.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

ponedjeljak, 06.04.2009.

Dakle zbilja je počelo?

Vrijeme kao da leti, neke drage slike miješaju se sa okusom mora i soli... jedan tren mol, more, sitni kamenčići koje more nježno zapljuskuje.... sunce koje me mami da se prepustim njegovim nježnim dodirima, da odbacim davno stavljenu ljušturu od sjećanja....
..koliko je malo potrebno da se vrate sjećanja, lijepi trenuci, tiha šaputanja, izmijenjene riječi.... male sitnice koje srce natjeraju da brže počne kucati....
..a onda prolom oblaka, kiša na otoku, puste ulice samo ja i kapi kiše...... brzinom svjetlosti tuga se uvlači u moje tijelo... nogu pred nogu, provlačim se uskim ulicama, tu sam ....park, tužan krik galebova koji kao da plaču sa mnom ... gledam pučinu, osluškujem valove koji zapljuskuju hridine ispod starog grada .... sve je tužno, ja, grad, more, i ona koča koja isplovljava iz luke, sigurne luke....
... sigurna luka, razmišljam o svojoj luci, zašto kada god poželim isploviti kroz mala vrata, odjednom se pojavi visoki val koji me vrati na rivu, uvijek trgajući dio mog drvenog oklopa...boli me, dal da čekam oseku, možda uspijem na prijevaru izaći barem na tren, barem na sekund .... hoćeš li me tada čekati vani, kako izgleda nećeš, trebam li odustati od pokušaja da vidim širinu mora, tišinu vala....trebam li na vrijeme stati...

... otvaram polako oči, zagrebačko sunce peče ....zoveš me na kavu....znaš uljepšao si mi ovaj početak tjedna....

06.04.2009. u 15:30 • 24 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.