.malenimoj http://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

četvrtak, 23.04.2009.

Želio bi te odvesti na neko mjesto gdje ćemo biti sami...usamljena plaža samo za nas....da te izljubim, izmazim ...cjelu ...svaki djelić tebe....
Susrela ga je slučajno, uvukao joj se ispod kože, uživala je u njemu, radovala se svakoj njegovoj riječi, poruci, njegovom pogledu.
Počelo je sasvim bezazleno no život nosi ono što nosi, susretali su se sa raznim problemima, daljinom koju su najlakše premostili, njegovim poslovnim problemima za koje je ona uvijek imala sluha, znala je da će i to riješiti i da će sve krenuti onako kako oboje žele.
Ali... i nju kao i mnoge nas uvijek muči taj ali...
Nešto je falilo ili joj se samo to činilo, nekako nije željela biti ta koja će navaljivati, biti dosadna...samo je čekala svoj trenutak, naučila je u životu tako, uvijek biti tu negdje, u pozadini, davati podršku kada treba ali nikada biti ta oko koje će se vrtjeti svijet, koja će postavljati pravila, koja će u bilo kakvoj vezi biti glavna... možda je upravo u tome pogriješila...
Ponekad je muškarcima potrebno postaviti pravila po kojima će onda igrati, ali ovo s Njim nije bila igra, bilo je to nešto više, barem je tako ona mislila...
Znao joj je reći :Pišeš mi o nečemu što i sam osjetim i doživljavam , neobično čudno i jako lijepo.....netko nakon toliko vremena da je probudio toliko toga u meni u biti jedno u drugom.....
Pa i sve ono što maštamo u sebi i ne kazujemo si, vrlo dobro osjetimo i čitamo između redova .

Ali ona više nije mogla čitati između redova, neke situacije kojima se veselila kao dijete nisu se ostvarile, uvijek s nekim razlogom. Recimo da je znala da je razlog opravdan ali da li je uistinu bio. Više ništa nije znala. Željela je i veselila se svakom susretu s njim, iako do mnogo već pomno isplaniranih susreta nije došlo, polako ju je počelo smetati. Ona bi napravila sve izmislila razloge da se može iskrasti na sat dva, a onda pljas.... Nešto nepredviđeno i sastanak otkazan... znalo joj je to zasmetati ali je prešutjela do zadnji put...
Iako joj je govorio da mu se ne dešava ovo ovako s njom svaki dan i da ga je pomalo zbunilo ali da istinski uživa u druženju s njom, želio joj se dati cijeli želio je da ga osjeti dušom i tijelom, uživati u njoj, jedno u drugom.

S tolikom nestrpljenjem čekala je njegovu poruku koja je trebala potvrditi njihov sastanak, i ovaj put posao je bio ispred njih, pa ona nije željela navaljivati. Kada završi javit će se, razmišljala je... prošao je jedan dan, ništa, prošao je i drugi dan ...bila je nestrpljiva, to veće trebalo je biti njihovo, željela je njegovu blizinu, željela ga je kao što je znao reći dušom i tijelom...
A onda krajem radnog dana stiže poruka...Nema mi je ni sa jednom jedinom porukom!!! Bila je ljuta nije odgovorila odmah, razmišljala je, lomila se. Znala je što želi ali .... bila je povrijeđena, sve je napravila kako bi se izvukla to veće na par sati, a On nije mogao u dva dana naći minutu vremena i samo potvrditi ili otkazati dogovor... Odgovorila mu je: Ti to meni!!!
Nažalost to je bilo dovoljno za , za što.... da se On uvrijedi... da joj poželi ugodno poslijepodne i da opet prolaze već jednom proživljenu fazu u njihovoj vezi...
Nije željela ponovno prolaziti sve što je prošla već jednom... nestanak, ne odgovaranje na poruke, na pozive.... nije imala snage za to, ne više...
Iako teškom mukom odlučila je ovaj put ona povući rez ... teško ali ne, nije mogla dopustiti da opet ostane uskraćena za odgovore, uvijek je bila iskrena, govorila što osjeća, što misli, otvorila svoje srce kao nebrojeno puta do sada... i samo je to tražila od njega...
...a On ...nije ga mogla razumjeti, jednom joj je rekao : Ja sam stariji i iskusniji pa ne znam kako se nositi sa svim osjećajima i kako ih kontrolirati , pa prema tome nemam ti što zamjeriti dapače vrlo si otvorena , iskrena i drago mi je to osjetiti. A na kraju što je čovjek bez osjećaja , ljubavi i maštanja...

Zadnji put poslala mu je poruku, tresle su joj se ruke, nekoliko minuta prije nego što je stisnula pošalji razmišljala je, još uvijek ga je toliko željela, i taj tren da se javio otišla bi do njega, ali s druge strane samo je bila tišina, koja ju je i opet ubijala, više nije mogla .... sa suzom u oku i nježnim riječima za kraj, poslala je poruku i nestala ...

..... bilo joj je teško, najviše boli tišina, ne objašnjenje, šutnja ...
Ali nije se dala, nazvala je svoju najbolju prijateljicu, izašle su na kavu popile dupli jeger ....
..znala je ...svaki događaj u životu treba sagledati sa najljepše moguće strane, pamtiti ga po lijepom a On je njoj zaista učinio i činio lijepe stvari, to što riječi nisu htjele izaći iz njegovih usta i objasniti, pojasniti neke stvari, ona tu nije mogla ništa .... mogao je On no očito je to nešto ječe on njega ....

23.04.2009. u 23:54 • 23 KomentaraPrint#^

petak, 17.04.2009.

Kako bi postigla nešto u životu morala je i nešto od svog života dati... što? svoj obraz ponos, svoje tijelo....
Razmišljala je i uvijek doslovno i decidirano rekla "ja nemam cijenu"...no je li baš uvijek tako, postoje li stvari u životu koje se ne mogu kupiti novcem, moći, ugledom.. bila je uvjerena u to i zaista marljivo je radila, trpjela napade, uvrede ali nije se dala, nije posustajala .... u zadnje vrijeme sve se više smješkala bedastim upadicama, optužbama jer ona je duboko u sebi znala da to nije istina...
A onda iznenadni poziv na kavu... hm, što li sad on želi... vrtjela je njihove razgovore po svojoj lijepoj glavici ali nikako da dođe do zaključka...
...tog jutra obukla je usku suknju iznad koljena, uski topić i nabacila bijelu bluzu onako lepršavo, sexi ...obukla je cipelice na visoku petu, nije to baš bio njen stil ali to jutro željela je očarati svog sugovornika...
Tajnica je neljubazno najavila mladu damu i onako nevoljko pustila ju do svog šefa.... dlanovi su joj bili znojni no nije to pokazivala svojom pojavom i nastupom.... pružila je svoj zavodljivi osmjeh, trepnula svojim zelenim okicama i doslovno oborila ga s nogu....
On ponudio je da sjedne i ....
... kasnije pokušavajući prisjetiti se redoslijeda događaja nije mogla odgonetnuti kada je uspio zaključati vrata ureda .... bio je ugodan, mlad, iskreno puno mlad tek nekih desetak godina manje nego što ih je ona nosila.... iskusan i naravno jako simpatičan.... nakon jedne čašice aperitiva pala je na njegov šarm...
Opustila se i prepustila dodirima, uživala je svakim djelićem svog tijela, u tren je podigla suknju, pogledom ga pozvala, nije ga trebalo nagovarati, privukao ju je k sebi, počeo strasno ljubiti, na tren željela je, odmaknuti se, reći ne.... no mali vražičak nije joj dao mira .... drhtala je, oblizivala usne, zavodila ga je pogledom, već dovoljno uzbuđena shvatila je da mora doći do svog cilja, a put je vodio preko kreveta tj. fotelje...
... prošlo je nekih pola sata, izvadila je ruž nanijela ga nježno na usne, uputila još jedan zavodljivi pogled i okrenula ključ u bravi...
...u ruci je nosila ugovor...naravno da je šefov potpis stajao u desnom kutu dolje....

17.04.2009. u 13:36 • 22 KomentaraPrint#^

četvrtak, 09.04.2009.


Razgovaraju dvije žene cry(kriznih srednjih godina) u ginekološkoj čekaonici.
PRVA: »Ja volim starije ginekologe.«thumbup
DRUGA: »Zašto?«lud
PRVA: »Ruke im se tresu.«headbang

09.04.2009. u 12:39 • 9 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 06.04.2009.

Dakle zbilja je počelo?

Vrijeme kao da leti, neke drage slike miješaju se sa okusom mora i soli... jedan tren mol, more, sitni kamenčići koje more nježno zapljuskuje.... sunce koje me mami da se prepustim njegovim nježnim dodirima, da odbacim davno stavljenu ljušturu od sjećanja....
..koliko je malo potrebno da se vrate sjećanja, lijepi trenuci, tiha šaputanja, izmijenjene riječi.... male sitnice koje srce natjeraju da brže počne kucati....
..a onda prolom oblaka, kiša na otoku, puste ulice samo ja i kapi kiše...... brzinom svjetlosti tuga se uvlači u moje tijelo... nogu pred nogu, provlačim se uskim ulicama, tu sam ....park, tužan krik galebova koji kao da plaču sa mnom ... gledam pučinu, osluškujem valove koji zapljuskuju hridine ispod starog grada .... sve je tužno, ja, grad, more, i ona koča koja isplovljava iz luke, sigurne luke....
... sigurna luka, razmišljam o svojoj luci, zašto kada god poželim isploviti kroz mala vrata, odjednom se pojavi visoki val koji me vrati na rivu, uvijek trgajući dio mog drvenog oklopa...boli me, dal da čekam oseku, možda uspijem na prijevaru izaći barem na tren, barem na sekund .... hoćeš li me tada čekati vani, kako izgleda nećeš, trebam li odustati od pokušaja da vidim širinu mora, tišinu vala....trebam li na vrijeme stati...

... otvaram polako oči, zagrebačko sunce peče ....zoveš me na kavu....znaš uljepšao si mi ovaj početak tjedna....

06.04.2009. u 15:30 • 24 KomentaraPrint#^

petak, 03.04.2009.

Žene su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih,
jer se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale
na zemlju, i koje, iako nisu tako dobre,
do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla,
misle da s njima nešto nije u redu,
dok su zapravo one veličanstvene.
Jednostavno moraju biti strpljive
i čekati da pravi čovjek dođe,
onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate,
tko nas treba i voli napravit će
SVE da dođe do nas.

03.04.2009. u 08:43 • 23 KomentaraPrint#^

srijeda, 01.04.2009.

...moram nešto priznati, napokon sam prešla granicu, nisam smjela al povukao me preko crte, nisam se previše bunila. Neke stvari u životu dolaze sasvim slučajno, ne tražimo ih, ne cimamo, jednostavno se dese...
kako se osjećam ni sama ne znam, ne pere me osjećaj gorčine, dapače blaženi smiješak ne silazi mi s usana.
divan je visok, markantan, koja prosijeda čini ga još privlačnijim... nadasve nježan, zbunjen kao i ja, jako sexi...
Znam reći će neki da sam bedasta, možda i jesam ali baš mi je ok...

01.04.2009. u 09:05 • 20 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se