ROONY

Rođeni sam u znaku blizanca, ne gasim se kad pričam, živahan sam, ekipa mi je cool....volim sport i dobru glazbu itd.....itd.....itd........puno ću vam pisati o svemu pomalo.

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

BLOGERI KOJE ČITAM:

P.I.G-ice
Bedastoća
Tat
Steffy
Bedastoća
Žena bez lica
Steffy
Emotion79
Gugo
Rajna
Bedastoće
Hera
Plavisafir
Crna
Maja60
exLLoli
Mystic lady
Sunfire
Osmijeh
Tonka
Sinafay
Osmijeh
Darkwolf
leichy love
Anita18
Plavo sunce
Maja60
Ivan 1 1
...future vampire...
Crow




Sud nad mrtvima


Ne počinih ja grijeha prema ljudima.
Ne naudih ja svome rodu.
Ne zamjenih grijeh za pravednost.
Ne govorih protiv bogova.
Ne uvrijedih siromašne.
Ne mučih glađu.
Ne tjerah u plač.
Ne pričinih bol.
Ne uskratih žrtve hramovima.
Ne ukradoh mrtvima hrane.
Ne zadržavah vodu dok mora teći.

<

vidio



MUDROSTi





"On! Ti! koji radiš prema svojoj mudrosti i javljaš se u Tebuu, ja ne sprječavam vodeni tijek.
O Ti! svemogući, koji se javljaš na nebu, ja nisam čovjek glasa što glasno jeći.
Ti! koji osiguravaš blagostanje mrtvaca i javljaš se u Saisu, ja nikada ne bih uvrijedio.
Ti! koji podižeš ruku i javljaš se u paklu, ja nikada ne bih učinio ništa što bi sablaznilo
boga moje domovine."





















BOŽJE OLUJE


Obuzdavam božje oluje. Mumijskim povojima povijam i snažim Horusa,
Dobročudnog boga, Ja, Oziris, čiji su oblici raznoliki,
Svoje žrtve dobivao sam u trenucima koje je odredila sudbina.
Pogledajte, ovdje se pojavljuje Ra pračen četvoricom najviših bogova.
U sunčevoj barci prolazi nebom.
I Ja, Oziris, odlazim na put u vrijeme koje je odredila sudbina.
Sjedeći visoko na oblacima i počinjem svoj novi život.





PITANJE DALEKE PROŠLOSTI

Zar nema svetinje pod ovim nebom,
I ova tiha osama nije ona već je
Izjedana od mrava
I jer je još jučer - nije li to sutrašnji
Dan? - sjedao za svetim stolom
Igovorio kraljici svojoj ženi:
Draga ja ću zasigurno otići, tamo gdje
Se ne daruju limuni svježina rajskog vrta,
Gdje se ne treba dugo premišljati da bi se
Bijeli cvijet maslina,
Gdje se ne treba strahovati da će nas od
Osvajanja uhvatiti besmislene vrtnje
Koje ne dosežu u lubanju,
Gdje se više neču moći ja kralj nad
Kraljevima opredjeliti i biti bacan tamo
Ovamo, gdje će me ostaviti prastara
Žudnja da s vrha brda osjećam bila
Naših dvorova i da sam slobodan od tuge,
Drug od dobrote, oštar drhtaj usne
U mekosti crne mačke i mekosti u meni....

Uzalud mi se smiju u tihoj grobnici ove
Stvari dobro poredane i ovaj trenutak
Polutame kada na tvome licu bljesnu
Male zrake, jer-iako to nemogu uništiti
Idobro i daleko od mene u mojem sjećanju,
Ja ću otići uzdignute glave kao dvostruko
Prijateljstvo; moji udovi pomoći će mojim
Udovima, neće se ponijeti kao zmije.

Dođite u ovo kraljestvo tame i nećete
Se ništa pitati i nećete se prepuknuti
Jer je to daleko vrijeme iza nas.







SPAVA


Spava u svojoj odaji sna
Idok njegova volja počiva
A blud ulazi u njegov tihi
Stan slobodno, kao da je
Lutka, sasvim je miran
Nepokretan ali sa svijetlom
Mraka, on postaje i sa
Užasom osjeti da je i san
Dio njegova besmrtnog
Života.
Jer još zaklopljene oči
Otvoriti mora.




ZLATNA KRLETKA


Ne val mirisa, tamjena, ne!
nego oceana. Ne ljuljanje
tijela, ne nego rasplinuće
svoga tijela!
Ne samo miris tamjana,ne
nego svemir mirnih zvijezda.
Ne samo tihi mir, ne
i nešto slično umiranju,nego
rastapanje u jasnu misao...
Ne dvoje, ne nego uvijek
jedne te iste snage;
rane izlječene, očiju širom
otvorenih.
Ne samo mukli mrak, ne
ne samo val, ne
ne samo miris, ne
nego jedna božija truba
u ruci čarobne sfinge.
Plešu noge,miruju butovi,
plešu smrti u trenucima,
ulovljeni u zlatnoj krletci
nosimo u srcima još uvijek
svemir mirnih zvijezda.


FARAON



Bijelo groblje s oznakama mladosti
koja je uvenula u trci za bojama.
Raskoš potpune nevinosti što se odriče
gledanja sebe i mrvljenja spoznaje sebe.
Jer tu je sve svima i oni koji plaču
združuju se u nestanku i odlaze drugima.

Nedajte da se rastave odlascima u drugi
život!

Bijelo groblje sa suvišnošću anđela,
sa zaraščenim licima, sa boginjama ruku
opuštenih i očima pretvorenim u prisnost.

I, konačno, bijelo groblje puno slika,
silaženje, padanje srcem u sjećanje,
izvor ljudskih nesreća jer ne obečava
ni jedan korak unazad i jer plače
sve slabijim suzama što presahnjuju.

To groblje bijeline suze i želja suze,
iskrena bol i nemir iskrenih savjesti,
jer mi se ne smirujemo ni u patnji
premudroj ni u samom smirenju
koje muči blijedilom.