novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

23

čet

02/17

Deseta Godišnjica Ljubavi

durica.blog.hr

skuhao si mi večeru
pod pekom,
netko ti je reko
da baš takvu volim,
kupio i crno vino,
samo zbog mene,
želio si mi pripremiti
nešto posebno fino
sam si pospemio stan,
a ja sam doma dugo birala
neformalnu prikladnu odjeću,
odlučila sam se za crnu široku suknju
do koljena uz pamučnu majicu printom
omiljenog crtića Tim Burtona
kao i uvijek muku mučila s odabirom obuće
" imaš patike, fora " - sjećam se da si primjetio,
dugo smo razgovarali o dimenziji vremena
koja ne postoji, ali prolazi,
sigurno i još mnogočemu
čega se sada više ne mogu prisjetiti,
jer, jedino što zauvijek pamtim
osjećaj se koji je prostrujio čitavim mojim bićem
kao krijesnice koje tinjaju u sumrak
nakon što si mi rukom prekrio pupak
prije nego si me prvi puta poljubio
sa svitanjem odsvirao sve svoje melodije
mojom kosom rasutom po plišanom jastuku
poželjevši zauvijek ostati samo tvoja gitara
" mi sviramo zajedno " -
rekao si mi za dobro jutro,
jedini uspio izvući iz mene sve one talente
za koje ni sama nisam znala da postoje,
sviramo još uvijek istu zajedničku pjesmu,
iako ni sama nikada nisam znala
koje sve harmonije postoje za mene
naučio si me kako biti tvoje žice
samo prstima bez trzalice,
s minimalnim pokretima
dušu si mi razotkrio bojom očiju različka
ublažio sve tmine u mojim crnim rupama,
nadopunjujući se sada uštimani
u istom ritmu i bez kronometra
tek te večeri saznala sam što znači biti sretna.






20

pon

02/17

Erika Swyler: "Knjiga pretpostavki i nagađanja"

bookeraj.blog.hr

Prvijenac američke autorice, knjiga o starim knjigama, američkim cirkusima iz povijesti, artistima i morskim sirenama.

U središtu radnje je Simon Watson, knjižničar koji živi u kući koja samo što se nije srušila s litice, oživljavajući uspomene na pokojnog oca, majku Paulinu koja je radila u cirkusu kao morska sirena (ronila je na dah) i gatara, koja se utopila dana 24. srpnja, nadajući se da će se njegova sestra Enola, koja se također pridružila cirkusu, jednom vratiti kući.

Sve počinje kad Simon primi neobičnu, gotovo uništenu knjigu u kožnom uvezu, za koju antikvar koji mu ju je poslao, tvrdi da je pripadala njegovoj baki Veroni Bonn (sve žene u Simonovoj obitelji su bile cirkuske artistice) – radi se o cirkuskom dnevniku izvjesnog Peabodya iz sredine devetnaestog stoljeća. Posredstvom te knjige Simon doznaje i da su se sve žene iz njegove obitelji utopile 24. srpnja i da isto, po svemu sudeći, prijeti i njegovoj sestri, koja je najavila svoj dolazak tjedan dana prije kobnog datuma.

Tada počne kobni splet događaja – gubitak posla, prijeteći gubitak kuće, razmirice sa sestrom… koje pratimo paralelno s događajima iz devetnaestog stoljeća u Peabodyevom cirkusu: nijemi dječak Amos zaljubljuje se u morsku sirenu, njihova je ljubav sudbonosna, ali istovremeno se čini i da je prokleta.

Procjena dojma: čista trojka. Čita se relativno lako, pitka je, ali ostavlja neki neodređen dojam nedorečenosti ili izostanka nečega inovativnog, nečega zbog čega bi možda bila lakše pamtljiva.

Zato – dobar početak za Eriku Swyler, očekujemo da nas impresionira svojim drugim romanom!

18

sub

02/17

Dome port

alexxl.blog.hr

Ooooo daaaaa, kuha se.
Danas smo punjenog kelja,
ono, pileća prsa, riža začini, pršuta, špeka i tak.



No to nije sve.
Napravili smo si "Dome port", proba u kadi, sve najs i sada čekamo ljeto, pa na Jarun.




E tam bum zatukel tih 10.000 kn kaj sam namjenil za more, tj godišnji!
a ne da mi Hajdukofci maste brk.

Ima tune i u Zabregu, bez brige!



Razmišljaj globalno, ponašaj se lokal patriotski, jelte?

14

uto

02/17

Valentinovo, jagode i priča :))))

luki2.blog.hr

Dakle, dragi i drage moje - obećala sam jedan Valentinovo receptić::)))) I evo ga, korak po korak.



Jagode oprala, obrisala, narezala na manje komadiće...Ne super male, ali manje...:))))




Stižu i Petit Beurre keksi, ili kakve vi već volite, po željama...Jedan u svaku posudicu.....



Dodala malo skuta sira....



Stavila grijati u posebnoj posudici za grijanje čokolade malo masla i čokoladu za kuhanje.....Dva režnja čokolade još sam imala, koji su vapili da ih upotrijebim...Ali, ako je netko ljubitelj - čokolade može biti više...Puuuno više...:))))



Ovako izgleda smjesa kada je spremna da se prelije preko jagodica....:))))



Ovoliko šampanjca sam stavila u svaku zdjelicu...



Tako to izgleda nakon šampusa i čokoladne smjese.....



A ovako nakon šlaga i kakao mrvica...I voila:)))) Spremno za papanje! Dobar vam tek!



Umjesto ruža, dobila sam drvo života - jer sam ga poželjela za stan.....Lijepo!!! Baš sam bila sretna....



Još nam treba samo šampanjac u čašama.....Prepuručam kupiti malo bolji šampanjac, da ne zaboli glava....:))))



Svjetla se gase, pali se svijeća....



Puhnite u svijeću, zaželite nešto lijepo...Najljepše...Zaželite - ljubav....Treba li veći smisao? Za sutra ili za bilo koji drugi dan?! :)))

I nemojte me pitati koliko čega sam stavljala. Odokativno. Mjera, jedina mjera je - ljubav. Koliko čega volite....Ili koliko koga volite :))))

Draga mama, nadam se da Ti je bilo jednako lijepo danas kao što je bilo meni. Sretan Ti rođendan; puno zdravlja i još mnogobrojnih rođendana - da si uz nas, i da Te volimo.

Danas sam razgovarala i sa mojom polusestrom Leonidom. Ona me, pak, pozvala na vjenčanje. Odlučili su mladci ozakoniti svoju vezu, pa će i mali Lukas biti sretan. Ja sam oduševljena. Probali su, vidjeli da ide - i odlučili. Dobro, htjeli su i ranije - ali budući suprug plovi na brodu - pa je šest mjeseci na moru, šest na kopnu.... Dolazi u lipnju, tako da imaju vremena sve pripremiti. Tako treba! U sedmom mjesecu evo mene u Splitu, na sekinom vjenčanju.

Pusa, L+B+G

valentinovo

kakotikupus.blog.hr

daklem vako. danas je valentinovo, šta bi neki rekli dan zaljubljenih. neču ulazit u genezu nastanka tog dana tj. valentinova ali je evidentno da je on ka i santa claus (djed mraz) nasta početkon prošlog stolječa kada su američki markentiški stručnjaci zaključili da će više prodat ako svoje proizvode povežu sa nekim facama iz prošlosti. pa je tako djed mraz nasta kao produkt marketinga tvrtke coca cola, a ovega valentina je iskoristija did od badija da proda više torti.

sve to skupa je zaludilo ondašnju zlatnu mladež koja je to iskoristila da bi obrlatila nevino žensko čeljade, moš mislit. još se k tome nadoveza oni rudolf, ne rudolf od djeda mraza, nego oni šta je snima filmove, valentino, punog imena Rodolfo Alfonso Raffaello Pierre Filibert Guglielmi di Valentina d'Antonguella, koji ni sam nije zna šta mu je ime a šta prezime ali je ostalo zabilježeno da je njegova smrt izazvala masovnu histeriju među ovin zamantanin zaljubljenicima u njegov lik i djelo. šta je on to činija i kako je zamanta sve te puste ženske, neman pojma jer nikad nije progovorija. šta je on njima govorija da i zamanta i danas ostaje tajna. nekako u to vrime su se pojavile i ove feministkinje pa je ionako sjebanin muškima, koji su baj 'd vej u to vrime bili stalne mušterije kupleraja još teže bilo doč do neke poštene ženske a kamo li nešto više. one pametnije među ženskon populacijom se nisu puno obazirale na novovjeke pizdarije nego su zaključile, daj šta daš dok mi ne prođe vrime.

i sve bi to još nekako i došlo na svoje da se nije pojavija zvuk na filmu. e oti zvuk je najprije sjeba valentina, jer kad je progovorija to je bilo ka da tovar reve pa je brzo pa u zaborav, ali su ovi filmski moguli otkrili šekspira. da, da, šekspira, šta se čudite!? šekspir je dotad bija rezerviran za plavu krv i one koji se tako osjećaju pa nije moga unit puno nereda među one šta su živili po principu use, nase i podase jerbo in je kazalište bilo nedostupno. e ali kad se pojavija zvuk na filmu onda se oni šekspir šta je bija pisnik i tija zadignit svaku suknju na račun srcedrapajući pričica proširija na svekoliko pučanstvo. i sve bi to nekako i prošlo da fata nije bila u vrancusku i gledala romeja i juliju, ne znan za koji kurac uopće spominju onog bidnog romeja kad ionako julija pokupi sav šlag.

e, a-pro-po tog romeja i julije sa stanovišta znanstvenog gledanja danas to izgleda ovako. juliji je došlo vrime da izgubi nevinost, znači bila je tinejđerica i to razmažena, koja je navikla da joj se sve njene želje ispunjavaju. naišla na onog blentu romeja koji je isto tako gleda di bi umočija. kako je julija bila iz suprotnog tabora tako je budala romejo pomislija kako bi to bija dobar trofej. onda su in zato saznali čača i mater, prije čača, koji je reka, nemere, i protira romeja jer je ubija nekog njegovog. onada je razmažena julija pala u očaj, ka i svaka razmažena tinejđerica koja nije ostvarila ono šta je naumila i tila napakostit čači pa popila otrov, koji nije bija otrov nego sredstvo za uspavljivanje. onda je doša oni blento romejo i ka svako muška budala proboja sebe nožen, uto se trnoružica probudila i vidila da je zajebala stvar pa i ona sebe probola nožen. za kaznu romejo danas ne prima ni jedno pismo, iako je julija zajebala stvar. nasriču, ovi danas šta zaborave valentinovo samo ostaju suva kurca.

Valentinovo: Naj ljubavni par

modestiblejz.blog.hr

Paris i Helena?


Orfej i Euridika?


Kleopatra i Marko Antonije?


Tristan i Izolda?


Romeo i Julija?


Napoleon i Jozefina?


Princ Edward i Wallis Simpson?


Frank Sinatra i Ava Gardner?


Juan i Evita Peron?


Burton i E.Taylor?


Ljube, ljube se dobri, loši, zli
al' niko tako kao mi
al' niko tako kao mi...


smijeh

VALENTINOVO

gurmanka.blog.hr


„Bilo je milijun malih stvari koje kada su se dodale jedna na drugu, značile su da smo stvoreni da budemo zajedno… i tada sam znao“ - Tom Hanks, „Sleepless In Seattle“






... malo se pravim važna :)

13

pon

02/17

Za sutra...

luki2.blog.hr

Danas dobila na poklon za sutrašnji dan:




Namjerno srce od jagoda :))))))

Pa još malo fotkica:



Vidjet ćete što ću s njima načiniti sutra....Mljac! Oprati ih, osušiti uz pomoć kuhinjskih ručnika, narezati na male djelove, preliti čokoladom za kuhanje, možda smrviti koji keks Petit Beure, dodati šlag i "začiniti", "okusno doraditi" s malo šampanjca....Stavim na blog.....

A ja sam sama sebi kupila:

Kist za premazivanje kolača....A dobro će doći i za čokoladne jagode sutra...:))))))

Ljubim vas, želim puuuno ljubavi sutra i svaki "običan" dan....Vaši L+B+G

Karen Joy Fowler: „Potpuno smo izvan sebe“

bookeraj.blog.hr

Kao prvo, čestitke Durici na tituli Blog tjedna!

Ponovno sam odustala od čitanja „Posljednjeg dona“ Maria Puza (ovdje stvarno obaram rekorde, u upornosti, kao i u odugovlačenju) u korist nove tri knjige koje sam kupila koristeći razne predvalentinovske popuste i akcije – osim knjige iz naslova, kupila sam i „Knjigu pretpostavki i nagađanja“ Erike Swyler o otkrivanju obiteljske povijesti cirkuskih artistica, i „Prašinu koja pada sa snova“ jednog od meni dragih autora, Louisa de Bernieresa, autora, između ostaloga, i „Mandoline kapetana Corellija“ i „Crvenog psa“.

Roman „Potpuno smo izvan sebe“ je dobitnik nagrade PEN/Faulkner za najbolji roman 2014. godine, blurbovi na koricama kažu da se čak radi o zasad najboljem romanu desetljeća, besprijekorno napisanom, sočnom i nenametljivom, ali istovremeno i vrlo inteligentnom. Karen Joy Fowler je postala poznata po svom prvijencu „Klub čitatelja Jane Austen“ (imam dojam da sam čitala, ali čini se da nisam), a ovaj joj je roman donio neočekivanu slavu i stručno priznanje.

Odugovlačim s detaljima o radnji, jer što vam više kažem o tome što se u romanu zbiva, veća je šansa da ću vam nešto upropastiti ako niste čitali. Glavna junakinja Rosemary je studentica, u lošim je odnosima sa svojim roditeljima, posebno ocem eksperimentalnim psihologom, nakon što joj je tijekom djetinjstva nestala prvo sestra Fern, njezina „uvrnuta druga polovica“, a potom i brat Lowell, kojega nije vidjela deset godina. Radnja se počinje zahuktavati nakon što Rosemary upozna eksplozivnu i performansima sklonu Harlow, koja joj na jedan podsvjestan način usadi u um potrebu da se razračuna sa svojom obiteljskom prošlošću prije nego što može krenuti u budućnost.

I to je sve što ću reći o radnji.

Nešto o iskustvu čitanja? Zaista, radi se o pitkom tekstu, radnji dovoljno misterioznoj i neobičnoj da nije predvidljiva pa stalno vuče na još, tako da sam i ja, sa svim obvezama i ometanjima koje sam imala tijekom vikenda, mogla pročitati ovu knjigu u tri poslijepodneva. Tijekom čitanja me knjiga obuzela, razmišljala sam o pročitanome, pa u čitateljsko-iskustvenom smislu mogu proglasiti roman „Potpuno smo izvan sebe“ autorice Karen Joy Fowler istinskim uspjehom.

09

čet

02/17

Pedeset nijansi sive (ili kako slavimo Valentinovo)

luki2.blog.hr




U susret Valentinovu, i prikazivanju filma "Pedeset nijansi mračnije", željela bih se osvrnuti na takvu vrstu zabave. Meni su uvijek knjige bile važne - i još kao malena razočarala bih se kada sam gledala neki film, a on ne bi "odgovarao" knjizi, odnosno ne bi odgovarao mojoj predstavi kako bi likovi trebali izgledati, pa što je potrebno naglasiti i sl.
Takva sam ostala do danas. U prvom redu knjiga stvara određenu atmosferu, nešto neizreciovo, neopipljivo - što je jako teško prenijeti na platno. Čak i majstorima filma i filmskog jezika.
"Pedeset nijansi sive" nekako funkcionira kao knjiga, ali nikako kao film. Bar prema mome skromnom mišljenju. Likovi nisu nikako razrađeni, radnja se koncentrira samo na scene zavođenja, sexa....
Isto se dogodilo sa drugim nastavkom - znam da će mnogi baš na Valentinovo izaći i proslaviti ovaj, zamisli, apsolutno ne-hrvatski blagdan, tradiciju koju smo preuzeli sa Zapada, gdje je popraćen i svim drugim ekonomskim ponudama, pa vas tako bombardiraju srčekima, ogrlicama, narukvicama, svašta nešto nude....:)))))
Meni je zabavno, ali mislim da ne bi baš na takav ekspoatatorki način trebalo zaživjeti kod nas.....Mi, kao tradicija, mi kao kulturan narod, mi kao ne damo se....)))))) Možeš misliti.....I te kako!!!!!
Lijepo je dobiti cvijet na Valentinovo, ali ja očekujem buket cvijeća bar jednom tjedno....Lijepo je darovati za Valnetinovo, ali ja očekujem od partnera poklon i nadasve pažnju tijekom cijele godine.....

Uglavnom, ja se radije sjećam Valentinova kao maminog rođendana (14. veljače 1944.), nego kao nekakvo novokomponiranog blagdana....Znam da sam jednom položila ispit na taj dan, a mama je bila oduševljena kad sam je nazvala i rekla da joj je to upravo najljepši poklon od mene, I da lijepši dugo nije dobila.....

Neću se dati zavesti lažnim filmovima, lažnim slavljima i blagdanima....Radije pravo, malo manje blješteće, malo manje pod reflektorima - ali, iskreno i od srca....

Kako ćete vi provesti Valentinovo? Hoćete li ga ipak obilježiti ili će vam to biti kao svaki drugi dan? Šapnite u komentarima.....:))))
Pusa, L+B+G

Ovo je moj tisuću i stoti post! :)))))

07

uto

02/17

trnoružica

kakotikupus.blog.hr

jednom davno u nekoj vukojebini rodila se prelijepa djevojčica imena trnoružica, što nije bilo nikakvo čudo jer joj je mater bila miss village, najlipša djevojka u selu. za babine su došle prve i druge pratilje i poklonile djevojčici svoje dijademe pošto joj mater svoju nije tila dat. između njih našla se i ona šta je uganula nogu pa nije mogla izići na izbor miss village i tako popušila mladića kojeg je umisto nje upecala trnoružicina mater. djevojčici je za poklon donijela vreteno. kada joj je djevojčicina mater rekla koji je kurac donosila vreteno odgovorila joj je riječima:

- nakon šta san uganila nogu a ti osvojila krunu ja sam na ovon vretenu prela vunu dok si se ti okolo jebavala.
- i šta sad mala ima sutizin?
- ima, kada joj dođe vrime za izgubit nevinost ubost će se na vreteno i neće kurca vidit 100 godina.

prolazilo je vrime i trnoružica je izrasla u prelijepu curu. brižna mater sklonila je vreteno na šufit jer ga nikad nije ni znala koristit a njenon ditetu ionako neće tribat, udat će se za princa. trnoružica je ka i svaka cura u njenim godinama, puna znatiželje, počela istraživat, tražeći skrovita mjesta koja će iskoristit za gubitak nevinosti. u toj svojoj potrazi završila je na šufitu. švrljajući tako nije primijetila vreteno koje ju je zlokobno vrebalo iz prikrajka. nakon šta se sagnula da podigne rupčić koji joj je ispao dok je brisala nos od prašine ubola se na vreteno i užasnuto povikala: "aaah, nešto me ubode". odmah potom utonula je u dubok san. ožalošćeni roditelji položili su joj glavu na kameni odar i pored njega stavili nesretno vreteno, mater je u suzama zajecala. "mila moja trnoružice proročanstvo se obistinilo, 100 godina kurca neš vidit".

prolazile su tako godine i godine dok se jednog dana u selu napuštenom od ljudi nije pojavio mladić lip ko apolon. kada je ugledao trnoružicu kako leži na kamenom odru obraslim dračom toliko se sažalio nad prelijepon djevojkom da ju je morao poljubiti. čim ju je poljubio trnoružica je otvorila oči i progovorila:

- di si ti dosad!
- kako misliš di sam dosad?
- ja te čekan 100 godina da izgubin nevinost, a ti šetaš okolo!
- pa.... ja još nisam bio ni rođen prije 100 godina!?
- nema veze, važno da si sada tu. mora bit da užasno izgledam, daj mi ogledalo!
- nemam ogledalo.
- kako nemaš ogledalo! kako ću ja sad izač iz sela!
- neman ogledalo jel ga je uzela zla mačeha.
- ti si moju mater nazva 'zlom mačehon'!!!
- neznan jel ti to mater, al stlno se gleda u ogledalo i pita 'tko je najljepši na svitu'
- šta ona ima pitat ogledalo 'ko je najlipši na svitu', nu mene!
- da, stvarno si preljepa. a kako se zoveš?
- trnoružica, a ti!
- princ.
- dobro! a zašto ti ka princ nisi doša kočijon po mene nego sa nekon oronulom ragom!
- trnoružice, ovaj konj nije oronula raga nego jedan od rijetkih primjeraka lipicanera.
- dobro! a di je kočija!
- kočiju san posudio pepeljugi.
- štaaa! da si kočiju nekoj svojoj kurbetini a po mene si doša sa ovon ragon!
- nije raga, nego lipicaner! i pepeljuga nije kurbetina! šta je ovo trnoružice?
- kojo!
- ovo pored tvoga odra?
- neman pojma! biće to ostavila moja mater! vidi šta piše!
- piše 'vreteno'
- šta je to vreteno! čemu služi!
- neznan šta je vreteno, ali znan čemu služi :)
- aaah...nešto me ubode.

colonia iulia parentium na +14 celzijusa

starateta.blog.hr




poreč za advent! kao da smo prošli gomilu vremenskih, zemljopisnih i meteoroloških zona...i povijesnih, naravno!
od davnog doba naseljen ilirima, pa su ga kao utvrdu utemeljili rimljani. a onda su preko njega prelazili ostrogoti, bizantinci, slaveni, franci, mlečani, pa nove selidbe iz istočnih krajeva po direktivi iz prošle juge... i sve se to skupilo, ponešto i ostalo, udomilo se... sad je poreč ugodno mjesto za boravak, mjesto gdje se dopunjavaju prošlost i sadašnjost, umjetnost i praktičnost, ljepota i surovost ribarskih sudbina...





evo, stigosmo konačno na more! kao i svugdje, i ovdje se traži parking do beskonačnostino, i u zimi je sezona. i otok sv. nikole preko puta.






i ovdje čuvaju kule i čekaju raskošne palačesretan... male ulice i - kaaad si kuuupim maali motoriiin. naći ću gusarsko blagosmokin.







raspored ulica, čak i nazivi (decumanus, cardo maximus), sačuvali su se još od antike. pripreme za božićne blagdane su u punom jeku, ako treba malo ohanut uvijek se može okrijepiti malo bacchusovim napitkomparty, ako zapivamo lipo otprt tje se ponistresmijeh... iako je malo hm, neobično uz more vidjeti bijeli borić... micika se niš ne boji, a ni ovi leteći štakori... dok ljupki putti strpljivo namače nogice u fontaniyes....







razni arhitektonski stilovi, razdoblja, osvajači, graditelji i stanovnicinut...poreč je živa razglednica i povijesni atlas, od okamenjene antičke civilizacije, preko prekrasne, rijetko sačuvane romanike (romanička kuća bogatog trgovca), gotičkih palača čipkasto nadsvođenih prozora i portala...svjedoci života i snagethumbup





i tiha opčinjenost zlatnom i tirkiznom raskoši eufrazijeve bazilike, moje slike nisu toliko upečatljive kao one od naše blogerice coprnjicecerek, no pozdravljam meluwave i obećajem da ću se drugi put odmaknuti od službenih tokova. teško je izraziti sve što se može vidjeti, počevši od toga da je svaki kapitel drugačiji, a tek sve ostale divote!dead neću sad nabrajati povijesne crtice, valja doći, vidjeti, provjeriti!








...ovo je jedan krasan perivoj, no vrata su zaključana, sve ograđeno, ne može se prošetatinamcor...ali zato s druge strane rive, pored ribara koji se oduvijek bore za koru kruha, postoje i turistički nasljednici austrougarskih snobova, otkad je nadvojvotkinja stephanie uplovila u lučicu na svojoj jahti...wavewave


poreč nije rim, ali osjećala sam se kao na vacanze romanecerekcerekcerekfino









05

ned

02/17

Vertigo effect tutorial

alexxl.blog.hr

Ne! Nenenenene!
Nikakvi Velko Bulajić, ni onaj šašavi Vrdoljak.
Danas sam Alfred Hitchcock.
Nikakav Cock, ili nedaj bože Dick Cheney,
jednostavno, Hitchcock!!!!
I ništa Psyho, ništa Ptice,
već Vertigo effect,....
i to bez kamere sa zoom-om i tračnica.
Lejdis end džentlmen, let mi prezen Ju.........
Ko ne lajka na Fejsu, a i na YubiTubi, taj pizda!



Ali, to nije sve!


Prvi vidioc dobiva gratis još jedan video!!!


Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se