Lutka sam bijedna,
s kojom su se oholo poigrali
baš svi koji su se igrati htjeli.
Sada na dnu crne vreće,
sanjam neke bolje dane
epizode nikad odigrane.
Ni pola me više nema,
ruke su mi obje slomili
glavu nogama zdrobili.
Lutka sam bijedna,
završena je mog igranja era
ne znam što život sa mnom smjera.
Zašto me vlasnik više ne želi,
zašto me slomio
zašto smrt dozvolio.
Stvorena sam da širim veselje,
a čučim u mraku crne vreće
možda će netko doći po mene-možda neće.
Ako nemam tijelo,
ne znači da nemam osjećaje,
no lutka ionako nije stvorena da prima,
već da se drugima beskrompomisno daje.