106 brigada ZNG
ponedjeljak, 15.10.2007.
Odgovor Hrvatske
13. Odgovor Hrvatske na primijenjenu strategiju
Daljnje vođenje rata daje prednost onoj strani koja bolje iskoristi vrijeme prijedaha. I tu se hrvatska strategija pokazala uspješnom. Strategijsko je umijeće znati čekati i zadati odlučujući udarac u pravom trenutku (završne operacije Hrvatske vojske). Čekanje u suvremenom poimanju strategije ima izuzetno značenje. Ako je svrha strategije postizavanje ciljeva, koje je utvrdila politika, koristeći što bolje sredstva kojima se raspolaže onda je Hrvatska primijenila razumnu i razložnu strategiju. Prilagodila ju je složaju stvarne situacije. Pored toga na prilagodbu hrvatske strategije utjecali su i slijedeći elementi: hrvatske su oružane snage brojno ojačale, bolje su se naoružale, a mobilizacija se odvijala bez većih problema. Čekajući (dobivajući vrijeme) hrvatsko vrhovništvo je znalo da će do raspada JNA doći po nacionalnoj, ali i drugim osnovicama. Hrvatska je puzajućoj strategiji suprotstavila strategiju neizravnog pristupa u kojoj se vrlo brzo prepoznaje prevladavajuća uloga politike i diplomacije, a potom gospodarstva, tako da je izdržala sve udare u prvoj dionici rata. Ti elementi su, kako je već rečeno, bili značajni za dobivanje na vremenu, kako bi se stvorila vojna sila tehnički toliko opremljena i uvježbana za ostvarivanje vojnih pobjeda (napadne operacije, od taktičke do strategijske razine). Ovdje je značajno podsjetiti na onaj postulat ratnog umijeća koji govori da svakoj određenoj situaciji odgovara jedna određena strategija, koja može biti najbolja u jednom od mogućih stjecaja prilika, a posve loša u drugima.
Mnogo se raspravljalo i raspravlja o tomu kad je trebalo napasti vojarne. Ta operacija u ondašnjim uvjetima (početak rata) strateška je kategorija. Rat se dobiva ili pak gubi na razini strategije, a ne taktike. Može se izgubiti mnogo bitaka a dobiti rat. Za jedan strategijski postupak kao što je napad na vojarne značajno mjesto pripada izboru vremena - kada to uraditi. Kasniji događaji su potvrdili da je to dobro urađeno i da je izbjegnuta pripremljena zamka. Da je napad na vojarne bila zamka, sam Kadijević naznačuje tvrdeći da bi za JNA bilo bolje da je osvajanje vojarni uslijedilo ranije, jer vrijeme nije radilo za njih. Ne upavši u pripremljenu zamku, Hrvatska je mogla spremnije ući u drugu dionicu rata, a da pri tomu ne bude poražena.
14. Simulirani rat
Za bolje razumijevanje vojne opcije velikosrpskog plana, (to se već spominjalo) potrebito je analizirati i rat u Sloveniji i doći do onoga što se u strategiji zove prakseologija - nauk o akciji (djelovanju). Tu je važno načelo koje govori: nije ono što jest, što se vidi, već ono što se ne vidi, a htijenje je da se dogodi.
Prema gledištu JNA svi u Sloveniji odnosili su se prema njima kao prema okupatorskoj vojsci, a ona (tj. JNA) nije mogla niti je htjela ponašati se prema slovenskom narodu kao okupator. Ovdje leži odgovor na još uvijek do kraja nerazjašnjeno pitanje - koja i kakva je bila stvarna namjera JNA u tzv. "slovenskom ratu". Bilo je mnogo naziva tog rata - operetni na primjer. Za Slovence on je svakako najveći koji su vodili i predstavlja njihov nacionalni ponos. Sa stajališta njegovog utjecaja na Hrvatsku uvjetno se može nazvati simulirani rat. Njime se nastojao postići isključivo prikriveni cilj - uvući Hrvatsku. Ima li ovakva postavka utemeljenje? Ima! Nju potvrđuje raščlamba tri moguće (razmatrane) inačice uporabe snaga JNA u tom scenariju. Prva, vojnički poraziti bojne formacije Slovenije, a potom napustiti Sloveniju. Druga, bez dovođenja novih kopnenih snaga uporabom svih raspoloživih snaga ratnog zrakoplovstva nanijeti gubitke infrastrukturi Slovenije i tako je prisiliti na poštivanje odluka saveznih institucija. Treća, koja je i prihvaćena značila je postići političke ciljeve složajnom uporabom političkih sredstava i prijetnjom uporabe vojne sile (JNA), uz stvarnu uporabu koju dozirati sukladno ponašanju slovenske strane. Proturječnost (apsurdnost) prve dvije inačice ne leži samo u činjenici da je u svojoj biti to teroristička uporaba vojne sile, nego u cilju -voditi rat (platiti veliku cijenu) a zatim se povući. Tko postavlja takve strategijske ciljeve? Nitko. To nije čak niti avantura bolesnog vojnog uma.
Treća inačica je realnost: ne samo što je cijena JNA najmanja, nego što ona pokazuje i kako ostvariti prikriveni cilj -uvući Hrvatsku u rat i to onda kada ona vojno nije sprema. Kada je 18. srpnja 1991. donesena odluka da se postrojbe JNA premjeste iz Slovenije "vrhovna komanda" uradila je plan premještaja tako da se pripremila za napadaj na Hrvatsku. Kadijević će napisati kako se s tom mogućnošću računalo i za nju je bio pripremljen odgovor. Taj odgovor je jedinstvena strategijska operacija čiji je cilj bio riješiti sve zadaće koji je JNA imala u Hrvatskoj - okupacija Hrvatske do crte Virovitica - Karlovac - Karlobag.
*
Pripadajući tipu vojne organizacije ideološka jednakost -sveobuhvatna vojska čija su obilježja: biti nadglednikom države i društva, podcjenjivanje individualnih sposobnosti, vojni dužnosnik predstavlja utjelovljenje uvjerenja, poistov-jećenje sa zapovjednicima (karizma) i politizacija, JNA se mogla preobraziti u srpsku vojnu silu u obje sastavnice: u ideološkom to je ostvareno prihvaćajući ideju "velike Srbije" ili "stvaranje jedinstvene srpske države koja bi obuhvatila cijeli srpski narod s prostora Jugoslavije", a u sveobuhvatnom dijelu to je urađeno na polju jezika, časničkog zbora, preustroja i osmišljenosti uporabe strategijskih grupacija, sve uobličavajući iz strategijske postavke o "naoružanom narodu" - ali samo srpskom. Preoblikovanje JNA, dugotrajno i sustavno, u srpsku imperijalnu silu, promišljanje i vremensko raspoređivanje događaja (radnji, postupaka) ima svoj slijed : (1) strukturno i popunom činiti je što više srpskom a što manje vojskom ostalih naroda, (2) infrastrukturu prilagoditi razmještaju i uporabi snaga prema planu izbijanja na "zapadnu srpsku granicu", (3) organizacijski prilagoditi snage za pacifikaciju prostora i laboratorijski to provjerili prije nego što se javno obznani srpski politički cilj, (4) snage provjeriti u uvjetima izvanrednih prilika, za operativnu uporabu sve to maskirati općom agresijom snaga NATO-a (sindrom neprekidne ugroze), (5) u provedbi plana naglašavati, a i prikazivati vanjskom svijetu, jugoslavensku opciju, a čekati da unutrašnji neprijatelj - razbijač Jugoslavije prvi napadne i onda ga poraziti, i (6) u ratnim uvjetima u završnoj dionici u potpunosti preoblikovati JNA u nekoliko srpskih vojski, s naglaskom na obrani ugroženog srpskog naroda.
Promišljati izvedbu srpske agresije i njezinu pojavnost, znači nastojati spoznati vrijeme i događaje i tako ukloniti dvojbe kada i na koji način je JNA stavljena u funkciju velikosrpske ideje. To je najbolje izraziti na način kako to kažu njezini sami tvoritelji: JNA je predstavljala osnovicu iz koje su formirane tri srpske vojske. To je urađeno, sukladno danim unutrašnjim i međunarodnim okolnostima, veoma organizirano. Ako je svrha strategije postizanje cilja koji je utvrdila politika, koristeći što bolje sredstva kojima se raspolaže, i ako je ona zbornik saznanja koji se obogaćuje svakim naraštajem, a da istodobno nije ponavljanje otkrivenog, ovisnog o slučajnom iskustvu kroz koje se prošlo, onda ne treba biti iznenađujuće da je Hrvatska našla način kako odgovoriti izazovima i suprotstaviti se velikosrpskim planovima i ulozi koju je u tim planovima imala JNA.
*
OSLOBODILAČKE OPERACIJE HRVATSKE VOJSKE - UVJERLJIVOST VOJNE MOĆI I(ILI) PROMJENA STRATEGIJSKOG ODNOSA
Strategijska ravnoteža na južnoeuropskim prostorima (prostor bivše Jugoslavije) bila je skrivena (potajna) do Bljeska i Oluje i nije bila mjerljiva na terenu. Uslijedile su i operacije Hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini. To je primjer kako se primjena vojne sile koristi za promjenu strategijskog odnosa koji je mjerljiv, a što će pomoći i u postizanju političkih ciljeva..
Ova postavka analizirat će se u inozemnim osvrtima i gledištima, srpskim (neprijateljskim) i vlastitim sredstvima priopćavanja i stručnim časopisima. Razlog takvog pristupa predmetu istraživanja (analize) je cjelovitost sagledavanja djelotvornosti Hrvatske vojske u završnim operacijama i traganje za odgovorom kako i u kolikoj mjeri je primijenjen suvremeni vojni nauk (doktrina) i na koji načinje promijenjen strategijski odnos i uspostavljena ravnoteža (balans) snaga. Dakle, u ovom poglavlju će se pokušati odgovoriti koja je to zajednička potka, kako bi se uočilo kako je Hrvatska ostvarila ne samo strategijsku pobjedu, kojom je vratila svoja područja, nego je i dovela do moralnog raspada protivnika, dostatnog za primoravanje prihvaćanja uvjeta koji mu se žele nametnuti - Daytonski i Zagrebačko-erdutski sporazum.
Problem u obliku odvojenosti: završne operacije Hrvatske vojske su strategijski preokret ili ta ista vojska ni(je) uvjerljiva vojna sila. A posteriori, Oluju razmatraju svi analitičari vojni i nevojni bez obzira na pobude i(ili) politička opredjeljenja u smislu podržavanja ili "osporavanja". O njoj se piše, govori, raspravlja, ona je obrazac uspješnog ratnog umijeća ili nepotreban rizičan ratni pothvat, ali ona je tu među nama i među njima, i htjeli to ili ne, ona je postala odrednica. Oluji je potreban prilagodljiv i izdvojen pristup. Unatoč tomu što je uspjeh operacija Hrvatske vojske nedvojben, u razmatranju unutrašnjih i vanjskih čimbenika - koje se također moraju izdvojeno razmotriti (raščlaniti), njihov utjecaj na razdvojenost gledanja, objektivno, nije istoznačan, kako po pristupu, tako ni po kakvoći i dubini razumljivosti. Zbog toga, a iz načelnih stavova, raščlamba o Oluji temeljit će se na objavljenim napisima: (a) stranih analitičara, novinara, glasnogovornika i političara, (b) neprijateljskih vojnih i civilnih dužnosnika i onih koji su im bliski u zamisli "velike Srbije", (c) vlastitih sredstava priopćavanja. Takvim pristupom, analizom sadržaja, usporednom raščlambom i sintezom može se doći do pouzdanijih i vjerodostojnih odgovora na pitanja koja su postavljena. Način pristupa i metodološka uvažajnost daju da se već u polaznim postavkama u traganju za odgovorima ostvari bolji uvid ili, pak, izbjegnu grublje grješke u prosudbi utjecaja čimbenika, te obujma i dubine izvedenih operacija. U traženju pouzdanijih i svrsishodnijih odgovora neće se obrazlagati tijek operacija, već će se, polaziti od toga da su one datost. Obrazložit ćemo samo ono što je u izravnoj svezi s naznačenim problemima - promijenjeni strategijski odnos na ovim prostorima i da su operacije vođene po suvremenom nauku (doktrini) što daje uvjerljivost vojne moći onoj strani koja je to sposobna izvesti.
