Kross
31.07.2004., subota
Ako Bog...
"Ako Bog stvarno postoji, on se sigurno neće prepirati s osobama koje nisu vjernici zato što ga pogrešno tumače kao svoja vlastita sebstva i nazivaju ga krivim imenom..." (V. Frankl) |
- 08:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #
28.07.2004., srijeda
VIC: Upute mladom svećeniku
Prije svoje prve mise jedan mladi svećenik bio je tako nervozan da nije mogao ni riječi progovoriti pa upita biskupa za savjet...Biskup mu reče: "Popij čašu vode s 2 kapljice votke i odmah ćeš se osjećati slobodnije." Nakon što je primijenio recept, mladi se svećenik osjećao tako dobro da ga više ništa nije moglo uznemiriti. No, nakon povratka s mise, pronađe poruku od biskupa...: "Poštovani svečeniće, sljedeći put stavite nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. Osim toga, evo još nekoliko savjeta kako se neki ispadi više ne bi ponovili: 1. Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara, pa nije to koktel. 2. "Ormar" u crkvi je mjesto za ispovijed, a ne W.C. 3. Ne oslanjajte se više na statuu Blažene Djevice Marije, ne grlite ju više i ne ljubite. 4. Postoji 10 zapovjedi, a ne 12. Apostola je 12, a ne 7. Nijedan od nijh nije bio patuljak. 5. Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. i kompanija 6. David je pobijedio Golijata pračkom i kamenom. Nije ga umlatio i prosuo mu mozak. 7. Judu ne nazivamo *urvinim sinom. 8. Papu ne moramo nazivati El Padrino. 9. Bin Laden nema veze s Isusovom smrću. 10. Sveta vodica je za posvećivanje, a ne da bi se umivali. 11. Nikada se ne smijete tako moliti, da pri tome sjednete na Bibliju, na stepenice ispred oltara i onda vicete na ljude. 12. Hostija nije grickalica uz vino već za vjernike. 13. Griješnici idu u pakao, a ne u p.m. 14. Poziv na ples nije loš, ali ne polka trčeći kroz crkvu. 15. Onaj, u čošku pored kora, kojeg ste nazvali tajkunom, kontrašem i transvestitom u suknji, bio sam ja. Nadam se da će iduće nedelje ove greške biti ispravljene." |
- 01:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
27.07.2004., utorak
Bozja volja
Dva indijska pustinjaka meditirala su u prasumi. Iznenada ugledaju gladnog tigra koji im se priblizavao. Prvi se predao volji Bozjoj i poceo se spremati na smrt. Drugi ga je tjerao da bjezi, i uistinu poceli su trcati, i oba su izbjegla smrti. Tada je drugi rakao prvome: "Zaista, pametno je prepustiti se volji Bozjoj, ali ono sto nas dvojica mozemo sami uciniti i tako izmijeniti sudbinu, to onda moramo uciniti iz vlastitiog poriva. Zar nije upravo Bozja volja u tome da upravljamo vlastitom voljom?" Ljudi danas cesto, zahtijevajuci potpunu sigurnost ocekuju nesto sto je za svaki ljudski razum potpuno nemoguce. Stvarno, ne mozemo imati nikakvu sigurnost ni u jednoj buducoj stvari, pa zato ni o svome vlastitom zivotu. Covjek bas zbog toga sto zeli sve potpuno i jasno spoznati, jer o svemu sumnja, ni u cemu nije potpuno stalan. Zato se danas tesko donose i vlastite odluke, jer lakse je traziti savjete, pa ako to ne zavrsi dobro onda krivnju prebaciti na onoga koji me "krivo" savjetovao."Ima ljudi koji su sretni i kad se nadu oci u oci s nesrecom i bez obzira na patnju - zato sto vide njezin smisao." (V. Frankl) "Hrabrost je najvaznije orude u borbi za bolji, smisleniji i dostojniji zivot." |
- 07:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #
26.07.2004., ponedjeljak
Strah pred "smrcu"
Zanimljivo je da je u covjeku sa Zapada u prijasnjim stoljecima smrt pobudivala manje straha nego u suvremenom covjeku. Upravo zato, jer ju je usred svog rada i zivota ukljucio u svoj dnevni red, tako da ga je ta neznanka stalno opominjala i zato se vec za rana s njom sprijateljio. Slavni skladatelj W. A. Mozart pise prigodom svoga tridesetog rodendana: "Zahvaljujem svome Bogu da mi je otkrio tu srecu da sam imao priliku u smrti prepoznati kljuc prema nasoj istinskoj sreci. Nikada ne legnem u krevet a da ne pomislim da mozda, mlad kakav jesam, sutrasnjeg dana necu docekati. A ipak, ne moze ni jedan covjek koji me poznaje reci da sam u odnosima s ljudima dosadan ili zalostan. Za tu srecu zahvaljujem svakoga dana svoga zivota Stvoritelju i tu srecu iz svoga srca zelim svome bliznjemu" "Smrt svakoga covjeka uzme sa sobom jedan dio mene, buduci da sam i ja ukljucen u covjecanstvo. Zato nikada ne ispitujem kome zvono zvoni - tebi zvoni." (John Donne) |
- 15:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.07.2004., nedjelja
Molitva
Budi velikodušan u obilju, i zahvalan u nevolji. Budi pošten u prosudbi, i pažljiv na riječima. Budi svjetiljka onima koji hodaju u tami, a budi i dom strancu. Budi oči slijepcu, i svjetiljka koracima griješnih. Budi dar života čovječanstvu, poticaj tlu ljudskog srca, i plod na drvetu poniznosti. (N.N.) |
- 01:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #
24.07.2004., subota
Mir u srcima
Veliki Duše, molim Te za Tvoj blagoslov. Molim Te daj mir mojoj braći i sestrama na ovome svijetu. Daj nam mudrosti da učimo djecu ljubavi, poštovanju i da budu dobra prema drugima, kako bi rasla s mirom u srcima. (Molitva sjevernoameričkih Indijanaca) |
- 13:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Ti si naš oslonac
Osim Tebe, drugog pomoćnika nemam, nemam drugog oca, ni drugog spasitelja i nikakva drugog oslonca, osim Tebe. Zato se Tebi molim. Samo mi Ti možeš pomoći. Prevelika je nevolja u kojoj se nalazim. Očaj me hvata i ne vidim izlaza. Na dno sam dospio i ne znam kako ću isplivati. Izbavi me iz ove nevolje, ako je Tvoja volja. Daj mi znati da si jači od svake nevolje i od svih mojih neprijatelja. Znam: Ti me nećeš napustiti. (Molitva iz Afrike) |
- 13:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
PO-teskoca
"Snade li te kakva teskoca, stani mirno pred nju i pitaj sto hoce od tebe." (E. Geibel) |
- 01:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #
23.07.2004., petak
NADMASITI ZIVOT
"Svi moramo nadmasiti zivot. Jedini nacin da ga nadmasimo jest da ga ljubimo. Jedini da ga ljubimo jest da se nepostedno zrtvujemo." (G. Bernanos) |
- 14:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #
21.07.2004., srijeda
U PROLAZU
Dogada se da prolazimo kraj osoba koje inace poznamo, a da ih ne pogledamo u lice, pa ne zapazimo koliko trpe od potajne muke sto za njih ne marimo. Bila bi dosta lijepa rijec, srdacna gesta i da se u njima nesto lijepo probudi. (K. Woytila) |
- 01:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
18.07.2004., nedjelja
ZELIM TI
Zelim ti Utjehu za teskih dana, Osmijehe kad te spopada tuga, Duge da slijedis oblake, Smijeh da ljubi tvoje usne, Zalaske sunca da ugriju tvoje srce, Nježne zagrljaje kad duh ti klone. Prijateljstva da razvedre tvoje postojanje, Ljepotu za tvoje oci, Povjerenje kad sumnjas, Vjeru da možes vjerovati, Hrabrost da upoznas sebe, Strpljivost da prihvatis istinu, I ljubav da upotpuni tvoj život. |
- 02:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #
17.07.2004., subota
LJUBAV, BLAGOSTANJE I USPJEH
Jedna žena izide iz svoje kuce i ugleda tri starca s dugim bijelim bradama kako sjede u njezinu dvoristu. Nije ih prepoznala.Rece: - Mislim da vas ne poznajem, ali mora da ste gladni. Molim vas, udite i nesto pojedite. - Je li domacin kod kuce? Oni upitase. - Nije rece ona. Vani je. - Onda ne možemo uci rekose. Kad se muž uvecer vratio kuci, žena mu rece sto se dogodilo. - Hajde reci im da sam kod kuce i pozovi ih! Zena izide vani i pozove ih unutra. - Ne idemo u kucu zajedno odgovorise. - Zasto? Htjela je znati. Jedan od staraca objasni: - Njegovo ime je Blagostanje rece pokazujuci na jednog od svojih prijatelja; pokazujuci na drugog, rece: - On je Uspjeh a ja sam Ljubav. Onda nadoda: - Sad idi i raspravi sa svojim mužem kojeg od nas želite u svome domu. - Zena se vrati unutra i rece svome mužu sto porucise. Muž bijase presretan. Predivno, rece. U tom slucaju, pozovimo Blagostanje. Neka ude i ispuni nam dom blagostanjem! Njegova žena nije se složila. Dragi, zasto ne bismo pozvali Uspjeh? Njihova ih je snaha slusala iz drugog kuta kuce. Skoci sa svojim prijedlogom: - Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Onda ce nas dom biti ispunjen ljubavlju! - Poslusajmo savjet nase snahe rekose muž i žena. Izidi vani i pozovi Ljubav da bude nas gost. Zena izide vani i upita tri starca: - Koji je od vas Ljubav? Molim Vas, udite i budite nas gost. Ljubav ustade i krenu prema kuci. Druga dvojica takoder ustadose i slijedahu ga. Iznenadena, gospoda rece: - Pozvala sam samo Ljubav, zasto i vi ulazite? Starci odgovorise uglas: - Da ste pozvali samo Blagostanje ili Uspjeh, druga dvojica bi ostala vani, ali buduci da ste pozvali Ljubav, gdje god Ona ide, i mi idemo s njom. Gdje god je ljubav, ondje su i blagostanje i uspjeh! |
- 20:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #
16.07.2004., petak
ZIVI ZIVOT
Pomiriti se sa zivotom. Imamo samo jednu kozu i ne mogu se vise roditi u drugoj kozi. Da malo budes sretan, moras se pomiriti sa poslom, s ljudima oko sebe, s njihovim pogreskama i slabostima. (P. Bosmans) |
- 22:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
JEDAN TRENUTAK
Dovoljan je jedan trenutak da se postane heoj, no potreban je cijeli zivot da se postane dobar covjek. (P. Brulat) |
- 22:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.07.2004., četvrtak
Budi dobar i vratit ce ti se... SIGURNO
|
Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak. Jednog dana, dok je crnčio za preživljavanje porodice, čuo je iz obližnje močvare povik u pomoč. Odbacio je alat i potekao u močvaru. Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni dječak vikao i borio se, da bi se izvukao iz močvare. Seljak Fleming spasio je dječaka iz sigurne smrti. Sljedečeg dana u seljakovo se dvorište dovezla bogata kočija. Elegantno obučeni plemić izašao je iz kočije i predstavio se je kao otac dječaka, kojega je seljak spasio. "Želim Vam platiti ", rekao je plemić. "Spasili ste život mojemu sinu!" "Ne, ne mogu primiti plaću za to što sam napravio",rekao je škotski seljak i odbio ponudu. Tada je kroz vrata naišao seljakov sin. "Dali je to Vaš sin?" upitao je plemić. "Da!" ponosno je odgovorio seljak. "Napravimo dogovor. Dozvolite mi, da mu omogucim naobrazbu, kakvu ima i moj vlastiti sin. Ako je momak imalo sličan ocu, bez sumnje će stasati u čovjeka, na kojega ćemo obojica biti ponosni." Tako je i bilo. Sin seljaka Fleminga pohađao je najbolje škole i za čas je završio Bolničku medicinsku školu sv. Marije u Londonu i postao je poznat po cijelome svijetu kao Sir Alexander Fleming, pronalazač penicilina. Nakon godina plemićev sin, koji je bio spašen iz močvare, razbolio se je od tuberkuloze. I što ga je tada spasilo? Penicilin! A kako je bilo ime plemiću? Lord Randolph Churchill. A ime njegovog sina? Sir Winston Churchill. |
- 00:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
10.07.2004., subota
Težina pahuljice
Priča o pahuljici - Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? - upita sjenica golubicu, dok su zajedno promatrale kako snijeg pomalo sipi i stvara bijelu naslagu. - Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne premišljajući previše. - Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da i ona ima svoju težinu. I sjenica ispriča svoju ptičju prispodobu. - Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg. Kao što vidiš, nije bilo vijavice ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam, 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica, grančica je pukla, a ja sam morala od-lepršati. - Vidiš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica. A golubica, sjećajući se valjda simbolike mira koja se uz nju vezuje još od Noinih dana, promisli i u sebi promrsi: »Možda nedostaje samo još jedan čovjek da cijeli svijet padne u - mir!« (Ljudevit Anton Matačić) |
- 00:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #
09.07.2004., petak
Istina
Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u komu je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i činilo mu se da je pougljenjeno dječje tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječje tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom. Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom upitao je: "Tko je tamo?" "Tata, ja sam, tvoj sin . Otvori vrata." Otac je mislio da se neki objestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli. Na kraju je mudrac dodao: "Kada jednom negdje nešto smatrate istinom. Ako se toga previše držite, kada sama istina dođe na vaša vrata, nećete joj otvoriti". |
- 02:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #
08.07.2004., četvrtak
Sloboda i zakon
Tko slobodu nosi u sebi, taj ne misli na zakon. Tko se sa slobodom poigrava, taj mora misliti na zakon. (Solon) |
- 23:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.07.2004., ponedjeljak
Ne morate biti savršeni...
Ne morate biti savršeni da biste pokušali dosegnuti anđele, ali morate biti u stanju živjeti sa samim sobom i praviti si društvo kroz duža vremenska razdoblja. (Deepak Chopra) |
- 00:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #
04.07.2004., nedjelja
RAZOCARANI BRACNI SAVJETNIK...
Svaki je brak barem koliko-toliko slozan i sretan. Svakoga upozore, barem pet minuta prije vjencanja pred oltarom, da bude oprezan pred «kriticnom sedmom godinom». Ako prije ne, onda obicno oko sedme godine zapocinju teskoce. Jedan par prozivio je to ovako:Kad su zajedno slavili sedmu godisnjicu braka, jos uvijek slozni i sretni kao i prvoga dana, razmisljali su kolko se njihovih znanaca, koji su se isto ozenili prije sedam godina, vec odavno rastali. Nehotice su poceli razmisljati da mozda i s njima nije bas sve u redu. Zena je rekla: «Ljudi cak govore o nama da najvjerojatnije nismo potpuno normalni. Ako hoces, mozda bi bilo za nase dobro, da se odemo zajedno posavjetovati.» Oboje se slozilo s mislju i sporazumjelui su se da odu na savjetovanje «savjetniku za rastavu braka». Zajedno su usli u ured. Ali bas je u tome bila greska, sasvim protiv obicaja ostalih. Uvijek je tako da dode muz i zena, ali svaki za sebe, pa onda svaki udari po svom bracnom drugu i svu krivnju baci na njega. Dok su sjedili, savjetnik im je rekao neka se, za volju Bozju, barem ovdje ne drze za ruke, s obrazlozenjem da na to nije naviknut u ovoj prostoriji. Tada su morali ispricati povijest svoga braka od prvoga susreta, pa do trenutka koji ih je doveo u savjetovaliste. Sve su ispricali, kako zive u svakodnevnom zivotu, kako se uvijek pomire i na sve zaborave, ako slucajno dode do kakve nesuglasice, te kako im je nakon svake takve nesuglasice jos ljepse u kuci, nego sto im je bilo prije. - Savjetnik se u neprilici pocesao iz uha. «Da li se ikada svadate radi novaca?» «Nikada», brzo je odgovorio muz, «ja ga uvijek predam zeni, pa ga onda ona – upotrijebi.» - «Da li vam je zena ikada prijetila da ce otici svojoj majci da se kod nje utjesi?» «Za takvu stvar moja je majka predaleko», odgovorila je zena, «a i ne mogu ni djecu ostaviti, ili ih ispisati iz skole.» - «Donesete li ponekad svojoj zeni strucak ruza?» «O da, katgod se za to pruzi prilika ili poseban razlog», odgovorio je muz. - «Da li muz primjecuje da imate nekad novu frizuru ili novu haljinu?» «Uvijek me gleda s vidljivim zadovoljstvom i kaze mi: «Tebi zaista svaka stvar tako lijepo pristaje, kao ni jednoj drugoj»», brzo je odgovorila zena s laganim rumenilom na obrazu. - «I muz se nista ne ljuti ako mu kazete koliko je sve to stajalo?», pitao je savjetnik, nadajuci se, da ce ipak saznati nesto uzbudljivo. «Ne, ne ljuti se», glasio je zenin odgovor. «Iz niceg nema nicega kaze mi, jer svaka stvar kosta.» - «A da li imate medusobno mnogo toga za razgovarati? Da li vam je dosadno ako ste sami kod kuce?» Pitao je zenu. «O, nama nije nikada dosadno. Uvijek imamo mnogo toga za pricati. Kada muz dode odnekud kuci, tako pripovijeda kao da se vec godinama nismo vidjeli. Uopce nam je najugodnije kad smo sami, tako da imamo vremena za sebe.» - «No, gospodo, a sto vam kazu prijateljice koje sigurno dodu vama i pricaju vam da su vidjele vaseg muza u drustvu lijepih mladih djevojaka, zar vas to nista ne grize i ne uzbuduje?» «Razumljivo je samo po sebi da se nade u drustvu djevojaka, jer to je u njegovu poslu neizbjezno. Kada ih ne bi gledao, ne bi ni znao kakvu bi mi haljinu kupio.» Sada je savjetnik bio potpuno razocaran: «To je nesumnjivo najbezuspjesniji slucaj sto sam ga ikada sreo. Ako tako ide dalje, vas dvoje se nikada necete rastati. Vas dvoje imate suvise zajednickih pogleda i uzora u kojima se slazete. Vas dvoje ste se uzeli kada ste vec bili prepametni za rastavu. Morali ste se uzeti dok ste jos bili nezreli i nedovoljno pametni, dok jos niste znali sto raditi, kao sto postupaju mnogi drugi, pa bi vec odavno bili zreli za rastavu.» «Dakle, mislite», upao mu je muz u rijec, «Za nas dvoje je prekasno da se rastajemo?» «Ne, za rastavu nkada nije prekasno! Ako zelite da dode do rastave, tada podite kuci i ljutite jedno drugo tako da iz muhe nacinite slona. Vi, gospodo, budite ljubomorni na muza, na svaki njegov korak, a vi gospodine, budite neuvidavni i bezobzirni prema zeni, kao sto je vecina muskaraca! Osim toga, stisnite se u jedan suvise tijesan stan, tako da cete se svakodnevno doslovno spoticati jedno o drugo, da cete jedno drugome sve vise stajatio na putu, a uza sve to stalno budite nezadovoljni i utovite si u glavu da je u zivotu sve drugo vaznije nego bracna ljubav i sreca, pa cete onda biti zreli za rastavu!» Zahvalili su se savjetniku za jasnu i mudru nauku, ali kad je ovaj vidio kako je muz zeni ljubazno otvorio vrata, doslovno je prasnuo: «Za volju Bozju, jos niste niti zatvorili vrata za sobom i vec ste opet jedno prema drugome ljubazni i puni kavalirstine. Kako da medu vama uopce dode do rastave kad je muz i nakon sedam godina jednako ljubazan prema zeni kao i onoga dana kada ju je kao mladenku vodio pred oltar?» |
- 23:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.07.2004., subota
SVAKIDANJE JADIKOVKE
Bio neki siromasan i jednostavan covjek. Uvecer, nakon zamornog rada, vracao se kuci slomljen i neraspolozen. Zavidno je promatrao ljude koji su se vozikali automobilima ili sjedil u baru pijuci pivo. «Njima je dobro», gundao je covjek u tramavaju, stisnut i bez daha. «Oni ne znaju sto znaci trpjeti. Kada bi imali moj kriz da ga moraju nositi!» Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slusao jadikovke siromasnog covjeka. I jedne veceri dockao ga pri povratku kuci.- O, to si ti Gospodine! – rece covjek iznenaden. - Nemoj me prekoravati, i sam znas kako je tezak kriz kji si mi navalio na leda. Gospodin se blago nasmijesi: - Dodi sa mnom. Dat cu ti mogucnost da izaberes drugi kriz. Covjek se nenadano nade u velikoj plavoj spilji. Arkitektura je odavala bozanstven izgled. Unutra je bilo naslagano mnostvo krizeva: malenih, velikih, oblozenih biserjem, glatkih, hrapavih, tesih, lakih... - To su krizevi koje ljudi nose. Odaberi slobodno koji zelis. Covjek radosno skine svoj kriz i pocne prebirati krizeve. Najprije je iskusao lagani kriz, ali je bio poveci i neugodan za nosenje. Uze kriz koji nosi biskup, ali je bio neobicno opterecen odgovornoscu i zrtvom. Pokusa staviti glatki kriz, ali osjeti da ga stalno zulja. Opazi i srebrni kriz, ali osjeti samocu i napustenost kad ga stavi na sebe. I tako ih iskusa sve, ali na svaki je imao prigovor. Napokon, u kutu pronade jedan kriz, prilicno istrosen od duge uporabe. Ucini mu se kao stvoren za njega. Stavi ga na leda i klikne: «Uzimam bas ovaj kriz. Dobro mi pristaje!» A Gospodin mu obrati blag pogled i toga casa covjek prepozna kriz: bio je to njegov vlastiti kriz, koji je odlozio ulazeci u spilju i koji je nosio citava zivota. (Ljudevit Maracic) Ne znamo sto nam zivot donosi. U rukama smo dobrog Boga i to je izvor radosti i mira. (A. G. Roncalli) Svaki puta kad stvari i ustanove diviniziramo, one nas razocaraju, ne ispune ocekivane nade. Stvari ostaju vrijedne, korisne i lijepe kad ih pustimo da budu ono sto jesu: sredstva, a ne cilj naseg zivota. (M. Vugdelija) Tek onaj, koji je sam u svom tijelu iskusio gorcinu boli i trpljenja, moze razumjeti i suopsjecati s drugim patnicima. (V. Pozaic) |
- 01:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #
02.07.2004., petak
Bog moga djetinjstva
On bjese svudi i u svakom casu U prostoru i vremenu Ja zivjeh u njem I nikad nikud ne mogah izici Iz njega izvan njega Ni samom mislju ne mogah mu na kraj stici: Dokle god je miso dopirala, on je bio uvijek dalje, dublje Bez kraja na svakoj strani. (A. B. Simic) |
- 22:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.07.2004., četvrtak
Covjek sam nade...
«Covjek sam nade, jer vjerujem da se Bog rada iznova svakoga jutra, jer vjerujem da stvara svijet svakoga trenutka. On ga nije stvorio u nekom dalekom trenutku vremena, a potom ga zaboravio. Stvaraje se dogada sada, pa zato moramo od Boga ockivati neocekivano.» (Leon J. Suenens) |
- 00:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Veljača 2012 (1) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (3) Listopad 2011 (2) Kolovoz 2009 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (3) Veljača 2009 (2) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (1) Listopad 2008 (2) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (5) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Svibanj 2007 (2) Listopad 2006 (10) Svibanj 2006 (1) Veljača 2006 (1) Siječanj 2006 (1) Prosinac 2005 (1) Studeni 2005 (3) Listopad 2005 (5) Rujan 2005 (1) Kolovoz 2005 (1) Srpanj 2005 (1) Lipanj 2005 (3) Svibanj 2005 (5) Travanj 2005 (6) Ožujak 2005 (4) Veljača 2005 (3) Prosinac 2004 (4) Studeni 2004 (7) Listopad 2004 (9) Rujan 2004 (24) Kolovoz 2004 (14) Srpanj 2004 (23) Lipanj 2004 (44) Svibanj 2004 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Gledati se u oci bez nepovjerenja, pribliziti se bez straha, pomagati jedan drugom, a pritom ne izgubiti obraz. ZANIMLJIVI LINKOVI Fotografije Jos fotki
Male tajne isprobane na vlastitoj koži...
"Ti to mozeš, učini to" "Svaki pocetak je tezak" "Svaki trud se isplati" TRENUCI Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio. Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema. Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada. Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao. Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni. Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao. Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem. Jorge Luis BORGES MOJA ŽELJA ZA TEBE Ne, da budeš pošteđen svake patnje, niti da tvoj budući put bude stalno posut ružama, niti da gorke suze nikada ne obliju tvoj obraz, niti da nikad ne okusiš bol… Sve ovo, ne, to ti ne želim! Jer, ako srce nije očišćeno suzama, ne može biti oplemenjeno u boli - jer, bol i nevolja te nose u zajedništvo s Marijom i Djetetom i njihov smješak dati će pouzdanje i utjehu. Moja želja za tebe je ova: ostao zahvalan i očuvao uvijek u svom srcu dragocjena sjećanja na dobre stvari u svom životu. Podnosi hrabro iskušenja kada križ pritišće tvoja ramena. i kada se vrhunac, na koji se moraš penjati, cini nedostižnim, ako čak i svjetlo nade nestaje, neka svaki Božji dar raste u tebi i neka ti pomogne godinama obradovati srca onih koje voliš da uvijek imaš pravog prijatelja, koji je dostojan prijateljstva, koji ti daje povjerenje kadgod ti nedostaje svjetlost i snage da bi se mogao održati u oluji i da bi tako stigao ipak u visinu, da bude s tobom u sreći i boli smješak pun miline, utjelovljenoga Sina Božjega, i da budeš uvijek tako povezan s Njime, kako On to želi za tebe. (stara Irska blagoslovna želja) Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu) Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan NIJE VAŽNO. VOLI GA! Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO! Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE! Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO! Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN! Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti NIJE VAŽNO. STVARAJ! Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći NIJE VAŽNO. POMAŽI IM! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE! ... Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji. ... Majka Tereza je dobila poziv za susret s Ivanom Pavlom II. Na putu prema mjestu susreta, gledajući kroz prozor automobila, u daljini je primijetila nekog beskućnika. Zatražila je da se auto zaustavi. Izašla je, pokupila nesretnika i vratila se natrag, propustivši tako dragocijen susret s Papom. Kad su novinari nahrlili na njezina vrata s pitanjima zašto je propustila tako važan susret, ona je odgovorila: "Željela sam doći, ali na putu sam susrela Krista!" Možeš kupiti... - možeš kupiti riječi, ali ne i istinu - možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak - možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje - možeš kupiti krevet, ali ne i san - možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu - možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću - možeš kupiti križ, ali ne i Isusa Molitva Sioux Indijanaca Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio. Izoštri moje uho da čuje tvoj glas. Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si ti tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen. Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga. Neka ne budem zaštićen od opasnosti, već da se bez straha suočim s njom. Neka ne molim za smirenje moga bola, već za jako srce da ga savladam. Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi, već da se oslonim na vlastite snage. Neka ne preklinjem za spas od straha,već za nadu da osvojim svoju slobodu. O Ti, uzvišeni, presveti Bože! Unesi svjetlo u tminu moga srca. Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu, istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem, o Bože, tako da bih mogao činiti ono što je uistinu Tvoja sveta volja. Amen. Istina Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u komu je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i činilo mu se da je pougljenjeno dječje tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječje tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom. Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom upitao je: "Tko je tamo?" "Tata, ja sam, tvoj sin . Otvori vrata." Otac je mislio da se neki objestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli. Na kraju je Buda dodao: "Jednom negdje nešto smatrate istinom. Ako se toga previše držite, kada sama istina dođe na vaša vrata, nećete joj otvoriti". ZANOS Pokušavam gledati na život u svem njegovu bogatstvu, nastojeći biti dirnut na dubljoj razini od misaone. Zbog toga promatram oprečne prizore: Rođenje djeteta… radost roditelja i osjećaj čuda… slavlja… Potom promatram smrt… žalost, osjećaj gubitka… sprovodne obrede… Neprestano krećem od jednog prizora do drugog, zapažajući svaki detalj. Sljedeći par: svadbena dvorana i odjel za rak. Ponovno zapažam svaku pojedinost dok promatram prizore… Krećem od jednog prizora do drugog, od svadbe i odjela i ponovno natrag… izbjegavajući svako razmišljanje, zadovoljavajući se samo time da gledam… Potom sportski stadion – mnoštvo… igrači… klicanje…uzbuđenje… I dom starih ljudi - stariji čovjek sjedi kraj prozora i prebire po sjećanju… Krećem od jednog prizora do drugog, Gledajući u srca ljudi koji sudjeluju u prizorima… Potom vidim bazen u raskošnom hotelu - voda koja se svjetluca… uzvici veselja… žarko sunce na nebu… I siromašna predgrađa - smrdljivo ozračje, smrad… ljudi koji spavaju na tlu… štakori i žohari… Ne razmišljam. Samo se uživljavam u prizor koji promatram… Promatram sjednicu ministarskog vijeća: moćnici države donose odluke Koje će utjecati na živote drugih ljudi… Tome suprostavljam sobu za mučenje koju podrobno razgledavam… Tada odlazim sa zemlje i vidim te i mnoštvo drugih prizora zajedno… i, premda ih ne mogu razumjeti, vidim kako cjelina sačinjava simfoniju, skladan ples: rođenje i smrt, smijeh i suze, ugoda i muka, krepost i porok, - sve se miješa u fresku neusporedive ljepote koja nadilazi shvaćanje moga misaonog uma… Potom se vraćam krštenju i pogrebu, svadbenoj dvorani i odjelu za rak, stadionu i domu starih ljudi… i vidim ih kao pojedine note iste melodije… razne pokrete istoga plesa… Vidim Isusa Krista i Judu, Vidim žrtve i progonitelje, ubojice i raspete: jedna melodija s raznolikim tonovima… jedan ples koji se izvodi u različitim koracima… Mislim o ljudima koji me ne vole i koji me napadaju, i vidim njih i sebe kao različite, a ipak ne-dvoje… zaokupljeni jednim zadatkom, jednim plesom, jednim umjetničkim djelom… Promatram raznolikost svoga vlastitog života s njegovim promjenjivim raspoloženjima, s njegovim usponima i padovima… ljude koji dodiruju moj život, zle i dobre, koje volim i koje ne volim… mnogi pokreti istog plesa koje izvodi sam plesač… Na kraju, stojim pred Gospodinom. Vidim ga kao Plesača; i tu glupu, besmislenu, mučnu, divnu stvar, koju nazivamo život, kao njegov ples… I stojim bez riječi, ništa ne shvaćajući, izgubljen u čuđenju ! Anthony de Mello DA ISUS DOĐE DANAS . . . Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra? Ili bi sakrio neke magazine i postavio Bibliju na njihovo mjesto? Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu a izvadio crkvenu pjesmaricu? Bi li mu mogao dopustit da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo? Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva, bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš? Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš? Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana? Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš? Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana? Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima? Ili bi se ponadao da oni neće navraćati dok On ne završi posjet? Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom zastalno? Ili bi odahnuo kada konačno ode? Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio, da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom. (nepoznati autor) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||