30 ožujak 2008

Današnji stihovi napokon su našli mirno mjesto gdje će počivati, napisani su uglavnom impulzivno...

Nemaju naslova, uglavnom, ali ne dajte se smesti...


1.
Kupila sam si finjak čizmice,
da mi idu u poslovno odijelo,
i sve, baš sve bi bilo super
da ne moram proći kroz pogon
gdje radnici sline
i dobacuju nemoralne ponude,
a meni neugodno.

2.
Prosula sam se ko pička na ledu
na putu u firmu
i sad sam uprljala svoje bež samterice,
kako ću takva u ured,
a baš je danas sastanak prodaje,
bit će i Jure
direktor za ključne kupce,
komad izgledom
i neoženjen.
A ja imam fleku na hlačama
i sad se sigurno nikad neću udat za Juru.

3.
Pukla mi je torbica na trgu,
kotrljaju se lagano moji tamponi,
i tablete za živce,
sramota neviđena.
Brzo odlazim iza kioska gdje prodaju voće
i potežem pljosku iz kaputa,
uh, dobro grije,
odmah mi je bolje.
Pričekat ću da se svijet raziđe,
pa da pokupim,
ak je šta ostalo.

4.
Na nebu,
crna zvijezda sja,
od svih je zvijezda najsjajnija,
zove se insomnia.
san ne dolazi na oči,
a misli se kotrljaju kao vlak,
čekam da padne crna zvijezda,
da je nosim kao božji znak...

Posveta najboljoj prijateljici.

5.
Nekad sam dobra i poštena bila,
sad sam se u bespuću stvarnosti potpuno izgubila,
obična sam marioneta gospodina Vraga,
a nisam mu ni osobito draga,
ne znam zašto me drži na životu,
sa mnom na ovom svijetu nije osvojio jackpot na lottu,
boli me spoznaja gadna
da je moja duša zarobljena iznad tijela hladna...

6.
Danas nisam ništa pila,
čudo jedno,
pa me neki bed hvata,
dugo trijezna nisam bila,
nije mi svejedno,
izgubila sam narukvicu od zlata.

7.
oj bolesti od koje bolujem
sam te je đavo donio
glavu mi intelektualnim sranjem napunio
diplomu mi dao
i sad po naplatu duga došao.
nešto shizoidno i manično je sto posto
ali nije znanstveno dokazana
sve dok pijem lijekove
sa alkoholom biti ću dobro.
oj bolesti od koje bolujem
ti si moja najbolja prijateljica
nije ni ta Blaža ništ bolja
luda je ko šiba
sad je ona kao neka frajerica
jer ne boluje od ničega,
moš si mislit.
jednog dana pokorit ću svijet
i svi će biti moji sluge
nebo će biti žuto
a ptice će lajati.
Ne, ja nisam bolesna,
samo se pravim.

8.
Bliži se kraj još jednom radnom danu,
u kojem se moram praviti da sam normalna i pametna,
teško je biti priseban
kad Božo iz Požege
nudi druženje i brak
samo zato jer sam njegovoj udruzi
oboljelih od pitiespija
donirala pive,
a i onaj iz udruge malih životinja
nije baš normalan,
mislim da se zove Nedjeljko,
taj mi nudi trudnu hrčkicu
zauzvrat za pivo.
Poželjna udavača sam ja,
nema šta.

9.
Danas pijem isključivo čistu vodku
tj. nalijevam se njome kao mahnita
a kad me pijanstvo baci na koljena
legnuti ću van na veliku hladnoću
da me ubije ko sve ostale normalne pijance.

10.
Razbila sam danas skupu vazu
o glavu svecenika koji je dosao posvetiti moju kucu
sta ce on u domu mojem
kad zna da sam otrov, kuja i ateist
dobro kaze moj stari da spremim sjekiru iza ulaznih vrata
neka samo dodju,
majcicu im poljubim...

11.
Na bazenu lezim lijeno,
a do mene dlakava zena
jede sendvic sa parizerom,
a mene stid gledajuci kako joj se prelijevaju sise preko troslojnog trbuha,
hitno se moram premjestiti
jer ako ostanem ovdje
zamijetiti me nece cuvar Sime
a bas sam se lijepo isprsila i uvukla trbuh,
valjda nece primjetiti ovaj veliki prist na obrvi...

12.
Srela sam danas Mišu,
kaže da se oženio,
sina dobio,
ajde de, mislim ja,
neka mu je.
A lopov je i lažljivac bio,
probleme pravio,
punca na dan svadbe opljačkao
i miraz u nekoj krčmi zapio.
Pa koja mu je uopće pičke dala
i za njega se udala,
šta joj je to trebalo,
još je k tome rodila još jednog malog "Mišu",
bogme vel'kog jada.
Pomoliti ću se za nju,
iako sam ateist pogani,
s još poganijim pjesničkim izričajem.
Zapjevat ću joj:
Šta ti je trebalo to,
mali mišu moj,
da pođeš za takvu barabu...
Kakav jeben svijet,
kad se i Mišo oženio,
i sina dobio.

13.
VERS O NASILNOM MUŽU


istuko sam ženu
jer je goveđa juha bila ladna kad sam došo jest
gledo sam onu jebenu utakmicu gdje je Rvacka izgubila od onih dolje
i to me dodatno naljutilo
a prokleta se djeca deru
najstarijem bacam tanjur te ladne juhe u glavu
i razbijam mu arkadu
al me baš zaboli
to ih je ženetina narađala
tko zna jel uopće moj
neki je žut i jadan
ne liči na mene.
Uh, mogo bi natočit brlje,
doći će Badžo na belu,
ženo bog te jebo
očisti tu juhu s tepiha
taj nam je mater moja poklonila
to je bila prava žena a ne ti.
Stvarno sam ljut na tebe taku jadnu
i na tvoje gluposti,
šta cendraš
tvoje je da kuvaš i čistiš
i pazi šta pričaš i kako se ponašaš
jer ćeš loše proći
znaš da imam naglu narav.
I daj se odi našminkat,
pomislit će narod da te tučem.
Znaš da te volim?

14.
brala sam jagode na cvjetnoj livadi,
ubode me stršljen,
prokleta da je bubetina,
a i ova moja alergija.
Jezik mi več otiče.
Zbogom svijete.

15.
oladila se ladetina
na propalom bozicnom stolu
ionako se svi poklasmo oko nasljedstva
sad il da popijem octenu kiselinu
ili da se bacim niz rijeku
ma odoh ja pojest jedan kroasan
u birtiji kod crnomasne Bare
mama je opet pila
kuja jedna
caca se oso kurvat kod Zdenke
i sad da ja budem normalna,
hocu kurac...

16.
Oda druženju na šanku


Sjetim se rado društva na šanku
jer se sve pretvorilo u pijanku
dobro da nisam obukla minicu
jer bi mi možda netko vidio micicu
ni dekoltea nisam imala
bolje da jesam
jer si onda Jaeger ne bih na novu majcu prolila
seka je imala na vratu đinđe zgodne
a nesanica je sto posto imala dane plodne
jer je bila tako sexy u svojem performansu
da joj sisu dirnem nisam imala šansu
ni seka mi nije dala
i kako se onda ne bi oblokala.

17.
Kupila sam pokvarenu zimsku salamu,
a gosti nisu došli,
bljuvat ću sama,
bludna.

18.
Rekoše da sam kuja,
podlaci mršavi,
šta oni znaju o meni,
samo da nosim naočale,
a to što sam vještica
i što sam poslala kugu na njihove domove,
to ne znaju,
umrijet će prije nego što skuže.

19.

Gurnula sam dijete na ulici,
iz čista mira,
zaplakalo je histerično,
i ja skupa s njim,
roditelji su ga brzo odveli uz riječi:
Bože, lude žene.

20.

Zapela sam za nogostup,
i razbila bradu na pločniku,
taman je naišao vrtić u šetnji
i sva su djeca upirala prstom
u mene i smijala se:
ge, pijana teta,
mrš, da sam pijana,
sad bi vam uzela pare za pecivo.
Ustala sam, ladnokrvno pljunula krv
i otišla kupiti stošu, meko pakovanje.

Kuja

29 ožujak 2008

Poklonili su me svima
a ništa mi nisu dali,
rasčetvorili su me i bacili lavovima
ni grob mi nisu saznali.
Uzeli su mi sve
i na gluposti trošili
na kraju su se usudili i to da su me takvu potrošenu i mrtvu
za oprost molili.
Gledam ih sa oblaka
i šaljem im posljednju oluju,
neka znaju
da su umjesto anđela na nebu
stvorili osvete željnu kuju.

Putnica/patnica

Stalno sam u vlaku
putujem satima
nervozno stišćem šaku
tražim pravac sitnim prstima.
Putujem bez prekida
hvata me agonija
malo je u meni ostalo stida
mnome vlada ironija.
Kotrlja se vlak starim prugama
ja sam samo pijun, pješak
kad bi me barem približili dugama
da postanem obijestan dječak.
Kroz mutno staklo gledam livade, šume, more
prate me sunce, pahulje i kiše
svaki put se osjećam sve gore
i ne putuje mi se više.
Stalno sam u vlaku,
motornom, brzom, Rivijeri i Kvarneru
putujem u zoru i po mraku
prevršio je put već svaku mjeru.
Putujem već danima i godinama
sjedim naoko mirno na svojem mjestu
svaki put sve više sama
i ne znam više jesmo li prošli stanicu petu ili šestu.
Vlak je sretnik koji prati zacrtanu putanju
koju nemam ja
a kao pametna sam
isti taj vlak prati je noću i danju
i to me lagano nervira.
Kroz staklo vidim tisuće lica
lica bez osobnosti
ah da barem postanem ptica
da vlak postane dio prošlosti.

Unique

Rođena sam neobična,
karaterno nisam baš nikome slična
i ne volim obične ljude
a baš takvi su se našli da meni sude.
Pa dajte molim vas
krepost i strah vam neće
donijeti nikakav spas
neće vas spasiti od svijeta zloga
niti vam dodatne bodove
zapisati kod Boga.
Krojim sama svoju sudbinu
reklo bi se que sera, sera
i briga me ako ne razumijete
moje duše dubinu,
na kraju krajeva
baš nitko vas na to i ne tjera.
Volim sebe kakva jesam
ironična, sarkastična, patetična
jer u meni živi pas bijesan
i crna kraljica tko zna kome slična.
Pozdravljam ovaj zrak koji dišem
pozdravljam hranu koju jedem
jer bez nji ne bih sjela
da ovu pjesmu zapišem
što gradi mojeg bića bedem.

Ep o tuzi

Kao da mi rijeka tuge teče kroz tanke vene
i ne predstavljam baš ništa
osim previše tužne žene,
i kiša plaha tiho pada,
sivilo moje stapa se sa sivilom grada.
Da barem na tren zaspem
svaki put kad se rastužim
da bar mogu daleko
od proklete tuge da bježim.
Ne što ne valja u svemu tome,
praznina vlada u životu mome.
Ja više nisam ja,
ja sam melankolija,
ja sam tuga,
ja sam prema nigdje pruga,
lastavica bez juga
i prokleti siromah sa puno duga.
I umorna sam ja od vlastitog života
crpi me sve više,
ludost mi se po glavi mota
a grijeh mi sve slađe miriše,
htjela bih činiti ludo nešto,
činiti probleme bližnjima tajno,
činiti to izuzetno vješto
i pritom se jednostavno osjećati sjajno.
Možda ću tada i ja malo oživjeti
i biti luda luda luda,
svoj vijek ću s ludostima proživjeti,
a kasnije ću zna se kuda.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>