counter

Srcu prirasli ...
Hal-odlicno, preporucujem svakome
...tek tako uz put...-dodi i vidi
tritočkice - dodi i procitaj
reginaelena - ljudski i poticajno
Maritin kutak - :)
Young :)
Georg :)
Uspjeh :)
ancica :)
Dunja mirisna... :)
Snagazivota

POSVECENO PISMO

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nesto malo zivota, iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o cemu razmisljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu sto kazem. Cijenio bi stvari prema njihovom znacenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota, obukao bi se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajuci ne samo svoje tijelo, ali i svoju dusu.

Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguce zaljubiti. Ne znaju da stare bas zato sto izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauce letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa staroscu vec s napustenoscu.

Toliko stvari bi se naucio od vas, ljudi...

Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu planine, zaboravljajuci da se istinska sreca skriva u samom nacinu penjanja na vrh. Naucio sam da kad novorodeno dijete uhvati svojom malom rucicom ocev prst, drzi ga zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoce pomoci da bi se podignuo.

Toliko je stvari sto sam se od vas mogao nauciti, ali u stvarnosti nemam bas puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to cu zaboraviti.

Govori uvijek sto osjetis, a cini sto mislis.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andelom cuvarom. Kad bi znao da su to posljednje minute sto te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znas.

Uvijek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogu´cnost uciniti dobro djelo, ali danas je sve sto mi ostaje, htio bih ti re´ci da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari. Mozda danas posljednji put promatras one koje volis. Zato nemoj biti neodlucan, ucini to danas, jer ako se pokaze da sutrasnji dan ne docekas, zaliti ´ces za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje zelje.

Budi stalno blizu onih koje volis, govori im na glas kako ih trebas, kako ih ljubis i budi prema njima dobar; nadi vremena i reci im zao mi je, oprosti, molim te, hvala i sve ostale rijeci ljubavi koje poznajes. Nitko nece pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako su ti veoma potrebni.


GABRIEL GARCIA MARQUEZ



PISMO O KUPNJI I PRODAJI

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je mome narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavici iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto i tako ćemo sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi njegova djeca.
Mi ćemo razmotriti vašu ponudu za kupnju naše zemlje, ali to neće biti tako lako jer ta zemlja je nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti kako je to sveto i morate učiti svoju djecu kako je to sveto i da je svaki odraz u bistrini vode jezera priča događaja i sjećanja mog naroda. Žubor vode je glas oca moga oca.
Rijeke su naša braća; one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.
Mi znamo kako bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi jer je on stranac koji dođe noću i uzme od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu, zaboravljeni su. Odnose se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajni nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam; naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali, možda je to zbog toga što je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari.
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad.
Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ćemo jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo zbog ostanka na životu. Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će biti i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju, recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu kao što mi činimo sa svojom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na samoga sebe. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tkaje tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i samome sebi.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega.
Vidjet ćemo; jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je Njemu draga i štetiti njoj jeste prezirati njenog stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz: možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konj pripitomljen, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke umrljan brbljajućom žicom.
Gdje je gušteraica? Otišla je! Gdje je orao? Otišao je! To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.


(Poglavica Seattle)



Bog u srcu grada

Svrha tvoga života je da ljubiš svoju braću, da upoznaš sebe i da primiš Boga u svoje srce i svoj život. Zato je potrebno da naučiš slušati, ući u vlastite dubine i izdići se iznad sebe samog.
Istinska šutnja uvodi u mir, poklonstvo i ljubav. Bog je šutnja. Njegova svemočna riječ došla nam je iz njegove smirene šutnje. Šutnja te tako privodi k Bogu i Bog te uvodi u svoju šutnju. Onaj tko vrši volju Božju, ne prestaje slušati Njegov glas.

Jednom zauvijek dano ti je sljedeće kratko pravilo: Ljubi i čini što hoćeš.

Šutiš li, šuti iz ljubavi. Govoriš li, govori iz ljubavi. Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi. Opraštaš li opraštaj iz ljubavi. Imaj u dnu srca korjen ljubavi. Iz toga korjena može izaći samo dobro.


Bdij nad sobom s velikom pažnjom i stoj pred Bogom neprestano, tako da ni jednu stvar, čak ni najmanju, ne učiniš izvan njegove volje. Što god želiš učiniti - govoriti, posjetiti nekoga, raditi, jesti, piti ili spavati - pitaj se najprije je li to po Božju; tada ćeš moći hvaliti Boga čineći to; ako nije tako, ne čini to. Na taj ćeš način od sada moći djelovati ispravno pred Bogom i hvalit ćeš ga svim svojim mislima i svim djelima, imajući u njemu veliku blizinu i veliku sigurnost.

Duša koja posjeduje Mudrost nosi u sebi nešto kao bljesak vječnog svjetla i odraz veličanstva Božjega, i kako je iznutra prožeta milošću Božjom, tako izvana širi zračenje sjaja i ljubavi Božje; prijatelji Božji na taj način već u ovom životu primaju nešto od slave koju će u punini doseći ondje.

Promatraj probodeno Kristovo srce: ono će te poučiti kakvom te je neizmjernom ljubavlju Bog ljubio. Dopusti da te, kao Mariju, probode njegova Riječ koja je dvosjekli mač, mač oštriji od svih dvosjeklih mačeva; neka Riječ Božja prodre u tebe sve do razdvajanja duše i duha, zglobova i moždine, sve do suda o osjećajima i mislima tvoga srca, i upoznat ćeš tajnu sviju stvari, onkraj onoga što se može uspeti iz ljudskog srca: tu, u tebi, Duh će sve pronicati, čak i dubine Božje!

Budući da je tvoj Bog oganj koji proždire, ne možeš mu se približiti a da ne izgoriš. Budući da je mudrost odozgor ponajprije čistoća, ne možeš je kušati a da ne budeš pročišćen. Pusti, dakle, da te onaj koji te već zamijesio, i preoblikuje. Jedino će te Duh Sveti, koji hoće u tebi postati oganj i svjetlo, moći rasvijetliti i oprati iznutra, tamo gdje je tajna svake čistoće. Jer, iako ništa nije nečisto po sebi, za tebe sve postaje čistim samo kroz vatru. Djevičanstvo je taj žestok i radostan prijelaz kroz Božji oganj.

Piere - Marie Delfieux


ZAR NIJE SMIJEŠNO?

- Zar nije smiješno kako nam 10 KM izgleda puno kada ih ponesemo i dajemo u crkvu,
a tako malo kada pođemo u trgovinu.
- Zar nije smiješno kako nam izgleda dug jedan sat u molitvi pred BOGOM,
a kako je kratko 60 minuta kada se igramo, gledamo TV, kartamo ili sjedimo u kafiću.
- Zar nije smiješno kako nam se čini teško uzeti Bibliju i pročitati jedno poglavlje,
a tako lako čitamo novine, romane ili filmove.
- Zar nije smiješno kako vjerujemo novinama,
a toliko pitanja postavljamo na ono što kaže Sveto pismo.
- Zar nije smiješno kako za molitvu ne pronalazimo riječi,
a kada razgovaramo sa svojim prijateljima tada nemamo nikakvih poteškoća.
- Zar nije smiješno kada za aktivnosti u crkvi teško nalazimo slobodnoga vremena,
a za razna druga druženja lako nađemo slobodi termin.
Smiješno, zar ne?

Kross

28.09.2004., utorak

Stara norveska legenda...

Stara norveska legenda govori o covjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za cudo.

Jednog dana Haakon, pustinjak, zelio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjecajem velikodusnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:
"Gospodine, ja zelim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Zelim...postati Ti na krizu." I netremice uperivsi oci u Njega, ocekivao je odgovor. Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove rijeci dolazile su s nebesa, poput sapta, ali i kao upozorenje:
"Moj vjerni slugo, ispunit cu ti zelju, ali samo pod jednim uvjetom ". "Kojim, Gospodine? Je li to nesto tesko? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoc, Gospodine!" - odgovorio je stari pustinjak.

- "Slusaj me dobro: Sto god da se dogodilo i bez obzira sto vidio, uvijek moras ostati u sutnji . Haakon je odgovorio: "Obecajem ti to, moj Gospodine!" I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije nista primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka cavlima prikovanog na krizu.

I dugo vremena on se drzao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni rijeci. Ali jednoga dana dosao je BOGATAS, i nakon molitve zaboravio pod krizem svoj novcanik.

Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata dosao siromah, pronasao bogatasev novcanik i zadrzao ga. Sutio je i kada je ubrzo nakon toga pred kriz kleknuo mladic moleci za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogatas traze´ci izgubljeni novcanik. Ne nasavsi ga, pomislio je da ga je mladic uzeo.

Bogatas je bijesno povikao na mladica, "Vrati mi novcanik koji si mi ukrao!" Mladic je u cudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novcanik!". Bogatas je odvratio, "Jos i lazes, odmah da si ga vratio!". Mladic je ponavljao, "Kazem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novcanik"

Tada ga je bogatas poceo bjesomucno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snazan glas: "Prestanite!" Bogatas je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odsutjeti, nego se javio sa kriza, u obranu mladica i koreci bogatasa zbog lazne optuzbe. Bogatas je zapanjen odmah je otisao, a ubrzo je otisao i mladic u zurbi zbog putovanja. Kad pod krizem vise nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:
" Sidi s kriza, nisi dostojan da zauzimas moje mjesto. Nisi ispunio obecanje i nisi zadrzao tisinu."
" Gospodine, - rece Haakon - , Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?".

Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na krizu, a pustinjak je stajao u podnozju kriza. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogatasa bilo dobro da izgubi svoj novcanik , jer je u njemu bio novac uz pomoc kojeg je namjeravao bludno grijesiti sa mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro ucinio zadrzavsi novac jer je zivio u krajnjoj bijedi. Za mladica bi bilo bolje da ga je bogatas pretukao, jer tada ne bi bio otisao na put. Vidis, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zasto Ja sutim". To rekavsi, Gospodin ponovno zasuti.

Mi se cesto pitamo: Zasto Bog ne odgovara na nase molitve... Zasto Bog suti? Mnogi od nas bi zeljeli da nam On odgovara u skladu s nasim zeljama i mastanjima ... ali Bozji put je drukciji. On poznaje proslost, sadasnjost i buducnost (Heb 13: 8). Bog nam odgovara i u tisini... mi moramo biti spremni da Ga slusamo i cekamo Njegov odgovor.

- 10:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #

26.09.2004., nedjelja

ZBOG JEDNOG CAVLA

Jedan si je seljak osedlao konja da odjase u grad. Opazio je da na jednoj potkovi nedostaje jedan cavao. Ipak je rekao: “Tko mari za jedan cavao.” I krenuo je.
Jos nije bio prevalio pola puta, kada je konj izgubio potkovu. “Da je bar u blizini kovac”, mislio je, „dao bih konja potkovati. Za sada ce i tri potkove dobro posluziti.“ I posao je dalje.
Konj si je izranio kopito na kamenitom putu i poceo sepati. Brzo zatim iskocila su dva razbojnika iz sume da oplijene jahaca. Na sepavom konju nije mogao uteci i oni su mu oteli konja zajedno sa sedlom i ostalom opremom.
“To si nisam mislio”, rece seljak, “da cu zbog jednog cavla izgubiti konja.”

- 18:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

23.09.2004., četvrtak

BITI USTRAJAN ili LAV I GAZELA

U svagdanjem zivotu brzo klonemo. Mali neuspjeh i odmah dizemo ruke. Ustrajnost je vrlina koja se i te kako trazi. U svakodnevnom, ali i u duhovnom zivotu.

Tri mlade zabe izidu iz bare da upoznaju svijet. Naidu na veliki lonac tek izmuzenog mijeka, izgube volju da promatraju prirodne ljepote, pa skoce unutra da zasite svoj probudeni apetit. I kada su se dobro namirile, pokusaju iskociti, ali zbog svoje tezine i nize povrsine mlijeka, ne mogose. Ni uz ocajnicke napore nije im uspijevalo iskociti. Prva je zaba bila fatalist pa zakljuci: “Nikad se necu uspjeti izvuci.” Prepusti se sudbini i utopi se u mlijeku. Druga je bila intelektualka te pocne racunati kolika je razdaljina od povrsine mlijeka do ruba lonca i koliko snage treba uloziti u napor spasavanja. Nade pravu formulu, ali nije racunala na rucku lonca, pa dvaput udari glavom u tvrdi nosac, onesvijesti se i potone. A treca je zaba lagano i dalje privala po povrsini mlijeka ne sumnjajuci da ce se izvuci. Mlijeko se uskoro ukiselilo, pretvorilo u maslac, pa je zaba po skliskoj, ali tvrdoj povrsini uspjela dovoljno odskociti i spasiti zivot.
Ustrajnost joj je spasila zivot. Kako god krenule stvari, nije se predala, nije izgubila nadu, prionula je uz posao i izmakla opasnosti.

Svaki dan, prije nego sto krenemo u zivot, morali bismo stvoriti odluku da cemo ustrajno ici za svojim ciljem, ne gubeci nadu da ce trud biti naplacen. Kao sto kaze ova africka prispodoba:
„Svakoga se juta u Africi budi lav. Zna da mora juriti brze od gazele kako bi je uhvatio, jer bi inace umro od gladi. Svakoga se jutra u Africi budi i gazela. I ona zna da mora juriti brze od lava da spasi svoj zivot. Svakoga jutra kad se ti probudis, ne pitaj se jesi li lav ili gazela, nego pocni juriti i trcati da prezivis.“

Biti ustrajan. Malo se postize bez toga. Da se nauci svirati, potrebno je mnogo sati vjezbe. Ono sto je za pianista vjezba, to je ustrajnost za ostale djelatnosti. Najgore je kad se uvuce ravnodusnost. Valja joj se oprijeti svim snagama srca i volje, te ces pronaci zadovoljstvo zivota. Pa ako i ostanes sam, nastavi svoj hod. Ako te i svi napuste, ne izostavljaj svoje dnevne obveze i duznosti. Ako se tama privije uz tebe, to je razlog vise da stalno drzis upaljenom svjetiljku nade. Ne daj da se svjetlo ugasi, jer ces i sam ostati u tami.

- 17:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.09.2004., utorak

Mali covjek - VELIKI covjek

"MALI" čovječe, tvoje ime nikada ne stoji u novinama. Nikad te ne puštaju ispred sebe. Nezapažen stojiš s mnogim drugima u sjeni. Radiš svoj posao, svaki dan svoj obični posao, a kad dođeš kući, djeca ti se vješaju o vrat. Nisi bogat. Nemaš ništa na računu u banci. Nisi ni Ijevičar ni desničar. Ti si jednostavno čovjek.
I zato si - VELIK. (P. Bosmans)

- 21:50 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.09.2004., nedjelja

Slovo o čovjeku

- Čovjek koji ne mijenja svoje stavove nije ljudsko biće nego - spomenik.
- Čovjek se probija dok je mlad. Kasnije pazi da se mladi ne probijaju!
- Čovjek samo kad filozofira ne laže, jer kad filozofira on izmišlja.
- Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
- Čovjek ima samo ono što daje.
- Čovjek koji je genije, a to ne zna, vjerojatno i nije.
- Čovjek koji se raduje naći će u glazbi radost, a tužan tugu.
- Čovjek putuje po svijetu da bi našao što treba i vraća se kući da to nađe.
- Čovjek se rađa bez zubi, kose, iluzije; tako isto i umire.
- Čovjeka duša uvijek više boli nego kosti.
- Čovjek ima mnogo vise no što vjeruje da ima i može mnogo vise no što vjeruje da može.
- Čovjek je rođen da radi, i da se bori; tko tako ne čini, propada.
- Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.

- Čovjekov život se može podijeliti u tri razdoblja:
1. "Moj tata je jači od tvog tate",
2. "Ali tata, ne shvaćaš ti to",
3. "Moj tata je uvijek govorio...".

- 21:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #

18.09.2004., subota

STO JE SRECA?

Postoji kineska prica o starom seljaku koji je imao starog konja za obradu polja. Jednoga je dana konj pobjegao na brezuljke. Kada su susjedi tjesil seljaka zbog nesrece, on im odgovori: Nesreca? Sreca? Tko zna? Tjedan dana poslije konj se s planine vratio s krdom divljih konja. Tada su susjedi seljaku cestitali na sreci. Njegov je odgovor bio: Sreca? Nesreca? Tko zna? Kada je zatim seljakov sin pokusao pripitomiti jednog divljeg konja, pao je s njega i slomio nogu. Svi su mislli da je to velika nesreca. Ali ne i seljak cija je jedina reakcija bila: Nesreca? Sreca? Tko zna?
Nekoliko tjedana poslije dosla je vojska u selo i unovacila sve sposobne mladice koji su bili u selu. Kad su vidjeli seljakovog sina sa slomljenom nogom, ostavili su ga na miru. Je li to bila sreca? Nesreca? Tko zna?

- 23:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

17.09.2004., petak

MIROLJUBIVA SURADNJA

Ucenik upita ucitelja: “Kako je moguce pokrenuti dvojicu nepomirljivih neprijatelja na zajednicki rad?”
Ucitelj odgovori: “Uci od jednostavnog kuhinjskog lonca. Njegovo tanko dno ne moze pomiriti neprijateljske elemente vatru i vodu, ali ih pokrece na miroljubiv zajednicki rad. Pritom se ne mijesa u njihov posao: pusta da voda bude voda, a vatra vatra.”

- 23:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2004., ponedjeljak

DA TE POZNAJEM…

Da poznajem tebe i ti da poznaješ mene;
da jasnije vidimo,
značenje tvoga i moga srca.
Uvjeren sam da bi razlike bile manje;
i da bismo stisnuli svoje ruke
u znak prijateljstva;
naše bi se misli složile…
Da poznajem tebe i da ti poznaješ mene.

Da poznajem tebe i da ti poznaješ mene,
kao što svatko pozna samoga sebe,
mogli bismo pogledati jedni drugima u lice
i vidjeti u nutrinu onu pravu sliku.
Život ima toliko skrivenih boli,
toliko trnja za svaku ružu;
i ono "zašto" naše bi srce vidjelo…
Da poznajem tebe i da ti poznaješ mene.

(nepoznati autor)


Svima vam zelim prekrasan dan, pun smjeha i uspijeha. :)
Svako dobro!

- 14:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

12.09.2004., nedjelja

PECIVO PRIGODOM ZLATNOG BRACNOG JUBILEJA

Bracni par, nakondugih bracnih godina, proslavljao zlatni jubilej. Kod zajednickog dorucka supruga ovako razmisljase: Vec pedeset godina, iz ljubavi prema svome muzu, davala sam mu hrskavi, tvrdo peceni gornji dio peciva. Danas zelim napokon i ja uzivati u toj poslastici. Sebi je namazala gornji dio peciva, a donji je dala muzu. Nasuprot njenom ocekivanju, suprug bijase odusevljen, poljubijojrukui rece: "Ljubavi moja, priustila si mi najvecu radost dana. Vec pedeset godina nisam jeo donji dio peciva, koji sam najvise volio. Prepustao sam ga tebi misleci da ga ti najvise volis."

"U tisini noci cesto bih pozeljela samo nekoliko rijeci ljubavi jednoga covjeka, a ne pljesak tisuca ljudi." (Judy Garland)

"Ljubav izmedu dva bica moze znaciti samo to da se dvije duse priblize, prepoznaju se te stite i tjese jedna drugu." (Han Suyin)

- 06:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.09.2004., subota

Ženska ljepota

Ljepota žene nije u njezinoj odjeći koju nosi, niti u njezinom stasu niti u njezinoj kosi. Ljepota se žene mora vidjeti u njezinim očima, jer su oči prolaz do njezina srca, mjesta gdje boravi ljubav.

Ljepota žene nije na njezinu licu, nego se ona očituje u njezinoj duši, njezinoj ljubavi i brizi. Ljepota žene s godinama - raste.

Neki je profesor engleskog napisao svojim studentima na ploču ove riječi: "Woman without her man is nothing.", i zadao im da stave ispravne interpunkcije. Muškarci su napisali ovako: "Woman, without her man, is nothing." (Žena, bez svoga muža, je ništa.") A studentice su napisale: "Woman! Without her, man is nothing." (Žena! Bez nje, čovjek je ništa.")

- 10:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.09.2004., petak

VODOINSTALATER I ODVJETNIK

Odvjetnik je dobio racun od vodoinstalatera. „Hej, zaracunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zaradujem kao odvjetnik.“ Na to ce mu vodoinstalater: “Ni ja nisam toliko zaradivao dok sam radio kao odvjetnik.”

- 20:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Tko je dobar covjek?

Jednoga dana susretne monah covjeka, koji mu ispripovijedi o svojoj dobroti. Siromasima daje dio od svojih dobara. Zauzima se za zatvorenke. Bolesne pohada dva puta u tjednu.
Monah ga saslusa i rece: “Dobar si ti! Ipak podi i pitaj:
- svoju zenu, sto o tebi drzi,
- svoju djecu, sto o tebi misle
- svoje rodake, sto od tebe ocekuju,
- svoje susjede, sto medusobno o tebi razgovaraju,
- i svoje kolege, sto o tebi govore,
onda dodi i reci mi koliko si dobar
.”

- 09:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.09.2004., četvrtak

BOŽJE KUTIJE

U svojim rukama držim dvije kutije, koje mi je Bog dao. Rekao mi je: "Stavi sve svoje žalosti i tjeskobe u crnu, a sve svoje radosti u zlatnu." Dobro sam pazio na Njegove riječi, i u dvije kutije pohranjivao sam svoje žalosti i radosti, ali mi se činilo da zlatna postaje svakim danom sve teža i teža, a crna je bila laka kao i prije. Iz radoznalosti sam otvorio crnu kutiju kako bi vidio zašto je to tako, i vidio sam na dnu kutije rupu kroz koju su propadale moje žalosti i tjeskobe. Pokazao sam Bogu tu rupu razmišljajući naglas "pa gdje bi mogle biti moje žalosti". Ljubazno mi se nasmijao. "Dijete moje, oni su ovdje kod mene." Upitao sam Ga: "Bože, zašto si mi dao kutije, zašto zlatna i crna s rupom?" "Dijete moje, zlatna je za tebe da skupljaš blagoslove, a crna je da možeš ići naprijed."

- 19:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.09.2004., srijeda

Misao dobrote

“Usadite misao dobrote u djetinje srce, ako je i ne razumiju. S godinama ce je vec shvatiti i ona ce bujno procvasti u njihovim srcima.” (S. Lice)

Svima vam zelim ugodan danasnji dan. :)

- 10:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.09.2004., utorak

ŽANJEŠ ŠTO SI POSIJAO!

Pet pravila za žetvu i sjetvu:

1. Žanješ samo ako si posijao.
2. Uvijek žanješ samo ono što si posijao.
3. Uvijek žanješ nakon što si posijao.
4. Uvijek žanješ više nego što si posijao.
5. Što god požanješ opet ćeš posijati i opet požnjati.


Veliki pozdrav svima. :)

- 17:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

VESELI PASTIR

Mnogi su pustinjski oci bili dugovjecni. Kad je oca Izaiju za stoti rodendan posjetio neki monah, on mu rece: “Dosao sam, oce, s tobom podijeliti radost tolikih godina i nadam se dogodine s tobom proslaviti tvoj sto i prvi rodendan.” “Nadam se i ja”, odgovori starac, “jer mi izgledas dobrog zdravlja.”


Jednog vedrog proljetnog jutra neki je veseli pastir u dolini izmedu bregovitih suma pasao ovce. Seoski knez, koji je u blizini bio u lovu na divljac, ugledao ga je, pozvao ga k sebi i upitao ga: “Zasto si ti uvijek tako veseo?”
Mladic nije poznavao Kneza i rekao je: “Zasto ne bih bio veseo? Ni nas gospodin Knez nije nista bogatiji i sretniji od mene.”
“Tako?” rece Knez “daj da cujem sto ti to sve imas!”
Mladic mu rece: “Imam sunce na plavom nebu, koje jednako veselo sja meni kao i Knezu i bregovi se jednako tako lijepo zelene za mene kao i njega. Svoje ruke ne bih dao ni za sto na svijetu. Svoje oci ne bih mijenjao ni za cijelo blago u knezevoj riznci. U ostalom imam sve, sto si zazelim; jer ja ne zelim vise nego sto mi je potrebno. Svakoga se dana do sita najedem, imam odjecu da se pristojno obucem. Za svoj rad dobijam godisnje toliko da s tim mogu izaci na kraj. Da li bi vi mogli reci da Knez ima vise?”
Knez mu se na to dao prepoznati i rekao: “Ti imas, pravo i mozes reci da ti je sam Knez dao za pravo. Ostani uvijek tako sretan.”


Drago blogersko društvo htio bih vas potaknuti da još jednom pročitate
Sreca ili svileni jastuci

- 02:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.09.2004., ponedjeljak

Ljubav je egoizam u dvoje (A. de Salle)

"Ljubav ne pokrece svijet. Ljubav je ono sto osmisljava njegovu vrtnju." (Franklin P. Jones)

"Zivot nas je naucio da ljubav ne znaci medusobno se gledati, vec gledati zajedno u istom smjeru." (A. de Saint-Exupery)

"Najbolji dio zivota dobra covjeka su ona bezimena, nezapamcena djela dobrote i ljubavi." (W. Wordsworth)

- 19:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

SAVRSENA LJUBAV

"Savrsena ljubav doista je rijetka...
Zaljubljeni uvijek moraju imati
profinjenost mudrih,
prilagodljivost djece,
osjetljivost umjetnika, razum filozofa,
smirenost svetaca, snosljivost
ucenjaka i snagu samopouzdanih."
(Leo Buscaglia)

- 01:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.09.2004., nedjelja

MLINAR I NJEGOV SIN

LOKACIJA: MALI LOSINJ
Tjerali jednom mlinar i njegov sin magarca u grad na sajam da ga prodaju.
Susretne ih jedan covjek na konju i smjesci se reci im: «Vi niste normalni; pustate magarca da prazan ide, a ni jedan d vas ga nije zajasio.» Otac je posadio sina na magarca.
Nakon nekog vremena susretnu teretna kola. Kocijas povice glasno sinu: «Zar te nije stid, ti mladic pa jasis, dok tvoj stari otac kraj tebe mora hodati?» Kad je sin cuo te rijeci, brzo je skocio na magarca i pustio oca da uzjasi.
Nakon sto su prevalili dobar komad puta na pjescanom drumu ugleda ih jedna seljanka, koja je nosila na glavi veliku kosaru voca. Ova ce ocu: «Vi ste nemilosran otac, kad ste se tako udobno smjestili na vasem magarcu a jadnog sina pustate da klipsa za vama u dubokom pjesku.» Onda je otac uzeo i sina k sebi na magarca. Kad ih je ugledao pastir, koji je putem cuvao ovce, kako obojica jasu na magarcu, povice: «Jadna ta zivotinja morat ce poginuti pod tim dvostrukim teretom. Vi st uzasni mucitelji zivotinja!»
Obojica su sisla, a sin upita oca: «Sto da konacno pocnemo s tim magarcem, da ljudima bude pravo? Na koncu morat cemo mu zavezati noge i staviti sebi na ramena, pa ga odnijeti na sajam
Otac mu odgovori: «Sad vidis sine moj, da se nikad ne moze svakome ugoditi

- 01:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.09.2004., subota

JEKA

Mali Oliver nije jos znao za jeku. Jednom je na livadi blizu sume povikao: «Ho, hop!» Istovremeno je iz sume odjeknulo: «Ho, hop» On je zacudeno upitao: «Tko si ti?» Opet se oglasi iz sume: «Tko si ti?» Oliver opet vikne: «Ti si glupan!», i opet se «glupan» vrati iz sume.
Oliver se razljutio i sve pogrdnija imena vikao u sumu i sve mu se opet vjerno vracalo natrag. Obisao je cijelu sumu da pronade tog zlocestog djecaka i da mu se osveti ali nije nasao nikoga.
Onda je otrcao kuci i potuzio se majci, da se jedan zlocesti djecak sakrio u sumu i vrijeda ga.
Majka mu je rekla: «Ovaj put si se sam optuzio. Ti nisi nista drugo cuo nego odjek vlastitih rijeci. Da si govorio lijepe, vesele rijeci u sumu, vratile bi ti se takve natrag. Tako to ide u zivotu. Ako ljude susrecemo prijazno i oni ce biti prijazni prema nama. Jesmo li mi prema njima neprijazni, surovi i grubi, ne mozemo ni mi od njih ocekivati nesto bolje

- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.09.2004., petak

LUDA RIBICA

Mnogi danas od obilja ne vide cilj, pa zivot ispunjavaju beskorisnim i laznim namjerama, cime mu zaboravljaju dati pravi smisao. Poput zlatne ribice koju su drugi iskoristili i na kraju upropastili.




Bila jednom zlatna ribica. Jednog jutra uzme svojih sedam novcica i otputova po srecu. Nije stigla daleko kad susretne jegulju koja je upita: - Hej, mala, kamo ides?
- Idem traziti srecu – odgovori ribica naivno.
- Dosla si do pravog mjesta. Za samo cetiri novcica mozes dobiti ove divne i brze peraje. S njima ces plivati dvostruko brze do srece.
- Odlicno – rece ribica, plati i zapliva mnogo brze.
- Hej, ribice, kamo ces ti? – upita je sada sipa koja se drzala pjeskovita dna.
- Krenula sam po srecu – odgovori zlatna ribica.
- Nadobrom si putu – rece sipa. Daj mi ta tri novcica i dobit ces ovaj propeler koji ce ti omoguciti da brze plivas na sve strane.
Ribica zadovoljno dadne iznos i jos brze otpliva po srecu. Vrlo brzo nade se kod krupnog morskog psa. Ovaj joj namigne i zapita kamo ide.
- Trazim srecu – odgovori zlatna ribica.
- Upravo si pogodila. I ja jurim prema njoj. Ako zelis, udi u moja usta i ja cu te brzo prebaciti do srece.
- O, hvala, kako si dobar! – rece ribica, uleti medu ostre zube i zavrsi u nezasitnoj utrobi morske nemani.

Tko ne zna pravo sto zeli, zavrsava najcesce tamo gdje ne zeli.

- 06:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.09.2004., četvrtak

TKO MENE TREBA?

Dobar dio ljudi upire pogled samo na velike stvari, koje upadaju u oci. Danas su na vrhu ljestvice vrijednosti: karijera, ugled , imetak. Zaboravlja se na ljepotu, dobrotu, jednostavnost, spremnost na sluzenje i pomaganje. Traze se ispiti, naslovi, diplome, priznanja, funkcije. Po mogucnosti, ostati imun na osjecaje kao sto su razumijevanje, briga za druge, suosjecanje, paznja prema nevoljnima. To je stalna opasnost koja prijeti ovom nasem organiziranom i moderom drustvu.
Tko mene treba?
Planina ne treba planinara da je osvoji.
Zvijezde ne trbaju astronoma da ih otkrije i razvrsta.
Kap rose ne treba pjesnika da je opjeva.
Krajolik ne treba fotografa da ga ovjekovjeci.
Ja trebam hranu. Hrana ne treba mene.
Ja trebam odijelo. Odijelo moze i bez mene.
Predmeti ne trebaju mene.
Ali, ima nesto sto mene treba.
To su vrijednosti. Nema plemenitosti bez osobe koja ce je vrsiti.
Nema ljepote bez stvorenog bica.
Nema iskrenosti, postoji samo iskren covjek. Evo sto treba ljude!
Dobrota, skromnost, dostojanstvo, pravda, siromastvo, mirotvorsto.
Sve to trazi ljude da bi moglo doci do izrazaja. (Allesandro Pronzato)

Digitroni, kompjutori ne racunaju srcem. Strojevi ne otkrivaju prave vrijednosti. I ne treba se zbog toga obeshrabriti. Valja biti dobar i skroman covjek, pa ce i komadic svijeta u kojem zivimo i radimo postati bolji komadic svijeta.

SVIMA VELIKI POZDRAV. :)

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.09.2004., srijeda

NOVA SKOLSKA GODINA

"Od koljevke pa do groba najljepse je skolsko doba."
Svim skolarcima i skolarkama zelim uspjesan pocetak. Naravno i profesorima, i svima koji rade u skolstvu ili su na bilo koji nacin povezani s pocetkom ove nove skolske godine. Budite marljivi, veseli i puno novoga naucite. Stari Latini su rekli: “Ucimo za zivot, a ne za skolu”. A nasi stari ovako: “Od koljevke pa do groba najljepse je skolsko doba”. Stoga hrabro i odvazno u novu avanturu, ...ups., novu Skolsku godinu. Pozdrav svima. :)

Jedan trgovac htio je na brzinu iskolovati svoga sina. Opazivsi vrlo opsiran program kojimu je nudio ravnatelj skole, zacudeno upita: “Pa zar moj sin mora sve to uciti? Platiti cu vam da mu skratite skolovanje. Koliko trazite?” Ravnatelj mirno odgovori: “Sve ovisi o tome sto zelite da mali postane. Vidite, kad Bog stvara hrast, uzme si obicno dvadesetak godina. Ali ako treba stvoriti tikvu, dovoljna su mu i dva mjeseca.”

- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽIVOT JE LIJEP… UZIVAJ U NJEMU

- Možda Bog želi da sretnemo nekoliko pogrešnih ljudi prije nego sretnemo onu pravu osobu, tako da kada ju napokon sretnemo budemo svjesni koliko moramo biti zahvalni na tom daru.
- Kada se vrata sreće zatvore, otvore se druga, ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata, da ne primjećujemo ona koja su nam se otvorila.
-Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojima možete sjediti cijelu večer ne progovorivši ni riječi, a kada odlazite osjećate se kao da je to bio najbolji razgovor u životu.
- Istina je da ne znamo što imamo dok to ne izgubimo, ali je istina i da ne znamo što nam nedostaje dok to ne nađemo.
- Dati nekome svu svoju ljubav ne znači i da će oni voljeti vas. Ne očekujte ljubav zauzvrat, samo želite da im bude u srcu, ali ako ne bude, budite zadovoljni što je u vašem…
- Potrebna je samo minuta da se zaljubite, sat da vam se netko svidi, dan da nekoga zavolite, ali potreban je cijeli život da nekoga zaboravite.
- Ne idite za izgledom; može zavarati. Ne idite za bogatstvom; može nestati. Idite za onim tko vas čini radosnim jer treba samo jedan osmijeh da uljepša loš dan.
- U životu postoje trenuci kada vam netko toliko nedostaje, da ga poželite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti.
- Sanjate što želite sanjati, idite kamo želite ići i budite što želite biti jer samo je jedan život i samo jedna prilika da učinite sve ono što želite učiniti.
- Imajte dovoljno sreće da budete nježni, dovoljno izazova da budete jaki, dovoljno tuge da budete suosjećajni, i dovoljno nade da budete sretni .
- Uvijek se stavite na tuđe mjesto - ako se ne osjećate dobro vjerojatno se ni ta osoba ne osjeća dobro.
- Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje, već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju.
- Sreća postoji za one koji plaču, one koji su povrijeđeni, one koji traže i one koji se trude, jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov život.
- Ljubav započinje osmijehom, raste poljupcima i završava suzom.
- Svaka budućnost se gradi na prošlosti: ne možete uspjeti u životu ako si ne oprostite pogreške i ne zaboravite slomljeno srce.
- Kada ste se rodili - plakali ste, a svi oko vas su se smiješili. Živite tako da kad umrete vi budete nasmiješeni, a da svi oko vas plaču.

SVIMA VELIKI POZDRAV :)

- 01:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Listopad 2006 (10)
Svibanj 2006 (1)
Veljača 2006 (1)
Siječanj 2006 (1)
Prosinac 2005 (1)
Studeni 2005 (3)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (5)
Travanj 2005 (6)
Ožujak 2005 (4)
Veljača 2005 (3)
Prosinac 2004 (4)
Studeni 2004 (7)
Listopad 2004 (9)
Rujan 2004 (24)
Kolovoz 2004 (14)
Srpanj 2004 (23)
Lipanj 2004 (44)
Svibanj 2004 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Gledati se u oci bez nepovjerenja, pribliziti se bez straha, pomagati jedan drugom, a pritom ne izgubiti obraz.

ZANIMLJIVI LINKOVI
Fotografije
Jos fotki

The WeatherPixie
Male tajne isprobane na vlastitoj koži...
"Ti to mozeš, učini to"

"Svaki pocetak je tezak"

"Svaki trud se isplati"


TRENUCI

Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.

Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.

Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.

Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.


Jorge Luis BORGES



MOJA ŽELJA ZA TEBE

Ne, da budeš pošteđen svake patnje, niti da tvoj budući put bude stalno posut ružama, niti da gorke suze nikada ne obliju tvoj obraz, niti da nikad ne okusiš bol… Sve ovo, ne, to ti ne želim!

Jer, ako srce nije očišćeno suzama, ne može biti oplemenjeno u boli - jer, bol i nevolja te nose u zajedništvo s Marijom i Djetetom i njihov smješak dati će pouzdanje i utjehu.

Moja želja za tebe je ova: ostao zahvalan i očuvao uvijek u svom srcu dragocjena sjećanja na dobre stvari u svom životu. Podnosi hrabro iskušenja kada križ pritišće tvoja ramena. i kada se vrhunac, na koji se moraš penjati, cini nedostižnim, ako čak i svjetlo nade nestaje, neka svaki Božji dar raste u tebi i neka ti pomogne godinama obradovati srca onih koje voliš da uvijek imaš pravog prijatelja, koji je dostojan prijateljstva, koji ti daje povjerenje kadgod ti nedostaje svjetlost i snage da bi se mogao održati u oluji i da bi tako stigao ipak u visinu, da bude s tobom u sreći i boli smješak pun miline, utjelovljenoga Sina Božjega, i da budeš uvijek tako povezan s Njime, kako On to želi za tebe.

(stara Irska blagoslovna želja)




Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu)

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!

...

Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.

...

Majka Tereza je dobila poziv za susret s Ivanom Pavlom II. Na putu prema mjestu susreta, gledajući kroz prozor automobila, u daljini je primijetila nekog beskućnika. Zatražila je da se auto zaustavi. Izašla je, pokupila nesretnika i vratila se natrag, propustivši tako dragocijen susret s Papom. Kad su novinari nahrlili na njezina vrata s pitanjima zašto je propustila tako važan susret, ona je odgovorila: "Željela sam doći, ali na putu sam susrela Krista!"


Možeš kupiti...
- možeš kupiti riječi, ali ne i istinu
- možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak
- možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje
- možeš kupiti krevet, ali ne i san
- možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu
- možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću
- možeš kupiti križ, ali ne i Isusa


Molitva Sioux Indijanaca

Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio. Izoštri moje uho da čuje tvoj glas. Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si ti tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.

Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.

Neka ne budem zaštićen od opasnosti, već da se bez straha suočim s njom. Neka ne molim za smirenje moga bola, već za jako srce da ga savladam. Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi, već da se oslonim na vlastite snage. Neka ne preklinjem za spas od straha,već za nadu da osvojim svoju slobodu.

O Ti, uzvišeni, presveti Bože! Unesi svjetlo u tminu moga srca. Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu, istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem, o Bože, tako da bih mogao činiti ono što je uistinu Tvoja sveta volja.
Amen.


Istina

Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u komu je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i činilo mu se da je pougljenjeno dječje tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječje tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom.
Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom upitao je: "Tko je tamo?" "Tata, ja sam, tvoj sin . Otvori vrata."
Otac je mislio da se neki objestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli.
Na kraju je Buda dodao: "Jednom negdje nešto smatrate istinom. Ako se toga previše držite, kada sama istina dođe na vaša vrata, nećete joj otvoriti".



ZANOS

Pokušavam gledati na život u svem njegovu bogatstvu, nastojeći biti dirnut na dubljoj razini od misaone.
Zbog toga promatram oprečne prizore:

Rođenje djeteta… radost roditelja i osjećaj čuda… slavlja… Potom promatram smrt… žalost, osjećaj gubitka… sprovodne obrede… Neprestano krećem od jednog prizora do drugog, zapažajući svaki detalj.

Sljedeći par: svadbena dvorana i odjel za rak. Ponovno zapažam svaku pojedinost dok promatram prizore… Krećem od jednog prizora do drugog, od svadbe i odjela i ponovno natrag… izbjegavajući svako razmišljanje, zadovoljavajući se samo time da gledam…

Potom sportski stadion – mnoštvo… igrači… klicanje…uzbuđenje… I dom starih ljudi - stariji čovjek sjedi kraj prozora i prebire po sjećanju… Krećem od jednog prizora do drugog, Gledajući u srca ljudi koji sudjeluju u prizorima…

Potom vidim bazen u raskošnom hotelu - voda koja se svjetluca… uzvici veselja… žarko sunce na nebu… I siromašna predgrađa - smrdljivo ozračje, smrad… ljudi koji spavaju na tlu… štakori i žohari… Ne razmišljam. Samo se uživljavam u prizor koji promatram…

Promatram sjednicu ministarskog vijeća: moćnici države donose odluke Koje će utjecati na živote drugih ljudi… Tome suprostavljam sobu za mučenje koju podrobno razgledavam…

Tada odlazim sa zemlje i vidim te i mnoštvo drugih prizora zajedno… i, premda ih ne mogu razumjeti, vidim kako cjelina sačinjava simfoniju, skladan ples: rođenje i smrt, smijeh i suze, ugoda i muka, krepost i porok, - sve se miješa u fresku neusporedive ljepote koja nadilazi shvaćanje moga misaonog uma…

Potom se vraćam krštenju i pogrebu, svadbenoj dvorani i odjelu za rak, stadionu i domu starih ljudi… i vidim ih kao pojedine note iste melodije… razne pokrete istoga plesa…

Vidim Isusa Krista i Judu, Vidim žrtve i progonitelje, ubojice i raspete: jedna melodija s raznolikim tonovima… jedan ples koji se izvodi u različitim koracima…

Mislim o ljudima koji me ne vole i koji me napadaju, i vidim njih i sebe kao različite, a ipak ne-dvoje… zaokupljeni jednim zadatkom, jednim plesom, jednim umjetničkim djelom… Promatram raznolikost svoga vlastitog života s njegovim promjenjivim raspoloženjima, s njegovim usponima i padovima…
ljude koji dodiruju moj život, zle i dobre, koje volim i koje ne volim… mnogi pokreti istog plesa koje izvodi sam plesač…

Na kraju, stojim pred Gospodinom. Vidim ga kao Plesača; i tu glupu, besmislenu, mučnu, divnu stvar, koju nazivamo život, kao njegov ples…

I stojim bez riječi, ništa ne shvaćajući, izgubljen u čuđenju !

Anthony de Mello


DA ISUS DOĐE DANAS . . .

Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke magazine i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustit da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?

Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?

Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima?
Ili bi se ponadao da oni neće navraćati dok On ne završi posjet?

Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom zastalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom.
(nepoznati autor)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se