S V I J E T
 Velićaj anđele svijet, ne neizreciv, pred njim se ne možeš osjećajima veličanstvenim hrvati; u svemiru, gdje on osjeća sa osjećanja više novi ti si. Zato mu pokaži jednostavno, ono što, oblikovano od pokoljenja mnogih, kao naša sadašnjost koja živi kraj ruke i u pogledu. Reci mu stvari. On će stajati sve začuđenji, ko ti kraj rimskog užara ili lončara s Nila. Pa mu pokaži koliko stvar mže biti sretna i nevina i naša, kako se čak i žalosni jad odlučuje čisto u oblik, služi kao stvar, ili umre u nekoj stvari - i s one strane blaženo izlazi iz violine. I ove stvari, što žive od umiranja, shvačaju da ih ti slaviš;prolazne, one se uzdaju u nas da ih spasimo, u nas najprolaznije. Hoće da ih potpuno mi u nevidljivom srcu preobrazimo u - beskonačno u nas! ma ko mi konačno bili. Vidi,ja živim.Od čega? Niti se djetinjstvo smanjuje niti budučnost...Bezbrojni život izvire u mom srcu. "Rilke" |
<
