.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

nedjelja, 05.10.2008.

… osjećate li se ponekad usamljeni iako je oko vas puno ljudi….imate li potrebu izmijeniti misli s nekim tko će vas razumjeti… tko se osjeća kao vi…
nije pun mjesec, ali meni je i prepun…raspoloženje varira, od sjete i tuge do neopisive želje za radom, kako bi se i zadnji atom snage usmjerio samo u pozitivnom smjeru…
nije me dugo uvatilo vako stanje…
zašto danas, zašto sada…. hm, možda i znam ali bolje da zadržim za sebe, kažu sve prolazi… loše vrijeme, izmorenost, neispavanost, bijes, ljutnja…. vremenom nestaje, izblijedi….
… danas bi kao Lorica…umotala se u plavu dekicu i maknula sve od sebe….
…postoje dani kada mi svi idu na živce, svi pokazuju nekakvo suosjećanje a ustvari ih baš briga, rade po svom, za sebe, ne osjećajući potrebu da se vladaju po nekim životnim normama, već baš onako kako im se dopada….a ja , pa recimo da bi trebala biti velikog osmijeha svakog trenutka u tako dugom danu…danas ne, maknula sam sve i sada mi je dobro, bit će mi dobro i ovih dana…. Ponekad je tako lijepo biti sam i biti mlad!!!!
Večeras bi voljela biti ptica i vinuti se u visine iznad svih ovih malih duša koje ustvari misle samo na sebe, i odletjeti daleko gdje me nitko neće naći…nikada…al nisam …šteta….

05.10.2008. u 00:52 • 45 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.