Svaki se dan iznova vraćam na poprište slatkog zločina
zaboravljajući na manire što ih treba imati djevojka kao ja fina
pretvaram se pod okriljem noći u vrhunsku kurtizanu
jednu sasvim novu damu.
Svlačiš me strastveno nakon nečujnog pozdrava
tihim ŠKLJOC oglasila se hrđava brava
ostatak noći mi je u nejasnom sjećanju
hibernaciji duše i čudnom duševnom bolovanju.
Uporno se vraćam tebi slatkorječivome u zagrljaj
ovisna o tamnim očima što skrivaju bezobrazni sjaj
da bi me jutrom kao i svaku drugu lutku odbacio
vrelu krv mi popio.
Preljubnica sam ograničenog vijeka trajanja
cijepljena protiv bola, grižnje savjesti i kajanja
obična sam potrošna materija
no tebi gospodinu prijekopotrebna furija.
Poznajem ti navike - skidaš sat i odlažeš cigarete
košulju skidaš i ne mariš što ispred tebe je obično dijete
lutka - žena - dijete
pomažem da ne ubiju te famozne četrdesete.
Nanosim skupi crveni ruž izuzetno vješto
da s usana sakrijem činjenicu da baš i nisi nešto
da ti slažem kako dobar si prema meni večeras bio
kako si me bez dana znojnu ostavio.
Dobra sam kazališna glumica
blijedi moj ten skriva sva moja skrivena lica
i da sam sretna lažem u oči baš svima
jer zmija sam što hladnokrvno suprugama muževe otima.
Svaki se dan barem mislima vraćam u našu malu sobu
gdje ti sebe dajem kao najskuplju robu
volim to što me voliš samo kad to poželiš
i što zajedno sa mnom iz stvarnosti bježiš.