A R M A D A

četvrtak, 16.02.2006.


HNK Rijeka



"Rijeka" je uvijek bila i biti će jedan od najvećih hrvatskih klubova. To se može i dokazati činjenicom da je u prvenstvima bivše države uzimajući u obzir samo hrvatske klubove "Rijeka" tri puta bila prvak (1964/65, 1983/84 i 1986/87.), te sedam puta viceprvak. Dva puta je osvajala kup bivše države (1977/78. i 1978/79.) a jednom je osvojila Kup Hrvatske (2005.), jednom igrala u finalu Jugoslavenskog (1986/87.), te jednom igrala u finalu Hrvatskog nogometnog kupa (1993/94.). Promijenile su se mnoge generacije igrača, mnoge uprave, mijenjaju se i navijači, ali "Rijeka" uvijek ostaje, za sva vremena.

- 10:53 - Komentari (34) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.


Kantrida

Image Hosted by ImageShack.us

Svi znamo da je Kantrida najzapadniji dio najdražeg nam grada. Tamo se, stisnut morskom obalom i visokim kamenim stijenama, smjestio stadion - sportska arena jedinstvena po okruženju, ljepoti i ugođaju. Stijene starog kamenoloma ("kave") prije devet su desetljeća udahnule sportsku dušu. Tada je, naime, sušačka mladež, okupljena u Hrvatskome sportskom klubu Victoria, silnom voljom, zanosom i gotovo fanatičnim poletom, na njegovu napuštenu prostoru uredila i osposobila prvo igralište propisanih dimenzija za nogometnu igru. Igru koja je nekoliko godina ranije, u pohodu Europom, stigla i na naše prostore i zauvijek osvojila mlade ljude. Tako su "kave" postale nijemim svjedokom prohujalih godina tijekom kojih je Kantrida sinonim i povijest riječkog sporta, napose nogometa. A tu su povijest pisale generacije mladosti ovoga grada i kraja, širile saznanja o njoj Europom, ali i drugim kontinentima. Istodobno, mnoštvo ljudi, svjedočilo je, kroz svih devet desetljeća, svojom vjernošću sportskim priredbama te postupnom sirenju i jačanju sporta, pogotovo najpopularnijeg - nogometa. Upravo će njegovim hramom i zaštitnim znakom Kantrida postati i zauvijek ostati.

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #


O Armadi

Armada, riječka navijačka skupina nastala 1987. okupljanjem 30 tak mlađih navijača na terasi robne kuće Ri. Prvi transparent kojega je ova grupa istakla bio je na polufinalu nogometnog kupa tadašnje države, a ta riječka mlada subkulturna skupina predvodila je nekoliko tisuća navijača Rijeke i na finalu kupa u Beogradu. U prvo vrijeme grupa se zasniva na tadašnjim zapadnjačkim tredovima, svojevrsnim spojem talijanskog i engleskoga stila. Zbog svoje obilate uporabe pirotehnike, praćenja Rijeka na svim gostovanjima širom bivše države i čestim nasiliničkim ispadima, brzo je postala poznata u javnosti. Početkom Domovinskog rata, dečki iz Armade među prvima odlaze na sva ratišta Hrvatske, od kamo se dio njih nikada nije vratio. U međuvremnu mlađe generacije adolescenata preuzima glavnu riječ na zapadnoj tribini Kantride, i pokušava uz tradiciju Armade, uvesti neke nove vidove navijanja. To se je prvenstveno očitovalo u organizaciji djelovanja svih djelatnosti kroz klub navijača od 1995.; organizaciju gostovanja, vlasitog marketinga, koreografija, izrade rekvizita, pirotehnike. Armada postaje avangardom navijačke scene u Hrvata, uvođenjem nekih novih trendova i stila podrške Rijeke. Unatoč lošim izdanjima Rijeke u 90', Armada ne smanjenim žarom podržava svoj klub, kako doma tako i na strani. Nakon izgubljene borbe za finale kupa 94', tragedije 99' u prvenstvu, konačno 2005. nakon 18. godina svojeg postojanja Armada, za punoljetnost dobiva razlog pravog slavlja-svoj prvi trofej.

› Povijest
Pisati o povijesti riječke navijačke skupine "Armada" bilo bi krajnje sebično a da se ne spomenu njezini davni začeci, vrijeme kada su naši roditelji bilo ono što smo mi danas. Davne 1958.g. NK "Rijeka" izborila je ulazak u tadašnju prvu saveznu ligu, kada je na željezničkom kolodvoru igrače Rijeke dočekalo mnoštvo navijača, o čemu svjedoči izvještaj sportskog novinara lista "La voce del popolo" objavljena u listu NK "Rijeka" iz 1976.g. "Sjećam se da je masa, dva sata prije ispunila željezničku stanicu, u očekivanju "svoje" Rijeke. Ljudi sa zastavama i transparentima u čast "Rijeke". Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramena navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada." Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci.

Starije generacije pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd, na završnicu kupa protiv "Nk Trepče" 1978.g., kao što je to bio i slučaj godinu dana kasnije protiv "Partizana". Istih godina na Kantridi, navija se na ispunjenim tribinama i stijenama protiv Wreyama, Beverena, Lokomotive. Pamte se odlasci "najvjernijih" u Torino, Madrid, Valladolid i Liege.

Image Hosted by ImageShack.us

Sve je to bio uvod u stvaranje "Armade". Moderni zapadnjački navijački trendovi zahvatili su i naš grad. Tridesetak mladića svakodnevno se je okupljala na terasi robne kuće Ri i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime preodređeno za uspjeh – Armada. Naime, te 1987.g. slavila se je godišnjica osnutka srednjevjekovne španjolske flote, koju je kralj Filip nazvao "Armada". Iste godine pojavljuje se prvo službeno gostovanje "Armade", na polufinale kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača i po prvi puta se pojavljuje transparent s natpisom "Armada". To gostovanje uz prolazak "Rijeke" u završnicu kupa obilježilo je i sukob s domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd odlazi vlak s 4000 navijača predvođeni "Armadom". Navijanje je trajalo punih 90 minuta, i tada se prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuje raketa na suprotnu stranu. Sada već legendarna "krađa suca" Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodni grad nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se je i pjevalo kao da je Rijeka osvojila kup, a ostala je i legendarna pjesma: "Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada!"

Iste godine idol riječkih navijača Nenad Gračan prelazi u "Hajduk", koji je na Kantridi dočekan transparentom s natpisom: "Neno ća te ni sram?". Tradicionalno rivalstvo "jadranskog derbija" preraslo je u mržnju između navijača "Rijeke" i "Hajduka", koje kasnije rezultira 1988.g. otvorenim sukobom dviju skupina na stadionu Kantrida, uz upotrebu signalnih raketa, baklji, probijanjem ograde i masovnim tučnjavama. "Armada" preuzima svoje geslo "SAMI PROTIV SVIH" i time postaje simbolom ovoga grada. Prve godine svojeg postojanja 1.studenog odigrana je i utakmica između "Rijeke" i zagrebačkog "Dinama", na kojoj je zabilježeno gorenje baklji kroz svih 90 minuta, susreta. Spomenut ćemo i tučnjavu s navijačima "Dinama", kada je nekoliko istih završilo u moru zajedno s jednim automobilom zagrebačkih tablica, a napadnut je i televizijski kamion. U narednoj nogometnoj sezoni treba izdvojiti navijačke fešte protiv klubova velike četvorke, te gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, dvjestotinjak navijača kreće vlakom, a jedan autobus stiže direktno iz Kača gdje su pratili RK 'Zamet'. Jedan autobus zaustavio se u restoranu u Vukovoj Gorici, gdje je na jukebox'u gazda pustio himnu Dinama, što je bio dovoljan razlog da jukebox izleti iz restorana, a restoran bude totalno demoliran. Novine su poslije pisale o 'western' tučnjavi i razbijačkoj Armadi. Naravno autobus nikad nije stigao do Zagreba, već je vraćen u Rijeku. Da bismo vam dočarali sve te događaje prenosimo riječi jednog od sudionika: 'Došli smo gore i manja skupina nas utekla je drotovima. šarali smo sprejevima po cijelom gradu, napili smo se i u ZOO vrtu šarali slona. Sjećam se da smo zvonili ljudima po vratima i tražili ih sinove, ako bi neki od njih rekli da imaju, zapitali bi dali navijaju za Dinamo. Naivci bi odgovorili pozitivno, ali mislim da im je poslije bilo žao. Jebi ga. Možda nije bilo u redu, ali šta je tu je'. Na Maksimiru se skupilo oko 600 riječana.

SEZONA 1988/1989
Početak je to godina koje su obilježili veliki neredi. Armada prati 'Rijeku' na gotovo svim gostovanjima, odlazi se u Zagreb, Tuzlu, Sarajevo, Mostar, Novi Sad, Banja Luku, Beograd, Skoplje, Niš, Osijek... Na Kantridi ostaju zapamćeni derbiji protiv Dinama i Hajduka. Protiv Dinama voda odnosi 80 baklji skrivenih u šahti dan prije utakmice. O utakmici s Hajdukom puno se pisalo, nazivali su je YU Heysel. Armada i Torcida sukobili su se na sjevero-zapadnom djelu tribine, nakon što je Torcida probila ogradu izazvana bakljom, koja je bačena od pripadnika Armade među njih. U krvavoj tuči i gađanju raketama teško je reći tko izvlači deblji kraj. Ta utakmica bila je prekretnica i početak neviđenih represija milicije na članove Armade.

Početak devedesetih, točnije 1990.g. je jedna od naših najuspješnijih godina. Te godine je probuđen nacionalni indetitet "Armade", pojavljuju se prve hrvatske zastave bez zvijezde, u modi su bile crven-bijeli-plavi kape, spite-fire pilotske jakne, kao i šalovi "Armada HDZ". Zabilježeni su veliki neredi van stadiona Kantrida, prilikom utakmica sa "Partizanom" i "Crvenom zvezdom" iz Beograda. Jednom je jedan od vođa Grobara izjavio : " ...vjerujte da je to bila bitka na život i smrt, ko’ ratnici podzemlja, kada smo onda ostali živi, živjećemo..." Od gostovanja izdvajamo masovni odlazak u Ljubljanu i masovni fight s milicijom, od dolaska na željeznički kolodvor, u centru grada i na putu do stadiona na Bežigradu. Tridesetak članova "Armade" , "posjetilo" je i Banjicu u Beogradu, gdje je "Rijeka" gostovala kod FK "Rad-a", ali nisu nikada stigli na utakmicu, zbog cjelodnevnih gradskih tučnjava. Iste godine 150 članova "Armade" odlazi u Beograd, okićeni šalovima "Armada HDZ", koji su im odmah oduzeti po ulasku u grad. "Armada" je te godine bila nazočna u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a u Zagreb, Ljubljanu i Osijek, išlo se je i prilikom gostovanja srpskih navijačkih skupina.

Nakon zadnje nogometne sezone odigrane u bivšoj Jugoslaviji, nikada nije bilo toliko nacionalnog naboja. Nakon proboja na Poljudu i paljenja jugoslavenske zastave, milicija je pretpostavljala da bi se slično moglo dogoditi i na Kantridi. Bojazni su bile opravdane. Nakon bacanja pedesetak baklji u teren, te kamenovanja milicije, "Armada" u skupinama napada istočni dio tribine stadiona, a navijači "Zvezde" spas su potražili ulaskom na travnjak. Tuča je nastavljena ispod prostorija uprave kluba, pri čemu je razbijeno viže prozora, milicijskih automobila i autobus. Nasilje te godine ne jenjava. Na utakmici protiv "Hajduka", "Armada" isprovocirana s nekoliko baklji ubačenih u teren od strane "Torcide", kreće u proboj prema njima. Dvostruka ograda i jake snage specijalne policije uspjevaju spriječiti najgore. "Rijeka" je odigrala katastrofalno sezonu, tako da joj je prijetilo ispadanje iz 1. Savezne lige, o čemu je odlučivalo posljednje kolo na Kantridi protiv "Partizana". Iako se znalo da više neće biti yu lige, trebalo je obraniti hrvatsku čast, što je i učinjeno, pobjedom od 3-0.

Image Hosted by ImageShack.us

1992.g. zavladalo je zatišje na svim stadionima, zbog Domovinskog rata. Gotovo svi stariji i pojedini mlađi članovi "Armade", dragovoljno odlaze na sva bojišta, što je ujedno označilo i smjenu generacija na "zapadu". U proljeće iste godine započinje prvo hrvatsko nogometno prvenstvo, a na utakmici protiv "Hajduka" proslavlja se prvih pet godina "Armade". Nakon drugog pogotka "Hajduka" provaljuje se u teren, nakratko se prekida utakmica, nasilje se nastavlja van stadiona. Na gostovanju u Puli i Zaprešiću, članovi "Armade" bili su izbačeni zbog isticanja transparenta "Rijeka-država". Nakon polufinalne utakmice hrvatskog kupa u Splitu, "Rijeka" je izborila svoje prvo finale u slobodnoj Hrvatskoj. Prije same utakmice, grupa riječkih navijača demolirala je kiosk ispod Poljuda, a ubrzo dolazi i do kamenovanja s "Torcidom". Dvadesetak pripadnika "Armade" uspijeva tijekom utakmice izaći sa južne tribine, želeći se obračunati sa "Tovarima", koji su ih kasnije masovno napali kamenjem. "Armada" odlazi na finale kupa u Zagreb sa osamnaest autobusa, mnoštvom automobila i vlakom, sve ukupno oko 1200 navijača. Sukobi s policijom započeli su već u Delnicama, a nastavili se u Severinu na Kupi, do kulminacije ispod sjeverne tribine na Maksimiru. Privedeno je 78 članova "Armade", a tijekom same utakmice dolazi do otvorenog sukoba s policijom, gdje je policija izvukla deblji kraj.

Deset dana kasnije na uzvratnoj utakmici u Rijeci, atmosfera je dovedena do euforije. Grad je živio za tu utakmicu, odigranu na dan Sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke. Zapad nikada puniji, veličanstveno navijanje, zapaljeno je 200-tinjak baklji, pojavljuju se velike zastave na motkama. Zbog sigurnosnih razloga, na taj dan, doveden je velik broj specijalne i temeljne policije iz čitave Hrvatske, a činjenica da je ispred Armadine tribine bilo tri kordona specijalaca, govori sama za sebe. Ta ista policija spriječava tisuću navijača Rijeke, da se direktno obračuna sa Bad Blue Boysima na travnjaku po završetku utakmice. Kada je policija pokušala izbaciti navijače sa terena, došlo je do masovne tučnjave , koja je nastavljena po cijelom gradu. Novine su kasnije pisale:"… Navijači "Rijeke" okrivljuju policajce za gotovo neviđenu tuču iza tribina.." Ozlijeđeno je pedesetak osoba, počinjena je velika materijalna šteta na automobilima i autobusima.

1995. g. započeo je ustroj kluba navijača, ali i jedna od najlošijih izdanja "Rijeke". Iako slaba izdanja "Rijeke" nisu privlačile gledateljstvo na tribine, "Armada" je organizirano pratila "bijele" na svim gostovanjima, a na "zapadu" redovno priređivala navijačke koreografija. Potvrda tome je izbor za grupu godine, prema mišljenju svih navijačkih skupina. 1997.g. "Armada" je dobila prve službene prostorije, čime je otvorena jedna nova stranica u životu naše skupine, koja je počela djelovati organizirano, po uzoru na vodeće europske navijačke skupine.

Ulazak gradskog rivala NK "Orijenta"sa Sušaka u prvu ligu, izazvalo je pravu invaziju "Armade" na Krimeju, kada je 500 naših članova krenulo ispred "Riječke banke" put Sušaka. Iako su izdanja "Rijeke" bila više nego očajna, "Armada" putuje u Osijek i Split posebnim vlakom, pod motom .. i kada dođu nevolje i kad nema nade, uvijek će vas voljeti članovi Armade..."

Proslava desete godišnjice "Armade", protekla je u još nezabilježenom spektaklu. U 60. minuti susreta sa NK "Zagrebom zapaljeno je na svim tribinama stadiona ukupno 300 baklji, a sama je utakmica u dogovoru sa organizatorom zaustavljena na par minuta.

Sezona 1998/99 ostala je zabilježena u našoj povijesti. Konačno je NK "Rijeka" zavladala vrhom tablice, i na taj način privukla mnoštvo navijača na Kantridu, ali i na ostale utakmice u gostima. Jednostavno grad je disao sa "Rijekom", a svakom novom pobjedom, želja da se osvoji prvenstvo postajala je sve jača. "Rijeku" se prati podjenako masovno protiv "Croatie" i "Hajduka", kao i primjera radi jednog "Zadra" kada je došlo 12.000 gledatelja. "Armada" je posebnim vlakom pratila "Rijeku" u Zagrebu, a predzadnje kolo, kada je "Rijeka" pobjeđuje "Hajduka" u Splitu. Na Poljudu je bilo oko 1000 riječkih navijača.

Sve nade i težnje da se na Kantridi pobjedi u posljednjem kolu "Osijek" i time osvoji prvenstvo, srušio je Zoran Krečak, suđenjem zaleđa i poništavanjem regularnog, pobjedonosnog zgoditka za "Rijeku". Takva atmosfera koja je vladala pred samu utakmicu, i tijekom iste, ne pamte generacije. Čitav stadion u plavo bijelom dekoritu, svi na nogama, od lože do posljednjeg mjesta, svi pjevaju, svi navijaju. Jednostavno rijetko viđeno, odnosno nešto što se može vidjeti samo u gradu na Rječini. Kobna odluka sudaca, pod utjecajem bivše vrha vlasti, nije utjecala na "Armadu", koja je shrvana, plačući sa igračima, bila dovoljno prisebna i nije nasiljem odgovorila na neviđenu sportsku nepravdu. Ipak,"Rijeka" je izborila nakon dugi niz godina, priliku da nastupi u europskim natjecanjima. Ždrijeb je izabrao "Partizan". Zbog političke situacije, "Armadi" nije bilo omogućeno bodriti "Rijeku" u Beogradu, ali je zato podrška na Kantridi bila dobro organizirana. Uz puno barijaka, plavo-bijelih zastava niz stijene Kantride, i puni stadion, "Armada" nije stala navijati, niti kada smo gubili 0-3. Fanatična pjesma, u ritmu južnjačke (konfederacijske) borbene koračnice "…forza Rijeka…" nije stala punih 45. minuta drugog poluvremena.

U sezoni 1999/00 Rijeka se je zadržala u hrvatskom nogometnom vrhu. "Armada" je i tada, kao najorganiziranija grupa u Hrvatskoj, izvela mnoge koreografije, do sada neviđene u nas, kao npr. protiv "Hajduka" kada je čitav zapad bio prekriven ogromnom zastavom sa motivom panorame grada ili protiv "Dinama" pod nazivom "kvarnerske noći". Iste sezone, najmasovnije gostovanje bilo je Puli, kada je "Armada" prekinula utakmicu, ušavši na travnjak, izazvajući tuču sa redarima, a kasnije i napadom na domaće navijače. U Šibeniku, "Armada" se je isprovocirana, oduzimanjem hrvatske zastave od strane šibenskih navijača, sukobila sa istima i specijalnom policijom.

"Rijeka" je ponovno izborila nastup u Europi. Prvi protivnik joj je bila "La Valetta" sa Malte. Prva utakmica odigrana je u Rijeci, uz već uobičajenu bakljadu i zastavama ispunjenim zapadom. Na prvo europsko službeno gostovanje "Armade" sa "Rijekom", otišlo je 50 navijača, avionom charterom, zajedno sa igračima i upravom kluba. Dvije noći se pije i provodi po Malti, a treći dan malobrojna grupa, nadglašava malteške navijače, te biva nagrađena uvjerljivom pobjedom "Rijeke" od 5:4. Slijedeće europsko iskustvo riječke grupe, bio je odlazak u daleki Vigo, u Španjolsku. Na 4500 km dug put, otišlo je 70 navijača jednim autobusom. Iako umorni od skoro dvodnevnog putovanja, ekipa, odmah izlazi u noćni život, podižući atmosferu za utakmicu. Valja spomenuti da su lokalne novine pisale o "Armadi" kao opasnoj skupini, sklonoj neredima i alkoholu te upotrebi pirotehnike. Cijeli dan uoči susreta, posebne snage policije pratile su "Armadu" po gradu, a kad su stigli autobusom pred stadion, jedan od vodećih ljudi "Celte" nije se mogao načuditi, da su riječki navijači prešli toliki put za svojom "Rijekom". Kao nagradu podijelio je 70 posebnih ulaznica uz sam travnjak. "Rijeka" se cijelu utakmicu branila, ali je uspjela ne primiti pogodak, što je bio više nego dovoljan povod da se još jače navija i pokaže Španjolcima tko su najvjerniji navijači u Europi. Ni strogi pretres pred ulazak na stadion, nije uspio spriječiti da na kraju utakmice "Armada" ne zapali par bengalki pred povratak u Rijeku. U uzvratnoj utakmici "Rijeka" nije prošla, ali "Armada" si je dala truda. Pripremljena je koreografija plavo-bijelim kartonima za svako sjedalo na stadionu, te dvije velike crne zastave zastave s motivom galije i grbom kluba.

Image Hosted by ImageShack.us

Zadnja sezona je iza nas. Slaba izdanja kluba, pusta obećanja, otjerala je puno "sezonskih" navijača, ali nažalost i onih pravih. Ostaju samo najvjerniji. Svako gostovanje prati uvijek nekolicina mlađih članova, željnih dokazivanja i iskustva, iako su i organizirana brojna gostovanja i autobusima. U sukobu igrača, uprave i bivšeg trenera Nenada Gračana, "Armada" je podržala one prve, ali istodobno prisilila upravu da preda ostavke. Ogorčeni načinom i pristupu igri "Armada" je prekinula utakmicu sa Šibenikom, a u Čakovcu su napadnuti neki od, nazovimo ih igračima "Rijeke". Na četrnaestogodišnjici "Armade", djeljeno je vino i ribe, a na tribinama je upriličena bakljada.

Image Hosted by ImageShack.us


Nova je sezona pred nama. Mi smo tu kao i uvijek, uz našu "Rijeku", srce smo ovoga grada i starosjedioci ispod sata na Kantridi. Povijest je iza nas, od sutra nastavljamo stvarati novu. Uvijek i sada vjerna riječka ARMADA!

- 17:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #