subota, 28.01.2012.
Sjeti se ...
Istinska sreća, je stanje svijesti. Istinska sloboda, je stanje svijesti. Bezuvjetna ljubav, je stanje svijesti. Svijest je ono što je, sada i ovdje, JEDNO.
Ego, a samim time i strah, sram, laž, .. sama po sebi nema nikakvu realnu energiju kojom bi utjecala na nas, nego joj uvijek mi sami tu energiju „pozajmljujemo“, nesvjesni svoje ne svjesnosti.
Pošto je moj duševni mir isključivo u mojoj nadležnosti, to znači da sam isključivo sam odgovoran za svako njegovo narušavanje.
Ništa, ali zaista ništa, ne postoji „izvan“ mene – svi uzroci su u meni samome.
Ništa – ali zaista ništa – „izvanjsko“ (izvan mene) ne posjeduje svoju vlastitu energiju kojom će, na bilo koji način(!) djelovati i utjecati na mene; samo ja sam sam taj koji – bilo kad, bilo gdje i bilo kako – utječem, i uopće mogu uticati na sebe samoga i to: REMETEĆI SVOJ, IZVORNI, DUŠEVNI MIR. Samo od mene samoga ovisi da li će nešto izvanjsko uopće moći da utječe na mene; ja sam sam za sebe apsolutno odgovoran!
Nikada, i ni u kom slučaju, nemamo pravo kriviti bilo koga drugoga, ili bilo što drugo, za ono što se meni osobno događa!
Istinsko znanje predstavlja ocean znanja a ne ocean neznanja! Kako bi uopće i moglo biti drugačije!?… A ne kao što je to slučaj sa našim „tzv. znanjem“: kad dostigne kulminaciju, čovjek uviđa da zapravo, ništa ne zna (!?!). Jednostavno; moramo shvatiti da: Ako se istinsko znanje umnožava onda je njega sve više i više, dok ako se lažno „znanje“ umnožava onda je znanja sve manje i manje. – To je jednostavno, Zakon Postojanja.
Znanje postoji samo onda kada se ono primjenjuje – kada se ŽIVI!
ada se ŽIVI!Robujući lažnom znanju, ostajemo živjeti u iluzijama i zabludama; a EGO, sa svojim lažima i dalje ostaje gospodar naše slobode – naše psihološke, i svake druge, neovisnosti. Tek kad odlučimo odbaciti to lažno znanje, odnosno kad sve ono što „mislimo da znamo“ dovedemo pod otvoreno pitanje, ostvareni su uvjeti za uvid u ISTINU, tj. realizaciju istinskog znanja.
Ljubav nije nešto što možete dobiti izvana. Ljubav je glazba vašeg unutarnjeg bića. Nitko Vam ne može dati ljubav. Ljubav može nastati u Vama, ali ne može doći u Vas izvana. Ne postoji trgovac niti trgovina gdje možete kupiti ljubav.
Ljubav je najveće blago s kojim je svaki pojedinac rođen. Čovjek se ne rađa s novcem – novac je društvena akumulacija – ali čovjek se rađa s ljubavi. To je naše urođeno pravo, to je naše individualno bogatstvo, to je u nama.
Svako traženje Ljubavi van nas samih, jest udaljavanje od Ljubavi.
Glas ljubavi ne postoji unutar osobe koja je ispunjena glasom “ja”(egom). I ne postoji glas “ja” u čovjeka koji je ispunjen glasom ljubavi. Ta dva glasa unutar čovjeka nikad nećemo zajedno naći. To je nemoguće.
Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.
Spoznajom da mi nismo ono što vjerujemo da jesmo, sa čime smo se poistovjetili, ego, iluzorno ja, okovi iluzija nestaju i mi postajemo svjesni da smo JEDNO SA SVIME. Najveći neprijatelj nas samih, smo mi sami, i ukoliko se želimo osloboditi-probuditi, potrebno je da se suočimo sa samim sobom, iluzijom o sebi, EGOM.
Naša vlastita iluzija slobode postaje, upravo, najčvršći okov našeg ropstva!
Karma je kozmički princip akcije i reakcije. Svaka akcija ima određenu reakciju i svaka reakcija je nastala od neke određene akcije. Svaka akcija stvara određene energije koje se, u određenom trenutku, istim intenzitetom vraćaju onome tko ih je stvorio. Isto stvara isto. Akcija=Reakcija.
Od karme se ne može pobjeći (ni smrću!), jer ona djeluje neovisno od prostora i vremena. Međutim; ako shvatimo da karma djeluje samo na EGO – odnosno isključivo na njega i njegove manifestacije – a ne na „istinsko JA“, onda nam je savršeno jasno da izlaza iz „Savršene paklene zamke“ ipak ima: Nadilaženjem EGA, mi nadilazimo i karmu i time napuštamo (transcendiramo!) svijet suprotnosti, tj. svijet patnje, i bivamo realizirani, točnije probuđeni, u „istinskom JA“! Taj „čin“ se definitivno, može desiti, i dešava se, trenutno, ali do tog trenutka mogu proteći mnogi, mnogi životi… – a sve ovisi, samo o nama samima.
Vjera predstavlja „utočište“ od straha, a pošto je strah posljedica neznanja, odnosno nerazumijevanja istine – samim tim, sklanjajući se pod okrilje vjere odričemo se psihološke slobode, a time i same mogućnosti raskrinkavanja iluzorne osnove straha i spoznaje istinskog znanja. Tako, vjera uistinu jeste tamničar istinskog znanja!
Dok god se trudim da postanem savršen – ja sam, dakle, nesavršen; savršenost je u jasnom, potpunom, sveobuhvatnom sagledavanju nesavršenosti.
Najveći neprijatelj realizacije, te uspjeha bilo koje vrste, jest SUMNJA. Ona je direktna posljedica straha, pa je, samim tim (usporedno sa vjerom), najjači tjelohranitelj EGA. Mi „sumnjamo“ samo zbog toga što se naš EGO konstantno plaši mogućeg ugrožavanja svog integriteta. Tako, sumnjajući u jedno mi se, istovremeno, čvrsto držimo vjerovanja u drugo, a to za što se držimo su već oformljene predrasude i uvjerenja, koje nam daju iluziju sigurnosti.
Vjerovanje i nevjerovanje su samo imaginacije uma kojima se on štiti od Istine.
Svaki postupak koji nije proizašao iz EGA jeste apsolutno ispravan (najispravniji mogući!) postupak – bez obzira kako on mogao izgledati nekom vanjskom poromatraču.
Ljudi koji su psihološki ovisni o svemu i svačemu, te nesigurni u sebe, uvijek traže potvrdu svoje vrijednosti, i ispravnosti svojih stavova i ciljeva, u očima drugih. Takvi ljudi (a svi mi smo uglavnom takvi) imaju neprestanu potrebu za samo-dokazivanjem – što je izraženije kod egoističnih osoba.
Robujući EGU nikada nismo svjesni da: ISTINSKA SREĆA NIJE U „USPJEŠNOM“ PRIKRIVANJU SVOJIH SLABOSTI, VEĆ U NJIHOVOM – NADILAŽENJU!
Život je proces oslobađanja od vlastitog ega, ili oslobađanja od potreba.
Da bismo uživali u alkoholu moramo biti oslobođeni ovisnosti o njemu. Užitak zahtijeva određenu distancu. Kada ideju vlastitog identiteta vezujemo uz objekt užitka tada gubimo sposobnost viđenja tog objetka kakav on zaista jest.
Očekivanja i strah od neuspjeha guše entuzijazam. Iz tog razloga, uspjeti ćemo upravo kada se oslobodimo potrebe za uspjehom.
‘Sreća može izrasti samo iz vas samih i posljedica je vaše ljubavi. Kad postanete svijesni toga da vas ne može usrećiti nitko drugi i da je sreća posljedica vaše ljubavi, to postaje najuzvišenije majstorstvo Tolteka: Majstorstvo Ljubavi.’
- 10:23 -
