.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

ponedjeljak, 15.09.2008.

..... šest je, zvoni budilica na mobitelu...polako se izvlačim iz kreveta, odlazim skuhati prvu jutarnju kavu. Nježno budim one koji moraju jutros krenuti. Danas je onaj dan kada malena prvi put ostaje sama cijeli dan. Izvlačimo se svi na prstima kako bi ona što duže ostala spavati, kako bi joj ionako dugačak dana prošao što brže. Naime danas je škola mogu reći u kasno poslijepodnevnim satima.
Kažu nam treba povećati natalitet u zemlji, u kojoj zemlji..... u ovoj gdje djeca ne svojom voljom moraju cijeli dan biti sami.
Dokle će se graditi trgovački centri, graditi autoceste ....dokle će se u prosvjetu ulagati tako malo. Cilj ministra je uvesti u sve škole jednu smjenu, ma na koji način kad još uvijek mnogo škola kao i naša ima tri smjene.
I koga to zanima, pa zaboga postoje i majke koje rade, koje nisu cijeli dan kod kuće, da li stoga što je druga plaća bitna za egzistenciju njihove obitelji, da li stoga što ne žele svoje vrijeme trošiti na brisanje prašine i podova ili iz jednostavnog razloga što uživaju u svom poslu. Nemaju svi baka servis, nemaju svi mogućnost dadilje.....
Zašto ovakvo razmišljanje, bez obzira što smo se svi izvukli na prstima, s nadom da će malena spavati barem do deset sati, iznenađenje je uslijedilo već na pola puta do posla. Zvoni mobitel „doma“ , naravno onaj određeni strah i neizvjesnost. Što se dogodilo. S druge strane žice plačljivi glas malene, dovoljno da dan počinje na način koji nimalo ne volim. Na pitanje zašto plačeš, nakon nekoliko minuta dok se uspjela srediti, odgovara, mama ja sam mislila da ste svi nestali. Gdje su svi, braco, tata..... Koliko još treba da braco dođe iz škole ... inače braco je do sada išao u istu smjenu, no i to su razbucali.... u istoj smjeni sastat će se za nekih dva mjeseca....
Nekoliko minuta razgovora i plačljivi glas je utihnuo..... naravno do sada mobitel je zvonio barem pet puta .... recite mi kako da sada ja radim punim kapacitetom, ne samo ja već i ostale majke.... iako s druge strane imam sreću pa me na mom poslu može nazvati kada god poželi, što sve majke nažalost ne maju takvu privilegiju....
... a ono još gore čeka nas navečer, nakon što malena dođe kući oko pola osam, slijedi večera a onda pisanje zadaće..... kakvi će rezultati biti....vidjet ćemo...
Zanima me kada će naši političari prestati misliti samo na sebe i više ulagati u bolje uvjete za školovanje naše djece....


15.09.2008. u 10:29 • 12 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.