nedjelja, 28.11.2010.

SPOZNAJA

Svaka nova spoznaja u ovome svijetu laži, obmana, manipulacija je oslobađajuća, ili u najmanju ruku fascinantna, zadivljujuća.
Zanimljivo je vidjeti, nakon svake spoznaje, kada pogledamo unatrag, kako smo sve radili krivo, kako smo sve većim trudom, da postignemo nešto, ustvari se sve više udaljavali od željenog nam cilja. Naravno, sve smo radili u okvirima našega znanja, ili bolje rečeno, neznanja, vjerovanja da znamo što radimo, dok je ustvari istina, koju možemo vidjeti tek nakon trenutka spoznaje, da nismo imali blage veze, vozili smo zavezanih očiju.

Jedna od meni zanimljivih spoznaja, jest spoznaja u vezi sreće. Svi joj teže, a većina nas, ili tek rijetki je dostižu samo na određeno vrijeme, trenutak. Današnji čovjek, sve što čini, čini sa ciljem postizanja stanja sreće, bilo da ide na posao, kupuje određene stvari, kreče se u određenom krugu ljudi ...itd. No koliko vidimo, većina nas, isto je, ili čak manje sretna, unatoč, na prvi pogled, sve više bogatstva, mogućnosti, načina da postanemo sretni.

"Ne žalosti čovjeka siromaštvo, već želja"

Želja, odnosno ispunjavanje želje, vjera da ukoliko ispunimo, ostvarimo neku od želja da ćemo biti sretni, jedna je samo od želja, vjerovanja u nizu, ni manje ni više. Sreća i želja, i ispunjavanje želje, u stvarnosti, nemaju veze jedno sa drugim, već potpuno suprotno. Želja, ispunjavanje želje, jest udaljavanje od sreće, jer kako nešto što je u nama, pronaći izvan nas?

Sreća je naše prirodno stanje, sreća je u nama, a svako traženje sreće izvan nas, je udaljavanje od sreće. Svaka želja, traženje sreće izvan nas, jest stvaranje barijere, zavjese koja sakriva, prekriva sreću koja se nalazi u nama, koja mi jesmo. Kada primjerice želimo auto, ispunimo tu želju, sretni smo, gdje osjećamo sreću, u autu ili u nama? U nama, u našem biću, a auto je samo alat koji je dozvolio toj sreći da izađe na vidjelo, da je osjetimo, auto nije stvorio tu sreću, ta sreća je stalno u nama, samo što je prekrivena našim mislima, željama. Kada ostvarimo želju (auto) otklonili smo barijeru (želju), zavjesu koja je prekrivala sreću. Sreća postignuta ispunjavanjem nekih od želja, posjedovanjem određenih stvari, je uvjetovana sreća, što znači da neće trajati zauvijek, već određeno vrijeme. Sreća o kojoj mi ovdje pričamo, koja je naš krajnji cilj, jest bezuvjetna sreća, bivanje a ne trenutno stanje, sreća koja ne ovisi o vanjskim okolnostima, utjecajima. Da bismo to postigli, ne moramo raditi ništa, već samo odbaciti želje. Samim odbacivanjem želja kao uvjeta za za sreću, nestaje barijera, zavjesa koja sakriva, prekriva sreću, i samim time, postigli smo bezuvjetno stanje sreće.

"Kad prestanemo tražiti, naći ćemo"

Kad prestanemo željeti, imati ćemo, kad prestanemo tražiti sreću, biti ćemo sretni. Samo traženje, jest suprotnost, odmicanje, udaljavanje, od traženog. Možda djeluje nemoguće, ali kako pronaći nešto što već posjedujemo, nešto što je ovdje i sada? Svako traganje, jest udaljavanje, što znači, da svaki prestanak traganja, jest pronalaženje, a samim time i spoznaja onog za čime smo tragali. Sve što tražimo, sve čemu težimo, sve što želimo, je u nama, svako traganje, jest udaljavanje od nas samih, od onoga što tražimo. Ono za čime tragamo je u nama, ono za čime tragamo možemo naći, spoznati samo u nama samima, ne izvan nas. Kad prestanemo tražiti, vračamo se samima sebi, vračanjem sebi, spoznajemo, da sve ono što smo tražili, željeli, čemu smo težili, da je sve oduvijek bilo u nama, prekriveno mislima, željama, traganjem, težnjom.

"Onaj tko gleda van, sanja; onaj tko gleda unutra, budi se"

Cilj svake osobe na ovoj planeti, jest spoznaja, buđenje, bili mi toga svjesni ili ne. Svaka osoba svjesno ili nesvjesno traga za istinom, spoznajom, no većina nas, nažalost tu istinu, spoznaju traži izvan samoga sebe, van sebe, u svijetu misli, uvjerenja, vjerovanja, kontroliranih strahovima, u svijetu snova, u svijetu iluzija. Tko gleda van, sanja. Tko gleda van, stvara i percipira svijet u isto vrijeme, baš kao i u snu, jer gledanje van, jest san, iluzija. Dakle, gledajući van, u svijet snova, iluzija, ne možemo doči do
 spoznaje, istine, jer onaj tko gleda unutra, budi se, spoznaje. Današnje društvo u potpunosti je usmjereno prema van, ka svijetu snova, svijetu iluzija. Današnje društvo, rješenje za sve probleme traži izvan sebe, bilo da se radi o sreći, ljubavi, problemima ... No kako svi ti problemi nisu izvan nas, već u nama, tako se niti rješenje za te probleme ne nalazi izvana, već u nama.
Onaj tko gleda van., živi u strahu, onaj tko gleda unutra, živi u ljubavi. Strah je manifestacija gledanja van, u svijet snova, svijet iluzija, i prihvaćanja iluzije kao istine, jedine stvarnosti. Strah je i zatvor i čuvar zatvora istovremeno. Prihvačanjem straha (iluzije) kao stvarnosti, prihvatili smo sreću koja ovisi o događajima, posjedovanju određenih stvari, prihvatili smo sreću kao nešto izvan nas, a ne u nama, dio nas. Strah je manifestacija svih problema, i istovremeno generator koji nas tjera, gura da rješavamo te probleme. Strah je glavni pokretač današnjeg čovjeka, sve što današnji čovjek čini, čini iz straha, čime naposljetku stvara dodatni strah. Želja za posjedovanjem je manifestacija straha, a samo posjedovanje, manifestira, stvara strah od gubitka onoga što posjedujemo. Moć, kontrolu, želimo iz straha, a kada posjedujemo kontrolu, moć, živimo u strahu od gubitka te moći. Strah jedino može manifestirati strah, tako da svaki naš izbor, čin, posjedovanje iz straha, će naposljetku manifestirati dodotni strah, i tako u krug. Strah je iluzija, kao i sve što proizlazi iz straha: želja za posjedovanjem, kontrolom, moći ...itd. Čovjek kao duhovno biće, ne može posjedovati, čak ne posjedujemo niti ovo tjelo, ali može živjeti u iluziji posjedovanja, a samim time, i u iluziji kontrole, moći, iluziji straha.

"Ljubav je jedina istina, sve ostalo je iluzija"

Strah, i sve što proizlazi iz straha: nerazumijevanje, laž, uvjerenja, vjerovanja, sram, krivnja, mržnja, sukobi, želja za posjedovanjem, kontrolom, moći .... jest iluzija. Odbacivanjem iluzije, odbacivanjem nerazumijevanja, laži, uvjerenja, vjerovanja, srama, krivnje, mržnje, želje za posjedovanjem, kontrolom, moći ....što nam ostaje? Kada odbacimo sve iluzije, odnosno strah i sve što proizlazi iz straha, što ostaje? Kada osjećamo ljubav, bezuvjetnu istinsku ljubav? Dali je možemo osjećati kada živimo u strahu (iluziji), u želji za posjedovanjem, kontrolom, moći? Ne možemo. Istinsku ljubav, bezuvjetnu ljubav, osjećamo onog trenutka kada odbacimo sve iluzije: strah, želju za posjedovanjem, kontrolom, moći ... kada odbacimo iluzije, ostaje samo istina, LJUBAV, BEZUVJETNA LJUBAV. Dakle odbacivanjem iluzija, spoznajemo da jedino što postoji, što je ikada postojalo, što će ikada postojati, jest istina, ljubav, koja je, uvijek bila i bude, samo što smo je na trenutak prekrili našim iluzijama. To je spoznaja koja će se dogoditi u nama, ne izvan nas, jer tko gleda unutra, budi se (spoznaje), tko gleda van, sanja (živi u iluziji).


- 15:41 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 24.11.2010.

Istinsko Ja

Istinsko Ja, to je doslovno svjetlost našeg života.
Ne možemo znati tko smo dok ne vidimo, ili bolje rečeno, dok ne osjetimo naše "Ja straha". Mi smo direktan odraz kreativne inteligencije svemira, no, kao malena bića, ranjivi smo obzirom na vanjsko okruženje. Ukoliko nas naši roditelji ne budu smatrali savršenim izrazom kreativne inteligencije svemira, što baš i nije vjerojatno, i u koliko nas ne budu voljeli takve kakvi jesmo, a ne onakve kakvi bi htjeli naši roditelji da budemo, bit ćemo ranjeni. Ranjeni smo izoliranošću od onih koji su nam dali život, često bivamo ispravljeni, govori nam se da se umirimo, maknemo, nepravedno nas se kažnjava, a sve to iz potrebe da budemo oblikovani strahovima i nesigurnostima onih koji su nam dali život.
To u nama stvara ranu, rana je nešto što moramo prebroditi i tako počinje traženje ljubavi, sigurnosti i ravnoteže koje će trajati čitava našeg života.
Kako to traženje nije ukorijenjeno u našem biću, nikada nije posve zadovoljavajuće niti utemeljeno, i kao takvo će biti kolebljivo, nesigurno i tjereno strahom. Izvornome Ja ništa ne treba, ono postoji prije bilo kakve potrebe. Dakle, kada darovatelji života na mladu osobu gledaju kao na nesavršenu osobu punu mana, čak i ne svetu, već samo kao na stvar koju treba oblikovati disciplinom, tada izvorno Ja biva prekriveno. Mladoj je osobi potrebno samo jedno: bezuvjetna ljubav prema njoj onakvoj KAKVA ONA JEST. To se nažalost ne događa, čak ni u obiteljima pune ljubavi u kojima vlada posvemašnja sloga i dobronamjernost. Čak i u obiteljima u kojima vlada velika ljubav i podrška, pretpostavlja se da dijete nije savršeno. Naravno da je to laž.
Dijete je savršeno i njegovom bitnom ja nije potrebno nikakvo discipliniranje. Laž je u ideji da je s novorođenim djetetom nešto temeljno krivo. Manjkavo je, nije posve u redu, nije u potpunosti zaslužilo ljubav ... Na nekim je razinama odbačeno. Dijete nije dobilo jednu stvar koja mu je stvarno potrebna, a to je bezuvjetno prihvaćanje pod njegovim uvjetima.
Vjerovanje u našu urođenu nesavršenost i neadekvatnost je prvobitna i osnovna laž. Laž ima dva ishoda. Prvo je da dijete na grub način nauči lekciju da se u ovom životu ljubav mora zaslužiti, a drugi da dijete takvo kakvo jest, neće uspjeti u svojoj nakani da zasluži ljubav, pa to dijete, ta osoba mora postati netko drugi. Tako započinje cjeloživotno traženje nekog boljeg Ja.
Tada to postaje "Ja straha". Ja straha zasniva se na strahu i poprima mnoge različite oblike: osobe koja želi uspjeti – uspješnik; osobe koja želi udovoljiti – udvarač; osobe u potrazi – tražitelj; ustrašenik: usamljenik; ekspert; i još mnogo drugih. To je lažno Ja u kojem smo se izgubili i u kojem provodimo čitav svoj život nastojeći se popraviti, sve dok se na to i takvog Ja koje se zasniva na strahu gleda i dok ga se smatra upravo onakvim kakvo jest, nikada nećemo postići ravnotežu koja je urođena u prirodi izvornog Ja. To je nesigurnost u potrazi za sigurnošću. To je naravno beznadno i uzaludno nastojanje i izvorno Ja, biva prekriveno manifestacijama Ja koje se zasnivaju na strahu.
Tako se njegovo postojanje posve utapa u laži. Ali izvorno Ja zapravo se nikada ne gubi, uvijek je živo u nama i postoji usred života i usred Ja straha. Zapravo ona samo postaje tiha dimenzija našeg uvjetovanog Ja. Ono što nije izvorno Ja, po prirodi je psihosocijalno. Izvorno Ja niti je proizvod društva, niti posjeduje psihološke atribute. Naša pojava na ovome svijetu savršena je i najčišći je odraz Velikog Duha.
Prvobitno psihološko Ja nastoji odagnati bol boreći se za ljubav, ili obrnuto, dokazujući ispravnost svoje projicirane identifikacije čime na sebe privlači još više negativne pažnje. Lekcija koju pritom obično prvo nauči je da se ljubav mora zaslužiti. Sljedeći je korak, dakle, domisliti se kako steći, zaslužiti ljubav. To činimo tako da smo uslužni, popustljivi, kooperativni, dobri, prijazni, poslušni, dopadljivi (drugim riječima, da radimo, da se ponašamo kako drugi žele a ne kako mi sami želimo). Neka djeca čine upravo suprotno. Ona su, na nekoj razini, uvjerena da su neadekvatna, nesavršena, manjkava i to iskustvo realiziraju kroz protivljenje, pobunu, ljutnju i depresiju. Tako počinje naš života, a za mnoge na isti način i završava.
Ako dijete vjeruje da je osnova za prepoznavanje njegove manjkavosti to da je ono nedostojno ljubavi, tada će započeti cjeloživotnu borbu da udovolji ljudima koji su mu važni. Na taj će način nastojati zadobiti ljubav za koju vjeruje da je nije dobio kao nesavršeno dijete. Uči broditi kompleksnim putem manipulacija u namjeri da se uzdigne zadovoljavajući one koji su mu važni.
Pogledajmo eksperta Ja straha. Ako maleno dijete vjeruje da je toliko bezvrijedno da se njegov glas uopće ne sluša, nastojat će razviti osobnost čiji će se glas čuti kako bi pridobio pozornost i nadajmo se poštovanje, čak i ljubav. U prvom slučaju imamo osobnost koja nastoji udovoljiti – udvarača, a u drugom eksperta. Te reakcije naša su prilagodba kojom se borimo protiv mučne boli koje su motivirane strahom i općom nesigurnošću.
Kad život postane težak, a postati će, to je sigurno, kad sposobnost udvarača više ne bude mogla zadovoljiti one kojima su upućene, kad se eksperta počne ignorirati i odbacivati, život će postati agonija. Na taj način funkcionira život u strahu i nesigurnosti.
Možemo se primjerice upitati da li fenomen "Ja straha" primjećujemo u svim kulturama. Zapravo fenomen "Ja straha" skoro je nepoznati u zajednicama naroda lovaca i sakupljača, što je kultura koja je, premda je prevladavala u cjelokupnom ljudskom postojanju, danas gotovo izumrla. U tim kulturama na djecu se reagira vrlo raznoliko, kod njih se djeca doživljavaju kao Božja stvorenja, a ne kao predmeti koje treba oblikovati u projekciji roditeljskih želja kroz discipliniranje, ispravljanje, izolaciju, ili, bože sačuvaj, uspoređivanje s drugom. Djeca se promatraju kao tajnovita stvorenja, koja sobom nose svaki svoj poseban dar koji u svakom trenutku raste i razvija se.
Ta djeca imaju psihološki profil koji se itekako razlikuje od djece u tzv. naprednim civilizacijama, društva intenzivne konkurencije, jedno od društva koje se skoro u potpunosti zasniva na strahu.
Što učiniti sa svim tim spoznajama? To je najzahtjevnije i najteže pitanje koje bi si ikada mogli postaviti, jer ako se naš cjelokupni identitet zasniva na osobnosti koja živi da izbjegne unutarnji strah i nesigurnost, tada je normalno upitati se tko smo mi zapravo ako nismo osoba za koju se smatramo?
Kad smo motivirani strahom, a većine nas jest, tada je osoba koja prividno jesmo (Ja straha), lažna. Nema snažnijeg buđenja od ovog. Tada dolazimo mnogo bliže u dodir sa svojim izvornim Ja, koliko god bio krhak taj dodir, to je energija koja može promatrati bez da je onečišćuje lažno vjerovanje. To je ogromno iskustvo koje odmah dovodi do preobrazbe. Ta se osoba promatra i po prvi puta jasno vidi, i to očima svoga izvornog Ja. To je oslobođenje, ili barem početak oslobođenja od iluzornog Ja, "Ja straha"
Način na koji se ta preobrazba događa, i kako se ti elementi izražavaju, jedinstven je svakom pojedinom biću. Zato samo vi kao pojedinac možete otkriti koja je vaša ...Pjesma. Tako čete zakoračiti u svjetlost, to je zakon oslobađanja od laži. Tako istinsko uporište postaje izvorno Ja, ono nema oblika, nema ciljeva, misli, ni osjećaja .... ono je suština cijelog postojanja, ljubav.

- 17:19 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.11.2010.

Koliko je ljudi ubio "Bog", kako je istaknuto u Bibliji ?

Ponekad se u Bibliji spominje koliko ih ( nas ) je točno ubio.
Nije točno sigurno koliko, ali je puno. Koliko ih je ubio u potopu, koliko živih ispekao u Sodom-i i Gomorrah-u? Koliko je prvobitnih Egipćana ubio? Tu je sigurno nemoguće sve prebrojati točno.

Biblija u kojoj se ponekad spominje koliko ih (nas) je točno ubio, za one koji neznaju, je zbirka tekstova koje kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere; nastali su u vremenu između 1513. pr. Kr. U kršćanstvu Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine. Vjerovanje u boga zove se religija, a obredi u njegovu čast bogoslužje.
Evo slijedi popis onih koji se spominju u Bibliji da su ubijeni od strane samoga Boga, za sad smo zbrojili 2 391 421 ljudskih bića:

 
 

Lotovu ženu jer je pogledala unatrag 1 ljudsko biće

Er kojeg je Bog "uništio pogledom" 1 ljudsko biće

Onana jer je masturbirao 1 ljudsko biće

Faraona i 600 kapetana bojovnika ( + njegovu čitavu vojsku ) 601 ljudsko biće

Gole plesačice oko Aaronovog zlatnog teleta 3000 ljudskih bića

Aaronove sinove 2 ljudska bića

Blasfemičara 1 ljudsko biće

Čovjeka koji je sakupljao granje u subotu 1 ljudsko biće

Koraha, Dathana, i Abirama ( i njihove obitelji ) 12 ljudskih bića

Spaljenih na smrt 250 ljudsko biće

Koji su se žalili 14,700 ljudsko biće

Koji su se kurvali 24,000 ljudsko biće

Midianitski masakr 90,000 ljudsko biće

Bog je rekao Joshui da kamenuje obitelj do smrti 5 ljudsko biće

Bog je rekao Joshui da ubije svakoga ( Jericho ) 12,000 ljudsko biće

Joshua ubija pet kraljeva 5 ljudsko biće

Bog ubija 10000 ( Canaaniti i Perizziti ) 10,000 ljudsko biće

Ehud zabija nož u trbuh kralja po Božjem nalogu 1 ljudsko biće

Bog ubija Moabite 10,000 ljudsko biće

Bog natjera Midianitine vojnike da se ubiju međusobno 120,000 ljudsko biće

Bog daje Samsonu snagu da ubije 30 "komada" 30 ljudsko biće

Božji duh daje Samsonu snagu za "dalje" 1000 ljudsko biće

Samsonov teroristički akt potpomognut Bogom 3000 ljudsko biće

Bog ubija "Benjaminovu djecu" 25,100 ljudsko biće

Još istih kasnije 25,000 ljudsko biće

Za gledanje u Božju arku ( ljude Betšemeša ) 50,070 ljudsko biće

Bog rasturio Palestince 20 ljudsko biće

Samuel ( po Božjoj naredbi ) kolje Agaga 1 ljudsko biće

Bog ubio Nabala 1 ljudsko biće

Bog ubio Uzzaha 1 ljudsko biće

Davidovog i Bathshebinog dječaka 1 ljudsko biće

7 sinova Saula 7 ljudsko biće

Bog poslao kugu na ljude 70,000 ljudsko biće

Proroka 1 ljudsko biće

Ubio vođe religija u molitvi 450 ljudsko biće

Bog zakolje Sirijce... 100,000 ljudsko biće

Još ubija "malo" Sirijaca... 27,000 ljudsko biće

Bog poslao lava da pojede čovjeka ( valjda je toliko volio životinje ) 1 ljudsko biće

Ahaziaha jer se molio krivom Bogu ( oh dakle, ima ih više? ) 1 ljudsko biće

Spaljeni od strane Boga ( ovaj je izgleda bio i piroman... ) 102 ljudsko biće

Bog poslao 2 medvjeda koji ubijaju 42 DJECE jer su se smijala Elishinoj ćelavoj glavi!!! ( ovdje je svaki komentar suvišan... ) 42 ljudsko biće

Pregažen na smrt jer nije vjerovao Elijah 1 ljudsko biće

Jezebel 1 ljudsko biće

Bog šalje lava da ubije "neke" strance ( izgleda da nije volio strance... nije imao osjećaj za turizam... ) 3 ljudsko biće

Vojnike Azirijce 185,000 ljudsko biće

Saul 1 ljudsko biće

Bog izruči Izraelce u neprijateljske ruke ( oh, "špija"... ) 500,000

Jeroboam 1 ljudsko biće

Bog uništi Etiopljane ( valjda im nije dao jesti... ) 1,000,000 ljudsko biće

Bog Jehoramu vadi crijeva ( klasični "mesar"... ) 1 ljudsko biće

Vojnici Jude 120,000 ljudsko biće

Ezekieva žena 1 ljudsko biće

Ananias i Sapphira 2 ljudsko biće

Herod 1 ljudsko biće

Ukupno: 2 391 421 ljudskih bića

Nemoguće je a ne zapitati se, pa kakav je to Bog kojega religija zastupa, nameće društvu, ljubavi zasigurno ne? Tome Bogu se ljudi klanjaju, mole? Pa nije ni čudo što je svijet pun nasilja jednih nad drugima, mržnje, ratova, ubijanja, umjesto slobode, sreće, tolerancije, razumijevanja, odnosno LJUBAVI.











- 18:18 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2010.

ISTINA - Kako to lijepo zvuči

  
Kažu da je Isus rekao: "Istina će vas osloboditi." Bez obzira da li je Isus postojao ili ne i da li je on to rekao ili ne, svaka istina bi trebala da bude nešto što je objektivno točno i što bi trebalo biti u stanju da se samo, neovisno od vanjskih utjecaja, održi na svojim nogama. Sam pokušaj uslovljavanja istine i njenog vezivanja za neku osobu ili sistem vjerovanja je jedan od glavnih metoda njenog iskrivljivanja i pretvaranja u laž. Pogledajte, na primjer, osnovna učenja bilo koje od današnjih religija.
    Kako nas to stvarno istina može osloboditi?
     Sama pomisao kako bi nas nešto moglo osloboditi navodi nas na pomisao da smo mi trenutno, zarobljenici. U slučaju da nas samo istina može osloboditi, onda ono što nas drži zarobljenim mora da bude nešto što je suprotno od nje, tj. – laž. Da bi se uopće razmišljalo o slobodi, čovjek prvo treba da razumije da je on trenutno zarobljen od strane laži, odnosno, da su laži ono što ga drži u zarobljeništvu. Međutim, vrlo je malo onih koji će poduzeti sve što je u njihovoj moći, kako bi potpuno spoznali pravu dubinu i istinitost ove tvrdnje.

    Kao prvo, moramo da razumijemo sam pojam laži, kao i to odakle on potječe.

    Dok će neki od nas bar djelomično prihvatiti ideju da je ovaj svijet baziran na lažima i da su te laži izvor patnje ljudskog bića, istovremeno, vrlo je malo onih koji će tu zastati i zapitati se, zašto je to tako. Odakle takvo jedno stanje dolazi i koga treba da krivimo za to? Da li vjerujemo da je sama priroda ta koja je za to kriva, ili se tu radi o jednom prirodnom stanju stvari na ovoj planeti, a možda postoje i neke više sile koje se trude da to bude tako? Da li vjerujemo da se taj problem, kao i njegovo rješenje nalaze tamo negdje drugdje a ne, ovdje i sada?

    Ukoliko bi zamislili ovu planetu kako ona postoji bez ljudskih bića, bez “domaćina”, koji osigurava pogodno tlo za održavanje, rast i razmnožavanje laži, onda ne bi bilo ni razloga za kojekakve laži i prevare da uopće postoje. Sve laži i prevare koje postoje i definiraju ovaj svijet, čini se da su nam osigurane za naše vlastito “dobro”. Također se čini, da nam, kao ljudskim bićima, te laži i prevare veoma dobro pristaju. Znači, radi se o tome da je taj problem, u nama, pa stoga i njegovo rješenje treba da krene od nas, prvo na pojedinačnoj a kasnije na kolektivnoj bazi. To je prva i najvažnija stvar koju bi trebalo razumjeti. U svakom drugom slučaju mi ćemo uvijek biti podložni da postanemo žrtve nekog od mnogih “spasitelja” koji su se dobrovoljno izjasnili kako će nas zaštititi i preuzeti odgovornost za nas, na sebe.

    Ako uzmemo npr. kršćansku crkvu i njene stavove o Isusovom primjeru, od njih ćemo čuti kako je “on umro da bi okajao naše grijehe”. Korištenjem ovih par jednostavnih riječi oni su uspjeli da programiraju milione ljudi da se odreknu svoje osobne odgovornosti, pa tako i jedne unutrašnje praiskonske sile uz čiju pomoć je svako od nas u stanju da promijeni svoju vlastitu realnost u životu. Istovremeno, ljudima je uljevana i jedna lažna nada kako će biti “nagrađeni” kad stignu gore, na nebo. O kakvoj se to nagradi može raditi i kakva se to nagrada može očekivati zato što neko negira istinu o suštinskoj prirodi svog bića tokom cijelog svog života, istovremeno odbijajući svaku mogućnost i priliku da učini nešto po tom pitanju?

    Kad čovjek vidi objektivno stanje stvari i odakle ljudska patnja stvarno proizlazi, on će tek onda biti u stanju da svjesno povuče, odnosno, prekine sa svojim osobnim prilozima dinamici ove situacije. Tu je veoma bitno biti svjestan i toga da kad budemo to činili, ni u kom slučaju se ne bi trebali nadati ili očekivati da ćemo takvim svojim ponašanjem, odnosno, osobnim primjerom, da promijenimo i druge ljude. Naše nastojanje da preokrenemo ovaj dominantni entropični aspekt prirode postaje naš osobni izbor i jedan takav akt je rezultat jedne duboke unutrašnje želje da razvijemo jedan svoj osobni ukus za - samo one stvari koje su istinite. Nagon za jedan takav rad, na samom sebi, rađa se iz istinske ljubavi. Ljubav i čežnja su ti koji rađaju onaj viši dio nas samih, koji voli istinu i živi da bi je iskusio.

    Istina je suština stvari, to je jedno prirodno stanje, nešto što stvarno jeste. Na taj način pohod ka istini postaje i pohod ka ljubavi, jer da bi nešto stvarno voljeli, mi moramo da poznajemo njegovu pravu suštinu. Ono što se od nas traži, to je da volimo istinu. Kad budemo napredovali na putu identifikacije, istraživanja i prevazilaženja naše sebične prirode, naših automatskih reakcija, nešto kao da će nas stalno pitati koliko mi to stvarno želimo, koliko bi mi to stvarno voljeli da ostvarimo i koliko smo spremni da žrtvujemo kako bi to saznali (kasnije će se ispostaviti da su laži sve čega smo se morali odreći, da su one te koje smo toliko ljubomorno čuvali kao dio svog bića, jer smo ih smatrali istinom). Kad stignemo još malo dalje, postati će nam jasno kako neki ljudi stvarno čeznu za istinom, dok je se drugi istovremeno zgražavaju i boje. Kao rezultat toga, počinjemo da vidimo istinsku prirodu nas samih kao i svijeta u kome živimo. Vidjet ćemo taj dualitet takođe i u sebi, a kada vidimo oba ta aspekta, doći ćemo i u situaciju da se svjesno odlučimo za jedan od njih.
Ukoliko izaberemo to da uvijek tražimo samo istinu, tim izborom ćemo odbaciti sve one restriktivne i iscrpljujuće efekte življenja jednog života koji je baziran na lažima i prestajemo da budemo podložni svim onim automatskim i nesvjesnim reakcijama koje su tipične za čovjekovu egzistenciju i patnju. Mi se oslobađamo, postajemo slobodni.

    Kada pronađemo pravu istinu mi istovremeno dobijemo osjećaj kako smo spremni za nju sve da damo – dok je tako nešto nemoguće kada imamo posla sa lažima. Kad se predamo lažima, mi postajemo zajedno s njima - jedna cjelina, mi se tada, također, - sami pretvorimo u laž.

    I sve se onda svodi na pružanje ljubavi ili istine svim onima koji istinski pitaju za nju. Tako se čini, da je jedina prava molitva - molitva za istinu. (Bog reče "bio sam riznica i bilo mi je drago kada su me poznavali”)."

    Pohod ka istini je pohod koji mora da prožima svaki aspekt našeg bića, pa tako i života, unutrašnji i vanjski. U realnosti koja je bazirana na lažima, gdje su ljudska bića samo transportna sredstva uz pomoć kojih se laži rasprostiru, promoviraju i održavaju, drugi način ni ne postoji da bi došlo do bilo kakvih promjena. Mi moramo postati otjelotvorenje istine i doseći onu tačku kada naše ponašanje, naše misli i naša djela - postaju istina, za kojom ovaj svijet, u stanju kakvom jeste, stvarno vapi. Razumjet ćemo i to da istina u ovom svijetu ne postoji, zato što se ona u njega, do sada, - nije ni mogla da uklopi. To je i razlog zašto se mnogi od onih koji potpuno prigrle istinu kao dio svog bića, vrlo često nađu u situacijama u koje više ne mogu da se uklope.

    Pokušajmo da zamislimo nešto što ne posjeduje nikakvo znanje, bilo da se radi o nečemu svjesnom ili nesvjesnom. Bez znanja, mi bi bili ništa, mi jednostavno ne bi ni postojali. Naša egzistencija sama po sebi podrazumijeva određenu količinu znanja. Znači, znanje je ključ naše egzistencije. Vrsta i količina znanja koju mi utjelovljujemo definira našu egzistenciju. Dok samu egzistenciju možemo definirati kao “ono što jeste,” vjerojatno postoje i različiti nivoi iste te egzistencije, znači, nivoi “onoga što jeste”. Stepeni ili stepenice realiteta, da tako kažemo. Manje znanja, tu bi značilo isto što i manje egzistencije, a iluzorno znanje, podrazumijevalo bi jednu iluzornu, odnosno nestvarnu egzistenciju.

    Znanje je to što određuje jednu oblast postojanja ili – realitet. Ukoliko bi nekima pošlo za rukom da u određenom realitetu stave – znanje - pod svoju kontrolu, onda bi oni kontrolirali taj realitet, kao i naravno, sva ona bića čiju egzistenciju određuje to znanje.

    Možda je to upravo ono što se s nama i desilo? U svakom slučaju, odgovor na ovo pitanje čovjek će saznati, - kad spozna istinu.

Autor: nepoznat

- 19:20 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2010.

Citati

"Bog je savršen i potpun, a budući da je On savršen i potpun, sve emanacije iz Njega, kao ovaj svijet, savršeno su opremljene kao potpune cjeline. Sve što je proizvedeno iz potpune cjeline i samo je za sebe potpuno. Budući da je On potpuna cjelina, On sadržava savršenu ravnotežu čak i kad toliko puno potpunih jedinica izvire iz Njega." Sri Isopanisad


"Na Dobrom Smo Putu Da Dođemo Na Put Izlaska Iz Krize" Jadranka Kosor :)

"Kakva je čovjekova želja, takvo mu je i djelovanje. U skladu s tim kako djeluje takav i postaje." Brihadaryka Upanišada


"Za mudru osobu cijeli je svijet učitelj a za budalu je cjeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

"Iscjeljenje Zemlje započinje s iscjeljivanjem nas samih." J. Hardy-Pope

"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš." Lao-tzu

"Sveci ne žele ništa i ne izbjegavaju išta. Kada nešto želiš onda ćeš to izgubiti, a ako pokušaš nešto izbjeći, upravo ćeš to dobiti. Kada nešto želiš, onda zaboravljaš što činiš. Zato sveci pažljivo istraže izmjene akcije i pasivnosti, prilagode granice primanja i davanje, vladaju osjećajima sviđanja i nesviđanja racionalno i harmoniziraju stupanj veselja i bijesa." Lao-tzu

"Privilegija života ja da budeš svoj." Joseph Campbell

"Kada odvojimo vrijeme da se posvetimo sebi to je čin ljubavi prema nama samima. Tu ljubav onda možemo proširiti na našu obitelj i na svijet oko nas. Tada nalazimo balans i unutarnju harmoniju koja zrači na sve oko nas." Marj Campian


"Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove." Albert Einstein

"Pesimist vidi teškoću u svakoj prilici. Optimist vidi priliku u svakoj poteškoći." Sir Winston Churchill

"Kao što se dijamant može rezati samo s dijamantom isto tako um se može pobijediti jedino umom. Niži instinktivni um treba pobijediti višim, čistim sattvic-im umom" Swami Sivananda

"Istina će te osloboditi."

"Svaka budala može biti čarobnjak s runskim nožem, ali treba vještine da bi se mogao biti čarobnjak s nožem za guljenje jabuke." Terry Pratchett (Carpe Jugulum)

"Život, tako-zvani je kratka epizoda između dvije velike misterije koje su u biti jedna." Carl Jung

"Psihoterapeutu, stari čovjek koji ne može reći zbogom životu, izgleda nemoćan i boležljiv kao i mladi čovjek koji se boji prigrliti ga." Carl Jung

"Ne vjerujem u Boga. Znam da Bog postoji." Carl Jung

"Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš." Voltaire

"Sveukupna sreća se povećava kada je osoba spremna biti to što je." Erasmus

"Postoji svjetlo koje sjaji nad svim stvarima na Zemlji, nad svima nama, nad nebom, nad najvišim nebesima. To je svjetlo koje sjaji u našim srcima." Chandogya Upanishad 3.13.7

"Umjerenost u svemu." Siddhartha Gautama Buddha


" Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."

Siddhartha Gautama Buddha

"Kamen je zamrznuta muzika." Pythagoras

"Nikada ne znaš koliko je dovoljno dok ne znaš koliko je previše." William Blake

" Uvijek je najtamnije pred svitanje". Soltec


" Um poput hobotnice grabi svako iskustvo i zahtijeva još više." Visarjana

"Zavezan okovima mržnje, onaj koji traži svoju sreću zadavanjem boli drugima, nikada nije oslobođen mržnje." Dhammapada

"Težak za otkriti i vrlo suptilan um zahtijeva sve što poželi; stoga neka mudrac upravlja sa svojim umom, jer vođeni um donosi sreću." Dhammapada

"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam." Nahsti

"Ne postoji nada niti u čovjeku, niti u društvu, niti u sistemu, niti u religiji, ona je samo u tebi i meni." J. Krishnamurti

"Shvaćanje je sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra." J. Krishnamurti

"Onaj tko je krijepostan i mudar sjaji poput plamteće vatre. On poput pčele skuplja nektar i postiže bogatstvo ne ozljeđujući nikoga." Digha Nikaya

"Nemoj reći da samo čista voda odražava mjesec. Mutna voda isto odražava nebo. Pogledaj kada se stiša vjetar i valovi se umire, vidjet ćeš prekrasan mjesec, lijep kao i prije." Lin Chi Chung


"Spiritualni aspirant mora plivati uzvodno protiv struje navika, familijarnosti i udobnosti." Eknath Easwaran

"Spoji se samo s Bogom i druži se samo s Bogom da naučiš mudrost. Bog daje mudrost kao nitko drugi." Samyutta Nikaya

"S gubitkom ovisnosti ne postoji strah od gubitka." Eckhart Tolle

"Svi znaju logiku o istini, ali koliko je ljudi stvarno prakticira?" Daolin

"U proljeće ima stotinu cvjetova, u jesen urod, ljeti osvježavajući povjetarac, zimi snijeg. Ako beskorisne stvari ne okupiraju tvoj um, svaka sezona je dobra." Mu-mon

"U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe." Ma Tzu

"Vjerojatno najteža lekcija za naučiti je ne biti vezan za rezultate svojih djelovanja." J. Borysenko

"Sam je cvijet, lotosov pupoljak u tvom srcu. Samoća je pozitivna, samoća je zdrava. Užitak je biti svoj." Osho

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom." Osho

"Govori kada govoriš, hodaj kada hodaš, umri kada umireš." Zen poslovica

"Nema potrebe za hramovima i kompliciranim filozofijama. Naš vlastiti mozak i srce je naš hram; moja filozofija je ljubaznost." Dalai lama

"Stvari ne vidimo kakve jesu nego ih vidimo kakvi smo mi." Talmud

- 19:53 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 06.11.2010.

SVE JE STVAR IZBORA ...

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

- 15:01 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.11.2010.

VJEROVATI – što to zapravo znači?

Dali ste se ikada zapitali, ali stvarno zapitali, što to znači vjerovati?

Današnje društvo skoro pa u potpunosti temelji se na vjerovanju, odnosno vjerovanjima u ovo ili ono. Ali što znači vjerovati? Dali vjerovati znači znati, definitivno ne, kada znamo nemamo potrebu vjerovati, vjerovanje proizlazi iz neznanja, a znanje proizlazi iz spoznaje.

Vjerovati znači ograničiti se, ograničiti unutar kruga vjerovanja u kojem se nalazimo. Pošto vjerovanje proizlazi iz neznanja, samim time vjerovanje postaje ograničavanje unutar vjerovanja. Kada u nešto vjerujemo, to u što vjerujemo prihvaćamo kao istinu. Kada vjerujemo u laž, samim time, laž za nas postaje istinom. Ako smo laž pomoću vjerovanja prihvatili istinom, na temelju te istine, odnosno na temelju vjerovanja stvori znanje, onda što je naše znanje, spoznaja ili vjerovanje? Nažalost vjerovanje, a samim time smo neznanje (vjerovanje) pretvorili u znanje.

U Orwellovom romanu pod nazivom 1984. napisanom 1948.g detaljno je opisano današnje društvo, društvo vjerovanja, odnosno neznanja. U spomenutom romanu, partija je imala tri parole:

RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANJE JE MOĆ


Neznanje, odnosno kako današnji autoriteti tvrde, vjerovanje je moć. Definitivno se slažem, no za koga je vjerovanje, neznanje moć, zasigurno ne za one koji ne znaju, za one koji su se ograničili neznanjem, vjerovanjima, već za nekolicinu ljudi koji posjeduju znanje. Kao što svi znamo, da bi laž postala istinom, potrebno ju je samo dovoljno puta ponoviti.

No laž je laž, laž nikada ne može postati istinom, ali pomoću vjere u laž, laž možemo prihvatiti kao istinom, a to je upravo ono što današnje čovječanstvo čini. Laž smo prihvatili istinom, a samim time smo prihvatili rat kao mir, slobodu kao ropstvo i neznanje (vjerovanje) kao moć.

Stoga nije ni čudo što je riječ vjera, jedna od najviše korištenih za manipulacije čovječanstvom. Danas ispada da nije potrebno znati, dovoljno je samo vjerovati, vjerovati u institucije, političke ili religijske autoritete ..... i sve će biti dobro, samo moramo jako vjerovati!

Danas je sve naopako, sve je laž, pa stoga nije ni čudo što znanje, istina kod nas izaziva strah, mržnju, nasilje, odnosno osjećaj ugroze. Ali jedino što je ugroženo, je naša vjera, laž.

Laž se boji, osjeća se nesigurno pored istine, jer je istine smrtni neprijatelj laži.


Kako u društvu istine, ne može opstati laž, tako u društvu laži, ne može opstati istina.

Istina se ne boji, jer istina se nema čega bojati, istina je uvijek bila i bude. Onog trenutka kada smo povjerovali u laž, prihvatili je istinom, istina je postala neprijateljem, jer laž i istina ne mogu biti na istome mjestu. Laž se jedino može održavati lažju, vjerom u laž, a istina je smrtni neprijatelj laži (vjerovanju).

Saznajte istinu i istina će vas osloboditi

I za kraj da citiram Oshoja:
„Ja ne vjerujem u religiju. Moj stav je da treba znati, jer to je potpuno druga stvar. Znanje potiče od sumnje, a ne od vjerovanja. Onog trenutka kada povjerujete u nešto, prestali ste da istražujete. Vjera je jedna od najgorih stvari koja truje i uništava ljudsku inteligenciju."

- 11:21 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi

Broj posjeta

Website counter




Kontakt
info@2012-transformacijasvijesti.com


'Kad se lijepo upakirana gomila laži uspije prodati narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko tisuća godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj tko ju propovijeda - totalnim luđakom' - J. Dresden


Ne može se reći da civilizacija ne napreduje; ipak vas u svakom ratu ubiju na neki novi način.
Will Rogers


U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2%
vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100%
koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!



Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!


Kažu ljudi da je strah potreban da nas zaštiti,da se ne ozljedimo,nije strah to što nas štiti,već
ZNANJE,SVJESNOST.Ako smo svijesni opasnosti vatre,tad nečemo gurati ruku u nju.



'Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje,
pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu,
glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.'
Zašto? Zato što je to njihov zadatak


Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.


Tek kad naučimo voljeti i prihvačati sebe
moći čemo voljeti i prihvačati druge


Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma


Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje


Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više.
Ako se usredotočite na ono što nem
ate, nikada n
ećete imati dovoljno



Uvijek njegujte ono što vas čini jedin

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se