pelagra, proljev i delirij

ponedjeljna poetika

Draga DiPSo,
sjedim za svojim radnim stolom i primam svoj mlohavi penis.
Istom se iz olovke rađa pjesam.
Dječiji je to pjesam, i sumnjam da će ga tvoj zvonki biglisavi glasić u note prevesti,
ali radovalo bi jednog starca koji zarađuje za život pljujući na tuđe cipele dok drhturavom rukom pekmez na unuka maže, da se pjeva u rimi i lijepim ovim arhaičnim riječima, zaboravljenim nam jezikom predaka, neki riječki klub se ori.
Evo prva pjesma ide ovako, a inspirirana je mojom težnjom, da postanem Ambasadorom Septečento.

Simpatička stimulacija

Želim biti ambasador
pa da nosim važnu kapu
pa da šćapom po drugom šćapu
lupam dok mi dižu čador;

ambasadorom ja želim biti
pa da mi se u penis uvlaču
da mi sviraju na bisernici i braču
dok me snaša vijencem kiti;

Ambasadorom biti želim,
da me hladetinom elem služe;
da me posipaju listovima ruže;
dok ja nuklearne bonbone dijelim
(siromašnima i bijednima
pa da otpalu svoju kožu jedu tjednima
(ako su gladni))
hura!


ovo je pjesma druga.

Šuga na gladiolama

Sunce na kapak mi pokuca
o lijepa li, sunčana li dana!
maca po razboju se smuca
Zrakom se razliježe miris kroasana.

Protežući mišić zavjesa se laća,
da kroz prozor malko provirim,
sa zadnjeg se kata netko sunovraća,
vaginu si dirim, pogrebnicu svirim.

Modra li neba, brezine li grane!
užurbano po glatkom granitu
netko trči, netko oda, netko stane.
Na moju rožnicu nešto nemilo pane.

Nemilo pane, ko nemilo tane!
Listova li usahlih, uvelih, jadnih!
Pseudomonas marginata u sadnici osvane
lišeći ljepotu pupova mi sadnih!

(Na rožnicu nešto nemilo mi pane-)
Pane ubojito, ko ubojito tane!
Srdce mi se slama, jadna li mi mama!
Usna kune, jeca, lane:
prokleta bila, o šugo na gladiolama!

To su bile moje pjesme, pozdrav od Ambasadora Septečento