.malenimoj http://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

utorak, 18.08.2009.

.... tama, soba na katu malog hotela i dva uzavrela tijela. I što želiš sada, upitala ga je provokativno. Tebe, dugo, nježno, odgovorio je vidno uzbuđen. Otkopčala je košulju, nježno je dodirivao njena ramena pokušavajući otkopčati grudnjak, nije mu baš išlo, naprijed je kopča, sa smiješkom je odgovorila. Ostala je naga, uzbuđena, kliznuo je do gumbića ... ostatka se ne sjeća baš dobro....sljedeći trenutak polegnuo ju je na krevet, tišina, samo tihi uzdasi remetili su mrak i zrak u sobi... poljubio ju je nježno, žarilo se njenim tijelom, gorila je od želje za njim....jezikom spuštao se niz vrat, do grudi, jecala je...spuštao se niže preko trbuha...osjećala je kako se pod njegovim dodirima topi, nestaje.... rukama je prelazila njegovom kosom, obrazima.... predala se potpuno, bez imalo srama ... željela je da nikada ne stane, da ga zauvijek osjeća ovako strasno...uživala je u njegovim vrelim usnama, rukama mu je obuhvatila lice i povukla ga do svojih usana, osjećala je njegovo uzbuđeno tijelo na svom... dugo su izmjenjivali poljupce, toliko željni jedan drugoga.... želim te, dođi šapnula je tiho... zagrlio ju je i polako, postali su jedno, za njih nije postojalo ništa osim njih samih... dvoje ljudi koji se žele...
...tihi jecaj i grč ostali su iza njih na bijeloj plahti...
Obukla se, okrenula se prema njemu, nije mogla razaznati njegovo pogled u mraku, zagrlila ga nježno i poljubila .... izašla je, iza nje ostao je samo teški zvon njenih cipela .... nije ju ispratio tek je ostao stajati na vratima, nije se okrenula, nije mogla a tako je željela.... nestala je u mraku kao najljepša vila iz bajke....

18.08.2009. u 13:08 • 20 KomentaraPrint#^

srijeda, 12.08.2009.

Polaganim koracima ušla je u dvoranu, većinu prisutnih činila su poprilično starija gospoda. Dobar dan, razvlači svoj prepoznatljiv osmijeh i sjeda uz njoj nepoznatog muškarca. Govorancije, obećanja, predsjedavajući koji malo-malo spušta pogled prema njoj. Danas ima pakleni plan, pokušati ga omesti u njegovom predsjedavanju sjednicom na najgori mogući način....
Nježno se naslanja na naslon fotelje koja kao da je stvorena za njenu igru. Vragoljasto se osmjehujući i vrteći pramen kose namiguje muškarcu kojem postaje jasan njen plan na kojeg bez razmišljanja pristaje.
Ostali sudionici događaja popunili su zadnja mjesta u dvorani, ne mareći ni za njih dvoje niti za predsjedavajućeg.
Otkopčavajući prvi gumb na bijeloj prozirnoj košulji osjećala je kako joj uzbuđenje sve više raste. Voljela je zavoditi muškarce i u tome se cijela predavala. Zrna znoja na čelu predsjedavajućeg, tupi pogled ispod naočala davali su joj veću želju da danas bude baš onako kako je zamislila. Osjećala je uzbuđenje nepoznatog muškarca pokraj sebe, toplinu njegovog tijela uz koje se sve više stiskala. Na tren podigla je pogled, susrela se s njegovim očima u kojima se nazirala velika želja. Bez obzira što je pristao bez ijedne riječi na njenu igru, svakim daljnjim trenutkom znao je da to i nije bila dobra ideja.
Da bi ga umirila, spustila je nježno svoje ruke na njegova bedra, trznuo se. Osjećao je uzbuđuje, toliko, da ga više nije mogao sakriti .... spustio je ruku na dio gdje se nalazi zatvarač. Dotaknuli su se prstima, što je izazvalo još burniju reakciju kod oboje.
Hm, znala je da tako igra neće imati svoju svrhu ali nije ju željela prekidati. Uživala je u sitnim nježnostima i dodirima koje su izmjenjivali, ne mareći za predsjedavajućeg koji nije mogao vjerovati što mu se, upravo ovdje, pred očima događa.
Strast koja ih je obuzimala postajala je sve jača, intenzivnija, svjesni su bili oboje .... Gricnula se za usnu, ne to nije moguće, no samo pogled na muškarca kraj sebe pobio je njena razmišljanja.... željela ga je, negdje u osami sobe, samo za sebe i svoje oči. Sasvim nježno uzela mu je ruku i stavila na svoje koljeno, nije bilo potrebno da išta govori.... Šapnuo joj je nešto na uho i nastavio svoje istraživanje ispod kratke suknje. Obliznula je usne i malčice promijenila položaj, sad već drhtavih nogu. Žarili su je njegovi nježni prsti, osjećala je kao ju napušta pamet, željela je osjetiti njegove prste dugo i neprekidno.... više za njih nije postojao nitko samo njih dvoje..... bez dogovaranja, na iznenađenje zajapurenog i vidno iznenađenog predsjedavajućeg podigli su svoja uzavrela tijela i išetali iz dvorane.

Opusti se, sada smo sami, tiho je izustio zaključavajući vrata svog stana. Podigla se na prste, obavila mu ruke oko vrata, nježno ga ljubeći... nije govorila ništa, samo se prepustila njegovim uzavrelim dodirima usana.....

ps... danas mi baš došlo nešto, sada samo čekam komentar ?????

12.08.2009. u 10:47 • 15 KomentaraPrint#^

petak, 07.08.2009.

... oblačim traperice, japanke i majicu, ponovno šećem zaboravljenom stazom. Mjesec, zvijezde i ja. ... dugo nismo prijateljevali, baš dugo... Uživam svakim dijelićem svog tijela u razgovru s njima.... Vjetar mi mrsi mali pramen kose izvučen iz nestašno napravljene punđe. Igramo se ... Noć, more, zvijezde i ja ...
Tišina, ja, more, i .... udaljena svjetla malenog gradića, nježan dodir izaziva nemir, to je... samo more, vjetar i ja....

07.08.2009. u 00:50 • 15 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se