tako traje ta psihološka borba kao na kraju tuluma kad se domaćinu već spava i svega mu je dosta, a gosti nikako da odu ća.

Deveti ima najmorskije more, more koje ti na obraze donosi mir. Istina, zna ono bit već onako pomalo friško, al zato kad izađeš vanka, ćutiš toplinu po čitavome tilu. Iznutra, baš onako kako triba.



Na jugu je balkon, na balkonu stol, na stolu škrovada, a u škrovadi ničeg više nema. Pomidore su već suhe, prebačene u staklenke i pomiješane s mirisnim travama. Kao ljeto u konzervi. Dobro će doć za dugih zimskih noći. I tako, svašta ovih dana radim, svašta ovih dana mislim, ali najvažnije mi je da ne mislim na nju. Super meni to ide.

14

sri

09/16

13

uto

09/16

Dremle mi se, dremle ...

blogomoljac.blog.hr


Zjev ...

Zijeva mi se nešto ...




Jel se kaže zjev ili zijev? nono

11

ned

09/16

svjetionik

messangerpigeon.blog.hr



na otoku ne trebam
da znam što se događa,
na otoku mogu da gledam u daljinu
sve do sljedećeg otoka,
na otoku kiptim, razmišljam, začinjem djecu
u moru ostavljam
sto koraka i sedam dana stepenica
dok se stapam s ritmom brodova
što plove u noć,
samo na otoku mogu.

05

pon

09/16

Širi pojam

modestiblejz.blog.hr

Ante Tomić: Zašto bi Bog želio sve one besmislice koje nam preporučuju popovi i hodže?

"Valja biti pošten i priznati, i kršćani i muslimani i hindusi i sve druge religije jednako obespravljuju žene. Biblija nije bolja od drugih svetih knjiga koje žene doživljavaju jedva nešto vrednijima od krava ili ovaca. Osvrnimo se samo na smiješni skandal koji je u nas izbio prije desetak dana, kad je u Glasu Koncila jedan ugledni bogoslov napisao da žene ne smiju tražiti jednakost jer su one prirodno, kako je rekao, drugotne, podložne muškarcu. Izađe li to u glavnom vjerskom tjedniku u Hrvatskoj, mi se trebamo zabrinuti za uvjete u kojima sami živimo, a ne za stradavanja francuskih muslimanki.

I popovi i hodže jednako nam propisuju mnoga bizarna pravila za koje često nije jasno zašto bi Bog nešto tako želio. A ja mislim da Bog ustvari i nema ništa s tim, nego su naprosto popovi i hodže muškarci poremećene seksualnosti."

Ovdje bih dodala širi i obuhvatniji pojam. Naime, osim što su popovi i hodže muškarci poremećene seksualnosti, oni su dio atavističkog društva/kulture seksualne poremećenosti tj. represivnosti (a koje/a "pokriva" tj. obespravljuje žene diljem svijeta kroz povijest).

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se