3.
Sama. Tako sama. Bez ikoga.
Čežnja. Mržnja. Prokletstvo.
-Prije mnogo godina....ne to nije pravilan početak.- Damon je započeo,-
Bijaše jedan djevojka. Sama, napuštena. Bijesna.
Živjela je...vrlo žalosno.
Kao podstanarka. Ne jedući. Ne pohađajući školu.
No bila je posebna.
Svakih stotinu godina u neodrađeno doba dođe do Promjene.
Ne onakve normalne gdje obični ljudi, više-manje tinejdžeri koji su Izabrani dobiju mentora i otiđu u zapuštene ali prekrasne dijelove Europe.
Nažalost jedan; samo jedna osoba u svakih stotinu godina to mora izbjeći.
Oni postaju nešto kao...Čula si za anđele uništavatelje?-
-Da. Baka mi je uvijek pričala priču o njim. Pali, puni bijesa...-
-Da. Nažalost oni su bili još gori. Njihova dobrota...ljudskost...nije je bilo. Inače kada anđeo, ili još bolje čovjek s krilima; što zapravo nekolicina nas, ljudi postaje, bude izbačen ili jednostavno odbačen, mentorovom odlukom ili nekog drugog, oni su prognani kao neljudi, izabrani da lutaju Polusvijetom. Ili u normalnom jeziku duhovi, oni lošiji poltergeisti.
-Ako su duhovi kako kažeš, što ne bi trebali imati naznake krila...i zašto izgledaju kao neumrle duše pokojnih?-
-Svaki čovjek...kada umre otiđe nigdje. Preduhitrila si me Damaris. Postoji još jedna vrsta Anđela. Thaibhsí angels ili na finskom Enkelit Kummituksia, anđeli duhovi su samo protjerani, nikada umirujući stvorovi.
Ali Anđeli uništavatelji...Hävittäjä enkeli...oni su zli. Uživaj u smrti i boli drugih. Agonija je njihova hrana. Zlo ih čini jačima. Vječno prokleti.
Naravno oni su vidljivi oku...ukazuju se kao normalne osobe premda mijenjaju oblik. Ali određene ih stvari odavaju.
Hrane se krvlju.-
-Ma čekaj malo. Vampiri?! Ono wtf?-
-Ne. Anđeli. Pali. I opet si me preduhitrila. Ne odaje ih samo...hranjenje krvlju već i crna krila..kao tvoja.
Damaris je bila jako začuđena. Krila? Tek tada ih je vidjela. Tamna kao crne noći. Mekane na dodir. Perja glatkog ali nekako oštrog izgleda. Bila su to njezina krila.
Zbog svih tih lomljenja, pečenje...izašla je ovakva ljepota.
-Ali...ja nisam...Ja ne mogu..biti zla.-
-Nitko to nije ni rekao. Uvijek postoje iznimci. Ti si taj anđeo, Enkel koji nakon svakih stotinu godina se pojavi da ovaj nerealni svijet uravnoteži.
Ja se bojim njih...Jedanput sam se susreo s jednom i bila je...više nego strašnija. Ali ti... Izvini ako sam te uplašio s mojim..ispadom. Definitivno nije bila namjera.-
-Ne nisi. Vidjela sam ja previše ružnih i čudnih stvari u životu. Samo...jednostavno me zanima...tko sam ja? I ta Celebat? Što je to po Bogu?!-
-Sve ima svoju cjelinu. Glavninu. Tako i mi. Zapravo na to možeš gledati kao na zbirku pravila. Istina mi ih nemamo puno ali opet...-
-A ja ću njih naučiti?-
-Kada dođe vrijeme.-
-A to će biti...?-
-Ubrzo. Ja se barem nadam. Prvo te moramo preseliti u Finsku.-
-Stvarno? Ja sam mislila da imamo specijalni tretman.-
-Ljudi će saznati za tebe. Mislim na nas-tiho je odgovorio Damon htjevši sakriti mržnju.
-Ja neću biti ničiji posjed. Ti to dobro znaš.-
-Okej.-
Sjedeći tako već 4 sata na crkvenom podu, stare i prašnjave crkve, Damaris nije znala što da misli.
Je li ona...stvarno Enkel?
Uskoro će morati saznati.
Meni je tako žao ljudi. Bila sam prebukirana. Nisam stigla. Dodah evo maloprije nekoliko rečenica i objavljujem.
Htjela bi reći da svi komentari nevezani s ovim blogom ja brišem. Nemoj te mi ih postati ovdje. Nisam vas ja nikada čitala. Ljude koje čitam s u boxu do.
Eh da novi skin. Jako ponosna na njega. Sama ga s blogskinsa sredila. O jea.
Posvećeno Tanyi. Koja je ovaj nastavak čekala tjedan dana.
I Nani koja je baj-baj. Nadam se da će doći brzo. ^^
Čekam da bude 0:00.
Htjela bi reći da svi komentari nevezani s ovim blogom ja brišem. Nemoj te mi ih postati ovdje. Nisam vas ja nikada čitala. Ljude koje čitam s u boxu do.
Eh da novi skin. Jako ponosna na njega. Sama ga s blogskinsa sredila. O jea.
Posvećeno Tanyi. Koja je ovaj nastavak čekala tjedan dana.
I Nani koja je baj-baj. Nadam se da će doći brzo. ^^
Čekam da bude 0:00.
objavljeno 20.11.2010. (subota) u 00:10 sa 7 komentara