nedjelja, 05.09.2010.
Strah je "ILUZIJA"
U ovom ću članku pokušati objasniti, kako i zašto je strah glavna prepreka bezuvjetnoj sreći, bezuvjetnoj ljubavi, odnosno spoznaji i buđenju čitavog čovječanstva. Pokušati ću objasniti zašto je ovo društvo, društvo straha što ujedno i objašnjava zašto živimo u društvu netolerancije, nerazumijevanja, sukoba, ratova ...itd. I što je najvažnije, pokušati ću objasniti zašto je strah iluzija, i kako je moguće da smo iluziju prihvatili kao stvarnost i dozvolili joj da upravlja našim životima.
Zašto je strah iluzija?
Odgovor je vrlo jednostavan. Strah je manifestacija življenja naših života u onom što je bilo, odnosno u onom što bi moglo biti. Strah je tvorevina NE življenja u sadašnjem trenutku, strah je tvorevina naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja o onom što je bilo, na temelju čega stvaramo sliku što bi moglo biti. Ili jednostavno rečeno, zamišljamo što bi se moglo dogoditi, a zatim se uplašimo vlastitih misli, odnosno predviđanja o tome što bi se moglo dogoditi. Dali ikada išta predvidim i da smo zatim 100% sigurni u to predviđanje? NE! Kod svakog predviđanja stvara se sjeme sumnje da smo krivo predvidjeli, a to sjeme sumnje stvara strah. Kada predvidimo nešto pozitivno, sjeme sumnje izaziva strah, a kada predvidimo nešto negativno, samo negativno predviđanje izaziva strah od onog što bude, ili što bi moglo biti. U oba slučaja predviđanje, odnosno život u onom što je bilo i što bi moglo biti, a ne u SADAŠNJEM trenutku, izaziva strah. Bezbroj puta smo se u životu uvjerili da naša vjerovanja o onom što je bilo ili što bi moglo biti, nisu bila točna, da smo živjeli u iluziji, odnosno da smo se uhvatili u iluziju vjerovanja što je bilo i što bi moglo biti. Pa stoga možemo zaključiti, ukoliko ne živimo u sadašnjem trenutku, živimo u iluziji misli, uvjerenja i vjerovanja što je bilo, odnosno što će biti. Ako živimo u iluziji, a ta iluzija stvara, manifestira strah, onda je i strah ILUZIJA, jer iluzija ne može stvoriti, manifestirati ništa drugo nego li ILUZIJU. Strah je tvorevina iluzija, i kao takav, sam strah je iluzija. Istina je smrtni neprijatelj ILUZIJE, stoga strah (iluzija) može samo postojati kada živimo u iluziji (strahu). Na iluziju možemo gledati kao na laž, laž koju smo u nekom trenutku prihvatili kao istinu, odnosno iluzija je laž, laž za koju vjerujemo da je istina.
Ova teza još jednom dokazuje, kako vjerovati znači ne znati. Problem je u tome što mi na tu vjeru, gledamo kao na istinu. Istina je istina, oko istine ne postoje vjerovanja, uvjerenja, misli, možda je možda nije. Istina jednostavno JE. Iluziju možemo prepoznati na jednostavan način, nikada nije sama, oko nje su uvijek misli, vjerovanja, uvjerenja.....
Današnje društvo je društvo misli, vjerovanja, uvjerenja, odnosno iluzija. Pošto iluzija (laž) može jedino manifestirati iluziju, nije ni čudo što je svijet pun laži, nepravde, netolerancije, sukoba, ratova ...... jer što drugo iluzija može stvoriti, zasigurno ne LJUBAV, jer ljubav je istina, a istina je smrtni neprijatelj iluzije (straha, laži). Iluzija je suprotnost istini. Kako istina ne može biti na istome mjestu sa iluzijom, tako niti iluzija ne može dijeliti isto mjesto sa istinom. To je i razlog zašto je današnje društvo, društvo laži, obmana, odnosno iluzija (strahova), da bi opstalo takvo, takvo mora i biti, zbog toga je danas sve naopako:
Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.'
Zašto? Zato što je to njihov zadatak.
Sve strukture u društvu: politika, religija, školstvo, pravosuđe, zdravstvo ...itd. temeljene su na laži, jer njihova glavna svrha jest, širenje laži, nametanje čitavom društvu laži kao istine, odnosno stvaranje vjere kod svakog pojedinca, da je laž (iluzija) istina.
Zbog toga nije važno dali vjerujemo jednoj ili drugoj političkoj opciji, dali vjerujemo religiji ili školstvu, zdravstvu, važno je samo da vjerujemo, da smo bilo koju od laži prihvatili kao istinu, odnosno da smo se uhvatili u iluziju, da vjerujemo da je iluzija stvarnost. Vjera je najčešća riječ koju čujemo od naših bilo političkih, religijskih ili nekih drugih vođa. Uvjeravaju nas da je danas potrebno samo vjerovati i sve će biti dobro, sve će se posložiti kako treba. Pa tako čujemo: vjerujte vladi, vjerujte pravosudnim organima, imajte povjerenje u policiju, zdravstvo, vjerujte crkvi, svećenicima, vjerujte da izlazimo iz krizi, vjerujte da je članstvo u EU nešto najbolje što nam se može dogoditi, vjerujte, vjerujte, vjerujte ..........................!!
Vjerovati znači ne znati, vjerovati znači da nas drže za jaja, da nas imaju u šaci ove iluzijorne stvarnosti. Kako istina i iluzija ne mogu dijeliti isto mjesto, da bismo prihvatili istinu, moramo odbaciti naša uvjerenja, vjerovanja, moramo odbaciti iluziju (strah). Strah je glavna prepreka duhovnom razvoju, spoznaji, strah je ono što nas drži za naša vjerovanja, uvjerenja, za naše iluzije. Istina ne može braniti iluzije, ali iluzije može braniti strah, pošto je strah iluzija. Odbacivanje iluzija, priječi iluzija (strah), strah od novog i nepoznatog, odnosno od gubitka starog i dobro poznatog. Ali kako se bojati novog i nepoznatog, kako se bojati nečeg za što niti ne znamo što je. Kako se bojati gubitka starog i dobro poznatog, ako ne znamo što je novo i nepoznato, ako ne znamo dali ćemo uopće izgubiti staro i dobro poznato? Tako što smo se uhvatili u iluziju misli, predviđanja, odnosno iluziju što je bilo i što bi moglo biti, koja je stvorila iluziju straha, kao obranu same sebe (iluzije).
Iluzija zvana strah, je zadnja linije obrane iluzije za koju vjerujemo da je stvarnost. Strah (iluzija) je suprotnost istini, a istina je suprotnost iluziji (strahu). U našoj kratkoj povijesti je bilo mnogo velikih i hrabrih ljudi koji su govorili istinu, ali govoreći istinu, postali su neprijatelj ove iluzijorne stvarnosti, stvarnosti laži i obmana, uvjerenja i vjerovanja, nerazumijevanja, sukoba i ratova, i kao takvi ubijeni su od strane straha, straha od gubitka moći, preživljavanja iluzije.
Iluzija zvana strah je glavna prepreka buđenju, spoznaji bezuvjetne sreće, ljubavi. Da bismo se probudili, moramo odabrati, mora postojati izbor, ali u koliko živimo u strahu (iluziji), izbor za nas ne postoji, već živimo u iluziji izbora, u iluziji kako je svaki izbor naš izbor. Ali izbor pod utjecajom straha nije naš, već je tvorevina straha (iluzije), i kao takav je iluzija izbora. Svaki naš izbor koji je temeljen na strahu (iluziji) od toga što će drugi reći ili misliti o nama, od ismijavanja itd., je daljnje stvaranje straha (iluzije), pošto je sam izbor manifestacija straha (iluzije). To je ujedno i jedan od razloga zašto se ništa ne mijenja, ma koliko mi težili tome. Promijene su nemoguće dokle god naš izbor diktiraju strahovi (iluzije), jer ono što diktira izbor, je i ono što određuje krajnji rezultat manifestacije izbora. Ukoliko strah (iluzija) diktira izbor, jedino što može manifestirati taj izbor, jest strah (iluziju).
Danas ne izabiremo, radimo ono što mi želimo, već što nam strahovi (iluzije) diktiraju. Radimo stvari koje od nas očekuje obitelj, rodbina, prijatelji, okolina, društvo, a ne ono što mi želimo, a sve iz straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama u koliko odaberemo, učinimo nešto izvan okvira propisanih nam normi. Čudimo se kako je današnje društvo nezadovoljno unatoč svim materijalnim bogatstvima, pa kako ne bi bilo, kad svi radimo ono što drugi žele, a ne ono što mi želimo. Strah je glavni razlog nezadovoljstva. Uhvatili smo se u iluziju ispunjavanja normi, posjedovanja određenih stvari kao alata za postizanje zadovoljstva, sreće. No kako pronaći sreću u ispunjavanju normi, posjedovanju određenih stvari, kada je sreća u nama? Traženje sreće van nas samih, jest udaljavanje od sreće. Traženje sreće u određenim stvarima, događajima, je iluzija, a iluzija može samo stvoriti, manifestirati iluziju sreće. Dokaz da smo postigli samo iluziju sreće, je taj što takva sreće traje svega nekoliko sati, dana, a tada trebamo novu dozu iluzije kako bismo bili sretni. Spoznaje istinske sreće, jest postizanje stalnog stanja sreće, uz nju se ne vežu događaji ili neke materijalne stvari, ona jednostavno je, sada i ovdje.
OSLOBAĐANJE OD ILUZIJA (STRAHOVA)
Danas sloboda ne postoji, a mi smo ti koji možemo odabrati slobodu za svaku osobu na ovoj planeti. Zatvorenici smo zatvora bez zidova i okova, zatvorenici smo naših uvjerenja, vjerovanja, naših misli, odnosno, zatvorenici smo ILUZIJA (strahova). Nalazimo se u zatvoru koji ne možemo opipati, nanjušiti, okusiti, nalazimo se u zatvori za naš um. Toliko smo se uhvatili u iluziju slobode, da slobodu smatramo zatvorom, a zatvor slobodom. Toliko smo uhvaćeni u iluziju slobode, da ljude koji nas žele osloboditi, smatramo neprijateljima, onima koji nam žele oduzeti slobodu. Strah od novo, strah od gubitka starog i dobro poznatog je ono što nas drži u ovoj iluziji slobode, u ovom zatvoru za naš um. ILUZIJA zvana STRAH, je i zatvor i stražar. Strah je razlog zašto smo prihvatili iluziju kao stvarnost, i strah (iluzija) je jedino što nas i može zadržati u ovoj iluzijornoj stvarnosti, zatvoru za naš um, zatvoru izgrađenim od naših uvjerenja, vjerovanja, laži koje smo prihvatili kao istine.
"SAZNAJTE ISTINU I ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI" Kako je istina smrtni neprijatelj iluziji, istina je jedini alat za oslobađanje od ove iluzijorne stvarnosti, stvarnosti nerazumijevanja, mržnje, krivnje, sukoba, ratova ...itd. Istina je ono što se nalazi u nama, mi smo istina, samo moramo odbaciti iluzije (strahove), osloboditi istinu, i istina će nas osloboditi!
- 13:02 -
