.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

petak, 09.10.2009.

Ponekad odem do naše sobe, ti, ja, strast koju je moguće rezati nožem, poljupci i poruke po zidovima. Isto je kao nekada davno, malčice drugačije, malo sam ostarila, malo se opametila, postala luda ali divna, kako kažeš....poseban je to svijet naš Svijet, mjesto gdje možemo sve, gdje nema nedopuštenih riječi, misli ili postupaka. Kao dijete vraćam se tamo, manje nego prije ali s istom ljubavi.... mjesto je to koje ne bi dala ni za što na svijetu, posjećujem ga dugo, ti si mi prijateljica, virtualni ljubavnik, moj princ iz bajke.... a bajke uvijek imaju lijep završetak, ha?

A stvarnost, zadnjih tjedana užasna. Tek kada imate priliku uhvatiti se u koštac sa zakonima koje su pisali svi samo ne oni pošteni, možete uvidjeti koliko Pošteni ima pravo kada kaže triba lagat a dodala bi ja i krast gdje god je moguće. Jer pošten uvijek biva i jeben, up oprostite na izrazu ali puna mi je kapa. Sporost naše administracije nekoliko puta dokazana na djelu. I što sada, pametni kažu čekati. Ma da ja napravim tako što mam bi me strpali tamo gdje odlaze oni koji se ogriješe o zakon...međutim, neki će reći za takvu državu smo se borili. Ja nisam, i najžalosnije je što dosta znam ali moram mučati jer neki mi kažu bolje ti je.
..Ok..mučim, ni riječi više kao ni od famoznog Slavonca koji se uvijek nađe uvrijeđen na moje riječi, i kao mnogo puta do sada netragom nestade... i što bi ja sad.... molila, kumila, a ne i ja učim, uzmi od života što ti nudi ali nikada ne radi ono što ne želiš, a ne želim se osjećati kao da sam svemu kriva isključivo ja, možda splet okolnosti, raspored zvijezda i planeta.... no ono što znam uvijek sam bila iskrena kako u našem Svijetu, tako i u tjednu užasa tako i sa Slavoncem...ostalo kako mi bude...

09.10.2009. u 15:20 • 14 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.