nedjelja, 27.01.2008.
|
Capoeira je afro-brazilska borilačka forma u kojoj se isprepliću ples, muzika i tehnike samoobrane kroz igru u nenasilnom okruženju. Kombinira borilačke tehnike izvođene u skladu s pokretima koji liče na ples, te u ritmu s muzikom. Dodatni elementi capoeire su i samba - samba de roda i maculele - ratnički ples sa štapovima. Povijest capoeire je prilično maglovita - postoje različite legende i nemože se sa sigurnošću tvrditi koja je od njih najbliža istini. Capoeira je, zahvaljujući mestre Bimbi (tvorac regional stila) i mestre Pastinhi (čuvar tradicionalne capoeire) krenula u dva pravca, dva osnovna stila capoeire; angola i regional.
Capoeira se danas dijeli na više podgrupa; tradicionalna capoeira angola (izvorno učenje mestre Pastinhe), tradicionalna capoeira regional (izvorno učenje mestre Bimbe), capoeira contemporanea (grupo Amazonas se razvija u tom pravcu), capoeira objectiva... Bez obzira na stil, capoeira razvija cijelo tijelo i briše razlike dobi, spola i rase :) Mestre Bimba i capoeira regional Mestre Bimba je rekao: " 1928 stvorio sam i dovršio capoeiru regional; to je mješavina Batuque-a i Angole, sadrži više udaraca, prava je borbena vještina, blagotvorna za tijelo i duh." Manoel dos Reis Machado rođen je 23.11.1900 u četvrti Engenho Velho de Brotas u Salvadoru, Bahia. Otac mu je bio Luis Cândido Machado, poznati Batuque šampion, a majka Maria Martihna do Bonfim. Bimba je radio kao kopač uglja, skladištar, radnik na dokovima, stolar, no iznad svega, bio je capoeirista, Mestre de Capoeira - naslov koji je dobio od društva u kojem je kažnjavanje iskazivanja crnačke kulture bilo vrlo intenzivno. Muniz Sodre (učenik mestre Bimbe) govori o svom učitelju sljedeće: "Bio je jedan od najvećih crnih heroja u Bahiji." S Capoeirom je počeo u 12-oj godini, u Estrada das Boiadasu, (danas Bairro De Liberdade). Učitelj mu je bio Bentinho, afrikanac; kapetan Bahijske navigacijske kompanije. Batizado je značajan trenutak za učenika. Nakon učenja svih sekvenci, po prvi puta bi igrao u rodi. Itapoan, bivši učenik mestre Bimbe, prisjeća se Batizada u Bimbino doba: "Batizado se sastojao od davanja ratničkog imena (nome de guerra) svakom učeniku. Vaš fizički izgled, kvart u kojem ste živjeli, profesija, način oblačenja, stav, umjetnost kojom ste se bavili, služilo je u odabiru imena." Fred Abreu, govoreći o Batizadu, spominje da bi u Bimbinoj akademiji on znao reći 'Danas kročite u akciju.' Na taj način mestre je upozoravao početnike da je došlo vrijeme za njihov Batizado. To je bio dirljiv trenutak, jer tad je učenik prvi puta igrao u rodi uz Berimbau. Stariji učenici ili graduadosi bi tom prilikom bili "kumovi" početniku. Padrinho bi potaknuo učenika da igra, a nakon igre, Mestre Bimba bi, u središtu rode podigao ruku iniciranog i u tom trenutku učenik bi dobio ime po kojem će ga zvati u capoeira svijetu. U današnje vrijeme, kada učenik dođe do određene razine znanja, učitelj ga pozove da sudjeluje na batizadu, ceremoniji obično otvorenoj za javnost, prijatelje i obitelji sudionika. Za vrijeme rituala, učenik igra sa mestreom ili naprednijim capoeiristom; na kraju igre, mestre ruši učenika, tj "krsti ga" podom ;). Unutar rituala, capoeirista dobiva i nom de guerre (ratničko ime) ili apelido (nadimak) koji obično karakteriziraju njegov način igre, izgled, ili neku osobinu. Nakon "krštenja", učenik je i zvanično primljen u "capoeira obitelj". Entrega de Corda (Prezentacija pojasa) je trenutak "mature" za učenika - dobivanje novog, višeg ranga (pojasa). Mada je uobičajeno da se entrega de corda desi na batizadu, može se odigrati i kao zasebni događaj, a mestre može i neformalno rangirati učenika. Corde istih boja u različitim školama mogu ukazivati na potpuno različite razine znanja, jer ne postoji univerzalni sistem rangiranja. Mestre Bimba je svojim učenicima vezao marame u boji (bijele za učenike, a crvene za mestre), u spomen na ulične capoeiriste koji su nosili svilene marame oko vrata kao zaštitu (od fatalnog reza britvom po vratu). Neke grupe uopće ne koriste sistem rangiranja, neke imaju samo tri stupnja (učenik, contra-mestre i mestre), dok neke imaju i do 16 međurankova. Muzika Muziku možemo podijeliti na dva dijela. Prvi dio bi bili berimbau ritmovi: Sao Bento Grande, Santa Maria, Banguela, Amazonas, Cavalaria, Idalina i Iuna. Ssvaki ritam ima svoje značenje i predstavlja način igre. Sao Bento Grande je agresivan ritam, označava visoku igru, stratešku i čistih udaraca; "čvrstu igru". Banguela je ritam koji označava kružnu igru, kratku, punu malicie i tečnu. Cavalaria ritam je upozoravajući, govori da je netko nepoznat došao u rodu, a prije se koristio i kao signal da dolazi policija.. Iuna je poseban ritam stvoren za graduadose Mestre Bimbe. Zove na prijateljsku igru, kratku, zahtjevnih pokreta. Santa Maria, Amazonas i Idalina su ritmovi prezentacije. Drugi dio muzike odnosi se na quadras i corridos. Quadras su mini-solosi sa stihovima od 4 do 6 linija. Corridos su pjesme u kojima korus ponavlja pojedine kratke stihove. Roda Formaçao da Roda (Formiranje Rode) Osnovna forma rode - stariji mestri imaju prednost u rodi, i zaslužuju najveće poštovanje. Jedan do tri bermbaoa, atabaque i dva pandeira, s desna na lijevo tvore "glavu" kruga u kojem najnutarnjiji berimbau označava centar (instrumenti u rodi variraju u Angola i Regional školama, ali berimbau uvijek vodi rodu). Sudionici zatvore krug i pridonose energiji rode pljeskanjem i pjevanjem (uz izuzetak - u Angola igri gdje se obično ne plješće , i u Iuna igri u kojoj se ne pjeva i ne plješće). Obično capoeirista s najvišim rankom svira berimbau, određujući ritam muzike i tip igre. On je vođa i pazi na sve aspekte unutar rode. Iako se, dok roda traje, osobe mijenjaju na instrumentima, vođa je i dalje odgovoran za integritet rode. Comprimento no Berimbau (Odavanje poštovanja berimbau) Prije ulaska u rodu i same igre, capoeiristi čučnu ispred vodećeg berimbaua kako bi odali počast mestreu, instrumentima i duhu (ili duhovima) capoeire. Od tog trenutka, capoeirista bi trebao biti na oprezu. Nakon kratke pauze, i dopuštenja mestrea da uđu u rodu (iskazanog kimanjem glavom, spuštanjem berimbaua ili pogledom), capoeiristi se rukuju desnom, a štite lice lijevom rukom, te ulaze u sredinu rode auom, roleom, ili nekim drugim karakterističnim capoeira pokretom. U Angola igrama, za vrijeme ladainhe, igrači trebaju čekati da zbor otpjeva "ei volta do mundo" (put oko svijeta) ili "ei vamos embora" (hajdemo) prije ulaska u rodu i igre. Compra de Jogo (Kupovanje igre) Ponekad, za vrijeme igre, osoba izvan igre može "kupiti" igru od jednog od igrača; Onaj koji "kupuje" igru, mora oprezno ući u rodu, jasno se postaviti ispred capoeiriste kojeg zamjenjuje, bez narušavanja fluidnosti igre. Izmjena bi trebala biti proračunata i brza. Igra se "kupuje" od osobe koja je duže u rodi, osim kada je to mestre, ili na rođendanskoj rodi gdje slavljenik igra sa svima :). Trebali bi "osjetiti" kad možete kupiti igru, a kad ne; smatra se neprikladnim da početnik kupuje igru dvoje iskusnih capoeirista, pogotovo ako baš "rješavaju" nešto između sebe ili se "dokazuju"; neke capoeira grupe (obično Angola grupe) ne dopuštaju kupovinu igre, ili, u rodama gdje je kupovina dopuštena, vođa rode u određenom trenutku ne želi da se igre kupuju. Najbolje je pratiti vodeći berimbau i vidjeti je li compra de jogo prikladna. Ako ste i dalje nesigurni, neverbalno pitajte vođu rode za dopuštenje. Chamada (Poziv) U Angola igri (karakterističnog polaganog Angola ritma na berimbau, s jačim naglaskom na ritualne elemente igre i, obično s većom upotrebom niskih pokreta) jedan od igrača može stati, raširiti ruke i čekati. Drugi, pozvani capoeirista obično učini par floreiosa (akrobatskih pokreta), te se pažljivo približi protivniku, polako kližući rukama odozdo prema gore, uz tijelo protivnika, dok im se dlanovi ne dotaknu. Tada, koračaju naprijed-nazad dok prvi capoeirista ne prekine kontakt i počne igru. Postoje razni tipovi chamada, a svaka zahtjeva specifični pristup i položaj. Chamadu bi trebali koristiti samo iskusniji capoeiristi koji shvaćaju kako i kada im može biti od koristi. Volta do Mundo (Put oko svijeta) Tijekom duge ili naporne igre, ako capoeirista osjeti umor, ili želi smiriti igru, može - tako da krene hodati (ili trčati) u krug suprotno od kazaljke na satu. Obično se volta do mundo najavi pljeskom iza leđa pri početku kruženja. Drugi igrač treba ga slijediti. Osoba koja je pozvala volta do mundo, odlučuje kad će nastaviti igru, bilo u centru rode, ili vraćajući se do berimbaua. Igrač koji ga slijedi mora biti na oprezu, jer ga protivnik može u bilo kojem trenutku napasti. Volta do mundo moglao bi se smatrati Regional verzijom chamade, no, u Angola igrama postoje i volta do mundo i chamada. Comprimento (Kompliment, Poštovanje) Pri završetku igre, uvijek pozdravite protivnika u znak poštovanja stiskom ruke ili očima prije nego izađete iz rode (osim ako vam je netko kupio igru). Neke capoeira grupe imaju formalniju verziju comprimenta gdje se nakon igre igrači trebaju vratiti do berimbaua i odati poštovanje na isti način kao i na početku igre. tekst nisam ja pisao nego sam dobio od frenda mailom |
srijeda, 23.01.2008.
Kako zaraditi malo love
|
jednostavno sam morao ovo postat
Prati ove jednostavne korake: 1) Potreban je Firefox! Ako postoji jos netko tko ga ne koristi neka ga skine sa: http://www.mozilla.com/en-US/firefox/ 2) Preskoci ovaj korak ako si vec registriran na: https://www.paypal.com/ Kreiraj paypal premier account (besplatno je)- potrebno je zbog primanja novaca Kada vas pita za kreditnu karticu,klikni na CANCEL! 2) Idi na: http://bux.to/?r=colezg i registriraj se. Ostavi ime colezg pod referee jer time meni dajete cent,a vama u startu se povecava broj linkova i lakse i brze zaradjujete. Kako do novaca : Novac se zaradjuje posjetom internet stranica za 30 sekundi po posjeti.Placaju vam $0.01 za svaku posjetu i $0.01 za svakog tko se registrira preko vas.I nema ogranicenja u broju korisnika. Isplatu zatrazite i ona automatski se isplacuje na paypal odakle mozete novce poslati na karticu, online kupovina,rapidshare...a za to je potrebno 24-48 sati.Minimalna isplata je na $10. 3) A sada,balkanski sistem: ostavi firefox otvoren i pusti njega da zaradjuje!!! Instaliraj firefox pluginove GreaseMonkey i ReloadEvery: https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/115 - restart firefoxa https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/748 - restart firefoxa 4) Idi na http://bux.to/surf.php Desni klik misem bilo gdje na stranici > ReloadEvery > Custom i podesi na 1minutu i 30 sekundi. 5)Otvori drugi tab i jos instaliraj file sa http://www.gss.org.yu/bux/bux123.user.js Greasemonkey ce traziti instal, klikni na 'Install' Taj tab ostavi otvoren. 6) Vrati se na http://bux.to/surf.php (prvi tab)i ostavi je otvorenu i oglasi ce se sami otvarati i zatvarati, a lova pocinje kapati. NE ZABORAVI DOPUSTITI POP-UP KOJI SE SAMI OTVARAJU U TABOVIMA I GASE NARAVNO! UZIVAJ!!! 7) Nadam se da cete znati gdje i sto s novcima!!! PS: Ako sam ja uspio zaraditi,onda mozete i vi! Za ovo je potrebno cca 5min!Isti mail koristiti na bux.to i paypal!!! BTW - linkovi koji se broje(ukljucuju pare) su na siteu pod bux.to/surf |
subota, 22.12.2007.
Najokrutnije metode mučenja
|
Neke od ovih metoda zaista su okrutne i iako većinom potječu iz mračnog Srednjeg vijeka, nekoliko ih je nastalo i u novije vrijeme
Oduvijek je čovjek pokušavao pronaći način na koji bi od drugoga dobio neku informaciju. Neki su se služili mitom, drugi ucjenom, treći su pak izabrali nešto okrutnije metode. Mučenje je uvijek bilo rezervirano za ratne zarobljenike, izdajice, državne neprijatelje, a u vrijeme Španjolske inkvizicije i za obične ljude za koje se sumnjalo kako ne poštuju riječ Božju. Mnogo je nevinih žena završilo na lomačama, ratnih zarobljenika bilo nabodeno na kolce, a giljotina koju su izmislili Francuzi naprema ovim metodama čini se kao čin milosrđa. Neke od ovih metoda zaista su okrutne i iako većinom potječu iz mračnog Srednjeg vijeka. Heretička vilica Ova naprava za mučenje sastojala se od metalnog dijela na čijim suprotnim krajevima su se nalazili završeci u obliku vilice. Metalna „vilica“ bila je pričvršćena na kožni remen koji se vezao žrtvi oko vrata. Jedan kraj metalne vilice bio je stavljen pod bradu, dok bi drugi bio uperen prema dušniku. Glava je tako bila imobilizirana i cijelo vrijeme uzdignuta što bi izazivalo bol. Vilica je bila tako konstruirana da je žrtvi dopuštala male pokrete glavom, tek toliko da može priznati sve što joj se stavlja na dušu. Ukoliko bi nesretnik pokušao spustiti bradu, vilica bi mu probila dušnik. Španjolske čizme ili drvene čizme Žrtvu bi vezali za stol ili stolicu. Njene noge su smještene između dva komada drveta i povezane. Između drveta su postavljeni manji komadi drveta koji bi držali noge na razmaku. Potom bi mučitelj udarao po drvetu sa velikim čekićem. Svaki put kada bi čekić udario u drvo, dio kosti bi se slomio. Nakon desetak udaraca po manjim komadima, čizme su skinute. Najčešće bi se komadi kosti potpuno raspali, a donji dio nogu više nije bilo moguće spasiti. Vodeno mučenje Ova izuzetno okrutna tehnika bila je omiljena među američkim čuvarima ratnih zarobljenika tijekom Drugog svjetskog rata. Vojne zarobljenike, većinom Japance prvo su povezali bodljikavom žicom i u usta im ugurali nekakvu tkaninu. Čuvari bi potom uveli gumenu cijev kroz žrtvin nos do želuca i kroz nju ulili nekoliko litara vode. Kada bi se uvjerili da je žrtvin želudac pun vode, udarali bi po žrtvinom trbuhu dok se želudac ne bi rasprsnula i nastupila smrt. Kruška boli(također poznata i kao Papina kruška ili Kruška velike boli) Ovisno o raspoloženju mučitelja i spolu žrtve, kruška je umetana u usta, vaginu ili anus. U svom sklopljenom obliku izgleda poput kruške ili smokve. Kada je umetnuta u tijelo okretanjem ugrađenog vijka ili pritiskom na polugu otvara se lagano ili naglo poput kišobrana. Uzrokuje veliku bol i razara unutrašnjost tijela. Često je korištena tijekom Inkvizicije kako bi se dobila, naizgled dobrovoljna priznanja. Viseći kavez Kada inače maštoviti mučitelj zaključi kako je isprobao sve svoje spravice, a žrtva i dalje ne priznaje djela koja joj se stavljaju na dušu, ne preostaje mu ništa drugo, nego zaključati jadnu osobu u viseći kavez. Većina žrtava u tim visećim kavezima bila je gola kako bi bili izloženi pogledima prolaznika, ali i pod utjecajem vremenskih uvjeta. Žrtve su u kavezima ostavljene da vise i umiru od posljedica ranijih mučenja ili od žeđi, što je znalo potrajati tjednima. Tijesak za glavu Kako joj i ime govori, ova sprava se koristila kako bi se žrtvama gnječila glava. Smrt je obično nastupila nakon što bi zubi eksplodirali od pritiska i raznijeli čeljust. Oči su iskočile iz očnih duplji, a na samom kraju mozak je curio kroz uši. Nevjerojatno ali istinito, u nekim se državama veoma slična naprava i danas koristi za ispitivanje zatvorenika. Nabijanje na kolac Ovo je bio uobičajen način kažnjavanja izdajica u Alžiru i Tunisu tijekom Srednjeg vijeka. Vjerovali ili ne, ali kada bi dugačak šiljak bio zaboden u žrtvinu stražnjicu i izašao na usta, žrtva je živjela još duže od dana. Ostavljena je da takva puže po zemlji kako bi ju svi vidjeli i to uzeli kao upozorenje. Judino mučenjeJudino mučenje Žrtvu su obično skinuli do gola i privezali ju iznad tzv. "piramide" raširenih nogu te ju polagano spuštali na naoštren vrh. Ovisno o raspoloženju mučitelja, mogao je sam dozirati koliki dio žrtvine težine će spustiti na sam vrh. Kako je žrtva bila raširenih nogu, naoštreni vrh je najčešće zahvaćao spolne organe. Prema nekim teorijama, cilj je bio žrtvu prvo što više rastegnuti iznad piramide te ju potom tako rastegnutu tijekom dugog vremena lagano spuštati dolje. Naprava za rastezanje Radi upravo to što joj ime i govori. Polagano žrtvi čupa udove iz zglobova. Sastoji se od četvrtastog drvenog okvira koji je uzdignut od zemlje. Obično na svakoj strani ima koloturu, a neke verzije imale su samo na jednoj dok su na drugoj imale željeznu prečku za koju bi žrtva bila vezana. Žrtvine noge bile su vezane za koloturu, a ruke za prečku, dok bi mučitelj pomoću koloture namatao uže kojim je bila vezana. Što je više užeta namotao na koloturu, to je žrtva bila više rastegnuta. Sve dok joj svi udovi ne bi bili iščupani. Veoma slično funkcionira i četvorenje pomoću konja. Željezna dama Prve bilješke o korištenju Željezne dame sežu u davnu 1515. Krivotvoritelj novca bio je smješten unutar Željezne dame, a vrata su bila zatvorena. Tako su oštri šiljci probili njegove ruke i noge na nekoliko mjesta, njegov trbuh i prsa, mjehur, oči, ramena, stražnjicu, ali ne dovoljno kako bi ga ubili. Tako je naboden ostao živ još dva dana u velikim bolovima, nakon čega je umro. Stolica za ispitivanje Vjeruje se da od ove sprave za mučenje dolazi izraz "vruća stolica". Željezna stolica ili drvena stolica sa željeznim šiljcima bila je izuzetno neugodno. Žrtvu se vezalo za stolicu, a zatezanjem remenja pojačavao se osjećaj nelagode i nabijanja na šiljke. Kako bi se osjećaj neugode još više pojačao, ispod sjedišta bi se zapalila vatra koja bi grijala stolicu i time zapravo opekla žrtvu koja je sjedila na njoj. Pila Pila vjerojatno predstavlja vrhunac ljudske domišljatosti u najmračnijem trenutku. Žrtva je obješena za noge i visi naglavce. Zamišljeno je kako će najveći dio krvi otići u glavu. To je bilo veoma bitno, jer su mučitelji krenuli rezati od međunožja. Kako je sva krv otišla u glavu, žrtva se neće odmah onestvjestiti od neizdržive boli, što bi se inače dogodilo. Gubitak svjesti nastupio bi tek kad bi pila došla do pupka ili čak početka rebara |
0
