subota, 15.02.2014.

Tiranija mozga

Kada bih imenovao različita razdoblja svog života, protekle 2-3 godine nazvao bih tiranijom samokontrole nad svim onim običnim, ljudskim što me je činilo cjelovitom osobom.
Budući da niti jedan apsolutizam ne prođe bez pobune naroda, tako se i moj "narod" pobunio protiv te tiranije.

Moj je um potrebu za emocijama utamničio u podrumu, a tijelu podvodio ljubavnice po svome izboru. Dovelo je to do nimalo iznenađujućih rezultata: tijelo je počelo otkazivati poslušnost, a potreba za emocijama podivljala.
Shvativši to, odlučio sam okrenuti ploču i ponovo si naći nekoga tko će mi značiti više. I dalje, na žalost - vođen umom. No, hladni um nije dorastao takvim zadatcima. Dođe valjda i to vrijeme kad shvatimo da smo dovoljno izvježbali ono šesto čulo, intuiciju koja je u takvom izboru jedina mjerodavna. A ona nije odobrila izbor uma. Prekrižila ga je, bez trunke dvojbe. Prije mjesec i pol ispričao sam se osobi koju sam pustio preblizu, ni sam ne znajući zašto. Vjerojatno jer je hladna logika rekla da bi njoj tu moglo biti mjesto.

Ispričao sam joj se i pozdravio ju.

Već dan-dva nakon toga dogodilo mi se nešto. Netko.
I dalje se moja logika buni protiv mene, jer taj netko tko bi značio više u mojim planovima i željama nipošto nije bio stariji od mene, a dogodila mi se žena tri godine starija. Jednako nesavršena iliti sjebana kao i ja, po svim ključnim točkama, što znači da imam nekoga s kim se savršeno razumijem. Nekoga s kim sve ide samo od sebe, baš onako kako to i treba ići.

I sve je sjelo na svoje mjesto - tijelo se probudilo, duh smirio, a nakon mjesec i pol čini nam se da se poznajemo cijeloga života.

Naslutio sam to još u samom početku i rekao joj da mi je kompas u posljednje vrijeme pokvaren i da sam kao takav samo emotivni rizik, ali nije pobjegla. Ostala je. Ostala sa mnom u vezi prepunoj topline, bliskosti i želje za dodirima.

Toplina mi je ovladala duhom, seks zagospodario tijelom. Imam prelijepu vezu. Drugi put u životu.

I bojim se.


Bojim se svog glupog mozga.