srijeda, 06.07.2011.

Robovi Znanja i Istine

Možda zvuči paradoksalno, no naslov posta doista oslikava današnjeg čovjeka, čovječanstvo u potpunosti. Današnji čovjek rob je znanja, rob je istine, ili bolje rečeno, onoga što današnji čovjek vjeruje, smatra, podrazumijeva pod znanjem i istinom. U 99% slučajeva čovjek ne zna, već vjeruje da zna. U 99% slučajeva čovjek ne zna istinu, već vjeruje kako nešto je istina.

Sama vjera da je nešto istina, da znamo, ukazuje na to da ne znamo, jer da znamo, ne bi imali potrebe vjerovati, tada bi jednostavno znali. Znanje je istina. Riječ znanje izmišljena je kako bi nas zavela, to je riječ kojom se koriste tajna društva kako bi manipulirala čovječanstvo. Što je to znanje? Dali si današnji čovjek ikada postavi to pitanje? Onih 99% koji vjeruje kako znaju, koji vjeruju da znaju što je istina, zasigurno ne! Pa čemu i bi, pa oni vjeruju da znaju, da posjeduju istinu.
Ali istina se ne može posjedovati, jer istina pripada svima. Istina je život, stvarnost, ono što jest, bez obzira u što, koga mi vjerovali, istina će uvijek biti istina. Stoga trebamo tražiti istinu, ne znanje, jer istinsko znanje potiče od istine. Ako tražimo znanje, možete biti zavedeni, prevareni, pa tako umjesto znanja možemo steći tek novo vjerovanje.
Iako su nekada ljudi vjerovali, a samim time i tvrdili kako je zamlja ravna ploča, zemlja je i do dana današnjeg ostala okrugla, što ne samo da potvrđuje kako je vjera ne znanje, kako bez obzira u što mi vjerovali, stvarnost, istina, će uvijek biti onakva kakva jest, istina, već i potvrđuje kako vjera nema moć, svrhu, osim kao oružje u rukama manipulatora, što sam i objasniti u postu pod nazivom “Oružja manipulatora”.
Religijski autoriteti tvrde da u koliko imamo vjere, da sve postaje moguće, da kada bismo imali vjere kao zrno gorušćice, pomicali bismo planine. Iza tvrdnje da u koliko imamo vjere sve postaje moguće, u potpunosti stojim, jer za tu tvrdnju, dokaze mogu pronaći i pronalazim ih u svakodnevnom životu. Uz pomoć vjere teorija, ili točnije rečeno notorna laž, kako je za 11. rujna odgovoran Osama bin Laden, za većinu čovječanstva postaje istinom, stvarnošću, a za američku djecu koja to uči u školama, znanjem.


Eto koliko je vjera moćna, toliko da laž može pretvoriti u istinu, stvarnost, ali na svu sreću, samo u glavama ljudi. Naravno da vjera nema moć nad istinom, onim što jest, jer istina je ono što je, bilo i bude, bez obzira u što ili koga mi vjerovali.
Jedna bitna stvar koja razlikuje istinu i laž (iluziju), i koje moramo biti svjesni, jest da istina nema potrebe za vjerom, istina je ono što jest, bila i bude, za razliku od laži koja se na životu može održati jedino vjerom u laž. Laž bez vjere u laž, ne postoji. Stvaranje vjere od strane tajnih društva, je potaknuto s ciljem, svrhom, kako bi laži u glavama ljudi pomoću vjere, bile prihvaćene kao istina. Jedina svrha vjere je održavanje laži na životu. Vjera nema moć nad istinom, stvarnošću, jer da ima, sve ono što ljudi vjeruju, postalo bi stvarnost, pa tako bismo danas koračali zemljom kao ravnom pločom.

Kako možemo prepoznati laž, tako što laž nikada nije sam, oko nje su uvijek uvjerenja, odnosno vjerovanja. Oko laži su uvijek uvjerenja, vjerovanja, kao potpornji koji je drže da se laž ne uruši, za razliku od istine koja stoji samostalno, i nište je ne može srušiti.
Laž možemo usporediti sa mišlju, jer na kraju krajeva, misao nije ništa više nego li laž (iluzija). Baš kao što misao stvara, manifestira nove misli kako bi se održala na životu, tako i laž stvara manifestira nove laži kako bi održale, služile kao potporanj za prethodnu laž i tako u nedogled, odnosno sve dok ne ponestane novih laži koje potkrepljuju, održavaju na životu stare. Dakle, sve dok ima vjere u laži, ima i laži. Laž je iluzija, nešto što ne postoji, a iluzija jedino može manifestirati novu iluziju, nikako ne stvarnost, istinu, jer istina je suprotnost laži, iluziji. Pa stoga promatrajući kako se vjera i laž nadopunjuju, manifestirajuci, održavajući jedno drugo, možemo zaključiti kako je i sama vjera iluzija, odnosno tvorevina uma. Svrha uma nije stvarati stvarnost, istinu, jer istina se ne može stvoriti, sva istina već postoji, već percipiranje stvarnosti, istine, onoga što jest. Kada um počne stvarati istinu, a samim time i osobnu stvarnost, što jest a što nije istina, počinje se zatvarati u iluziju misli, laži, u iluziju vjerovanja. Vjerovati znači ograničiti se unutar kruga vjerovanja, a to znači da sve što je van kruga, za nas ne postoji. Vjera, baš kao i misli, što je jako važno, se nikada ne odnosi na SADA, već je uvijek usmjerena na ono što je bilo, što bude. Kada vjerujemo, uvijek vjerujemo da je nešto bilo, odnosno da bude. Sve što je bilo, bilo je, sve što bude, biti će, ne vidim svrhu vjere, osim održavanja iluzije o onome što je bilo, bude.


“Najbolji rob je onaj koji vjeruje da je slobodan”. Sve bi bilo dobro da na zemlji trenutno nije 99% ljudi koji vjeruju da su slobodni. Kako se osloboditi, ako vjeruješ da jesi slobodan? Kako znati da nisi slobodan, ako niti ne znaš što je sloboda? Tako da prestanemo vjerovati! To je prvi korak da dođemo do spoznaje, znanja, istine, da nismo slobodni! Slobodni nismo samo zato što netko kaže da smo slobodni. Samo konstatacija da smo slobodni, ukazuje da nismo. U slobodnom društvu, riječ sloboda ne bi niti postojala. Kao što su najvećem lažljivcu usta puna istine, najvećem prevarantu poštenja, tako su robo vlasnicima usta puna slobode. Današnji čovjek nije slobodan, već VJERUJE da je.
Znam da ništa ne znam

Paradoksalno, ali sama spoznaja da ništa ne znamo, prvo je i pravo istinsko znanje. Znati da ništa ne znamo, ogromno je znanje, znanje koje će nas povesti ka slobodi, koje će nas osloboditi okova uvjerenja, vjerovanja, iliti lažnoga znanja.
Sve dok ne spoznamo da ništa ne znamo, robovi smo vjerovanja, jer sve do te spoznaje, vjerovanje tretiramo kao znanje. Da smo robovi vjerovanja, lažnoga znanja, možemo vidjeti u svakome trenutku našega života, bilo da se radi o sreći, ljubavi, slobodi …
Kada znamo, više ništa nije isto. Znati, znači živjeti to znanje, živjeti istinu, jer kao što smo rekli, istinsko znanje, je istina. Znanje ne potiče od laži, već od istine, ne znanje potiče od laži, pa tako vjerujemo u laž kako je sreća izvan nas, u posjedovanju određenih stvari, u ispunjavanju društvenih normi, u prisustvovanju određenim događajima, … dakle vjerujemo, ne znamo, jer da znamo, tada bismo znali da je sreća u nama, a ne izvan nas, znali bismo da je svako traženje sreće izvan nas samih, udaljavanje od sreće. Kada bismo to znali, više nikada ne bismo tražili sreću van nas samih, gdje sreća ne postoji, više nikada ne bismo pristali biti robovi sustava, normi, za komadić, trenutak sreće, i od tada više ništa ne bi bilo isto.
Potpuno je isto i sa ljubavlju, slobodom. Kada bismo znali, više nikada ne bismo tražili ljubav, slobodu, izvan nas samih, jer znali bismo da je istinska ljubav, sloboda, u nama, a ne izvan nas. Kompletan današnji sustav dizajniran je na način, sa svrhom, kako bi čovjeka navodio da sreću, ljubav, slobodu, traži izvan sebe, tamo gdje sreća, ljubav, sloboda ne postoji, sa svrhom kako bi čovjeka odvratio, udaljio od ljubavi koja on jest, sada i ovdje.
Mi jesmo sreća, sloboda, ljubav, no, ipak nas uz pomoć vjere manipuliraju nudeći, obećavajući nam sreću, slobodu, ljubav koja mi oduvijek i jesmo. Ako smo sretni, dali je moguće manipulirati nama nudeći nam sreću? Ako smo puni ljubavi, dali je moguće manipulirati nama nudeći nam ljubav? Zamislite da u svojemu srcu nosite obilje ljubavi. Ne samo prema sebi nego i prema cijelome svijetu. Vaša ljubav velika je toliko da vam ničija druga ljubav nije potrebna. Svoju ljubav dijelite bez ikakvih uvjeta; ne postavljate ih. Vi ste milijunaš ljubavi, a onda netko zakuca na vaša vrata i kaže: »Hej, slušaj, mislim da te volim. Možeš dobiti moju ljubav, samo ako učiniš sve što zaželim«.
Budući da ste prepuni ljubavi, kakva će biti vaša reakcija? Nasmijat ćete se i reći: »Hvala ti, ali meni nije potrebna tvoja ljubav. U svojemu srcu imam takvu ljubav, pa čak još veću i bolju te dijelim je potpuno bezuvjetno«. Ali što će se dogoditi onda ako umirete za ljubavlju, ako je ne možete pronaći u svome srcu, ako je tražite izvan sebe, a netko vam kaže: »Želiš li malo ljubavi? Možeš je dobiti ako pristaneš raditi ono što ja zaželim«. Ako ste gladni ljubavi, a onda je okusite, učinit ćete sve što je potrebno samo da biste je zadobili. Vaša potreba može biti toliko jaka da ćete u zamjenu za malo pažnje predati cijelu svoju dušu.

Mi jesmo ljubav, a ovisnici smo o tuđoj milostinji, kako je to moguće? Uz vjeru sve postaje moguće! Kada prestanemo vjerovat da je ljubav u drugima, kada je prestanemo tražiti u drugima, tada smo na korak da je pronađemo, spoznamo, osjetimo u svojim srcima, samom sebi. To je ljubav koja nam nitko ne može oduzeti, koju nikada nećemo izgubi, i zato je dijelimo potpuno bezuvjetno.
Čovjekom se danas manipulira nudeći mu sreću, slobodu, ljubav, koju u svom srcu posjeduje u izobilju. Ovakav način manipulacije, danas se pokušava uvesti na svim razinama. Kako smo mi ljubav, a ovisnici smo o tuđoj ljubavi, tako ćemo u koliko ne prestanemo vjerovati raznim autoritetima, uskoro hodati po zemlji, a bit ćemo gladni kruha.

Kada se dvoje ljudi, prepire, svađa, dali se svađaju oko, zbog istine? Ne! Kako se svađati zbog istine, jer ako jedno i drugo govori istinu, govore potpuno istu stvar? Svađa je uvijek potencirana od strane vlastitih uvjerenja, odnosno vjerovanja, ega. Ego je zbir naših uvjerenja, vjerovanja, našeg lažnog znanja, zbog toga se ego još i naziva iluzorno ja. Ego, odnosno ono što mi vjerujemo da jesmo, da znamo, puka je iluzija, iluzorno ja koje je prekrilo naše istinsko ja, ljubav. Ljubav nema potrebe za nametanjem vlastitih uvjerenja, vjerovanja, iliti znanja drugima, to je potreba ega, iluzornog ja, jer na taj način se iluzorno ja, laž održava na životu.

Sve negativno proizvod je ne znanja, ili ti vjerovanja. Pa čak i kada bismo vjerovali u istinu, ta istina nema nikakvu moć, jer istina se jedino može živjeti, sve ostalo je tek priča, misao o istini. Živjeti istinu (ljubav) ili govoriti o istini (ljubavi), stvarnost su i iluzija. Postoje mnoge knjige koje govore o moći misli, i one su prevara. Kako misao (iluzija) može imati moć? Iluzija može imati moć samo unutar iluzije, unutar tvorevine našega uma. Misao ne može utjecati na istinu, stvarnost, jer misao o istini nije istina, misao o cvijetu nije cvijet, misao o ljubavi nije ljubav. Bez obzira što mi mislili, kakovu trenutnu misao imali, istina će biti istina, stvarnost će biti stvarnost, onakva kakva jest.
Da misli nemaju nikakvu moć nad stvarnošću, dokazuje istraživanje koje je provedeno u Italiji, u zajednici Damanhur koja se bavi istraživanjem osjećajnosti biljaka. Već dvadeset godina rade istraživanja inteligencije i senzibilnosti biljaka kako bi dokazali da su one u stanju reagirati na događaje u njihovoj blizini. Ustanovili su da su biljke vrlo osjetljive na osobe koje im se približavaju, kao i na događaje koji se odvijaju u njihovoj blizini. Također, uspješno su konstruirali aparaturu koja način na koji biljka reagira na određene poticaje ili događaje postaje jasno vidljiv – zapravo slušljiv! Konstruirali su aparaturu koja biljci omogućava da iskaže zadovoljstvo što vidi onoga tko se brine o njoj. Biljka na taj način može upaliti svjetlo ili prepoznati osobu s druge strane vrata kuće koja su povezana s aparaturom. Kad biljka pošalje znak sreće vrata se otvaraju.

Otkrili su i to da su biljke osjetljive na prekid života. Primjerice, kada se jaje (koje je zapravo živa stanica) stavi kuhati, biljka to na neki tajanstveni način zamjećuje i prestaje odašiljati ikakve znakove – kao da se onesvjetila. Isto se događa ako se ubije insekt ili se unište druge biljke. Biljke prepoznaju, osjete nasilni događaj i primaju ga kao šok – tj. prestaju odašiljati ikakve znakove na pola sata, sat vremena, a kasnije se polako oporave. Ono što je zanimljivo, jest da biljka ne reagira na misli, već na stanja u kojem se čovjek nalazi. U koliko je čovjek loše volje, negativan, nervozan, biljke to osjete i počinje reagirati na drugačiji način. Kada je jedan od istraživača imao misao da zapali biljku, biljka nije reagirala, no, kada je imao namjeru zapaliti je, biljka je pala u nesvijest.
Dakle, misao nema moć, jer misao je tek misao, ali namjera je moćna stvar. Misao je tvorevina uma, misao nema veze sa stvarnošću. Biljke reagiraju na stvarnost, a stvarnost je da ste loše volje, nervozni, da ćete je pokušati zapaliti, a ne na misao koju u tom trenutku imate.



Uzmimo još za primjer meditaciju. Što radimo prilikom meditacije, smirujemo um, ili točnije rečeno misli, ne vežemo se za misli, ne pridajemo im pažnju time ih čineći nemoćnima. Kada u tome uspijemo, otvaraju se vrata ka višem stanju svijesti. Zaključak je jednostavan, misli su barijera, prepreka ka višim stanjima svijesti. Misli, laži, uvjerenja, vjerovanja, strahovi, vrijeme, mržnja, želja za kontrolom, moći, posjedovanjem , … dio su istog, ILUZIJE.

No, da se mi vratimo robovanju onom što mi smatramo, mislimo da je istina, znanje. Kada čovjek ide u rat za mir, dali ide u rat zato što zna ili zato što vjeruje? Kao i sve negativno što čovjek radi, radi iz ne znanja, odnosno iz vjerovanja da zna što radi, da je to dobro za njega, njegovu obitelj, društvo, državu, … itd. Nitko ne radi loše drugima iz znanja, jer da zna, znao bi da čineći loše drugima, čini loše samome sebi.



Doktori baš kao i roditelji ne cijepe dijete zato što znaju da su cjepiva korisna, već zato što vjeruju da jesu.
Danas se vjernicima naziva one ljude koji pripadaju nekoj od religija, a time se skreće pažnja sa istine, kako smo svi mi vjernici. Potpuno je nevažno u koga ili što vjerujemo, jer sve dok vjerujemo, zarobljeni smo unutar kruga vjerovanja, unutar kruga iluzije koju smo stvorili i prihvatili je kao znanje, istinu, stvarnost. Sve dok vjerujemo, u što god da vjerujemo, bilo da se radi o religijskim, političkim, korporacijskim, svjetskim, medijskim … ili nekim drugim autoritetima, robovi smo te vjere, tog vjerovanja, i nama je moguće manipulirati na bezbroj načina.


Uzmimo za primjer medije. Dali mediji imaju ikakvu moć u koliko im jednostavno ne vjerujemo. Da ne vjerujemo medijim, svakodnevno bismo od njih tražili dokaze, da nam dokažu da ono što pričaju je istina, jer svaka istina bi trebala biti, jest dokaziva. Da ne vjerujemo medijima, ne bi im palo na pamet objaviti vijest o ubojstvu Osame bin Ladena, a da za to ne posjeduju nikakav dokaz, snimku, fotografiju, tijelo, … Jer kada vjerujemo, dokazi nisu potrebni, a to medijski čelnici, vlasnici medija jako dobro znaju.

Danas više nego ikad potrebno je buđenje iz ove iluzije zvane vjera, jer sutra, to možda više neće biti moguće.
“Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao, ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje, ne vjeruj zato što je to zapisano, ne vjeruj zato što je to prorečeno, ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,nego prosudi istinu i nakon sto ju pažljivo ispitas i rasclanis uvudis da će svima ciniti dobro, živi u skladu s njom I pomozi drugima da cine isto. – Buda

- 18:13 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi

Broj posjeta

Website counter




Kontakt
info@2012-transformacijasvijesti.com


'Kad se lijepo upakirana gomila laži uspije prodati narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko tisuća godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj tko ju propovijeda - totalnim luđakom' - J. Dresden


Ne može se reći da civilizacija ne napreduje; ipak vas u svakom ratu ubiju na neki novi način.
Will Rogers


U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2%
vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100%
koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!



Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!


Kažu ljudi da je strah potreban da nas zaštiti,da se ne ozljedimo,nije strah to što nas štiti,već
ZNANJE,SVJESNOST.Ako smo svijesni opasnosti vatre,tad nečemo gurati ruku u nju.



'Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje,
pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu,
glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.'
Zašto? Zato što je to njihov zadatak


Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.


Tek kad naučimo voljeti i prihvačati sebe
moći čemo voljeti i prihvačati druge


Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma


Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje


Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više.
Ako se usredotočite na ono što nem
ate, nikada n
ećete imati dovoljno



Uvijek njegujte ono što vas čini jedin