subota, 31.07.2010.

U OČEKIVANJU 3 SVJETSKOG RATA

Članak u orginalu sa linkovima možete pronaci ovdje

Snage kaosa sve su bliže trenutku kada će dati nalog za pokretanje plana kojim namjeravaju uspostaviti temelje za radikalno uvođenje globalne svjetske vlasti. Sve je bliži trenutak kada će puknuti prva puška, metaforično pričajući, i pripremljeni scenarij globalnog kaosa krenuti u svoju realizaciju. Rat je tu, blizu, pred vratima.

Predsjednik Irana Mahmud Ahmandinedžad izjavljuje ovih dana da očekuje napad u iduća tri mjeseca. Sigurno to nije izjavio bez nekih realnih osnova i informacija koje je primio, a koliko je sve ozbiljno treba spoznati i kroz samu ovakvu izjavu koja služi kao pokušaj da se napad spriječi.

Ima i previše konkretnih pokazatelja da je u tijeku do sada najobuhvatnija priprema za vojni udar na Iran, moguće istovremeno i na položaje Hezbolaha u Libanonu kao i na Siriju. Koncentracija pomorskih snaga u i uokolo Perzijskog zaljeva, dovlačenje dodatnih kopnenih postrojbi u Afganistan, ali i u sve ostale baze uokolo Irana. SAD imaju svoje vojne snage raspoređene u jedanaest zemalja kojim su skoro u potpunosti okružili Iran: Afganistan, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska, Pakistan, Azerbejdžan, Armenija, Turkmenistan i Kirgistan. Onda tu imamo i pozicioniranje na globalnoj razini pa tako se nedavno dogodilo grupiranje pomorskih i kopnenih snaga sjeverno od Venecuele sa istovremenim dizanjem tenzija na jugu Venecuele preko Kolumbije koja je poslušni pijun SAD-a. Istovremeno pojačavaju se i vojne snage na Korejskom poluotoku i SAD i Južna Koreja izvode velike zajedničke vojno-pomorske vježbe. Izrael intenzivno mobilizira svoje specijalističko ljudstvo, premješta zrakoplovstvo više prema jugu zbog izloženosti novim preciznim raketama kratkog dometa kojima se Hezbolah uspio naoružati u respektabilnom broju. Izrael kroz svoje diplomatske i medijske kanale praktički najavljuje napad na Iran kao nešto što je samo pitanje trenutka i oko čega više nema nikakve dvojbe – izvodi se preparacija javnosti na sam čin udara na način da se sada toliko o tome govori kao o nečemu neizbježnom da ljudi to onda i počnu smatrati neizbježnim. A ništa nije neizbježno i to treba imati na umu.

Tu je i sumnjivo podudarna pojačana aktivnost kurdskih gerilaca koji napadaju i nanose gubitke turskim oružanim snagama – nešto što je do sada bilo u stanju mirovanja kao dio dogovora i suradnje Kurda u Iraku sa SAD-om pa prema tome svaka aktivnost može biti samo po odobrenju iz Washingtona. Čak nije isključeno ni moguće obećanje Kurdima da će od dijelova Turske, Iraka i Irana imati svoju kurdsku državu ukoliko daju svoju potporu i odigraju ulogu koja im je već namijenjena od strane globalista.

Istovremeno Rusija obavlja dodatnu mobilizaciju više desetaka tisuća vojnika i koncentrira svoje snage na jugu od Gruzije do Tadžikistana.

Možda i najkonkretniji i najopasniji pokazatelj kako se ozbiljno približavamo napadu na Iran dolazi iz američkih bolnica gdje se u velikim količinama odnose medicinske zalihe potrebne za zbrinjavanje traumatiziranih ranjenika – kao što je to bio slučaj neposredno pred napad na Irak, ali i svake druge velike vojne operacije. U svakom slučaju ima i više nego dovoljno pokazatelja koji govore da se sprema veliko zlo u vidu rata koji bi po svemu mogao eskalirati do nuklearnog, kao i biološko-kemijskog sukoba, i to na globalnoj razini.

Znajući da je ključna stvar u američkoj doktrini radarska nevidljivost i da se uvijek pazilo da prvi val udara sa masovnim korištenjem nevidljivih zrakoplova bude za vrijeme mladog mjeseca, onda kada je nebo najmračnije, može se uzeti te datume kao neki orijentir po kojemu se možemo ravnati. Tako imamo datume od 10. kolovoza, 8. rujna, 7. listopada, 6. studenog i 5. prosinca kao idealno vrijeme za početak napada. Ako uzmemo od iranskog predsjednika najavljenih tri mjeseca u kojima je rekao da očekuje napad, onda imamo ili 7. listopada ili 6. studenog kao vrijeme mogućeg napada na Iran. Ukoliko se ti datumi ipak preskoče možda se može i ova runda opasnog zveckanja oružjem smatrati preskočenom te da se od napada makar privremeno odustalo. Daj Bože da bude tako.

Jednom kada se pokrene ova ratna opcija više nitko ne može znati što se sve može dogoditi. Rat je nepredvidiva stvar pa čak i ovi u kult smrti uronjeni globalisti to znaju i to je razlog što se već jednom moralo odgoditi praktički pokrenut ratni scenarij napada na Iran. Ukoliko bude jaka antiratna i antiglobalistička struja u zapadnom društvu sigurno je da bi mogla bitno poremetiti ratne planove širenjem poruke mira, ali i pozivanjem vojnika i časnika da odbiju postupiti po naređenju kojim se izaziva rat. To je jedna od glavnih optužbi suđenja u Nurnbergu: pokretanje rata te su po toj točki optužbe izrečene i smrtne presude, pa ako je bio krimen tada, onda jednako važi i sada. Samo sada bi bile malo izmijenjene pozicije jer bi na optuženičkoj klupi sjedili politički i vojni čelnici SAD-a, Velike Britanije i Izraela kao glavnih pokretača agresivnih i imperijalističkih ratova.

Možemo se svi skupa samo nadati da će se nešto opet dogoditi pa da i ovaj planirani ratni pohod ipak bude storniran. Rat nikome normalnom nije potreban. Problem je samo što ovi koji su na vrhu svjetske moći nisu normalni ljudi nego teško poremećeni psihopati puni mržnje prema čovječanstvu. To su strukture koje su duboko uronjene u svoja vjerovanja o preživljavanju najjačih da shodno tom svom kredu rade sve što žele samo da ostvare svoju volju za moći tako da jedino što takve može odvratiti od pokretanja globalnog rata je to da uvide da će izgubiti na moći ukoliko to urade. Da bi se, pak, to postiglo potrebno je da se zapadnjačko društvo probudi iz hipnotiziranosti u koje je stavljeno te se oslobodi od tih pokvarenih parazitskih struktura koji Zapadom upravljaju u skladu sa svojim bolesnim ciljevima o svjetskoj vlasti i apsolutnoj moći. Očito u tim svojim žudnjama za moći i vlašću gube iz vida primjere kroz bližu i dalju povijest kako su prošli svi oni koji su htjeli vladati svijetom i biti poput zemaljskih bogova.

-----------------------------------------

Dio iz dokumentarca: Duh vremena

Ovo je Aron Ruso, filmski producent i bivši političar. S njegove lijeve strane se nalazi Nikolas Rokfeler iz ozloglašene bankovno-poslovne
Rokfeler dinastije.

Poslije nekog vremena bliskog prijateljstva sa Nikolasom Rokfelerom, Aron je konačno prekinuo odnose zgrožen onim što je saznao o
Rokfelerima i njihovim ambicijama.

Aron Ruso:

Jednog dana me je pozvala žena koju sam poznavao i rekla mi, "Da li bi htio da upoznaš jednog od Rokfelera?"
Rekao sam, "Da, naravno!" I postali smo prijatelji. S vremenom je počeo da mi otkriva mnoge stvari.
I tako mi je jedne većeri rekao, Arone, desit će se jedan događaj.
I vidjet ćeš kako ćemo na račun tog događaja ući u Afganistan radi kontrole naftovoda iz Kaspijskog mora,
a poslije toga u Irak da uzmemo naftu i uspostavimo bazu na Bliskom Istoku,
a onda ćemo ući u Venecuelu i eliminirati onog Šaveza."

Prve dvije stvari su ostvarili,
ovo sa Šavezom nisu uspeli.


"I vidjet ćeš kako tražimo po pećinama neke ljude koje tamo nikada nećemo naći."
Smijao se činjenici da se vodi rat protiv terorizma, a da u stvari neprijatelj ni ne postoji.
Govorio je o tome kako se taj rat protiv terorizma nikada ne može dobiti
jer je to vječni rat, u toku kojeg možeš stalno gaziti ljudske slobode.

Pitao sam ga,
"Kako ćete da uvjerite narod da je rat stvaran?"

Odgovorio je, "Uz pomoć medija. Mediji mogu da uvjere narod da je rat stvaran.
Bitno je samo da se stalno govori o tome, neprestano se ponavlja i ponavlja i ponavlja
i ljudi konačno počnu da vjeruju."

Stvorili su Federalne rezerve 1913. putem laži, stvorili su 11. rujna opet putem laži, zbog 11. rujna stvara se rat protiv terorizma a poslije toga se napada Irak što je sve opet laž.

A onda će na red doći Iran.

I uvijek je jedna stvar koja vodi do druge,pa ova do neke druge, pa do opet neke druge.

Pitao sam ga, "Zbog čega radite sve to? Koja je svrha svega toga?
Imate sav taj novac, više nego što bi mogli da poželite imate svu moć svijeta."
Rekao sam, "Nanosite ljudima bol, to nije dobra stvar."


Rekao je,
"Što te briga za ljude!
Brini se o sebi i o svojoj familiji."





VAŽNO

Carl Johan Calleman, autor bestselera „Majanski kalendar i transformacija svijesti“ kaže kako ćemo u razdoblju od 8. studenog 2009. do 2. studenog 2010 doživjeti najveću transformaciju svijest. Vrhunac ransformacija bi se mogla dogoditi u razdoblju između 17. srpnja 2010. (Kozmička konvergencija) i početka Sedmog dana Galaktičkog valnog gibanja, 3. studenog 2010. godine.

Strah, odnosno održavanje čovječanstva putem straha u stanju niže vibracije od strane svjetskih elita, vladara jedan je od glavnih alata za sprječavanje utjecaja kozmičkih energija/vibracija istine na buđenje čovječanstva. Svi ratovi u povijesti, revolucije, 11.rujna, religije, školstvo,bombardiranje putem medija, ograničavanje dostupnosti istinskog znanja, oduzimanje sloboda, aditivi u hrani, kemikalije u vodoopskrbnom sustavu, elektromagnetsko zagađenja i druge stvari, služe kako bi se zatupilo čovječanstvo, odnosno blokirao ili smanjio učinak Kozmičkih energija,Vibracija istine na ljudsku percepciju stvarnosti, kako bi se ljude održavalo u stanju niže vibracije svijesti i samim time spriječilo buđenje.

Izazivanje rata, odnosno ulazak u rat od strane SAD-a sa Iranim, još je jedan od pokušaja utjecaja tajnih vladara na kolektivnu svijest čovječanstva, održavanje čovječanstva na nižoj razini vibracije, vibracije straha, mržnje, ljutnje, frustracije, krivnje .... sa ciljem pokušaj sprječavanje buđenja koje se predviđa dolaskom Kozmičkih energija, Vibracija istine.

Kozmičke energije, energije pomoću kojih bismo se trebali probuditi iz dubokog sna, Vibracije istine, ljubavi, jedinstva koje su sve dostupnije na zemlji, nećemo moći primiti u koliko ćemo biti pod utjecajem straha, jer naša tijela će jednostavno biti na drugoj, nižoj razini vibracije, frekvencije kontrolirane strahom. Strah nas spušta,održava na nižoj razini vibracije, frekvencije pa tako ono što je na višoj, finijoj razini vibracije/frekvencije za nas jednostavno ne postoji, ne utječe na nas.

Za tajne elite, vladare dolazak Kozmičkih energija, globalno buđenje, predstavlja globalni problem koji iziskuje globalno rješenje. No koje li je bolje rješenje od globalnog rata, koje li je bolje rješenje za održavanje čovječanstva u stalnom stanju straha nego li treći svjetski rat.





N A T O

NATO je organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se još i Sjevernoatlantski savez, poznata po kratici NATO. To je međunarodna organizacija vojno-politčkog karaktera osnovana je 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora (Washingtonski ugovor) između dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka. Političko središte Organizacije i trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća je u Bruxellesu (Belgija).

Odredba o Sjevernoatlanskom ugovoru glasi:

"Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih"

NATO je jedan od glavnih čimbenika u ovoj igri. Ako je i jedna članica NATO-a napadnuta, to se tumači kao da su sve članice NATO-a napadnute, što znači ako SAD uđe u rat sa Iranom, bude napadnut, sve članice NATO-a su u ugrožene, napadnute, što znači treći svjetski rat.

Ugovor ˝priznaje i podržava˝ pojedinačna prava članica, kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda koja obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom.

Dakle, NATO predstavlja organizaciju ujedinjanih oružanih snaga, koja pridonosi kreiranju najveće prevare za ljudski rod. NATO predstavlja vojsku armagedona, policajce Novog Svjetkog Poretka koji će na sudnji dan pokoriti čovječanstvo i natjerati nas da pokleknemo pred licem velikog brata s tim da onaj tko ostane stajati, biti će pokošen rafalnom paljbom.



No, sada je vrijeme da se ne predamo strahu, sada je vrijeme da ostanemo mirni i odvojini od događaja,u smislu da promatramo iskustvo a ne da budemo to iskustvo. Mi smo beskrajna Svijest,a ono što nam se događa u ovoj

programiranoj iluziji je iskustvo, to je sve. A ako upadnemo u klopku , potisnut ćemo putem straha naš istinski potencijal buđenja u široj svjesnosti i patit ćemo, a za to nema potrebe ako promjenimo našu perspektivu.



Zaista izazovna vremena,ali nismo li zato ovamo i došli?



Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.

- 18:37 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 27.07.2010.

KAKO PROMIJENITI SVIJET 2 dio


Još u prvom članku, spomenuto je kako su promjene jedino moguće mijenjajući sebe, ne samo iz razloga što jedino što i možemo mijenjati, jesmo mi, već mijenjajući sebe mijenjamo i svijet oko sebe. Kad tražimo da se netko ili nešto mijenja da bi nama bilo bolje, to je samo dokaz, pokazatelj da ono što trebamo mijenjati, nije negdje vani, netko ili nešto, već mi sami.

Mi moramo biti ta promjena koju želimo vidjeti u svijetu, mi moramo biti taj val promjena, jer na posljetku, mi i jesmo ta promjena. Da bi promijene bile moguće, čovječanstvo mora spoznati svoje istinsko, odbaciti ILUZIJE u koje su se zarobili vjerujući da su stvarnost. Spoznati istinsku bezuvjetnu ljubav, slobodu. Odbaciti iluzije slobode, ljubavi, sreća, vremena, straha ...itd.


Sve što se događa, sve što se događalo u povijesti, od ratova, revolucija, raznih promjena sustava ... događalo se u istom krugu iluzija stvarnosti u kojem živimo i danas, bilo da se radi o samom središtu kruga ili na samom rubu kruga, događalo se unutar kruga, a sve što je unutar kruga je u krugu, u istoj iluziji. Kako nekada čovječanstvo nije bilo slobodno, tako nije ni danas, i ukoliko ne iskorači van kruga, neće niti biti, već će i dalje prihvaćati ropstvo kao slobodu.

Nekada su postojale sluge, robovi kojima je bilo jasno dano na znanja da su robovi, i robovi koji su vjerovali da su slobodni, koji su živjeli u iluziji slobode, što je puno, puno gore. Današnje društvo je društvo robova, koje vjeruje da je slobodno, koje živi u nametnutoj iluziji slobode, društvo koje se ne može izboriti, zatražiti slobodu, jer kako bi i moglo, kada vjeruje da je slobodno. Današnje društvo ne samo da živi u iluziji slobode, već i u iluziji misli, vjerovanja, vremena, sreće, ljubavi, smrti ........... pa kako očekivati od tog društva spavaća, da čine promjene. Svaki napor društva spavaća, svaki pokušaj, svaka ideja za promjene, proizlazi iz kruga iluzija u kojem žive, u koji su se uhvatili. Isti takvi spavaći, pokušavali su činiti promijene kroz čitavu povijest čovječanstva, no nitko nije uspio, zašto? Zato što promijene nisu moguće sa istom razinom inteligencije (svijesti), ne može ona razina inteligencije (svijesti) koja se nalazi u krugu iluzija, mijenjati iluziju stvarnosti unutar kruga, već je samo može dalje održavati.

Da bismo istinski krenuli ka promjenama, slobodi, prvo moramo spoznati da smo robovi. Robovi vlastitih misli, vjerovanja, uvjeranja, propisa, odredbi, zakona, institucija, religija, vlada, kompletnog sustava kojeg poznajemo. Sve što proizlazi iz ovog sustava, održava ovaj sustav. Ovo je sustav robovanja na svim razinama u društvu.

Mijenjajući sebe mijenjamo svijet oko sebe. Da bismo promijenili sebe, moramo odbaciti iluzije u koje smo se uhvatili, iluzije za koje vjerujemo da su stvarnost, istina. Kada odbacimo iluzije, spoznamo istinsku stvarnost u kojoj živimo, tek tada možemo mijenjati svijet, tek tada naš izbor postaje naš istinski izbor, prvi korak van kruga iluzija i strahova u koji smo se uhvatili.

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi.


Strah je glavni alat gušenja promjene u društvu, bilo da se radi o strahu od novog i nepoznatog, ili pak o strahu od gubitka starog i dobro poznatog. Strah je onaj koji kontrolira svaki naš izbor, tako da je svaki naš izbor naposljetku posljedica straha, odnosno svaki naš izbor se odnosi na stvarnost unutar kruga iluzija i strahova, pošto i jest tvorevina iluzija i strahova. Izbor kao takav se ne može nazvati izborom, slobodom, već iluzijom izbora i slobode koja ne može ništa drugo nego li održavati, manifestirati ovu stvarnost iluzija i strahova u kojoj živimo.

Informacija stvara znanje, znanje podiže razinu svijesti, a svijest se diže iznad iluzija i strahova koji nas kontroliraju. Dizanjem iznad iluzija i strahova, dolazimo do istinskog izbora, činom izbora dolazimo do spoznaje beskonačne mogućnosti koja jesmo, beskonačnosti koja je krug, sve unutar kruga i sve izvan kruga.

- 19:21 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.07.2010.

KAKO PROMIJENITI SVIJET



Ovih dana sve više i više ljudi svijesno je izmanipulirane stvarnosti u kojoj živimo, stvarnosti u kojoj je LJUBAV postala BOL, stvarnosti u kojoj je RAT postao MIR, stvarnosti u kojoj se LAŽOVI nazivaju SPOSOBNIMA, gdje se OTROVI nazivaju LIJEKOVIMA, gdje se ROBOVLASNICI nazivaju AUTORITETIMA i PODUZETNICIMA, a robovi grješnicima. No ova surova stvarnost koje smo iz dana u dan sve više svjesni, samo je odraz nas samih, odraz naših uvjerenja, vjerovanja, programa koje su nam sustavno programirali u naš um, tijekom cijelog života, kako bismo i dalje odražavali ovu stvarnost.

Takvi isprogramirani, uvjerenja smo kako je ropstvo sloboda, kako je ljubav bol, kako je sreća u događajima i posjedovanju određenih stvari, kako svijet možemo mijenjati isključivo programima koji nas drže, odnosno odražavaju, manifestiraju ovu stvarnost. Uvjerenja smo kako nasiljem možemo pobijediti nasilje, kako oduzimanjem tuđih sloboda možemo izboriti vlastitu slobodu, uvjerenja smo kako svijet isključivo možemo mijenjati na fizičkoj razini, no to je iluzija, to su programi, uvjerenja i vjerovanja koja su ubačena u naš um s ciljem održavanja stvarnosti u kojoj živimo, a ne kao alati za prijeko potrebne promijene.

Vjerujemo kako mijenjanjem sustava, zakona, vlade, političara ...itd, možemo promijeniti svijet. No kakve li koristi od promjena sustava, vlada, zakona, ako jedino što može donijeti promjene, jedino što i možemo mijenjati nismo promijenili, same SEBE!

Informacija vodi znanju, znanje svijesti, svijest izboru, a izbor spoznaji beskonačnoj mogućnosti. Mi živimo u beskonačnoj mogućnosti, mi smo beskonačna mogućnost i mi možemo promijeniti ovu stvarnost kad god to poželimo, samo toga moramo postati svjesni.

Zbog gušenja tog znanja uhvaćeni smo u mrežu koju smo sami ispleli. Problem je u tome što ljudi nisu svjesni da su oni sami i prelac i predivo. Mi stvaramo našu stvarnost, ali mislimo da nije tako.

Zato ne kontroliramo stvarnost koju stvaramo. Naše neznanje predalo je tu moć svakome tko je u stanju indoktrinirati naše vjerovanje u to što je stvarno. Ako ne mijenjamo naša vjerovanja ne možemo mijenjati iskustvo. To je nemoguće, jer je jedno manifestacija drugog.

Možemo trčati naokolo koliko god želimo, žaleći se i vodeći kampanje, stenjući i gunđajući zbog stanja naših života, ali ništa se neće promijeniti. Ne
može. Kako bismo preobrazili našu stvarnost moramo preobraziti naše shvaćanje stvarnosti, jer jedno potječe od drugog. Kada pogledamo u zrcalo i ne sviđa nam se naša frizura, pokušavamo li to popraviti češljanjem zrcala? Ne, češljamo svoju kosu, (mijenjamo sebe) a zrcalo (stvarnost) to odražava.

Koliko god izgleda smiješno češljati zrcalo kako biste promijenili frizuru, to je ono što čovječanstvo upravo radi. Milijarde ljudi živi svoje živote koprcajući se u odrazu i postajući sve više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zato što se ništa ne mijenja, a stvari idu samo nagore. Ali naravno da se ništa ne mijenja onako kako bi oni htjeli. Kako bi i moglo? Postaje sve gore jer što su ljudi više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zbog besciljnog koprcanja u odrazu, misleći da je on stvaran, to je «gore» njihovo mentalno
i emocionalno stanje, što se u zrcalu (svijetu) mora odražavati kao «pogoršanje» njihovog svijeta. To je začarani krug koji se može prekinuti isključivo ako shvatimo da mijenjanjem sebe , naših programa, uvjerenja, vjerovanja, informiranjem, podizanjem znanja, svijesti, odnosno spoznajom možemo promijeniti našu stvarnost, svijet oko sebe.

Promjene su moguće isključivo u nama samima, na duhovnoj i mentalnoj razini, promjene su moguće isključivo mijenjajući sebe, a mijenjajući sebe, mijenjamo i svijet oko sebe. Svijet u kojem živimo je odraz naše mentalne i duhovne razine, naše svijesti. Ukoliko smo dovoljno svjesni, nećemo podržavati sustav koji ljude pretvara u robove, laž u istinu, ljubav u bol, rat u mir, a samim time, sustav ne može opstati i jednostavno je primoran mijenjati se.

Skoro svakog trenutka tijekom dana činimo odabire. Ovi odabiri stvaraju našu budućnost, to je očito. Nešto odlučite, donesete odluku i nešto se dogodi. Donesete drugu odluku i nešto drugo se dogodi. Onda donesete novu odluku temeljenu na prethodnoj odluci i život se nastavlja; tako stvaramo vlastitu zbilju. Mogao si učiniti i drugačije odabire i tvoja budućnost bi bila drugačija. Nismo li često pomislili: ‘’Sranje! Trebao sam donijeti drugačiju odluku i onda ne bi bio u tom kaosu!'’ U savršenom svijetu, imaš slobodu donositi vlastite odluke, bez obzira što drugi o tome misle, ali mi smo došli do točke gdje će većina prosuđivati one koji ne dijele isto mišljenje. Također, većina ljudi misli da mogu donositi vlastite odluke neovisne od drugih i da se nitko ozbiljno ne upliće u njihovo mišljenje. To jednostavno ne stoji. Manipuliraju s nama već milenijima, i stvorili su za nas svu zbilju u kojoj živimo; zbilju u koju ONI žele da mi vjerujemo. Oni to čine na mnogo načina.

Stvar je u tome da 99.9% populacije (ili nešto slično toj veličini) nema pojma da su manipulirani i da žive u iluziji da su slobodni i slobodoumni. To ne stoji. Savršenost manipulacije i masovne kontrole uma je da mi ne znamo da smo pod kontrolom. Prema tome, mi još uvijek u životu možemo činiti izbor koliko god želimo ali svi izbori su ograničeni na zbilju u kojoj živimo. Mi ne možemo učiniti izbor o nečemu o čemu ništa ne znamo. Tako ne možemo duhovno rasti sve dok ne razumijemo da smo manipulirani i moramo učiti kako je stvorena manipulacija i od koga. Kada konačno shvatimo da je, prije svega, ova zbilja (3. dimenzija) iluzija – samo prikaza* i kreacija naših manipulatora (i konačno nas samih) samo onda možemo imati izbor koji će nas osloboditi zatvorskih zidova.

Ali, da bi to netko učinio mora biti jako hrabar, odbaciti strah, a strah se premošćuje znanjem, podizanjem razine svijesti. Vrlo je zastrašujuće ne slagati se s drugim ljudima i ići vlastitim putem. To može, kao prvo, biti jako usamljen put. Strah je, u prvom redu, onaj koji nam ne dozvoljava da vidimo istinu, i strah je ono što nas prijeći da idemo suprotnim ili drugačijim putem od većine ljudi. Tako su se neki od nas, koji su se usudili malo odvojiti od krda ovaca, toliko uplašili da smo se odmah vratili natrag u krdo. Međutim, nitko ne kaže da je lagano otkačiti se od krda jer kada bi to bilo lako mnogi bi to već učinili. Ali, bojim se, da je to apsolutno potrebno. Alternativa je, nažalost, Živući Pakao na Zemlji.

Ova zbilja 3. dimenzije ne može se promijeniti boreći se silom protiv zla; po definiciji to stvari čini samo gorim i pakao života može biti samo još veći. Možeš li se boriti dobrim protiv zla? Mirne demonstracije? Budeći ljude i zatim te osviještene duše uputiti da se bore protiv neprijatelja? Ne, to isto ne bi bilo jako uspješno. To se već pokušalo jako puno puta u povijesti; možda je posljednji puta to bilo 602 godina, s pokretom hippia. Namjere su bila dobre, ali otpor je bio suzbijen infiltracijom u redove hippia i manipulatori su pobijedili.

Duh i duša su, za ovu priliku, sinonimi i zbog jednostavnosti koristit ću termin ‘’duh'’. Duh je besmrtan i duh si TI. Ti nisi tvoje tijelo i ti nisi tvoj um ili tvoj mozak. Ti si DUH. Tvoje tijelo je tvoj alat na 3. dimenziji i treba ti da možeš ovdje operirati. Međutim, iluzija vremena koja je ‘dogovorena’ u ovoj zbilji, pogoršava konačno stanje tijela. To zovemo starenje i nakon određenog percipiranog vremena tijelo više ne može funkcionirati i ono ‘’umre.'’ Sve je to programirano u naš DNK. Međutim, samo tijelo umre ne TI. Bez obzira što manipulatori ili bilo tko drugi tebi čini, nitko te ne može ubiti. Oni mogu uništiti tvoje tijelo i mučiti tvoj um ali oni te ne mogu ubiti, ne mogu ubiti DUH. To je jako važno da se zapamti, jer manipulatori nas kontroliraju putem STRAHA i sada putem terorizirajućeg TERORIZMA (pogledajte samo kako i o čemu izvještavaju masovni mediji i na što liči razvoj tehnologije). Oni moraju stvarati i održavati ambijentalni strah oko nas , tako da se osjećamo nesigurni i bojimo se izgubiti život i živote naših bližnjih. I da bi se bojali njihovog zastrašivanja, oni moraju nametnuti vjerovanje da smo mi naša tijela i da nas mogu ubiti. Na taj način nas drže pod kontrolom, na taj način sprječavaju promijene. Tako da je prva stvar za mijenjanje sebe, a samim time i okoline-svijeta, jest informiranje, podizanje znanja, a samim time i svijesti o tome da si besmrtan duh, i bez obzira što ti čine oni te ne mogu ubiti.



Ova stranica je isključivo namijenjena informiranju, odnosno podizanju rezine znanja, svijesti o nama samima, a samim time nadilaženju STRAHA i spoznaji beskonačne mogućnosti u skladu slobode, sreće i ljubavi koja jesmo. Promijeni nas samih, odnosno svijeta u kojem živimo

- 19:28 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.07.2010.

ABECEDA POLITIKE

STRANKE


Stranke, ili bolje rečeno sekte, su grupe istomišljenika koje vladaju ovom zemljom, a to znači - nama. Njihov zadatak je što veća podjela naroda,okupljanje što većeg broja istomišljenika (za uzvrat ih zaposliš, umiroviš...) i samim time sprječavanje naroda da poduzme samostalno neke korake. Podijeljeni smo do te mjere da nitko od Vas, koji ovo sada čita, ne može u svom susjedstvu, obitelji pronaći osobe koje bi se uspjele složiti oko neke važne teme, a kamoli okupili neku masu ljudi i organizirati prosvjed. Gledano, takozvano višestranačje; HDZ, SDP, HSS, HSLS, HNS, IDS, HDSSB . . . je jednostranačje! Zašto kažem jednostranačje, pa zato što sve te različite stranke razmišljaju jednako! Možda vam na prvi pogled ne djeluje tako, no, malo razmislite i pokušajte naći i jednu bitniju stvar u kojoj se razlikuju. Nema je! Oko svih bitnijih, važnih stvari po nas i ovu državu razmišljaju ko jedno. Svi se slažu da moramo postati članicom EU, svi se slažu da moramo privatizirati preostala poduzeća. Privatizacija Podravke je top tema. Podravka prehrambena industrija posjeduje i STUDENU, BELUPO (šta se desilo sa Plivom). STUDENA je u neku ruku privatizacija VODA! Ili veliki korak ka tome. Svi se slažu oko privatizacije prirodnih bogatstva, šuma, poljoprivrednih zemljišta, obale . . .

Sve političke pokrete kontrolira ista sila . Ako imate dvije glavne stranke

iz kojih se svaki put bira vlada i one pritom glasaju jednako o svim zakonima koji su

stvarno bitni, za birača u tom slučaju ne postoji 'izbor'.




Jedine razlike između tih stranaka (stranke) jest da se nemogu složiti oko naziva ulica, trgova, križeva. . . Zar je to najvažnija stvar u ovoj državi pa da bi to trebalo značiti da razmišljaju drugačije. Molim vas, razmislite još jednom!

Ova saborska prepucavanja su igrokaz, gluma, nakon silnih prepucavanja i neslaganja uhvate se pod ruke i na kavu.
Stranke su izmišljotina sa svrhom podjele naroda. Podjeli pa vladaj.
Kad se mi mali ljudi svađamo, prepucavamo za koga glasati, oni zajedno sjede u nekim restoranima, sobama daleko od kamera i javnosti dogovaraju što dalje.


IZBORI



Danas bi svakoj osobi u ovoj zemlji, bilo mladom ili starom, trebalo biti jasno da su političari i politika svrha sama sebi. Oni ne služe narodu, već nažalost narod služi njima. Najbolji primjer toga su IZBORI. Dan kad imamo pravo odabrati tko će vladati nama iduće četiri godine, dan kad se odričemo svoje odgovornosti i prebacujemo je na nekog lika koji nas gleda sa jumbo plakata, koji se šepuri i prikazuje na televiziji na način na koji to njemu odgovara. Kao kinder jaja, nude nam ispunjenje tri želja odjednom.

1.Ulazak u EU, protiv čega je trenutno oko 75% naroda, ali - to njih nije briga.
2.Borbu protiv KORUPCIJE, koju - naravno - sami proizvode i potiču.
3.Funkcioniranje PRAVNE DRŽAVE koju oni guše već 18 godina da funkcionira.
+
BONUS, zapošljavanje nezaposlenih i mjere protiv krize, koju produbljuju od nastanka države.



Jednom riječju, nude nam rješenja onih problema koje su sami potaknuli, stvorili, proizveli. Ali baš danas, na dan izbora trebaju nas, male ljude, domoljube, da im damo svoj glas i time pridonesemo u borbi protiv korupcije, funkcioniranja pravne države, nezaposlenosti, kriminala - jer oni su jedini koji nas od tih pošasti mogu i hoće spasiti.

Da su umjesto utrošenog novca na reklame, ( koje i tako nemaju nikakav učinak ), taj ogroman novac, vrtoglavih 200 milijuna kuna potrošenih na prošlim parlamentarnim izborima ( i tako na svakim do sada ) uložili u poticanje proizvodnje i gospodarstva, danas ne bismo bili u krizi i morali slušati predizborna obećanja o izlasku iz te krize.

Jedino mjesto gdje bi se KAMPANJA trebala voditi jest televizija, ( a to je besplatno ) i radio stanice s direktnim prijenosom sučeljavanja. Narod interesira njihov način razmišljanja, rješenja problema koje su sami proizveli, a ne plakati koji govore ono što narod želi čuti . Danas napravimo anketu, a sutra istim tim građanima ponudimo rješavanje problema za koje su se prethodno izjasnili u anketi.



Moglo bi se reći da kampanja više služi da se podsjeti stranačke podobnike, mašineriju da moraju izaći na izbore i zaokružiti onog koji mu je omogućio da bude zaposlen, pa makar i na izmišljenom radnom mjestu, da dobije ratnu mirovinu, mada nije niti kročio na ratište, da dobije povlastice, mada ne živi u Hrvatskoj i ne plaća porez.


Političari su toliko dobri, imaju toliku želju da čine dobro, da troše čak i vlastiti novac za kampanju da bi došli na vlast i mogli služiti narodu! Moš' mislit'!
Narod grca u nezaposlenosti, a ministri i zastupnici uz ogromne plaće uz samo nekoliko mjeseci rada u godinu dana, sjede i u do deset nadzornih odbora i primaju naknade. Zašto to ne rade nezaposleni stručni ljudi ?!

Ali pitanje je, čemu izbori, čemu stranke, ministri, zastupnici ako svi tvrdimo da nam je u interesu samo dobrobit naroda i države. Čemu lijevi, čemu desni? Zašto jednostavno svi ne rade za dobrobit ove države (naroda) i to je to!?

Zašto godišnje izdvajamo milijarde i milijarde kuna za plaće ministra, zastupnika, tajnika . . . ako sav taj posao možemo odraditi sami bez utrošene lipe. Nekad su možda trebali vladari, možda, ali danas je tehnologija toliko napredovala da svaki zakon, propis ili bilo koja odluka može biti referendum. Svi imamo telefonske linije, svi možemo biti umreženi i u nekoliko minuta izglasati, ko narod, dali želimo neki zakon ili ne. Da li želimo pregovore sa EU ili ne.
Izbori su iluzija. Biranje između "lijevih" i "desnih", a jedni i drugi razmišljaju isto, samo drugačije interpretirano.
Njihov cilj nije izliječiti sustav, jer kad – tad, kad dođu na vlast, moći će koristiti povlastice koje im taj bolestan i nepravedan sustav dozvoljava.


VLADAJUĆI


Vladajući, ili bolje rečeno troje ili četvoro ljudi koji vladaju ovom zemljom, kroje nam sudbinu, donose zakone.
Kažem troje ili četvoro zato što i jesu troje ili četvoro. Ne kroje nam zakone saborski zastupnici, ministri ...oni su samo ponavljači, marionete koje izvršavaju zapovjedi svojih stranačkih šefova, diktatora. Zar mislite da baš svi zastupnici HDZ-a SDP-a razmišljaju uvijek jednako? Ne razmišljaju, ali su prisiljeni razmišljati. To je "demokracija". Kad šef kaže da glasate za ili protiv, vi glasate, ili gubite svoj status i vraćate se u rupu iz koje ste prethodno ispuzali. To su isti ti zastupnici, ministri na koje godišnje trošimo milijarde dok ljudi gladuju.

Zakoni koji se donose, ne donose se za dobrobit naroda, barem koliko ja vidim. Nema manje kriminala, droge, nasilja, nepravde . . . Ali ima sve manje ljudskih prava i sve više kazni, kao da će one podići moju razinu svijesti pa da više ne radim te grozote. Prevencija u našoj državi ne postoji. Da se malu djecu pravilno uči u školama, na vjeronauku, kod kuće, putem medija, kad bi porasli ne bi morali konkretno znati za pojmove: nasilje, droga, kriminal ....Ali - onda vlada ne bi imala svrhe, a nema je ni sada, osim sama sebi. Onda ni policija, sudstvo, vojska ... ne bi imale svrhu. To očito nije cilj politike i vlade, pošto su u tom slučaju nepotrebni.

Vladajućima nije svrha služenje narodu, već u vrijeme mandata ojačati poziciju, ojačati stranku i osigurati iduće izbore. Danas (siječanj 2010) smo svjedoci toga. Umjesto da vladajući i glavna oporbena stranka (što je isto) traže sva moguća rješenja za ojačavanje gospodarstva, sprječavanja daljnjeg gubitka radnih mjesta, poticanja proizvodnje, izvoza . . Oni danas hladno i bešćutno rješavaju svoje unutar stranačke probleme i ne obaziraju se na kritično stanje u zemlji. Njima je važnija glasačka mašinerija nego to što svakodnevno 170 radnika ostaje bez radnog mjesta. Njima su važniji njihovi stranački istomišljenici nego narod koji plača porez i kojem bi morali služiti. Premijer ne bi smio biti u stranci (kako nije ni predsjednik države) a kamoli da je još i predsjednik stranke, tako da se nemože dogoditi da je zauzet strankom a ne vođenjem države koja tone u sve veću KRIZU.

ZAKONI I NJIHOVA SVRHA

“ŠTO VIŠE ZAKONA TO VIŠE PREKRŠAJA”

A ja ću dodat: “što više prekršaja to puniji prpračun”. Možda djeluje ka šala, ali nažalost to je činjenica. Svaki počinjeni prekršaj = kazna = punjenje proračuna. Koliko vidimo, unatoč sve više i više zakona pa čak i zakona na zakon, društvo i dalje grca u nepoštenju, mitu, korupciji, lopovluku itd. Pametnom bi trebalo biti dosta da shvati da tu nešto ne valja. Kako to da unatoč sve više i više zakona, umjesto boljega društva, dobivamo sve više i više vijesti o mitu, korupciji, kriminalu …? Zato što zakoni nisu doneseni sa svrhom unapređenja, dobrobiti društva u kojem živimo, već sa svrhom punjenja proračuna rastrošne nam države na čelu sa političarima koji donose sve te zakone i troše novac koji uplaćujemo bilo putem poreza, prireza, prekršaja, kazni. Državi je potrebno sve više i više novca, najvećim dijelom zbog sustavnog pljačkanja i samog sustava, sustavnog ne činjenja i funkcioniranja države ili jednostavno činjenja krivih poteza politike koja je proizašla iz sustava. Ta politika da održi normalno funkcioniranje države/glomaznog državnog aparata (zaposlenih podobnika), financija za koje je ona odgovorna, u nedostatku vizije, propisuje zakone da bi kršenjem tih zakona nadoknadila potreban novac (rupe u proračunu). Tu spada i viši PDV, HARAČ, KOMUNALNI DOPRINOSI, razni POREZI I PRIREZI, POSKUPLJENJE ENERGENATA (struje, plina), itd. Vlada namjerava poskupljenjem energenata o kojima ovisi cijelo društvo i privreda, putem PDV-a (viša cijena, veći PDV) pokrpati rupe rastrošne države. Što više cijene, to više novca u proračun putem PDV-a. Ali ono što vlada/politika ne shvaća, ili je nije briga(ili je to njezin cilj), je, što više plaćamo poreze, skuplje energente itd. to nam ostaje manje novca, što znači da manje trošimo, što naravno uzrokuje pad potrošnje = pad potražnje = pad proizvodnje = višak radne snage = otpuštanja = pad potrošnje(pošto sve manje ljudi ima primanja) = pad potražnje = pad proizvodnje = višak radne snage = otpuštanja = zatvaranja poduzeća = otpuštanja = pad potrošnje = …..i tako u krug….Tu opet uskače politika/vlada, zbog slabog punjenja proračuna politika/vlada donosi nove zakone = više prekršaja = više kazni = punjenje proračuna. Dali to tako može dalje? Nemože, vrijeme je da priznamo da sustav ne valja. Plaćamo pitku vodu, plaćamo slivne vode, plaćamo u nekim slučajevima i zrak (kad dižete kat kuće), još malo i plaćat ćemo sunce (zbog takozvanog globalnog zatopljenja). Ovaj sustav/politika pretvara sve više i više ljude u robove.

ILUZIJA ZVANA “NOVI LJUDI”

Većina ljudi je mišljenja, da ukoliko zamijenimo sve političare na nekim čelnim pozicijama, bilo da se radi o ministrima, zastupnicima, tajnicima, predsjednicima nadzornih odbora itd. da će sve krenuti na bolje. To je potpuno krivo mišljenje, “ILUZIJA”. I da zamijenomo sve ministre zastupnike, tajnike/ce, predsjednike nadzornih odbora…. novim ljudima, kroz nekoliko mjeseci postali bi isti, ako ne i gori. Možemo mijenjati ljude do mile volje, ali ono što ne valja, što treba promijeniti je “SUSTAV”. “MOĆ KVARI LJUDE, A TOTALNA MOĆ TOTALNO KVARI LJUDE”

Naš trenutni ustav je takav, da političari imaju totalnu moć, pa nije ni čudo što su totalno pokvareni. Naš cilj nebi treba biti mjenjanje ljudi, jer time ne mijenjamo ništa. Ali ako promijenimo “SUSTAV”, sustav će promijeniti čitavo društvo. Odbacivanjem politike, stranaka, saborskih zastupnika, ministara, kompletne vlade i vračanjem moći odluke u ruke naroda kojeg se te odluke i tiću, rade promijene.

Koja je svrha političkih stranaka? Mislim da smo svi to zaboravili. Sve politike se danas kunu da rade za dobrobit naroda/države. Pa neka rade, nitko im ne brani, ali za to nisu potrebne stranke, već dobra volja! Svi mi živimo u istoj državi, činimo istu državu, pa čemu onda podjele na lijeve i desne, čemu ako se i jedni i drugi kunu da imaju isti cilj, zašto svi zajedno ko državljani ove zemlje, koji govore da žele sve najbolje ovoj zemlji, ne sjednu za isti stol i zajedno pronađu rješenje?

Pa zato što je to samo jedna lijepa predstava za narod. Nažalost, sve stranke imaju zajednički cilj, ali ne dobar po ovu državi/narod. Njima je jedini cilj zasjesti na tron, zavladati i nahraniti svoj ego, koji je iz dana u dan sve nezasitniji. Više nisu dovoljne pljačke putem javnih nabava, sada su se toliko obahatili da državnim (našim) novcem žele preuzeti državna poduzeća pod krinkom “SPASA OD NEPRIJATELJSKOG PREUZIMANJA”

- 15:51 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.07.2010.

PLAČ ILI SMIJEH - SAMO STVAR IZBORA



Piše: David Icke

UZ SMIŠLJENI GLOBALNI FINANCIJSKI SLOM I NJEGOVE PRAVE IMPLIKACIJE KOJE TEK TREBAJU U POTPUNOSTI PRODRIJETI U NAŠ SVAKODNEVNI ŽIVOT, ZA OGROMAN BROJ LJUDI NEMA BAŠ MNOGO RADOSTI.

RAZUMIJEM, KAO ŠTO RAZUMIJEM ZAŠTO SE TAKO VELIKOM BROJU LJUDI ČINI DA JE „OVAJ ZIVOT“ SAMO „OVA BORBA“ DA SE PREŽIVI JOŠ JEDAN DAN, TJEDAN ILI MJESEC. ALI MORA LI DOISTA BITI TAKO?

Nadam se da ste uživali u predahu tijekom praznika i da ste se odmorili od ove borbe koju zovemo „život“ Uz smišljeni globalni financijski slom i njegove prave implikacije koje tek trebaju u potpunosti prodrijeti u naš svakodnevni život, za ogroman broj ljudi nema baš mnogo radosti. Mi nismo naša tijela; mi smo svijest koja doživljava iskustvo kroz hologramsko tijelo za koje mislimo da je „mi“.

Ono je samo sredstvo koje „nam“ omogućava da doživimo ovaj sićušan frekvencijski raspon koji zovemo „svijet“. Ono nije to što jesmo, samo što mislimo da jesmo. A kada povjerujemo u tu laž, živimo stvarnost tjelesnog računala i gubimo vezu s onim što zaista jesmo - svijest... Beskrajna mogućnost.

Život kao „borba“ sfera je tjelesnog programa, koji je dio Matriksovog programa, i ne mora biti naša borba ako se možemo probiti kroz vibracijski zid koji nas drži u ropstvu volje programa. Ključ za to je raditi ono što program ne bi radio i ne želi da radimo. Smijanje u lice nevoljama i smijanje u lice opasnosti i zastrašivanju dva su primjera toga. Ideja je da nas se drži u strahu kako bismo svoju moć predali onima za koje vjerujemo da će nas štititi od onoga čega se bojimo: „Dajte bankama naš novac - platite njihovu jamčevinu - spasite nas“. Također nas treba stalno držati u brizi za budućnost, u stanju barem blage depresije koja izjeda naš optimizam i radost.

Time se stvara gusto („osjećam se tako napeto i teško“) vibracijsko stanje koje nas dodatno odvaja od svjesne povezanosti s onim što stvarno jesmo - Sve što postoji... Beskrajna mogućnost.

Što više razmišljate o ograničenim mogućnostima više znate da ste u programu, a ne u svjesnosti, a energetska gu¬stoća koja potječe od depresije i brige
(izrazi straha) zaključava vas u osjećaj ograničenih opcija i izbora - ograničene mogućnosti. To je krug - začarani krug.

SMIJTE SE!
Naše „ljudsko“ energetsko polje neprestano odražava naša mentalna i emocionalna stanja u njihovoj vibracijskoj rezonanciji i, sa svoje strane, rezonancija potiče mentalna i emocionalna stanja. Na taj način nisko-vibracijski utjecaji poput droga i kemijskih prehrambenih aditiva mogu potaknuti hiperaktivnost i depresiju.
Čini se da se radi o kemijskoj reakciji koja stoji iza problema, ali kemijska reakcija je tek 'fizički' izraz vibracijske reakcije. Stoga moramo koristiti svijest kako bismo prekinuli taj ciklus uzroka i posljedica, posljedica i uzroka.Ali kako?

Pa, kako bi bilo da započnemo ovim? Smijte se!

Pokušajte biti ozbiljni - napeti i teški dok se smijete ili dok se netko drugi smije. Smijeh razbija mjehur napuhanosti i shvaćanja sebe i života daleko preozbiljno, a i ne možete se smijati i istovremeno bili u strahu. Ne kažem da bismo se trebali nekontrolirano smijati 24 sata dnevno, ali većina ljudi ne smije se dovoljno, a neki se ne smiju skoro nikad. Smijeh razbija gustoću i omogućava energiji da teče. Kao što kaže veliki britanski komičar Ken Dodd:

„Svi smo rođeni s mišićem za smijuljenje, a ako ga vježbate svaki dan održat će vas mladima i prpošnima cijeli život, ali ako to ne činite, osuši se i otpadne“.

Godinama se nisam baš mnogo smijao dok su me u svakodnevnom životu opterećivale teškoće i prepreke koje su mi se javljale u poslu kao i pritisci oko mene, ali ogromnu sam promjenu doživio počevši od ljeta 2007. i cijelo se vrijeme ubrzava.
Sada se zahuktala do točke u kojoj "David Icke", tip rođen 1952. u Leicesteru u Engleskoj velikom brzinom nestaje. To ie neobičan, ali divan osjećaj. To je kao da se vraćam sebi, istinskom sebi, Svemogućnosti, „Jejnom“. Na rubu sam fantastičnih proboja u „tamo vani“ koji će izmijeniti moj život i smjer mog rada na Fundamentalan, izvanredan način u sljedeće dvije godine.

I dok probijam programe odgovora i reakcija u mom tjelesnom računalu, osjećam radost zbog toga što sam živ više nego ikada ranije.
Da, Zemlja može biti usrano mjesto, temelji se na represiji i kontrolu ali ako ne možemo promijeniti sve što nam se ne sviđa preko noći (iako znam da možemo ako u potpunosti shvatimo stvarnost), barem možemo promijeniti naš odnos prema onom što nam se ne sviđa. Čaša može biti napola puna ih napola prazna; situacija može bili deprimirajuća i strašna ili komična i zabavna, to je samo pitanje izbora, točke gledišta.

Nikada ne uspijevam shvaćati život ozbiljno ili biti pod stresom kada gledam na primjer pokojnog Tommya Coopera.
Tommy je bio britanski komićar koji ie 2001. umro na pozornici. Bio je izvrstan mađioničar ali je koristio svoju lažnu nesposobnost kako bi milijune ljudi nasmijao do suzaza.

Obožavam Tommya otkad sam bio mali dječak, jer dijelim njegov smisao za humor i osjećaj za komično. Kada prozrete program možete vidjeti koliko ie život stvarno komičan, kad se živi u kolektivnom transu koji ljudi zovu „stvarni svijet“.

SUSTAV SE BOJI SMIJEHA
Kako divan zvuk stvaraju ljudi koji se smiju, zvuk energije koju ne može probili nijedan izraz straha. Sam 'Sustav' boji se smijeha jer uklanja njegov osjećaj moći i autoriteta. Ako na neku vladajuću figuru reagirate bijesom i neprijateljstvom, u velikoj mjeri igrate na njihovom terenu.

Oni bi idealno htjeli bespogovornu poslušnost, ali zadovoljit će se i bijesom kao drugim najboljim rješenjem jer se lako i dalje igra na njihovom teritoriju. Ali jeste li se ikada nekontrolirano smijali pred nekim čovjekom u uniformi koji pokušava biti ozbiljan i ozbiljan i 'moćan'? Ja jesam, ne znaju što bi učinili jer je njihova moć nestala, kao da su im hlače spuznute na pod.

„Suštav“ je komičan, pa trebamo i njega i sebe prestati shvaćati toliko ozbiljno. Velika je to promjena percepcije koja će nas osloboditi. Da, trebamo znati kako nas i zašto kontroliraju i tko ili što to radi. Ali način na koji odgovaramo na to određuje hoćemo li ostati kontrolirani ili odbili da nas vežu strah, briga i stres.

Umjesto da ljudi masovno prosvjeduju i izvikuju uvrede svojim metama u crnim odijelima, zamislite kako bi to izgledalo kad bi im se samo masovno smijali. Kao što mi je netko rekao kad sam bio mali, ako se bojite nekoga ili vas je zastrašio, samo ga zamislile kako sjedi na zahodskoj školjci. Pokušajte, djeluje.

Danas je medicinskim analizama i ispitivanjima dokazano da smijeh ima divan iscjeljujuć utjecaj na tijelo (zato što potiče protok energije, što utječe na kemijsko stanje tijela). Koliko god naša situacija bila teška, smijeh će uvijek učiniti da izgleda bolja ili barem manje loša.

Koliko su nam puta u životu, od ranog djetinjstva pa kroz školovanje do odrasle dobi, rekli da se ne smijemo smijati? K vragu, koliko često to sami sebi kažemo?? Hej, opustimo se malo. Mi smo sve što jest i što ikada može biti - Svemogućnost koja proživljava iskustvo u ovoj stvarnosti. Slavimo to što smo i izražavajmo radost zbog toga.

Ja sam uvijek bio na rubu pucanja od smijeha, posebno u situacijama koje bi tobože trebale biti ozbiljne. U školi sam često upadao u nevolje zbog toga što sam se nekontrolirano smijao u učionici kad bi mi nešto bilo smiješno. Imao sam druga iz razreda po imenu David Bell koji je imao sposobnost da nešto kaže i pritom zadrži ozbiljno lice. Ja bih prasnuo u smijeh i zato bih uvijek ja upadao u nevolje.

Jednom smo bili na satu 'vjeronauka' i učitelj je govorio o biblijskom gradu Gederotu. David Boli se tiho nagnuo prema meni i samo mi šapnuo na uho:

„Gederot, veliki, debeli drot“!

Pa, to je bilo zadnje što sam čuo od te lekcije, (fiju!), ostatak sata proveo sam u hodniku još uvijek se smijući.

Naibedaslije stvari bile su mi smi¬ješne, posebno kad ih se shvaća ozbiljno, i u tom pogledu nisam se promijenio ni za dlaku. Dok sam bio televizijski voditelj uvijek sam bio podložan hihotanju, a jednom sam i stvarno izgubio kontrolu dok sam govorio o sportskom događaju u kojem je sudjelovao novi igrač na sceni podrijetlom s Tajlanda. Pitao sam gosta kojeg sam intervjuirao kako bi izgovorio komplicirano ime novog igrača.

„Mmm“, odvratio je, ja ga zovem broj 21 bez rezanaca.

Oni koji ne znaju po kojem sustavu u kineskim restoranima numeriraju jela na njihovom jelovniku neće imati pojma što je u tome bilo smiješno. Čak i oni koji znaju možda neće shvatiti. Ali zbog nekog razloga meni je bilo neizdrživo smiješno i kamera se zadržala na gostu dok sam ja umirao od smijeha. Kad se i on počeo smijati urednik više nije imao kamo i brzo je pustio video isječak dok smo nas dvojica pokušavali doći k sebi. Uštirkani ovratnici nisu bili zadovoljni sa mnom, ali publici se to svidjelo jer su se i oni smijali. Smijeh je zarazan, pa kad se jedan čovjek smije to je kao da daje dozvolu za smijeh drugima koji se
boje razvezati svoje korzete i prepustiti se smijehu.

Kad sam ušao u izmijenjeno stanje svijesti tijekom mog iskustva uzimanja psihoaktivnog napitka zvanog „ayahuasca“ u Brazilu 2003. veći dio od tih pet sati proveo sam histerično se smijući. Glas koji mi ie cijelo to vrijeme tako jasno govorio o iluzornoj prirodi Stvarnosti bio ie tako smiješan.

Ležao sam na leđima i nekoliko puta moje su se noge našle u zraku od smijeha. Možda se ljudi ne smiju dovoljno često u gustoći tjelesne svjesnosti, ali 'tamo' ima tako mnogo zabave.
Pa zašto i ne bi bilo? 'Tamo' znaju da je sve Jedno i da ne postoji ništa zbog čega bi trebalo biti u strahu i pod stresom Program nam govori da to radimo i stvara situacije koje nas na to potiču, ali izvan programa ima tako mnogo radosti u samom postojanju.

- 15:35 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.07.2010.

Je li katastrofa u Meksičkom zaljevi namjerno izazvana?



Potencijalni razmjeri onoga što se događa u Meksičkom zaljevu jednostavno se ne mogu dovoljno naglasiti. Stvari su puno, puno gore nego što se priznaje, iako je čak i ono što nam dozvoljavaju da vidimo dovoljno katastrofalno.

U novijim izvještajima citiraju se navodna mišljenja znanstvenika koji se previše boje objaviti svoja imena zbog posljedica po njihove živote i karijere. Oni procjenjuju da u more curi do 15,9 milijuna litara nafte dnevno.
Mnogo je znakova da sve to nije samo posljedica «nesreće» ili «nesposobnosti».
Direktor za instalacije Deepwater Horizona, Jimmy Harrell, bio je viđen kako razgovara s nekim iz Houstona preko satelitskog telefona. Prema priči svjedoka, Harrell je urlao, «Jeste li sada sretni? Platforma gori! Rekao sam vam da će se to dogoditi.»
U tužbama se tvrdi da se eksplozija na platformi Deepwater Horizon dogodila zato što su Halliburtonovi radnici nepropisno začepili bušotinu – u procesu poznatom kao cementiranje. Sve u što je umiješan Halliburton, tvrdi David Icke u svojim biltenima o krizi u Meksičkom zaljevu, na najvišoj instanci kontrolira iluminatsko tajno društvo koje vode kuća Rothschild i s njom povezane obitelji. Oni su vlasnici Halliburtona.

Samo osam dana prije zaljevske eksplozije Halliburton je također objavio da su pristali kupiti Boots & Coots za 240,4 milijuna dolara. Boots & Coots je slučajno najveća svjetska kompanija za čišćenje naftnih mrlja, koja također radi s požarima i eksplozijama na bušotinama.
Goldman Sachs, 'investicijska banka' pod kontrolom Rothschilda koja je zaslužna za kreditnu krizu i ekonomski kolaps Grčke, prodala je 44 posto svog udjela u BP-u, dionice u ukupnoj vrijednosti od skoro 300 milijuna dolara, u tjednima prije zaljevske katastrofe koja je srušila vrijednost BP-ovih dionica. Iako je BP također 100% iluminatska kompanija koja se sada suočava s fantastičnim troškovima i javnim osuđivanjem, sve te kompanije samo su kotačići u mehanizmu i potrošna roba u provedbi velikog plana, tvrdi dalje Icke u spomenutim biltenima.

Zapravo se čini kao da BP radi sve što može da izazove maksimalnu štetu. Otrovnoj nafti i plinu dodaju se smrtonosni «disperzanti» Corexit 9500 i Corexit 9527A kako bi se «raspršila nafta». Postoji 12 manje otrovnih i djelotvornijih disperzanata koje je odobrila američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Od toga je za dva s EPA-inog popisa utvrđeno da su 100 posto djelotvorni na sirovoj nafti Meksičkog zaljeva, dok je za Corexite ocjena djelotvornosti 56 i 63 posto.
Corexit je toliko otrovan da je zabranjen u Europi, iako će ga Europa vjerojatno svejedno dobiti putem Golfske struje. Ranije spomenuti znanstvenici kažu da je nafta sada stigla do Golfske struje i da bi se mogla raširiti po svijetu u narednih 18 mjeseci.

Već su čak i patetični mainstream mediji izvijestili da je 70 ljudi u Louisiani primljeno u bolnicu sa simptomima sličnim trovanju toksinima. Mnoge plaže zatvorene su zbog otrova u zraku i vodi, i ljudi prijavljuju probleme s disanjem te osipe i rane na koži.
Jedan izvještaj kaže kako su usjevi sve do North Caroline oštećeni otrovnom kišom, dok blizu obale Louisiane zajedno s kišom pada nafta.
Američki istraživački novinar Wayne Madsen piše da satelitske snimke koje Obamina administracija ne želi objaviti pokazuju da se «pod otvorenim grotlom koje sve alarmantnijom brzinom bljuje naftu nalazi šupljina za koju se procjenjuje da je otprilike veličine Mount Everesta». Na tu je informaciju, kako on kaže, stavljena oznaka tajnosti kako bi se spriječilo da ju javnost sazna.

Vjerojatni scenarij raspleta krize je zastrašujući. Znanstvenici kažu da će milijarde barela nafte iscuriti prije nego se pritisak u divovskoj šupljini osam kilometara ispod morskog dna smiri i uravnoteži. Ali tada će se voda početi ulijevati u šupljinu kako bi zamijenila naftu. Voda će se potom pretvoriti u paru jer je temperatura koja vlada na toj dubini oko 400 stupnjeva, a para će stvoriti pritisak koji će podići dno oceana. Znanstvenici procjenjuju da će to stvoriti tsunami visine između 6 i 24 metra, ili čak viši, koji će izbaciti zatrovani ocean na obalu, ostavljajući velike površine zemljišta nepogodnima za život.
Sylvia Earle iz National Geograpic Societyja izjavila je da bi povjeravanje vodeće uloge BP-u oko obuzdavanja katastrofe u Meksičkom zaljevu bilo poput "povjeravanja lisicama da čuvaju piliće od kokošara"
Earleova izjava: Ne znam kakvi će biti učinci disperzanata koji se primjenjuju milju pod vodom. Nisu provedena nikakva labaratorijska testiranja. Carys Michelmore s Univerziteta u Marylandu tvrdi da bi te kemikalije mogle uzrokovati štetu: Postoje toliko nepoznanica. Ne možemo vidjeti te organizme kako ugibaju i padaju na morsko dno. Safina je upozorila kako BP koristi te kemikalije tako da kamere nebi mogle pokazati razmjere u kojima nafta zagađuje more pod površinom. Još jedna prijevara od strane korporacije BP kojoj očito nije stalo da se katastrofa doista obuzda. Disperzanti djeluju na način da naftni mlaz razbijaju na manje kapljice koje se miješaju s morskom vodom i zagađuju more ispod površine. Morski život izložen je tim kemikalijama, što je katastrofalno. Carys Mitchhelmore tvrdi da istraživanja pokazuju da je raspršena nafta otrovnija od same nafte. Ključno pitanje, po njoj, je kakve će to imati dugoročne učinke. Kompanija koja proizvodi te disperzante, taji koje su sve komponente u njima sadržane. Nitko ne nadzire niti provjerava tvrdnje te kompanije o mogućim opasnostima po ljudsko zdravlje i zdravlje okoliša.
Carl Safina, vlasnica bloga "Apokalipsa opet" kaže da disperzanti otapaju naftu uklanjajući je s površine i spuštajući u dubinu, tako da ono što je zagađivalo površinu sada zagađuje čitavo more. Stradavaju čaplje, kornjače, rakovi ... Delfini će pokušati doći do zraka, suočeni s prljavom mješavimom morske vode i sirove nafte. Sada je vrhunac proljetne seobe ptica selica koje dolaze do Meksičkog zaljeva. Umorne, nastojeći predahnuti, slijetat će na prljave, zagađene morske obale.
Puni razmjeri ljudske patnje, u prvom redu za ribe, koji proizlaze iz ove katastrofe još se niti ne naziru. Štete koje biosferi nanosi BP, ne mogu se procijeniti. Niti stotine budžeta trovača i razaratelja BP-a ne mogu je nadoknaditi. Jedina cijena koju mogu platiti je da nestanu s lica ovog Planeta. Njihov rok trajanja je istekao.

- 12:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.07.2010.

STRAH-SLOBODA-SREĆA-BEZUVJETNA LJUBAV



STRAH

Na žalost, današnje čovječanstvo, od rođenja pa do smrti živi u strahu, bilo da se radi o strahu od osuđivanja, izrugivanja, promjena, gubitka, neuspjeha, poraza, boli, različitosti ...sve su to strahovi, samo manifestirani u različitim oblicima.

Bilo koja vrsta straha, na naš duhovno/fizički razvoj djeluje na isti način, radilo se o strahu od osuđivanja ili o strahu od promjena. Strah je strah, a strah je suprotnost duhovnom razvoju, strah je suprotnost slobodi, sreći, ljubavi. Dokle god se ne počnemo uzdizati iznad straha, naš duhovni razvoj je gotovo nemoguć. Sloboda ne postoji, u koliko smo pod stalnim utjecajem straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama. Stanje ljubavi je stanje slobode, ljubav ne osuđuje, ne ismijava, ne boji se promjena, različitosti, ljubav sve vidi kao cjelinu, a ne kao razbacane nepovezane dijelove.

Strah je ono što ljude dijeli na: bogate, siromašne, lijepe, ružne, pametne, glupe, uspješne, neuspješne, dobre, loše itd. Strah je izvor sukoba, nerazumijevanja, osuđivanja, izrugivanja, ismijavanja...Ovo što se danas događa, manifestacija je straha iz prošlosti, a ono što će se događati u budućnosti, bit će manifestacija straha iz sadašnjosti.

SLOBODA

Dali je današnje čovječanstvo slobodno, dali smo mi kao pojedinac slobodni? Svi oni koji odgovaraju sa DA, nažalost žive u velikoj zabludi, stvorenoj iluziji slobode.

Što je to sloboda? Kada bih rekao da 99% čovječanstva nema točan odgovor na ovo pitanje, možda bi izgledalo nevjerojatno, no nažalost to su činjenice, 99% stanovnika ove planete ne znaju što je sloboda, odnosno imaju iskrivljene poglede na shvaćanje slobode, tako da ono što je suprotno slobodi, smatraju slobodom.

Sloboda je sloboda, ne postoji alternativa slobodi, ili smo slobodni ili nismo. Danas smo slobodni onoliko koliko nam to dozvoljavaju zakoni, bilo religijski, sustava ili neki drugi, onoliko koliko nam to dozvoljavaju strahovi. Danas sloboda ne postoji, mi smo rođeni kao robovi, i umiremo kao robovi a da toga nismo niti svjesni. Pošto živimo u nametnutoj iluziji slobode, protiv ropstva se ne možemo niti boriti, pobuniti, jer kako ćemo se pobuniti ako vjerujemo da smo slobodni.

Kako tražiti, zahtijevati slobodu za svaku osobu na ovoj planeti, ako vjerujemo da je svaka osoba slobodna? U koliko postoje zakoni, propisi, pravila, u tome slučaju SLOBODA ne postoji. U tom slučaju mi smo robovi, zatvorenici okovani zakonima/propisima/odredbama ...itd. Danas je zakonom propisano skoro pa sve, točno se znade što smijete a što ne smijete, odnosno do koje mjere ste slobodni.

Biti slobodan znači raditi što te volja do onog trenutka kada svojom slobodom, ne narušavaš/ukidaš tuđe slobode. Biti slobodan podrazumijeva izbor, da sami određujemo na koji ćemo način živjeti, naravno do one mjere do kada svojim izborom, slobodom ne ugrožavamo, odnosno ukidamo tuđu slobodu, izbor. Strah je suprotnost slobodi, izboru. Ako živimo u strahu (sram, ljubomora, mržnja, zavist, ismijavanje..), znači da nismo slobodni, naša sloboda je ograničena strahovima, o tome tko će što reći, misliti, pričati o nama. U tom slučaju sloboda ne postoji, pošto funkcioniramo u okvirima straha koje trenutno osjećamo.

Izbor podrazumijeva visoko stanje svijesti. Da bismo učinili izbor, prvo moramo posjedovati informaciju, informacija stvara znanje, znanje podiže razinu svijesti, a svijest se diže iznad strahova i omogućuje izbor, činom izbora dolazimo do spoznaje mogućnosti izbora, i samim time se dižemo iznad programiranih vjerovanja, uvjerenja, strahova. Spoznajom izbora, naši izbori postaju naši a ne tek programi uvjetovani strahom. Izborom dolazimo i do istinske slobode, jer koja je veća sloboda od vlastita izbora ne uvjetovanog strahom.

SREĆA

Sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama, a ne izvan nas, tako da traženje sreće u događajima, okolini, posjedovanju određenih stvari, novcu, partneru ....jest udaljavanje od sreće. Kako nešto što je u nama, pronaći izvan nas?

Sve što današnje čovječanstvo radi, svaka osoba na ovoj planeti, čini s ciljem postizanja stanja sreće. Bilo da ide na posao, bavi se sportom, raznim hobijima, sve radimo s istim ciljem: da budemo sretni. Idemo na posao da bismo zaradili novac, kad zaradimo novac kupujemo stvari koje smo željeli, ispunjavanjem želje, odnosno posjedovanjem stvari koju smo željeli, postižemo stanje sreće.

No, gdje se rađa ta sreća, gdje je osjećamo, dali je osjećamo u novom kompjutoru, autu, partneru, novoj kući ... ili je osjećamo u nama? Kako smo već prije ukazali, sve što radimo, radimo s istim krajnjim ciljem, ciljem postizanja stanja sreće. No kako smo izmanipulirani, kontrolirani strahovima, sreću koja se nalazi u nama, tražimo izvan nas: tražimo je u događajima, postignućima, stvarima, itd. No zaboravljamo, pronašli mi sreću, odnosno postigli mi stanje sreće novim i bolje plaćenim poslom, autom, osvojenom medaljom ..... sreću ćemo uvijek osjećati u nama, a ne u postignućima ili stvarima koje ćemo posjedovati.

Za sreću treba jako malo, odnosno ništa, no kako smo izmanipulirani, dostizanje stanja sreće za većinu ljudi je noćna mora. Neki rade dva, pa čak tri i više posla kako bi zarađenim novcem, ispunjavanjem normi,želja ( novi auto, kuća, vikendica, plazma, mobitel...) postigli stanje sreće. No to je čista iluzija, ganjanje sjenki. Trendovi se iz dana u dan mijenjaju, novi ljepši automobili, kuća sa bazenom, veća jahta, 3D TV ....... Naši apetiti sve više i više rastu, treba nam sve više kako bismo postigli stanje sreće, odnosno moramo raditi sve više da bismo zaradili što više a zatim sa tim novcem kupili stvari koje nas čine sretnima. Odnosno kupili stvari pomoću kojih ćemo postići stanje sreće, sreće koja se nalazi u nama a ne u stvarima.

Ali moramo biti svjesni: sve što nas usrećuje, može nas i unesrećiti.

Novi automobil nas može usrećiti, ali kad se nešto potrga, razbijemo ga, ili nam ga ukradu, može nas i jako unesrećiti. Tako je sa svime, bilo da se radi o auto, mobitelu, kući, djevojci/dečku .... Auto možemo razbiti, mobitel možemo izgubiti, kuća nam se može zapaliti, djevojka/dečko nas može prevariti, ostaviti....

Traženje sreće van nas samih, je patnja. Patimo zbog ne imanja auta, patimo zbog potrganog auta. Patimo zbog toga što nemamo partnera, patimo zbog toga što nas je partner ostavio. Ili jednostavno rečeno, patimo zbog ne postignutih, nametnutih normi. A kad ih postignemo, onda patimo zbog njihova gubitka.

Jedna od najvažnijih stvari u postizanju stalnog stanja sreće, jest SADAŠNJI TRENUTAK. SADA. Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što i postoji. Sve što nam se dogodilo i sve što će nam se dogoditi, dogodilo se, odnosno dogodit će se SADA. Sadašnji trenutak je vječno sada, sada u kojem mi živimo.

No većina ljudi, odnosno čitavo čovječanstvo, živi sve samo ne sadašnji trenutak. Sada, ne postoje problemi. Problemi, odnosno negativne misli, postoje samo ako živimo okrenuti prema onom što je bilo ili što bude. Pošto većina ljudi živi u onom što je bilo, ili što bude, jedini način za postizanje sreće pronalaze u materijalnom, u onom što su postigli/kupili, odnosno što će postići/kupiti.

Kad živimo u onom što je bilo, ili što bude, živimo u iluziji vjerovanja, no najstrašnije je to što nas te iluzije najčešće i povrijede. Kad se stvari ne dese na način na koji smo ih mi predvidjeli, a predvidjeli smo ih na temelju iluzija prošlosti, tada ne postižemo stanje sreće, već razočarani ne postizanjem određenog cilja, normi, usmjereni na ono što je bilo ili što bude, odaljeni od sadašnjeg trenutka postižemo stanje razočarenja, depresije.

Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz straha, iz poistovjećivanja sa mislima, iz poistovjećivanja sa iluzijama stvorenih i kontroliranih strahom.

BEZUVJETNA LJUBAV

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Khalil Gibran

Kaže se da je bezuvjetna ljubav Božanska. Bog voli ljude bezuvjetno. Što god da mi učinili i kako god mi to učinili,Bog će nas uvijek voljeti. On će uvijek i oprostiti. Međutim mogu li ljudi voljeti na taj način? Možemo li mi voljeti bezuvjetno? Ne samo da možemo, već i moramo! To je, kao što smo vidjeli preduvjet za naš daljni razvoj.

Međutim, istina je da je potrebno uložiti vrijeme i energiju na izgrađivanju te sposobnosti. Što zapravo znači voljeti bezuvjetno? To znači odbaciti strahove. To znači da ne postavljamo nikakve uvjete pred ljude koje volimo. Ne volimo ih zbog nečega, već ih volimo jer postoje, jer su ovdje takvi kakvi jesu. Umjesto da u dubini našeg uma nosimo pretpostavku: "Volim te i ti si zbog toga moj/a", sada je skračujemo i ona glasi jednostavno: "Volim te".

Nema uvjeta, nema kontrole, nema ni zašto ni kako; postoji samo čista, bezuvjetna ljubav. Ako mislite da je to nemoguće, prisjetite se kakva je dobra roditeljska ljubav! Ona je bezuvjetna! majka ne voli svoje dijete zato što je ono pametno ili uspješno. Ne voli ga zato što je dijete dobro prema njoj ili zato što joj se sviđa. Ako dijete prestane biti dobro, ako je napusti, ako krene krivim putem u životu ili ako napravi bilo što drugo, dobra majka ga nikad neće prestati voljeti. Takva je prava roditeljska ljubav, bezuvjetna.

Naravno, ima roditelja koji svoju djecu vole uvjetno. Primjerice, to se očituje u tjeranju djece da ispunjavaju njihove neostvarene životne ciljeve: pretjeranom ponosu ili sramu zbog njih te u iznimnim situacijama u odbacivanju djeca zbog toga što imaju drugačiju životnu filozofiju ili učine nešto s čim se roditelji ne slažu. Takvi roditelji pate od ogromne neravnoteže. Ipak, u većini slučajeva roditeljska ljubav vrlo je blizu bezuvjetnoj.

S druge strane, bezuvjetnu ljubav prema ljubavnom partneru poznaje iznimno mali broj ljudi. To me ne iznenađuje jer doista malo tko može reći da ne postavlja nikakve uvjete svojoj ljubavi. Bezuvjetna ljubav bi rekla: "Što god da ti učinio/la, ja ću te voljeti." Većina nas, kao što dobro znamo, ne bi mogla prijeći preko svega što bi učinio njihov partner. Osobama koje volimo kao muškarci ili žene ne dajemo potpunu slobodu, a to znači da ih volimo uvjetno.

Danas je normalno da partneri jedan prema drugom odnos vlasništva i ljubomore te da jedan drugog kontroliraju. U trenutku kad se to promjeni, prirodno je da će se promijeniti i naš način života, te oblici zajedništva koje ćemo stvarati s drugim ljudima. Svatko od nas mora težiti razvoju bezuvjetne ljubavi. Najprije u području odnosa s djecom, roditeljima, rođacima, prijateljima i poznanicima. Istodobno s tim moramo raditi na bezuvjetnoj ljubavi prema partneru. Međutim budite blagi prema sebi i prema partneru, glede toga.

Iskustvo jedinstva sa svim što nas okružuje riješit će svaki problem ljubomore, ne opraštanja, ogorčenosti i povrijeđenosti, te nas dovesti do stanja razumijevanja i bezuvjetne ljubavi.

LJUBAZNOST

Najvažnija pojedinačna riječ u našem rječniku je LJUBAZNOST. To nije ljubav.
Jer,ljubaznost je ljubav. A riječ LJUBAV upotrebljava se i zlo upotrebljava da bi
se njome vezalo,upravljalo, manipuliralo. Ali LJUBAZNOST-tko može odoljeti
ljubaznosti? Nitko. Svi mogu odoljeti ljubavi,jer ona je krivo shvaćena, ljubav.
Ljubaznost je ljubav na djelu. Ona je također stvar prihvaćanja. Kad bi postojalo
razumijevanje i prihvaćanje ne bi bilo problema. Ali, nemože postojati samo
djelomično prihvaćanje. Jer prihvaćanje je potpuno uklanjanje sebe:ako uklonite
svoje ja,onda imate SEBE,ali ako bi došlo do problema između vas dvoje ili svih vas
,onda niste uklonili sebe iz sebe. To je povezano s onim kako VIDITE drugog.
Možete li se staviti u kožu drugog i vidjeti stvari s njegove točke gledišta?
Možete li vidjeti cjelinu života sa šire točke gledišta od svoje vlastite?

Ljubaznost je najmoćnije oružje,to je oružje koje ne ostavlja žrtve,to je oružje
iza kojeg nema pustoši, a ipak mijenja strahovitom silom,silom ljubavi.

Strah je najveća prepreka slobodi, sreći, bezuvjetnoj ljubavi. Informiranjem, znanjem, podizanjem razine svijesti, spoznajom, strah gubi svoju moć, i više nemože biti prepreka slobodi, sreći, bezuvjetnoj ljubavi.

- 19:16 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 03.07.2010.

SREĆA



Dali ste se ikad zapitali, što je to sreća? Kada osjećamo sreću i zašto? Dali smo puni energije zato što smo sretni, ili smo sretni zato što smo puni energije? Dali smo sretni zbog postignutih ciljeva ili smo sretni zbog stanja uma, misli?

Ukoliko nam je život 98% nesretan, a 2%sretan, i u koliko se 100%
koncentriramo na ovi 2%, naš život će biti sretan.

A u koliko nam je život 98% sretan, a svega 2% nesretan, i u koliko se 100%
koncentriramo na ovih 2%, naš život će biti nesretan.


Sve je stvar uma/misli. Naše misli nas čine sretnima ili nesretnima, naše misli nas čine vedrima ili tmurnima, ...itd.
Sve je stvar uma. Kako ni ova stvarnost ne postoji nigdje drugdje nego li u našim glavama/umu, (što je i dokazala kvantna fizika, ova stvarnost za koju mi mislimo da je vidimo postoji samo u našim glavama, van nje sve je frekvencija, valovi, vibracije, odnosno energija) tako ni sreća ne postoji u stvarima, postignućima, djelima, odnosno ispunjavanju zadanih,nametnutih normi... već u našem umu,nama samima.
Sve što radi današnje čovječanstvo, svaka osoba na ovoj planeti, čini s ciljem postizanja stanja sreće. Bilo da ide na posao, bavi se sportom, raznim hobijima, sve radimo s istim ciljem: da budemo sretni. Idemo na posao da bismo zaradili novac, kad zaradimo novac kupujemo stvari koje smo željeli, ispunjavanjem želje, odnosno posjedovanjem stvari koju smo željeli, postižemo stanje sreće.
No, gdje se rađa ta sreća, gdje je osjećamo, dali je osjećamo u novom kompjutoru, autu, partneru, novoj kući ... ili se rađa i osjećamo je u našim glavama, umu, nama samima?

Zamislite si da ste kupili novi auto, i zbog toga ste jako sretni. Dođe po vas prijatelj i odete sa njime na kavu, u tom vremenu kad ste na kavi u vašem novom auto dođe do kvara u električnim instalacijama, i auto se zapali i izgori. Pošto vi ne znate da vaš auto gori, bezbrižno sjedite na kavi sa vašim prijateljem i puni sreće pričate o svom novom autu. Unatoč tome što je vaš auto koji vas jako usrećuje, izgorio, vi i dalje osjećate sreću zbog novoga auta. No auta više nema! Na vašem dvorištu stoji samo bezvrijedna olupina, ali i vi ste dalje sretni, sve kad ne dođete kući i ne vidite što se desilo sa vašim novim autom.

Ova priča ukazuje da sreća nije stvar posjedovanja nečega ili nekog, već stanje uma, misli. Unatoč tome što je auto već izgorio, vlasnik tog vozila je i dalje osjećao sreću zbog toga auta, što dokazuje da sreća ne postoji u stvarima, već u nama. Ne usrećuje nas novac, auto, partner ... već naše misli, stanje uma.

Ukoliko nam je život 98% nesretan, a 2%sretan, i u koliko se 100%
koncentriramo na ovi 2%, naš život će biti sretan.

A u koliko nam je život 98% sretan, a svega 2% nesretan, i u koliko se 100%
koncentriramo na ovih 2%, naš život će biti nesretan.

Kako smo već prije ukazali, sve što radimo, radimo s istim krajnjim ciljem, ciljem postizanja stanja sreće. No kako smo izmanipulirani, sreću koja se nalazi u nama, tražimo izvan nas: tražimo je u događajima, postignućima, stvarima, itd. No zaboravljamo, pronašli mi sreću, odnosno postigli mi stanje sreće novim i bolje plaćenim poslom, autom, osvojenom medaljom ..... sreću ćemo uvijek osjećati u nama, a ne u postignućima ili stvarima koje ćemo posjedovati.

Za sreću treba jako malo, odnosno ništa, no kako smo izmanipulirani, dostizanje stanja sreće za većinu ljudi je noćna mora. Neki rade dva, pa čak tri i više posla kako bi zarađenim novcem, ispunjavanjem normi,želja ( novi auto, kuća, vikendica, plazma, mobitel...) postigli stanje sreće. No to je čista iluzija, ganjanje sjenki. Trendovi se iz dana u dan mijenjaju, novi ljepši automobili, kuća sa bazenom, veća jahta, 3D TV ....... Naši apetiti sve više i više rastu, treba nam sve više kako bismo postigli stanje sreće, odnosno moramo raditi sve više da bismo zaradili što više a zatim sa tim novcem kupili stvari koje nas čine sretnima. Odnosno kupili stvari pomoću kojih ćemo postići stanje sreće, sreće koja se nalazi u nama a ne u stvarima.

Ali moramo biti svjesni: sve što nas usrećuje, može nas i unesrećiti.
Novi automobil nas može usrećiti, ali kad se nešto potrga, razbijemo ga, ili nam ga ukradu, može nas i jako unesrećiti. Tako je sa svime, bilo da se radi o auto, mobitelu, kući, djevojci/dečku .... Auto možemo razbiti, mobitel možemo izgubiti, kuća nam se može zapaliti, djevojka/dečko nas može prevariti, ostaviti....

Traženje sreće van nas samih, je patnja. Patimo zbog ne imanja auta, patimo zbog potrganog auta. Patimo zbog toga što nemamo curu, patimo zbog toga što nas je cura ostavila. Ili jednostavno rečeno, patimo zbog ne postignutih, namutnutih normi. A kad ih postignemo, onda patimo zbog njihova gubitka.

Jedna od najvažnijih stvari u postizanju stalnog stanja sreće, jest SADAŠNJI TRENUTAK. SADA. Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što i postoji. Sve što nam se dogodilo i sve što će nam se dogoditi, dogodilo se, odnosno dogodit će se SADA. Sadašnji trenutak je vječno sada, sada u kojem mi živimo.
No većina ljudi, odnosno čitavo čovječanstvo, živi sve samo ne sadašnji trenutak. Sada, ne postoje problemi. Problemi, odnosno negativne misli, postoje samo ako živimo okrenuti prema onom što je bilo ili što bude. Pošto većina ljudi živi u onom što je bilo, ili što bude, jedini način za postizanje sreće pronalaze u materijalnom, u onom što su postigli/kupili, odnosno što će postići/kupiti.
Kad živimo u onom što je bilo, ili što bude, živimo u iluziji vjerovanja, no naj strašnije je to što nas te iluzije najčešće i povrijede. Kad se stvari ne dese na način na koji smo ih mi predvidjeli, a predvidjeli smo ih na temelju iluzija prošlosti, tada ne postižemo stanje sreće, već razočarani ne postizanjem određenog cilja, normi, usmjereni na ono što je bilo ili što bude, odaljeni od sadašnjeg trenutka postižemo stanje razočarenja, depresije.

************
Anthony de Mello
Ako ste se na nešto prilijepili, vaš život je uništen. Ako na nečem visite, prestajete živjeti. Do toga se dolazi shvaćanjem. Shvaćanje. Shvatite da je iluzija i to da je sreća isto što i uzbuđenje ili ushićenje. To je još jedna iluzija: da se do ushićenja dolazi ostvarivanjem želja. Želja rađa tjeskobu, i prije ili kasnije, donosi za sobom mamurluk. Kada se budete dovoljno napatili, bit ćete to spremni vidjeti. Hranite se ushićenjima.

***********
Postoji još jedna iluzija - iluzija da je važno biti poštovan, voljen i cijenjen, da je važno nekome ili nečemu pripadati. To je krivo. Odbacite ovu iluziju i naći ćete sreću. U našoj je naravi potreba da budemo slobodni, da volimo, a ne da budemo voljeni. Ponekad se na svojim psihoterapijama susretnem s jednim čestim problemom: “Nitko me ne voli. Kako onda mogu biti sretan(sretana)?” Objasnim mu(joj) to ovako: “Hoćete reći da u vašem životu nema trenutaka kada zaboravite da niste voljeni, da prestanete misliti da to i da ste sretni?” Sigurno da ima i takvih trenutaka.
************
Uzmimo, kao primjer, neku ženu koja se udubila u film. Gleda komediju i valja se od smijeha, i u tim blaženim trenucima zaboravila je da je nitko ne voli, nitko je ne voli, nitko je ne voli. Sretna je! A onda izađe iz kina i njezina prijateljica s kojom je gledala film ode sa svojim dečkom ostavljajući tu ženu samu. I počne ona razmišljati: “Sve moje prijateljice imaju dečke, a ja nemam nikoga. Tako sam nesretna. Nitko me ne voli!”
*************
Zašto ste onda tjeskobni? Možete li sa svim tim tjeskobama dodati jedan jedini trenutak svom životu? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Postoji li život poslije smrti? Hoću li poslije smrti i dalje živjeti? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Uđite u sadašnjost! Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zaposleni pravljenjem drugih planova.” To je patetično. Živjeti u sadašnjem trenutku. To je jedna od stvari za koju ćete primijetiti da vam se događa kada se probudite. Živjet ćete u sadašnjosti i moći ćete okusiti svaki trenutak koji proživljavate.
*************
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!

- 17:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez uštedevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, izmedu straha i ljubavi

Broj posjeta

Website counter




Kontakt
info@2012-transformacijasvijesti.com


'Kad se lijepo upakirana gomila laži uspije prodati narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko tisuća godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj tko ju propovijeda - totalnim luđakom' - J. Dresden


Ne može se reći da civilizacija ne napreduje; ipak vas u svakom ratu ubiju na neki novi način.
Will Rogers


U koliko ste u životu 98% sretni a 2% nesretni, i u koliko se koncentrirate 100% na ovih 2%
vaš život će biti nesretan.A u koliko ste 98% u životu nesretni a 2% sretni i u koliko se 100%
koncetrirate na ovih 2% vaš život će biti sretan!



Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!


Kažu ljudi da je strah potreban da nas zaštiti,da se ne ozljedimo,nije strah to što nas štiti,već
ZNANJE,SVJESNOST.Ako smo svijesni opasnosti vatre,tad nečemo gurati ruku u nju.



'Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje,
pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu,
glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.'
Zašto? Zato što je to njihov zadatak


Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.


Tek kad naučimo voljeti i prihvačati sebe
moći čemo voljeti i prihvačati druge


Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma


Mudar čovjek sam donosi odluke; budala prihvaća javno mnijenje


Budite zahvalni na onome što imate, jer ćete na kraju imati više.
Ako se usredotočite na ono što nem
ate, nikada n
ećete imati dovoljno



Uvijek njegujte ono što vas čini jedin

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se