petak, 29.09.2017.

Crtice o godinama i majmunu

Ogromnu sam usamljenost spoznao prije nekoliko dana. Svemu je, zapravo, kriva monotonija. Već nekoliko tjedana svaki radni dan mi je isti: kuća-pos'o, pos'o-kuća. I po prvi put u životu, usamljenost mi je upalila glasan alarm... Nešto moram mijenjati.

Druge ljude usamljenost pukne po razumu, po živcima. Počnu piti tablete ili alkohol. Ili se bacaju u bezizgledne veze s neodgovarajućim osobama. Ja ne želim piti ni drogirati se, niti se želim bacati u loše veze. Kad je o mojoj koži riječ, tu sam control-freak. Samom sebi dosadan. Ne prepuštam se lošim porivima. Nije ni čudno što sam usamljen. Valjda se u odnose s ljudima moraš bacati naglavačke da bi ti se nešto događalo.

Uglavnom, počeo sam intenzivno tražiti neku partnericu. Za bilo što. Za ono pravo, ili za ono napola.

**********


Osim što sam usamljen i što mi je 46 godina, imam majmuna koji ustaje kao nikad prije. On ne razmišlja uopće o tome što sad nemam nikoga i što mi je 46. On bi u toplo i vlažno. To je glava koja ne misli ni o čemu.

U nekoliko sam navrata pomislio kako bi bilo dobro da cimnem neku od bivših. Znam i kojoj sam još napet. Možda bi bilo super da joj prodam priču o nevezivanju, već samo o kresanju. Jer smo veliki, odrasli ljudi i baš smo se lijepo kresali. Ono, ajmo se samo povremeno vidjet. Zbog seksa.


Ta mala glava ima nevjerojatnu sposobnost da i onu veliku učini baš glupom.

**********


Tri su mi žene u kombinaciji. Nove, nepoznate, za sad još virtualne.

Jedna je 15 godina mlađa samohrana majka, koju nešto vuče k meni. Ja imam 46 i ona to zna. Ona ima 31. Moja mentalna dob kreće se između 33 i 35, s malo dodatnog umora. Njezina mentalna dob je negdje u rangu 35-36 godina. Dakle, tu smo si negdje.

Što ću s njom? Mogli bi se pograbiti, možda potrošiti. Ona je ipak mlada i poletna, mogao bih se zaljubiti. Zaljubljeni matori konj će lako popušit nogu. Možda bih, dakle, ipak trebao razmišljati onom glavom kojom se razmišlja.

Druga je žena 5-6 godina starija od mene. Ne može se za nju reći da je osobito lijepa ni mladolika, ali ima duh kojemu se divim. I mozak. Veoma slično razmišljamo. Ima nešto skroz sexy u njezinoj pojavi, nešto što ne mogu opisati. Poželjna mi je. Ipak, ne reagiram. Kažem sebi "Znaš da nećeš ostati s njom, pusti ženu na miru, kretenu."

Treća je par godina mlađa od mene. U dobi od 40 i nekoliko, valjda, ne znam točno.
Dogovorili smo neki spoj sljedećih dana. Ona mi je najmanje privlačna. Dosadno je oprezna, valjda kao i ja. Mrtav-hladan sam dogovorio spoj u 17h, onaj dnevni, bezopasni, kad nećeš nikog cimat u mrak jer još nema mraka.
I nekako znam da se drugi spoj neće dogoditi. Jer ćemo ostati oprezni.

Suzdržan ću ostati i u prva dva slučaja. U prvom jer se malo bojim za sebe, ali još više zato što to nema smisla. U drugom jer ne volim biti kreten.
Ljudi nisu igračke.

Pomalo sve to ovisi i o tome kako će majmun nastaviti s aktivnostima. Možda su mu ovo zadnji trzaji u životu.

Ili, možda to ovisi o alarmu moje usamljenosti, pa se ipak prodam za zagrljaj. Kako god - bolje je i to nego da pijem ili se drogiram u ovim godinama. Ne priliči mi to više. :D


-22:44 - Komentiraj ( 3 ) - Print - #

ponedjeljak, 08.05.2017.

Susret

Novi foto-aparat imam već skoro mjesec dana, ali ga još nisam stigao isprobati, sve do prošle subote kad su se u mom gradiću parkirali neki oldtimeri. Meni, ne toliko zaljubljeniku u fotografiju koliko u oldtimere, to je bila savršena prilika da ubijem dvije muhe jednim udarcem. U auto sam skupio fotić, baterije, entuzijazam i frenda i zaputismo se do korza, gdje se cijela priča odvijala.

Svijet bikera i oldtimeraša djelomično se preklapa, tako da sam i među izlagačima sreo nekoliko poznatih ljudi i načeo s njima hrpu tema. Između ostalog i temu o vlastitom motoru koji je trenutno u "boxu" jer sam odlučio sam riješiti neka čišćenja i podešavanja, pa mi savjeti iskusnijih uvijek dobro dođu.

Među izloženim automobilima i motociklima malo je bilo meni novih i zanimljivih, jer se na mojoj strani države uglavnom vrte ista vozila koje sam vidio već bezbroj puta. No, naravno, pojavi se i poneko još neviđeno, a uvijek se može ukrasti neki dobar foto-kadar, tako da mi je i ovaj put bilo zanimljivo.

Kleknuo sam skoro ispred svakog vozila u potrazi za pravim kadrom. Pred odlazak starodobnog voznog parka na sljedeću točku "rallya" mislio sam da imam hrpu lijepih fotki. Tek sam kasnije uvidio silan gaf - fotić mi je bio namješten na minimalnu rezoluciju. Prvo probno slikanje i hrpa meni atraktivnih motiva nepovratno su propali.

S frendom sam sjeo na terasu prvog u redu birceva na korzu. Tada sam ju vidio kako se približava, meni s lijeva. Posljednja bivša. U dvije godine otkad nismo skupa sreo sam ju svega dva-tri puta i obično je svatko od nas pogledao na drugu stranu. Sada sam bio u prednosti - bio sam stacioniran, a ona je prolazila ispred mene. Imao sam nekoliko minuta da ju pogledam.

Još uvijek mi se silno sviđa. Ono, fizički, jel... Privlačna mi je. Poželjna. Oniža, zgodna plavušica ljepuškastog lica. Dogodi se nešto u meni kad ju vidim. Poželim ju tu, pred sobom, zbog te privlačnosti, ali i svih onih pozitivnih aspekata veze s njom kojih se prisjetim. Onda se sjetim i negativnih i tu želja za bliskošću prestaje i javlja se ona stara, dobro poznata ljutnja, sjećanje na to nešto usrano u njoj što se nije moglo pobijediti.

Kada bi se nas dvoje zatekli na pustom otoku, i tamo bi ona bila bolesno ljubomorna. Na ptice koje prolijeću. Na kornjače. Na ženke guštera i anakondi.

I tamo bi nas dvoje prekinuli i pravili se da se ne poznajemo.

Ona bi sadila povrće na jednom kraju otoka, a ja bih lutao drugom stranom.

I drk'o na anakonde, valjda. Samo da ne mislim na nju.

-22:49 - Komentiraj ( 3 ) - Print - #

petak, 06.01.2017.

Psi žena

Muškarci se šminkaju, žene spavaju s psima, a ljudi se općenito, muški ili ženski, radije druže s virtualnim ljudima putem raznih LCD-zaslona, nego s osobama koje ih okružuju. To bi otprilike bio super-koncentrirani sažetak društvenih fenomena novoga doba.

Za prvo ne marim niti ću o tome pisati, to već odavno opisuju razočarane žene. Treće razumijem u potpunosti. Ljudi s kojima se obožavam družiti su uglavnom daleko, čast rijetkim izuzecima s kojima se družim uživo.

Drugo me zapanjuje, iz dana u dan sve više.

Jednom je jedna moja coffee-prijateljica zaključila da ne volim pse. Potpuno pogrešno. Ako ću jednom u životu poželjeti imati kućnoga ljubimca, sve su šanse da će to biti upravo pas. Trenutno ga nemam niti želim. Živim svoj život uglavnom bez obaveza, želim u svakom trenutku biti sposoban uhvatiti se motora i ceste (bez obzira koliko se to često događa, jer mi uglavnom ovisi o trenutnoj financijskoj situaciji), bez razmišljanja moram li nekome servirati večeru, ili da li će to neko stvorenje koje ovisi o meni poludjeti od samoće ako me nema dva dana.

Izuzev psa koji je trčao po vlastitom mi dvorištu, a dovela ga je sestra kao svog kućnog ljubimca o kome sam skrbio u situacijama kad ona nije bila doma, s psima sam se uglavnom susretao kroz vlastite veze sa suprotnim spolom, dakle - neke od mojih bivših imale su pse za kućne ljubimce. I bili smo si OK, njihovi psi i ja. Još uvijek znam reći kako su mi, nakon prekida jedne veze, više nedostajali njezin mali nećak i njezin mali pas nego ona sama. Čovjek se veže i za stvari uz koje provodi vrijeme, a kako ne bi za živa bića.

Pse svojih bivših doživljavao sam kao OK priču, jer bili su to obiteljski kućni ljubimci, udomljeni uglavnom zbog društva jedinoj djeci u obitelji, starom ocu kojem zbog narušenog zdravlja koristi dvaput na dan prošetati po kilometar ili slično. To mi je nekako ta "zdrava" verzija držanja kućnoga ljubimca. Dakle, obiteljski film u kojeg mi se pas savršeno uklapa.

Ona druga verzija, meni manje zdrava ili prirodna jest kad su njih dvoje par. Ona+Pas. Ne obavezno, jer postoji to i u varijanti On+Pas, no Ona+Pas je mnogo učestalija verzija.

Zašto "manje zdrava"? I otkud mi to da su njih dvoje par?? Gledam to nekako kroz vlastiti primjer. Kako sam u prošlom postu konstatirao, sve su šanse da ću u dogledno vrijeme postati pravi namćor, čovjekomrzac, a i ženomrzac jer su prerijetki odnosi kojima sam zadovoljan. No, još uvijek se borim za onih svojih nekoliko ljudi s kojima ću funkcionirati i još uvijek mi oni puno znače, opipljivi ili poluvirtualni (tu mislim na one koje poznajem, ali ih prerijetko srećem).
I još uvijek tražim tu neku partnericu s kojom ću podijeliti emocije, zadovoljstva, nedaće, životni prostor i postelju. Tko zna, možda u nekoj zajedničkoj budućnosti i brigu za kućnoga ljubimca.

I onda srećem te žene, uživo ili virtualno, kojima je pas jedini primatelj njihovih emocija. I ne mogu se oteti dojmu da su one odustale od muškarca kao potencijalnog partnera, pa tako i od mene i prije nego sam se pojavio u blizini.

Da, one su za svog životnog partnera odabrale psa. Svjesno, polusvjesno, nesvijesno, ali to je tako. Muškarca možda trebaju za povremeno hopa-cupa, a meni to ni malo nije atraktivno. Isprazno hopa-cupa ne zadovoljava moje najvažnije potrebe.

Dobrim mi je dijelom za takav dojam zaslužan internet, to mučko đubre koje pokazuje, razotkriva, osvjetljava. U moru slobodnih žena čije ću fotke povremeno pregledati privuče me rijetko koja. Prerijetko. Kad vidim naslikušu s 300 nabrijanih selfija, zatvorim profil na iksić u vrhu stranice. Ako vidim nešto privlačno na slikama, a u postovima ili interesima koje je objavila vidim Seku Aleksić ili krajnju nepismenost, opet klikam na X.

I onda me napokon neki prvi dojam privuče. I već na trećoj slici upoznam i njezinog psa. OK, žena ima kućnog ljubimca. Još ne stvaram negativan dojam. Listam dalje. Još jedna fotka na kojoj je sama, pa još dvije s psom. Pa opet jedna njezina, pa tri s psom. Pa jedna na kojoj ljubi psa.

Dovoljno. Obično tad ne ugasim samo stranicu, već i računalo.


Dečki, samo se vi šminkajte. Što vam drugo preostaje?

-20:46 - Komentiraj ( 15 ) - Print - #

petak, 30.12.2016.

2017. - godina definicije namćora

Već godinama 1. siječnja za mene je beznačajan datum. Ove se godine to bitno mijenja - svjestan sam koliko je 2017. godina za mene važna.

Ne, ne želim si svašta nešto dobroga u toj godini. Mislim - želim si, ali to nije poanta. Želim si, ali se ne nadam. Želim si, ali ne iščekujem.

Brojka 2017 u meni budi silnu znatiželju. Zanima me samo kakav ću iz te godine izaći - da li kao "tihi optimist" kakvim sam se oduvijek smatrao, ili kao duh u hibernaciji. Kao čovjekomrzac, namćor, mizantrop, ili kako vam već draže. Meni je nekako riječ namćor najmilija, ja ju doživljavam kao opis onog koji, između ostalog ne voli ni sebe, a 15 kvadratnih kilometara oko sebe i sve ljude, životinje i stvari u tom prostoru ne voli još i više.

Gotovo da sam to već i postao u 2016. godini. S kolegama na poslu se sad više definitivno ne družim. Odradimo mi posao skupa, no pauze za klopu i kavu više ne provodim s njima. Radije sjednem za računalo i zafejsačim se. Jer su ljudi s kojima se rado družim većim dijelom ondje, fizički daleko, ali riječju prisutni po sobicama tog zla zvanog internet.
Rijetki su ljudi koje želim blizu sebe. No, još uvijek postoje. Njima me blizu dovede internet, ili ponekad - motor. Osim, naravno, ono dvoje-troje lokalnih s kojima ispijam kave i čašice razgovora. Jer baš nitko, pa ni ja ne može baš skroz bez živih ljudi.

Hoću li u 2017. postati tolerantniji? Sumnjam.

Možda za nijansu važnije od toga da li ću postati čovjekomrzac jest pitanje hoću li postati ŽENOMRZAC. I tu je 2016. napravila bitan iskorak - prva je to moja godina u posljednjih 15-20 bez ikakvog emotivnog angažmana prema suprotnom spolu. Po prvi put nisam imao dodira s ženom koju bih poželio ili shvatio kao nekog svoga, osnovano ili neosnovano, na dan, mjesec, tri mjeseca ili godinu.

Imao sam tek neko seksualno druškanje, da ne zaboravim kako žensko tijelo i milovanja izgledaju. Budući da partnericu nisam želio iz bilo kojih drugih razloga osim seksa i čašice razgovora, druškanje se rijetko događalo, odlazio sam k njoj jednom u dva mjeseca ili rjeđe, sve dok nisam dobio nogu u dupe. S punim pravom.

Hoće li mi 2017. donijeti neku ljubav? Neće. Žene s kojima čovjek poput mene može ostvariti emotivnu vezu ne žive u mojoj regiji. Znam to dobro, pregledao sam cijeli internet u potrazi za njima. Ne, ne šalim se. Na internetu sam ih tražio. Gdje bih dalje? U mome svakodnevnom životu rijetka su upoznavanja novih lica, a potpuni SF su tolike hrpe novih lica iz koje bi ovakav namćor isfiltrirao nekoga sebi zanimljivog.
U mom kraju žene imaju hladne, ćoškaste face u koje se ne mogu zaljubiti, ili su narcisoidni egocentrici sa 300 selfija na fejzbuku (što mi govori dovoljno o njihovom karakteru), ili su ovakve kao ja - namćori koji nikog ne žele i nikome ne vjeruju. Ili su, naravno, glupe, primitivne i nepismene (skoro zaboravih ovu kategoriju).

U 2016. sam shvatio da mi glazba čini dobro. Slušam ju u autu, uvijek. Nešto što mi paše, po svome izboru. Uglavnom vrtim dva-tri CD-a mjesecima. No, čim iziđem iz auta, zaboravim na glazbu. Zaboravim si uključiti faking media player na kompu, i pustiti si listu po svome izboru. I onog trena kad idem spavati, shvatim da bih bio raspoloženiji da sam se toga sjetio. Jer glazba me opušta, glazba mi godi. Stari YU rock - 70-e, 80-e, neki dobar blues od preko bare, stariji ili noviji, svejedno....

Hoću li se u 2017. češće sjetiti pustit si muziku? Iskreno se nadam. Do ovog se trenutka pisanja posta to nisam sjetio. Odoh sad to ispraviti. Nemojte mi se razbježati dok nađem nešto dobro u kompu. :)

I ja sam pomalo egocentrik, znate? Jest, pišem ja više kao razgovor sa samim sobom, ali svejedno volim kad to nekog zanima.

U 2016. godini sestra se udala i odselila. I, tako karakteristično hrvatski, da ne kažem slavonski - s 45 godina u guzici živim s majkom. O razlozima zašto će to tako ostati i ubuduće pisat ću jednom drugom prilikom, tema je veoma atraktivna.

Dakle, da li ću se u 2017. otisnuti u samostalan život već sam odgovorio. Neću.

U 2016. godini riješio sam se svih financijskih nedaća koje su me pratile godinama u toj mjeri da mi je npr. svaka vožnja motorom dalje od 50 km predstavljala ozbiljan financijski izdatak, a kupovina odjeće i obuće luksuz kojeg sam si veoma kontrolirano priuštio tek cca svake druge godine. Jesenas sam napokon promijenio auto, jer se u starom nisam više usuđivao zaputiti do prvog susjednog grada. Prije 15 dana sam riješio posljednje repove dugova.

Da li ću u 2017. godini imati više novca? Svakako. Odlučio sam to i toga se pridržavam. Uostalom, moram.
Želim kupiti puno bolji motor od trenutnog, nešto baš-baš veliko, snažno i sposobno za napraviti puuuno kilometara. Motor je moje jedino veliko zadovoljstvo. Motor, cesta i kilometri. I ono kad me doveze blizu onim ljudima s interneta s kojima se volim družiti.

Nisam si pustio muziku kad sam napisao da ću to učiniti, pala mi je na pamet rečenica koju nisam htio zaboraviti... Tako to ide... Idem ju pustiti sad.

Dakle, silno me zanima kako će me obraditi 2017. godina. Da li ću se lijeno i egocentrično do kraja prepustiti mizantropiji, ili ću se ipak boriti za više topline u sebi.

Zdravlje je jedino što si zaista i sigurno želim u 2017. godini i svim godinama nakon nje. Svim ostalim upravljam samo ja. I sve ostalo je pis of kejk.


Želim vam svima sretnu i veselu novu 2017. I puno zdravlja, prije svega. Uz priču o dvije kutije kojom ovih dana davim sve oko sebe. O crnoj i bijeloj kutiji. Crnu otvorite kad vam bude najgore i pročitajte poruku pohranjenu u njoj.
Bijelu otvorite kad vam bude najbolje. I pročitajte poruku, naravno.

U objema porukama napisano je isto:



PROĆI ĆE.





P.S. - Eh, da... I ak se ne vidimo - sretna vam nova 2017. :))





-21:24 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

utorak, 13.12.2016.

Sasvim obično poslijepodne. U pošti.

U glavnoj pošti moga grada ima mali milijun šaltera. Barem 10, čini mi se, da sad ne dumam o tome... Danas su radila samo tri. Za predati obično pismo čekao sam u redu iza 5-6 ljudi. Neki frend s mora mi je tražio da mu napravim neke naljepnice za motor, pa sam ih slao kao obično pismo. Igračke velike djece, šta'š.

Zbunila me djelatnica na šalteru. Tako me je milo, glupasto gledala i još glupastije se smješkala. Očigledno sam njezin tip frajera, al' ono - skroz. Što svakome na svijetu kod nekoga daje neke šanse, jer - ako mene s ovim gulašem od face netko može tako gledati, to doslovno znači da nitko nije skroz neprivlačan. Čini se da postoji poklopac baš svakome loncu, barem kad je ta prva privlačnost u pitanju. Nećemo sad o karakterima i srodnim dušama, jbga. Kurs današnje priče je jednostavniji.

Uvijek sam zavidio frajerima koji doživljavaju takve reakcije na svoju pojavu. Ono, *ebote - pa ne moraju se ni potruditi! Još od osnovne škole sam to gledao i želio to samome sebi. Samo se pojaviš, a stižu kuriri, papirići, porukice, dok se pošiljateljice skrivaju "stidno" i kikoću stotinu metara dalje.

Ja sam smišljao priče, eksperimentirao s pristupima, pravio budalu od sebe, a sve uglavnom uzalud.
Jednoga je dana i meni krenulo. Ali nikad, baš nikad nisam doživio reakciju poput ove u pošti.

Što sam učinio? Ništa. Samo sam čekao da predam to pismo, platim i pobjegnem. Gledao sam u pult, nervozno, kao faking gej. Jer gospođa je malko starija od mene. Iako još dovoljno privlačna, to više nije ono što si želim. Ta me je sklonost ostavila, ima od tad više godina. Sad gledam mlađe, barem malo. A te mlađe vesele oronuli duh nas starih ojebina.

Možda ne bi bilo loše podružiti se malo s njom? Još nedavno sam to tako znao učiniti. Ali ne. Mrzim ta izvlačenja poslije. Zgadim se samom sebi.

Izostala je reakcija alfa-mužjaka, koji "to" mora pribrojati reckama. Samo sam htio pobjeći iz pošte. Da se više nikad ne zateknem u njezinom redu.

Ili, možda dođem namjerno za mjesec-dva ako mi lađe potonu, da si bildam ego.

Nikad se ne zna.

-22:27 - Komentiraj ( 15 ) - Print - #

Designed by 1971
< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




posjetitelja

Graktanje On/Off

Google


Dodaj banner 1971 na svoj blog:
1971 design-blog
Code bannera (zip-datoteka)


ARHIVA


Mix postova (od starijih k novijima):

Čovjek iliti homo sapiens

O kokošima i svinjama

Mržnja i nacionalizam

Scenarij

O internetskim upoznavanjima

Hvala ti, mama Ljubice

Moja šišaljka

Religije-utvare mraka i prošlosti

O Gotovini

Idiotizam

Mala škola roditeljstva

Ljubav je...

Igra s lutkicama

O krštenju djece

Glupost duga 14 godina

Socijalno udaljeni

O žrtvama pedofilije

Na pivkanu kod Paje-za vinkovčane

Pismo čitateljice

Luzeri, bemveji i mi

Feminizam

Glad

Glavaš

Putujem

O vezama i majicama (mojblog.hr)

Neću ti kupiti smrt (mojblog.hr)

Blože moj jadni

Living by myself

Ujna, raskalašena i bujna

Obrazovni post

Priča mi se s vama

Zov mesa

Weekendlove

Kakav svijet?

Swing 1

Swing 2

Nevjerojatno

Žene "u paketu"

Trening za ljubomorne frajere

Da, draga moja...

Roba s greškom

Kategorizacija žena

Kokošmen, d last ekšn hirou

Vjerski fanatik

Prvi rođendan

Slika majke

AUTO-PLIN: moja iskustva

Malo o Bogu, religiji i ljudima...

Impotencija

Černobil

S Venere i Marsa

Ekonomistica Mara

Penisologija

Domovinski rat 2008

Zadah iz usta

Stari rockeri

Ljubomora

Sin

Predahni, putniče, ako ne žuriš na vlak

"Kockice" kao deterdžent protiv crnila

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kad sreći udariš šamar

Točka na kojoj istina postaje laž

Ženske svinje



Favoriti:

Nenad Barinić

Lucy Fair

Missillusion

Snoopyshist

Vlastita soba

Nachtfresser

Umorni Konj

Jedini

So far away

Igniss

Tonique DeWeen

Neverin

Lou Salome

sarahB.




Kad me drugi pogode

Ne lupi, Bože, nikog,
K'o što si mene udario,
Zemljom crnom,
Travom zelenom.

(romska pjesma, thanks to Asja)


Neki od legendarnih postova drugih blogera:

Nekoliko životnih istina koje ću reći sinu kad postane punoljetan

... i nastavak


Bosanski proces (bajka)

Ne volim vas

Strah od odbjeglog Prdca

Nabij me na riječi - ovaj link gađa u prazno. On je zapravo spomenik po meni najopičenijoj ženi koja je ikad pisala na blogu. Njezin trag je ostao ovdje.




Ukupna arhiva:

Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (3)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (15)
Kolovoz 2008 (20)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (17)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (21)
Siječanj 2007 (21)




eXTReMe Tracker