2012-TransformacijaSvijesti

https://blog.dnevnik.hr/2012-transformacijasvijesti

srijeda, 16.07.2014.

I Istina Će Vas Osloboditi: Njihova 'Moć' Naša Je Iluzija Nemoći!

"Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali, a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati." - David Icke

Da budemo kristalno jasni na samom početku. Iluminati i njihove sluge nemaju nikakve moći nad ljudima, osim one koju im sami ljudi daju putem poslušnosti i pokornosti, odnosno straha, međutim, što bi se dogodilo kada bi mase ljudi odbile biti tek poslušni i pokorni psići? Ubrzo bi se ispostavilo da je prividna moć Iluminata i njihovih sluga zapravo – NEPOSTOJEĆA. Njihova moć da određeno postupanje nameću ljudima ne potječe od njih samih, već od ljudi koji su se u neznanju odrekli vlastite moći.

Njihova moć tek je iluzija naše vlastite nemoći. Osjećamo da smo nemoćni, dok je moć uvijek u našim rukama. Kada kažemo da su tajna društva i njihove sluge, ili da je pak sustav veoma moćan, to je zato što vjerujemo da smo pod njegovom vlašću, zaboravili smo da sustav bez nas ne postoji.

Činjenica je da se manipuliranje i kontrola, barem u obliku u kojem postoji danas, temelji na pokornosti i poslušnosti, koja se pak temelji na strahu koji proizlazi iz neznanja o tome tko uistinu jesmo. Strah je nažalost ono što pokreče ovo društvo, strah je temelj svih zakona i strah je način na koji se ljudi pokoravaju tim zakonima, iako su zakoni u suprotnosti sa dobrobiti samih ljudi.

Paradoksalno je da je čitav današnji sustav pokretan pomoću nas samih, no ipak, smatramo se slabima i nemoćnima da na bilo koji način utječemo na isti taj sustav, iako, mi jesmo sustava, mi ne ovisimo o sustavu već sustav na svim razinama ovisi o nama, bez nas ne postoji!

Kada bi ljudi konačno shvatili/spoznali da je moć uvijek bila i uvijek je u njihovim rukama, u našim srcima i svijetu zavladao bi mir, iz razloga što ni jedan čovjek po samoj svojoj prirodi drugom biću ne želi zlo, već putem osjećaja nemoći i straha čini i omogućuje zlo nad drugima te naposljetku, na samome sebi, jer oči straha žele veće brave, oružje, kontrolu i moć, sigurnost, koja temeljena na strahu se prije ili kasnije pretvara u svoju suprotnost, nesigurnost.

Dok će neki zastati i razmisliti o onom što je rečeno, te barem djelomično prihvatiti činjenicu da je ovo društvo temeljeno na lažima i strahu, te da je strah (neznanje o tome tko smo) izvor patnje ljudskih bića, istovremeno, malo tko će zastati i zapitati se, zašto je tome tako. Odakle strah dolazi, što je to strah i zašto smo svoju odgovornost, a samim time i moć potaknuti strahom predali u ruke drugih, pojedinaca? Da li vjerujemo da je sama priroda ta koja je za to kriva, da li vjerujemo da se taj problem, kao i njegovo rješenje nalaze tamo negdje drugdje, u nekom drugom, ili konačno počinjemo uviđati da smo mi sami dio problema, a samim time i dio rješenja?

Dakle, radi se o tome da je taj problem u nama, pa stoga i njegovo rješenje treba da krene od nas, prvo na pojedinačnoj, a kasnije na kolektivnoj razini. To je prva i najvažnija stvar koju bi trebalo razumjeti, u protivnom, mi ćemo uvijek biti podložni da postanemo žrtve nekog od mnogih “spasitelja” koji su se dobrovoljno izjasnili kako će nas zaštititi i preuzeti odgovornost za nas, na sebe.

Do sada bi već svakom trebalo biti jasno kako je moć tajnih društva, svjetskih moćnika tek kula od karata, njihova "moć" naša je iluzija nemoći, te pošto se njihova moć nad ljudima temelji na samim ljudima, potpuno je jasno koliko je ta moć - ILUZORNA, zbog toga je robotizacija vojske i policije u sve većem porastu, zbog toga se i želi, opet na krilima straha, u sve ljude ugraditi čip, te ih učiniti običnim poslušnim robotima, iz razloga što robot nema vlastitu volju i empatiju, ne razlikuje dobro od lošeg, te svaku zapovijed ma kakova ona bila poslušno izvršava.


Tek kad čovjek vidi objektivno stanje stvari i odakle ljudska patnja stvarno dolazi, tek će onda biti u stanju da svjesno povuče, odnosno prekine podržavati, hraniti a samim time i održavati ovu na obmanama, lažima i strahu temeljenu stvarnost, iz razloga što:

sustav ne posjeduje vlastitu energiju, moć, već je crpi iz pristaša, sljedbenika, onih koji ga konzumiraju. Morate se složiti da se moć mesne industrije zasigurno ne temelji na vegetarijancima/veganima već na onima koji konzumiraju njihove proizvode.

• Moć medija se ne temelji na onima koji NE gledaju televiziju, ne slušaju radio ili ne čitaju novine, već na onima koji svakodnevno provedu po nekoliko sati ispred TV-a sa novinama u rukama vjerujući svemu što im je rečeno.


• Moć banaka zasigurno ne proizlazi od onih koji ne konzumiraju njihove usluge.

• Moć farmaceutske industrije se zasigurno ne temelji na ljudima koji su brigu za vlastito zdravlje uzeli u vlastite ruke.

• Moć političkih stranaka, parlamentarne većine se temelji na onima koji ih podržavaju, odobravaju njihove postupke, a ne na onima koji su svjesni kako su političari, vlade tek marionete u tuđim rukama.

• Moć vladara iz sjene smo svi mi, jer sve dok spavamo, dok ne znamo tko smo, živimo u iluziji straha i nemoći.

“Saznajte istinu, i istina će vas osloboditi”

Spoznajom istine o pravilnoj prehrani, spoznajemo i svu laž koja je vezana uz prehranu, odnosno spoznajemo laž o nastanku, a samim time i liječenju bolesti.

Spoznajom istinske duhovnosti, onoga što jesmo, spoznajemo i svu laž vezanu uz religije današnjeg društva, od toga trenutka, nikada više nećemo živjeti u strahu od Boga, jer ćemo znati da je Bog bezuvjetna ljubav i da smo jedno sa njime.

Spoznajom kako se istina nalazi u nama, više je nikada nećemo tražiti izvan sebe.

Spoznajom kako je znanje istina, više se nikada nama neće moći manipulirati “znanjem”, jer znanje se ne stvara, svo znanje (istina) već postoji.

Spoznajom da smo dio problema, postajemo dio rješenja.

Spoznajom da u koliko promijenimo sebe, mijenjamo i svijet oko sebe, više nećemo težiti promjeni svijeta već sebe, jer to je ionako jedino što možemo promijeniti.

Spoznajom da od savršenstva možemo stvoriti samo ne savršenstvo, nikada se nećemo petljati u savršenstvo (prirodu).

Spoznajom da moć manipulatora leži u našim rukama, manipulatori je gube.

Spoznajom da mi nismo ono što vjerujemo da jesmo, sa čime smo se poistovjetili, okovi iluzija nestaju i mi postajemo svjesni da smo JEDNO SA SVIME.

Najveći neprijatelj nas samih, smo mi sami, stoga, suočimo sa samim sobom!

Oznake: strah, ljubav, ISTINA, sloboda, mo

- 21:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.06.2014.

I Istina Će Vas Osloboditi: Strah Je Iluzija

Dok će neki od nas bar djelomično prihvatiti ideju da je ovaj svijet baziran na lažima i strahu, i da je strah izvor patnje ljudskih bića, istovremeno, vrlo je malo onih koji će tu zastati i zapitati se, zašto je tome tako. Odakle takvo stanje dolazi i koga bismo trebali kriviti za to? Da li vjerujemo da je sama priroda ta koja je za to kriva, ili postoje neke više sile koje se trude da to bude i ostane tako? Da li vjerujemo da se taj problem, kao i njegovo rješenje nalaze tamo negdje drugdje, u nekom drugom, izvan nas, a ne ovdje i sada, u nama samima?

Stvarnost je onakva kakva jest, ona ne laže, ne glumi, ne predstavlja se onim što nije, stoga sve laži, prevare i strahovi nastaju, postoje samo u našim glavama i dolaze od nas samih. Dakle radi se o tome da je taj problem u nama, pa stoga i njegovo rješenje treba da krene od nas, prvo na pojedinačnoj a kasnije na kolektivnoj razini. To je prva i najvažnija stvar koju bi trebalo razumjeti, u protivnom, mi ćemo uvijek biti podložni da postanemo žrtve nekog od mnogih “spasitelja” koji su se dobrovoljno izjasnili kako će nas zaštititi i preuzeti odgovornost za nas, na sebe.

Tek kad čovjek vidi objektivno stanje stvari i odakle ljudska patnja stvarno dolazi, tek će onda biti u stanju da svjesno povuče, odnosno prekine podržavati, hraniti a samim time i održavati ovu na obmanama i lažima, na STRAHU temeljenu stvarnost.

Što je strah? Kako on nastaje?

Strah se definira kao ‘Neugodna emocija uzrokovana uvjerenjem da je netko (ili nešto) opasan, da će nanijeti bol ili predstavljati prijetnju’ te ‘Osjećaj strepnje i tjeskobe uzrokovan prisutnošću ili prijetećom blizinom opasnosti.’ Po tim kriterijima gotovo svatko doživljava određenu razinu straha: ‘Hoću li izgubiti posao?’ ‘Dolazi li kraj mojoj ljubavnoj vezi?’ ‘Hoću li uspjeti platiti režije?’ ‘Što će biti s mojom djecom?’ Cijelu biste knjižnicu mogli napuniti razlozima koje ljudi pronalaze kako bi strahovali i osjećali se uznemireno, tjeskobno i zabrinuto.

Kada je situacija loša ljudi se zabrinuto pitaju što da glede toga poduzmu. A kada je situacija dobra brinu se hoće li situacija postati loša.

Upravo takovo, psihološko stanje straha nije u vezi sa bilo kakvom konkretnom i istinskom neposrednom opasnošću. Ovakav psihološki strah uvijek se odnosi na nešto što bi se moglo desiti, a ne na nešto što se dešava upravo sada. Vi se nalazite na ovom mjestu i u sadašnjem trenutku, a vaš um je u budućnosti. To stvara prazninu strepnje. Uvijek se možete uhvatiti u koštac sa sadašnjim trenutkom, ali ne i sa nečim što predstavlja ništa drugo do projekciju vašeg uma – ne možete se uhvatiti u koštac sa budućnošću.

Važnost straha bilo gledano sa pozicije onoga koji pomoću utiranja straha pokušava doći do određenih ciljeva, ili pak onoga koji je žrtva, koji se želi osloboditi okova iluzija straha, ogromna je. Zašto, zato što je strah glavni alat u rukama manipulatora pomocu kojeg se mase ljudi stvara tek poslušnim robovima, dok je pak sa druge strane, strane onih koji su manipulirani pomoću straha, strah najveća prepreka ka oslobađanju od strane manipulatora stvorenih iluzija.

Strah je temelj svekolike kontrole nad ljudima jer:

(a) manipulatorima daje energetsku moć i

(b) ljudi preplavljeni strahom uradit će i pristat će na sve za što vjeruju da će ih zaštititi od čega god da strahuju, uključujući na dokidanje njihovih ili tuđih sloboda.


Strah kao temelj današnjeg društva

Da strah skoro pa u potpunosti upravlja današnjim čovjekom, a samim time i društvom, jasno je vidljivo na svakom koraku, jer ako malo bolje promatramo same sebe ili druge, vidjet ćemo da je strah skoro pa uvijek temelj našeg djelovanja ili nedjelovanja, no, pošto strah nosi mnoge maske i dolazi u mnogo oblika, za većinu ljudi on ostaje neprepoznat.

Strah se može javiti kao strah od neuspjeha ili pak ismijavanja, strah od različitosti ili pak kao strah od neuklapanja, strah od gubitka, strah od novog, strah od siromaštva, bolesti, smrti… sram, osuđivanje, nelagoda, briga, strepnja, napetost, fobija, mržnja, nasilje… samo su neka od lica/maski te različitih manifestacija straha.

Primjerice, Sram je tek strah od neuspjeha i ismijavanja. Osuđivanje je strah od različitosti. Nelagoda je strah od neuspjeha i osuđivanja. Briga je mješavina straha od neuspjeha i ismijavanja. Strepnja je strah od osuđivanja, neuspjeha, ismijavanja… Napetost je manifestacija brige, straha od neuspjeha, ismijavanja, osuđivanja… odnosno svaki strah satkan je i u sebi sadrži potencijal manifestiranja svih vrsta i oblika strahova, bilo da se radi o strahu od neuspjeha, ismijavanja, različitosti, neprihvaćanja, gubitka, bolesti, smrti ili pak srama, osuđivanja, nelagode, brige, strepnje, napetosti, mržnje, nasilja… svaki strah ima potencijal svih vrsta i oblika strahova, i što je najgore, svaki taj strah postaje temeljem naših izbora i djelovanja.

Ako je strah temelj našeg izbora te samim time djelovanja, kuda nas vodi taj izbor, jer svako djelovanje iz straha na kraju će manifestirati novi strah. “Strah rađa strah.” – Kontrolu i moć nad drugima želimo iz straha, a kada steknemo kontrolu i moć, tada živimo u strahu od gubitka te moći. Oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha, oni koji su manipulirani, manipulirani su pomoću straha.

“Naši izbori “tek su manifestacija straha, straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama, te dokle god našim izborima upravljaju strahovi, strahovi će biti upravo ono što će “naši” izbori manifestirati. Danas ne radimo ono što mi želimo, već što drugi žele i očekuju od nas.

Dakle svaki izbor koji je temeljen na strahu na kraju će stvoriti još straha, iliti još nelagode, nerazumijevanja, osuđivanja, brige, strepnje, napetosti, fobije, mržnje, nasilja, ratova…

Moramo znati da strah nije zaštita od neugodnih događaja, od ismijavanja, nasilja i ratova već upravo njihov uzročnik. Svo zlo ovoga svijeta ukorijenjeno je i proizlazi iz straha, ne obrnuto. Iz straha se borimo za slobodu i mir, dok je sam “strah” nasilje i ropstvo, iz tog razloga je i sam Platon rekao: “Od slobodnog čovjeka(dakle slobodnog od straha-iluzija) ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan”.


Strah je iluzija (umotvorina)

Ne znam dali ste do sada primijetili, ali ono što je zajedničko i što na kraju krajeva čini svaki oblik straha, je misao. Misao koja se nikada ne temelji na onom što je, već na onom što bi moglo, ponavljam, MOGLO biti. Dakle strah je tek proizvod naše mašte, naših misli i vjerovanja u misli.“Strah se ,,hrani,, našom vjerom u njega. Strahu je potrebno da vjerujemo u ono što nam priča, u što nas uvjerava”.

Will Smith je to lijepo objasnio u svom novom filmu “After Earth” rekavši: “Strah nije stvaran. Strah jedino postoji u našim mislima o budućnosti. Proizvod je naše mašte, nečega što ne postoji niti je ikad postojalo. Strah je vrlo blizak ludilu.” te dodaje, ali opasnost, opasnost je stvarna, ali strah, strah je iluzija.

Strah je ukorijenjen u iluziji, hrani se i održava iluzijom, i kao takav, ne može biti ništa više od iluzije. Koliko god laži povezali zajedno, one ne mogu tvoriti istinu. Laž je laž pa čak i onda kada je prihvaćena, smatrana istinom. Strah je iluzija jer je satkan od iluzija. Prihvaćanje straha kao stvarnosti, jednako je prihvaćanju laži kao istine. Koliko god nam laž djelovala istinitom, laž će uvijek biti laž baš kao što će strah uvijek biti iluzija, umotvorina.

Strah u svim njegovim zamaskiranim oblicima postoji samo kada NE živimo u “sadašnjem trenutku”. Strah je iluzija, i kao takav može postojati samo u iluziji, u iluziji vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja, iluziji odvojenosti. Strah kao i sve što proizlazi iz straha je iluzija: želja za posjedovanjem, kontrolom, moći …itd. Čovjek kao duhovno biće ne može posjedovati ništa, ali može živjeti u iluziji posjedovanja, a samim time i u iluziji kontrole, moći, odnosno straha od gubitka istih, pa stoga možemo zaključiti da mi ne posjedujemo moć, kontrolu, materijalna bogatstva… već putem straha od gubitka istih one posjeduju, a samim time i kontroliraju nas. Mi smo roblje strahova.

Mnogi ljudi vjeruju kako je strah potreban za preživljavanje te na njega gledaju kao na nešto dobro, kao na nešto što će nas zaštiti od opasnost, ali činjenica je da mi strah baš i neće mnogo pomoći kada se nađem oči u oči sa medvjedom, jer je strah upravo ono što će me u potpunosti paralizirati mentalno i fizički, čime ću postati laki plijen. Da, kao što W. Smith napominje, opasnost je stvarna, iz tog razloga trebamo biti u potpunosti svjesni opasnosti, a ne u strahu od opasnosti čime ćemo se naposljetku dovesti u još veću opasnost. Ne trebamo se bojati da bismo znali posljedice nekog čina i izbjegli ga, već trebamo biti svjesni opasnosti tog čina.

Unatoč važnosti raskrinkavanja straha kao iluzije, strah je slabo zastupljena tema razno raznih blogova, foruma, portala… svi se radije zabavljamo posljedicama straha: maipulacijama, sukobima, ratovima, različitostima, mržnjama …itd. No svi ti problemi su samo manifestacija i posljedica straha(iluzije). Ljudi su manipulirani pomoću straha, a oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha. Da se ljudi nisu ulovili u iluziju straha, njima bi bilo nemoguće manipulirati. Moramo postati svjesni, u koliko se ne izdignemo iznad strahova, nabrojanih manifestacija straha će biti i dalje.


OSLOBAĐANJE OD ILUZIJA (STRAHOVA)

Nalazimo se u zatvoru koji ne možemo opipati, nanjušiti, okusiti, nalazimo se u zatvoru zvan um. Zatvorenici smo zatvora bez zidova i okova, zatvorenici smo naših uvjerenja, vjerovanja, naših misli, odnosno, zatvorenici smo ILUZIJA, STRAHOVA.Toliko smo se uhvatili u iluziju slobode, da slobodu smatramo prijetnjom, a zatvor slobodom. Toliko smo uhvaćeni u iluziju slobode, da ljude koji nas žele osloboditi, smatramo neprijateljima, onima koji nam žele porobiti.

Iluzija zvana strah zadnja je linije obrane iluzije za koju vjerujemo da je stvarnost. Strah (iluzija) je suprotnost istini, a istina je suprotnost iluziji (strahu). U našoj kratkoj povijesti bilo je mnogo velikih i hrabrih ljudi koji su govorili istinu, ali govoreći istinu, postali su neprijatelji ove iluzorne stvarnosti, stvarnosti laži i obmana, uvjerenja i vjerovanja, nerazumijevanja, sukoba i ratova, i kao takvi ubijeni su od strane straha, straha od gubitka kontrole, moći i iluzija.

ILUZIJA zvana STRAH je i zatvor i stražar, a kako je istina smrtni neprijatelj iluziji, istina je jedini alat za oslobađanje od ove iluzorne stvarnosti.

Kao ljudskim bićima, naša veličina ne leži toliko u mogućnosti da promenimo svijet, već u mogućnosti da nadiđemo strah, da nadiđemo iluzije kojima bespogovorno robujemo i spoznamo same sebe.
Neznanje je temelj straha, neznanje o našoj pravoj prirodi, neznanje o tome TKO SMO.

Izvori: Eckhart Tolle, David Icke, V. Gašparić…

Oznake: strah, sloboda, ljubav

- 20:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.01.2013.

Život je gozba – Anthony de Mello

Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Kao mladić stupio je u Družbu Isusovu. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija).

Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike. I na hrvatskom je jeziku objavljeno desetak njegovih knjiga.

De Mello piše: Shvatio sam da smo ludi do te mjere da, slože li se svi oko nečega, možete biti sigurni da je to pogrešno! Svaka nova ideja, svaka velika ideja, potekla je od manjine koju čini jedan čovjek. Čovjek zvan Isus Krist bio je manjina. Svi su govorili upravo suprotno od onoga što je on naučavao. I Buddha je bio manjina od jednoga čovjeka. Svi su govorili suprotno od onoga što je on propovijedao.

Mislim da je upravo Bertrand Russell rekao: “Svaka velika ideja počela je kao svetogrđe.” To je prilično lijepo i točno rečeno. Od Anthony De Mella možemo čuti dosta svetogrđa.

Uspavani ljudi teško prihvaćaju novost. Ne želimo nove stvari, posebno kada nas uznemiravaju. Mi ne želimo spoznati, jer u trenutku spoznaje gubimo kontrolu nad svojim životom, koji ionako jedva držimo pod kontrolom.


“Život je gozba”

Život je gozba. Tragedija je u tome što većina ljudi umire od gladi. Ima jedna istinita priča o nekolicini ljudi koji su danima plutali na splavi nedaleko brazilske obale, umirući od žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali bila – pitka voda. Upravo na tome mjestu rijeka se ulijevala u more takvom silinom da je slatka voda dopirala kilometrima na pučinu. To je dakle to o čemu De Mello govori: ploviti po pitkoj vodi i umirati o žeđi.

Na isti smo način i mi okruženi radošću, srećom, ljubavi. Većina ljudi kao da o tome pojma nema. Oni će vam ponosno pokazati fotografije sa svojih putovanja, slike mjesta koja nikada nisu vidjeli, samo su ih slikali. Zato usporite malo, okusite, čujte, pomirišite i dopustite svim osjetilima da ožive.

Željeli bismo nešto bolje od onoga što imamo sada. A zaboravljamo da to bolje imamo već sada, a da to ne znamo. Zašto se ne usredotočiti na ovo sada, umjesto da se stalno nadamo nečemu boljemu što treba doći? Zašto ne probuditi se i spoznati sadašnjost, umjesto tratiti je nadajući se “boljoj” budućnosti? Kada biste doista znali uživati u malim životnim stvarima, bili biste zaprepašteni njihovom ljepotom.

Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zauzeti drugim stvarima.” Nije li to jadno? Život se odvija sada. Život će se početi događati onoga trenutka kada se probudimo. Koliko je samo ljudi koji ne jedu pravu hranu, nego se cijeli život hrane jelovnikom? A jelovnik je samo naznaka onoga što stoji na raspolaganju. Život je gozba. Također, život je samo bljesak. Tratimo život svojim strahovima, svojim brigama, svojim teretima. De Mello kaže da prvo moramo umrijeti kako bismo mogli stvarno živjeti. Putovnica za život je – zamisliti sebe u grobu. Zamislite kako ležite u lijesu. Zamislite grobnicu u kojoj ležite i da ste mrtvi. Sagledajte svoje probleme iz tog položaja. Sve se mijenja, zar ne? To je vrlo lijepa meditacija. Imate li vremena, možete je svakodnevno prakticirati i vidjet ćete da je vaš današnji problem neznatan i to će vas učiniti živim.


Svjesnost

Kada ste svjesni, imate više energije. Osviješten čovjek oslobodio se straha od gubitka. Oslobođen je nepotrebnih kočnica. Možete to nazvati svjesnost, ljubav, duhovnost, sloboda, buđenje, stvarno je svejedno. Sve je, u biti, isto. Nesvjesni život je poput mehaničkog života. Nije ljudski, programiran je i uvjetovan. Uvijek ste rob stvari kojih niste svjesni, jer kad ih postanete svjesni, oslobađate se od stege ovisnosti. Niste više kontrolirani, niste porobljeni.

Živjeti ne znači imati neki odgovoran posao u vladi ili biti uspješan poslovni čovjek. Živjeti znači odbaciti sve okove i živjeti u svakom trenutku.

Ovisnost o riječima… Mark Twain je vrlo lijepo rekao: “Bilo je toliko hladno da bismo se vjerojatno smrznuli da je termometar bio samo dva centimetra duži.” Nije bitna vanjska temperatura, nego termometar; nije u pitanju stvarnost, nego način na koji sebi objašnjavamo stvarnost.

Hinduistima bi zasigurno bilo loše kada bi znali kako im je upravo poslužena govedina, dok Amerikanci uživaju u njoj. Pitat ćete: “Zašto ne žele jesti govedinu?” Iz istog razloga iz kojeg vi ne želite pojesti svog kućnog psa. Krava je indijskom seljaku isto što i vama vaš pas. Prema tome, jasno je zašto seljak ne može pojesti svoju kravu. Postoji naraštajima usađena kulturna predrasuda koja pomaže sačuvati životinju potrebnu za obradu zemlje.

Nesvjestan život nije vrijedan življenja. Zato ostavite svu tu bol, neka se brine sama za sebe.


Kako okolina reagira na “probuđene ljude”

Što reći o zahtjevima prema našoj djeci? De Mello kaže: “Ne bismo imali pravo drugom čovjeku postavljati bilo kakve zahtjeve. Prije ili kasnije dijete će se osloboditi vašeg utjecaja i zadržati svoju božansku bit. I vi nećete imati nikakva prava na njega.

U stvari, ono uopće nije vaše dijete, nikada nije ni bilo. Ono pripada životu, ne vama. Nitko ne pripada vama. Ono o čemu vi govorite jest odgoj djeteta. Ako želiš ručati, dođi kući u vrijeme ručka ili ostaješ bez ručka. Gotovo. Ti si slobodan, i zato moraš snositi posljedice svojih odluka.”

Ljudima smijete reći: “Ne.” To je sastavni dio buđenja. Sastavni je dio buđenja shvatiti da trebate živjeti svoj život onako kako vam odgovara. I shvatite da to nije sebično. Sebično je zahtijevati da netko drugi živi svoj život onako kako vama odgovara.

Ljudi koji nas okružuju neće biti sretni kada budemo probuđeni, jer u trenutku kada otvorimo oči i progledamo, postajemo opasni. Kako kontrolirati nekoga tko je slobodan, nekoga tko nije podložan društvenim kritikama, nekoga tko ne mari što će ljudi reći ili misliti o njemu? Takav čovjek presijeca sve te konce, prestaje biti nečija lutka. Za društvo je to uistinu zastrašujuće: “Takvih se treba osloboditi. On govori istinu, postaje neustrašiv, nije više čovjek.” A on konačno postaje čovjek. Prekinuo je lance ropstva i izišao iz njihova zatvora.


“Mango”

Na Istoku kruži izreka: Oni koji znaju, ne govore; oni koji o tome govore, ne znaju.

De Mello piše: To vam je kao da niste kušali zeleni mango pa me pitate: “Kakvog je okusa?” Rekao bih vam: “Kiseo”, ali time bih vas samo odvratio od pravoga okusa. Ljudi posežu za riječima, za riječima svetih spisa, primjerice.

Vi ne odustajete pa pitate: “Kiseo kao ocat ili kao limun?” “Ne, nije kiseo kao limun, kiseo je kao mango.” “Ali ja nisam kušao mango i kako onda mogu znati?” – vi ne odustajete i pišete doktorat o toj temi. Da ste kušali zeleni mango, nikada ne biste pisali doktorat. Možda o drugoj temi, ali nikako o mangu.

Sva otkrivenja, kako god božanska bila, samo su prst koji pokazuje. Ali na Istoku postoji uzrečica: Kada mudrac pokaže na Mjesec, sve što budala vidi jest prst.


Deprogramiranje

Kaže De Mello: Ja vam neću govoriti o istini, nego o zaprekama istini. Njih vam mogu opisati. Istinu vam ne mogu opisati. To nitko ne može. Mogu vam samo dati opis zabluda, tako da biste ih mogli ispustiti.

Ljudi su zauzeti raznim borbama. Kada vam prosječni Amerikanac kaže da se bori za bolji život, to za što se on bori nije život. Jer svi imaju znatno više nego što im uopće treba da bi živjeli.

Jedan od mogućih izlaza iz tog programiranja je – postati svjesni da ste programirani. To znači putovati s jako malo prtljage, s tako malo tereta da ćete moći proći i kroz iglene uši.


Mijenjati sebe

Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci.

Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo.

Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je porediti staklo. Tada ćete pogledati kroz čist prozor, gotovo u čudu: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.

Ne tražimo da se promijeni svijet oko nas – promijenimo se prvo mi. Onda ćemo moći sagledati svijet u pravom svjetlu i moći ćemo jasno vidjeti što treba mijenjati. Izvadimo prvo brvno iz svoga oka. U protivnome gubimo pravo mijenjati bilo što ili bilo koga.

Zato svakodnevno trebamo primjenjivati ova četiri koraka: 1) prepoznati svoje negativne osjećaje, 2) shvatiti da su oni u nama i da nisu stvarni, 3) ne poistovjećivati te osjećaje sa svojim bićem i 4) shvatiti kako se, kada se mi mijenjamo, mijenja i sve ostalo.



Mr. sc. Dario Miletić, psiholog

Izvor: www.zzjzpgz.hr

Oznake: ljubav, sreća, sloboda, sada, ISTINA, anthony de mello

- 13:05 -

Komentari (0) - Isprintaj - #