Smijem li napisati storno
na računu vlastitog života,
ili će i to postati nešto sporno,
kajanje, grijeh, sramota.
Zašto baš moj stoji potpis
na tom paragonu,
možda mi je pola duše za otpis,
ali druga polovica teži barem tonu.
Na kraju smjene original dajem Bogu,
kopiju smijem za sebe zadržati,
storno napisati ne mogu,
tijelo mi prodaju jeftinu neće izdržati.
Smijem li napisati storno
na računu vlastitog života
i kao korov živjeti otporno,
ne znati gdje je putu bez povratka kota.
Smijem li?
Gospodine Bože?
Čuješ li me?
Bože?
Ne može?
O.K.