Ti mi prolaziš kroz prste,kako da te zadržim?
Stvari više nisu iste,zadnji put te zavodim,
zadnja šansa,zadnja nada,sada ili nikada,
a kasno sam shvatila...nemam vremena...
Sebi sam rekla:pusti ga da ide,nije vrijedan
ni živaca ni truda,u niuz od je jedan,
pogledaj druge,pusti se tuge,
al razum i osjećaji najgori su prijatelji.
O kad bi mogla okrenut tvoje kazaljke,
preokrenut riječi,sve drukčije ti reći.
Al onda morala bi mjenjat i samu sebe,
i sve što jesam,sve što nisam bila za tebe.
A to ne mogu, ne ne ne nemogu,
izgubila bi sebe,dal za to ima potrebe?....
...kad su stvari stisle sa svih strana zajedno smo stajali,ja držo sam
se uz
tebe,nismo se odvajali,
kad su doma bile frke uz mene si ih prebrodio,
i cura kad je srala,i onaj kad te pogodio,
i masu takvih sličnih situacija,sve je ispalo
dobro-bez nekakvih povečih komplikacija,
al sad se sve promjenilo,jebote ti si lud
ne razumijem šta ti je,ali nije da me ni briga,
to je tvoja odluka i šta cu ja jebiga
sad putevi razilaze nam se,smatram to porazom......
....tu sma da te zaštitim,zivot da ti olakšam,
tu sam da ti pružim nadu,uz tvoj bok da koračam,
ja sma oko da vidiš ljude,mudrost da ih shvatiš,
ljubav za sve, i mir da ih prihvatiš,
a tvoj put je drukčiji,korak tvoj teško pratim,
ko da namjerno hoćeš me se riješit
da ostavim te samog-teško to prihvaćam,griješim.znam,
ali i onako me ne želiš,eto ti pa hodaj sam,
bez mene si praznina,živi danas kako znaš,
jer me nema za sutra,nema u tebi,
i ne moraš nikad više me ni imat,
shvaćam kad me neko tjera......