.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

petak, 19.03.2010.

Evo napokon jedne dobre teme za diskusiju. Je li top lista najskrivenijih muških sanja baš ovakva, pojasnit će mi neko, ha? Što ako životna partnerica ne pristaje na polovicu ovakvih poduhvata, hoće li njen komad to potražiti negdje drugdje?

1. Muškarci uživaju u dugim i vlažnim poljupcima.

2. Više od 50 posto muškaraca obožava kada ih partnerica uhvati za međunožje.

3. Za njih je jedan od boljih osjećaja kada žena trlja svoje grudi o njihova prsa.

4. Mnogi muškarci vole kad im žena liže i lagano gricka bradavice.

5. Više od 50 posto muškaraca želi isprobati seks utroje.

6. Muškarci vole seks na mjestima gdje ih mogu uhvatiti jer ih to uzbuđuje.

7. Većina muškaraca želi snimiti seks između sebe i svoje partnerice.

8. Gotovo 50 posto muškaraca voli igrice u seksu i igranje uloga.

9. Muškarci obožavaju kada žena za vrijeme seksa govori proste riječi.

10. Brojni su muškarci priznali da se obožavaju ujutro nježno maziti s partnericom.

11. Većina muškaraca uživa u seksu pod tušem.

12. Više od 50 posto muškaraca sanja o tome da ih žena dočeka gola kad se vrate s posla.

13. Pripadnicima jačeg spola posebno zadovoljstvo čini seks u automobilu.

14. Oko 80 posto muškaraca izjavilo je da se voli maziti nakon seksa.

15. Idealan seksualni odnos, prema muškarcima, traje oko 30 minuta.

16. Brojni su muškarci priznali da ih iznimno pali kada žena inicira seks.

17. Muškarce pali kada im žena tijekom seksa govori da su najbolji.

18. Gotovo 70 posto muškaraca obožava kada im žena prstom dodiruje anus.

19. Većinu muškaraca pali kada ih žena tijekom oralnog seksa gleda u oči.

20. Više od 50 posto muškaraca želi da njihove partnerice pristanu na analni seks.

19.03.2010. u 14:41 • 23 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 14.02.2010.

U NAMA SU SAMO OČI žIVE

Nismo mi to
što naša tijela hoće,
i što se sada
u jednom grču lome,
mi ljubavi smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome.

Ko oka dva
što zajedno gledaju,
a jedno drugo
nikada ne vide.
Ko oka dva
što sjaj prelijevaju,
i plaču,
i snivaju
stvari posve vidne.

14.02.2010. u 19:18 • 10 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 14.01.2010.

.... još sekund ... malo omiljenog parfema na tanku, putenu kožu dekoltea i spremna sam.
Hm..... zadovoljna, o da, dapače jako zadovoljna...
Neki davno ugasli nemir i uzbuđenje širio se mojim tijelom, ponovno sam ona stara neopterećena problemima koje ne mogu riješiti, odmah, sada. Neka, vremena ne nedostaje, ja znam čekati pravi trenutak a osim toga svojim umiljatim okicama i osmjehom kojem teško tko može odoljeti pridobila sam jednog gospodina koji mi je obećao pomoći, ako ništa drugo tek da zadovoljim onaj svoj unutarnji ja, jer ionako to što ću dobiti ne mogu koristiti. Pitate se kako mi je to uspjelo, pa nakon dva tri Jegera u društvu još jedne divne gospođe dotični gospodin pristao bi na sve, dobro ne baš na sve ali gotovo na sve... nisam daleko od istine...šarmantan gospodin u pedesetima...

...ulazim u auto, stišćem papučicu gasa i jurim prema već zaboravljenom mjestu... osjećam neodređeni nemir, sjaj u očima otkriva sve moje želje i čežnje, zatomljene osjećaje ... veselim se susretu...ti i ja s početka priče, pogubljeni na tračnicama života ali ne i izgubljeni. Vežu nas neke posebne nevidljive niti, uspomene, proživljeni samo naši trenuci, naše slatke male tajne ... ponekad pomislih da ćemo se zasititi jedan drugoga, da ćemo si dosaditi, da me više nećeš željeti na samo tebi poznati način, da nećeš drhtati od mojih vrućih i vlažnih poljubaca, užarenih dodira .... dotičem te kao u snu, tek da osjetiš da to sam ja .... I da znaš nemaju ljudi pravo kada kažu da muškarac i žena ne mogu biti prijatelji, mi smo to dokazali, jel tako? A to je nešto što me obogatilo na poseban način, naučio si me mnogo o stvarima o kojima se ne priča ili je bar preporučljivo da ih se gura pod tepih, pokazao mi kako razmišlja u pojedinim trenucima muška glava, pomaknuo granice za koje sam bila uvjerena da se ne mogu pomicati, ukratko naučio si me mnogo toga i zato ti poklanjam ovaj darak, ovdje daleko od svih, od stvarnosti koja je drugačija i koja nije bila na našoj strani, očito trenutni poredak zvijezda nije bio na našoj strani ili možda upravo jest. Ovisi o kutu gledanja, ha?.... približavam se starom mjestu, popušta mi pritisak na papučici gasa. Usporavam, polako otvaram vrata automobila. Stojiš obasjan mjesečinom, okrećeš se pružaš mi ruku, istog trena pogledavamo prema nebu i zahvaljujemo Njemu što smo se upoznali, zahvaljujemo što nam je dopustio da ojačamo našu vezu, nešto čemu ni mi ne znamo dati pravo ime ..... pozivaš me da ti se pridružim na na travi, smijemo se kao djeca, u očima se očituje sva strast koja nas obuzima, povlačiš me k sebi i nježno dodiruješ moje usne, drhtim, predajem ti se .....
..... još par minuta, ne smijem zakasniti na dejt s curkama ali kada se tako teško odvojiti od tebe, ionako te mogu imati samo u mislima i od tamo ne može te nitko uzeti...

14.01.2010. u 15:43 • 34 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 07.12.2009.

Pavle sam na svijetu ....


Nisam dugo, iz raznoraznih razloga šetala ulicama svoga grada, polako, korak po korak, osjećajući onaj davno zaboravljen miris gradske vreve, promatrala ljude koji žure, nigdje.
Izlozi okićeni u ovo predblagdansko vrijeme, zvuk automobila koji netragom nestaju, puni tramvaji ljudi, sudbina, strahova i zebnji.
Hladno je, zima štipa za obraze i prste, ne osjećam je, danas ne. Uživam u tišini koja me okružuje, mislim mi vrludaju, razmišljam, pitam se .... kuda, zašto, dokle????
Svi se pravimo kao da znamo, obećavaju nam brda i doline, a ne znaju da znamo da lažu, na silu nam zatvaraju usta i oči, na silu ...
Nije fer, nije fer kada znaš što se nalazi s druge strane istine.... Misli se roje, suze naviru na oči.... ne osjećam ništa, tek neki neobjašnjivi osjećaj nemoći, jada. To više nije ljutnja, jer ljuti ti se mogu samo na pravog neprijatelja, a ovaj je lažan, podmukao, jadan ... Ali jači od mene, i iako nerado priznajem poraz, ovaj puta uz zaglušujući, tup zvuk hohohohoho...priznajem ga.
Postoje dva izlaza, povući se ili nastaviti lakše, nježnije... U onim trenucima kada sam sama sa sobom, dolazim do zaključka da sam licemjerna.
Da, upravo jesam. Iako razgovaram i drag mi je netko tko je upravo na taj način protiv mene, ne doslovno ali ipak je, rekla bi prije zarobljen u sustav. Njega opravdavam, ne zamjeram mu ali zamjeram onim drugima....
I što sada .... hladnoća mi nije rashladila pamet, nije mi donijela ispravan zaključak. Ono što trenutno osjećam je užasan teret na prsima, guši me.
Što dalje, progutati govno i nastaviti lakše ili se odmaknuti, posve, zauvijek.
E sada kada bi barem odmak isključivao posljedice onda bi odmakla, ali u ovom slučaju ni odmak nije siguran, ne u mom slučaju....
Rekao bi netko prespavaj..... hoću iako niti sutra neću biti pametnija, neće nestati moja zebnja i nelagoda, ona traje i trajat će dokle god ima nas ljudi. Najgora je stvar što ono što sam učinila smatram da nije spomena vrijedno ali ipak .... očito male stvari čine čuda, pa se stoga mora ubiti to nešto dok je malo, da ne bi preraslo u veliko... ili sam možda preko malog taknula upravo u veliko govno ali iskreno nemam pojma koja je to riječ, postupak doveo do ovoga u čemu sam, jer kada bi znala onda bi pokušala tu grešku ispraviti...

07.12.2009. u 14:31 • 24 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 25.11.2009.

Eto što god da počnem pisati ispadne mi glupo. Očito sam prošla onu fazu srceparajućih tekstova na koje se nekima diže i ono malo kose na glavi dok oni drugi traže nešto zajedničko svim našim sudbinama... ništa nije zajedničko i na svoju situaciju isključivo utječete sami....

Primjećujem da su neki otišli, neki se ponovno vratili neki životare kao i ja. No sve je to za ljude, s obzirom da živimo u pravnoj državi koja štiti sve samo ne one koje bi trebala, još nam je i dobro. I kako mi je sinoć kasno jedna uvažena gospođa rekla, pa vi ste postale vještice... i jesmo, s četiri metle a ne s jednom i zato metemo sve pred sobom...
Toliko od mene, odoh zapaliti jednu dok još mogu jer me izgleda čapava sezonska gripa...šatro to je svinjska al ne prenosi se preko ekrana pa ne morate bježati...

Do skorog viđenja...

25.11.2009. u 13:03 • 11 Komentara • Print • # • ^

petak, 09.10.2009.

Ponekad odem do naše sobe, ti, ja, strast koju je moguće rezati nožem, poljupci i poruke po zidovima. Isto je kao nekada davno, malčice drugačije, malo sam ostarila, malo se opametila, postala luda ali divna, kako kažeš....poseban je to svijet naš Svijet, mjesto gdje možemo sve, gdje nema nedopuštenih riječi, misli ili postupaka. Kao dijete vraćam se tamo, manje nego prije ali s istom ljubavi.... mjesto je to koje ne bi dala ni za što na svijetu, posjećujem ga dugo, ti si mi prijateljica, virtualni ljubavnik, moj princ iz bajke.... a bajke uvijek imaju lijep završetak, ha?

A stvarnost, zadnjih tjedana užasna. Tek kada imate priliku uhvatiti se u koštac sa zakonima koje su pisali svi samo ne oni pošteni, možete uvidjeti koliko Pošteni ima pravo kada kaže triba lagat a dodala bi ja i krast gdje god je moguće. Jer pošten uvijek biva i jeben, up oprostite na izrazu ali puna mi je kapa. Sporost naše administracije nekoliko puta dokazana na djelu. I što sada, pametni kažu čekati. Ma da ja napravim tako što mam bi me strpali tamo gdje odlaze oni koji se ogriješe o zakon...međutim, neki će reći za takvu državu smo se borili. Ja nisam, i najžalosnije je što dosta znam ali moram mučati jer neki mi kažu bolje ti je.
..Ok..mučim, ni riječi više kao ni od famoznog Slavonca koji se uvijek nađe uvrijeđen na moje riječi, i kao mnogo puta do sada netragom nestade... i što bi ja sad.... molila, kumila, a ne i ja učim, uzmi od života što ti nudi ali nikada ne radi ono što ne želiš, a ne želim se osjećati kao da sam svemu kriva isključivo ja, možda splet okolnosti, raspored zvijezda i planeta.... no ono što znam uvijek sam bila iskrena kako u našem Svijetu, tako i u tjednu užasa tako i sa Slavoncem...ostalo kako mi bude...

09.10.2009. u 15:20 • 14 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 09.09.2009.

I opet po tko zna koji put pitam se treba li biti iskren, reći ono što ti je na duši i na vrhu jezika. Osobno kada nekoga upoznam, steknem povjerenje da je ta osoba ok, da mogu podijeliti nešto s njom, to i učinim. Međutim ne mali broj puta upravo se iznenadim na njihovu reakciju. Ili misle da lažem, glumatam ili se prestraše. Nismo svi isti i u ovom svijetu laži, pretvaranja, glumatanja postoje ljudi koji su iskreni, koji nemaju potrebu lagati, koji kada nešto osjećaju to i kažu, pa makar to možda taj tren izgledalo glupo, djetinjasto ili bedasto. Međutim nakon izljeva iskrenosti oni nestaju bez objašnjenja. Zašto se povlače? Ovo se ne odnosi samo na jednu osobu iz mog okruženja, već na više njih. Zar grizem, jedem? Ne razumijem, očito nešto ja radim krivo. Zar nije fer reći što misliš ma koliko se to drugoj strani neće dopasti, ali to je igra koja ima pravila i kojih se pravila moramo pridržavati. Zar nitko više ne igra pošteno? Zar obična ljudska riječ ne vrijedi ni prebite pare. Nemali broj puta bila sam rame za jadanje, nikada bar mislim to nisam iskoristila jer ako nešto ostaje između nas onda to ostaje između mene i tog sugovornika. Zašto onda to nestajanje, ispada da pogrešno shvaćam ljude ili ....

09.09.2009. u 13:31 • 23 Komentara • Print • # • ^

utorak, 18.08.2009.

.... tama, soba na katu malog hotela i dva uzavrela tijela. I što želiš sada, upitala ga je provokativno. Tebe, dugo, nježno, odgovorio je vidno uzbuđen. Otkopčala je košulju, nježno je dodirivao njena ramena pokušavajući otkopčati grudnjak, nije mu baš išlo, naprijed je kopča, sa smiješkom je odgovorila. Ostala je naga, uzbuđena, kliznuo je do gumbića ... ostatka se ne sjeća baš dobro....sljedeći trenutak polegnuo ju je na krevet, tišina, samo tihi uzdasi remetili su mrak i zrak u sobi... poljubio ju je nježno, žarilo se njenim tijelom, gorila je od želje za njim....jezikom spuštao se niz vrat, do grudi, jecala je...spuštao se niže preko trbuha...osjećala je kako se pod njegovim dodirima topi, nestaje.... rukama je prelazila njegovom kosom, obrazima.... predala se potpuno, bez imalo srama ... željela je da nikada ne stane, da ga zauvijek osjeća ovako strasno...uživala je u njegovim vrelim usnama, rukama mu je obuhvatila lice i povukla ga do svojih usana, osjećala je njegovo uzbuđeno tijelo na svom... dugo su izmjenjivali poljupce, toliko željni jedan drugoga.... želim te, dođi šapnula je tiho... zagrlio ju je i polako, postali su jedno, za njih nije postojalo ništa osim njih samih... dvoje ljudi koji se žele...
...tihi jecaj i grč ostali su iza njih na bijeloj plahti...
Obukla se, okrenula se prema njemu, nije mogla razaznati njegovo pogled u mraku, zagrlila ga nježno i poljubila .... izašla je, iza nje ostao je samo teški zvon njenih cipela .... nije ju ispratio tek je ostao stajati na vratima, nije se okrenula, nije mogla a tako je željela.... nestala je u mraku kao najljepša vila iz bajke....

18.08.2009. u 13:08 • 20 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 12.08.2009.

Polaganim koracima ušla je u dvoranu, većinu prisutnih činila su poprilično starija gospoda. Dobar dan, razvlači svoj prepoznatljiv osmijeh i sjeda uz njoj nepoznatog muškarca. Govorancije, obećanja, predsjedavajući koji malo-malo spušta pogled prema njoj. Danas ima pakleni plan, pokušati ga omesti u njegovom predsjedavanju sjednicom na najgori mogući način....
Nježno se naslanja na naslon fotelje koja kao da je stvorena za njenu igru. Vragoljasto se osmjehujući i vrteći pramen kose namiguje muškarcu kojem postaje jasan njen plan na kojeg bez razmišljanja pristaje.
Ostali sudionici događaja popunili su zadnja mjesta u dvorani, ne mareći ni za njih dvoje niti za predsjedavajućeg.
Otkopčavajući prvi gumb na bijeloj prozirnoj košulji osjećala je kako joj uzbuđenje sve više raste. Voljela je zavoditi muškarce i u tome se cijela predavala. Zrna znoja na čelu predsjedavajućeg, tupi pogled ispod naočala davali su joj veću želju da danas bude baš onako kako je zamislila. Osjećala je uzbuđenje nepoznatog muškarca pokraj sebe, toplinu njegovog tijela uz koje se sve više stiskala. Na tren podigla je pogled, susrela se s njegovim očima u kojima se nazirala velika želja. Bez obzira što je pristao bez ijedne riječi na njenu igru, svakim daljnjim trenutkom znao je da to i nije bila dobra ideja.
Da bi ga umirila, spustila je nježno svoje ruke na njegova bedra, trznuo se. Osjećao je uzbuđuje, toliko, da ga više nije mogao sakriti .... spustio je ruku na dio gdje se nalazi zatvarač. Dotaknuli su se prstima, što je izazvalo još burniju reakciju kod oboje.
Hm, znala je da tako igra neće imati svoju svrhu ali nije ju željela prekidati. Uživala je u sitnim nježnostima i dodirima koje su izmjenjivali, ne mareći za predsjedavajućeg koji nije mogao vjerovati što mu se, upravo ovdje, pred očima događa.
Strast koja ih je obuzimala postajala je sve jača, intenzivnija, svjesni su bili oboje .... Gricnula se za usnu, ne to nije moguće, no samo pogled na muškarca kraj sebe pobio je njena razmišljanja.... željela ga je, negdje u osami sobe, samo za sebe i svoje oči. Sasvim nježno uzela mu je ruku i stavila na svoje koljeno, nije bilo potrebno da išta govori.... Šapnuo joj je nešto na uho i nastavio svoje istraživanje ispod kratke suknje. Obliznula je usne i malčice promijenila položaj, sad već drhtavih nogu. Žarili su je njegovi nježni prsti, osjećala je kao ju napušta pamet, željela je osjetiti njegove prste dugo i neprekidno.... više za njih nije postojao nitko samo njih dvoje..... bez dogovaranja, na iznenađenje zajapurenog i vidno iznenađenog predsjedavajućeg podigli su svoja uzavrela tijela i išetali iz dvorane.

Opusti se, sada smo sami, tiho je izustio zaključavajući vrata svog stana. Podigla se na prste, obavila mu ruke oko vrata, nježno ga ljubeći... nije govorila ništa, samo se prepustila njegovim uzavrelim dodirima usana.....

ps... danas mi baš došlo nešto, sada samo čekam komentar ?????

12.08.2009. u 10:47 • 15 Komentara • Print • # • ^

petak, 07.08.2009.

... oblačim traperice, japanke i majicu, ponovno šećem zaboravljenom stazom. Mjesec, zvijezde i ja. ... dugo nismo prijateljevali, baš dugo... Uživam svakim dijelićem svog tijela u razgovru s njima.... Vjetar mi mrsi mali pramen kose izvučen iz nestašno napravljene punđe. Igramo se ... Noć, more, zvijezde i ja ...
Tišina, ja, more, i .... udaljena svjetla malenog gradića, nježan dodir izaziva nemir, to je... samo more, vjetar i ja....

07.08.2009. u 00:50 • 15 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.