Image Hosted by ImageShack.us

1. Sex appeal is fifty percent what you've got and fifty percent what people think you've got.

2. If you haven't cried, your eyes can't be beautiful.

3. Everything you see I owe to spaghetti.

Sophia Loren


Sluša se...


Image Hosted by ImageShack.us








Čita se...


Image Hosted by ImageShack.us

Dan Brown – The Lost Symbol

Deborah Rodriguez - Kabulska škola za ljepotu

P.C Cast – The house of Night series

Trudi Canavan – The Black Magician trilogy, The Age of the Five, The Magicians Apprentice

L.J. Smith – The Vampire Diaries





Kad bi Bog rešio da...
utorak, 08.09.2009.

... sebi skući kućicu, skućio bi je u mom zavičaju! - Radovan III

Image Hosted by ImageShack.us



Ja sam sasvim ok. Simpatično ok. 98% simetrična. Barem u odnosu na stanje od prije par mjeseci. Sasvim simpatično ok. The beginning! rofl

Čitavo ljeto sam provela u Splitu. Izuzev jednog tako prekratkog izleta u Zagreb za rođendan gdje nisam potrošila ništa ( koja uvreda našoj metropoli, nisam se mogla prepoznat, Imelde mi! ), odgulila sam 3 mjeseca na dnevnoj rutini kuvanja ručka, pranja veša, pranja podova i izvođenja psa. More vidila nisam! Jedina sam bijela jedinka u ovom bajnom gradu na Jadranu. Ali... Doctors orders cry

Tako sam se radovala pozivu koji je stigao u krivo vrijeme i pustolovini u koju smo se trebali upustiti brat i ja. Pogađate?! Zajeb. Prvo su me pogodile sve proslave odavde do Đerdapa, radovi na cestama, ledeni potop usred kolovoza, uzaludna potraga za pekarom otvorenom u nedjelju navečer u Bosni, plaćanje čitavom lepezom valuta da bi na kraju zaglavila zaključana u stanu negdje u Filmskom Gradu ( jer "pater familijaris" ima samo jedan set ključeva ) dok je brat servisirao auto.

btw servis za auto je tri put jeftiniji u Srbiji nego kod nas. Što valjda proizlazi iz malih plaća - u što ja osobno ne vjerujem. Jer! Sam nabasala u jednoj od rijetkih posjeta marketu da je Zewa papir 8 + 2 gotovo 50 kuna! Najjeftiniji je npr. 15 kuna al tog i da kupiš 20 rola nebi ti bilo dovoljno da 2 put obrišeš dupe.

Dobri stari srpski ( lički i slavonski također ) običaj nalaže da se loče dok imaš ijednu funkcionirajuću stanicu jetre, ždere dok te ne počnu zamjenjivat za trudnicu i sjediš po kućama dok ima svega iz prve dvije stavke. I to je egzotično i zanimljivo prva 3 dana. Trenutak kad se Dalmatinci pogledaju preko stola i zavape za blitvom je znak da je vrag odnio šalu.
Non-alkosi kao ja su općenito loše prihvaćeni u društvu. Dodajte ne to moju nesklonost duhanskim proizvodima, pustinjački karakter i tendenciju da mi ljudi postavljaju glupa pitanja a ja im iskreno odgovaram i dobijete...? Internacionalni familijarni konflikt! Jeeeeeej ja!

- Dalmatinka, bi li ti ovdje volila živit? - pod ovdje se mislilo na Beograd. Žena koja mi je postavila pitanje očito je mislila da sam ja još dijete kojem fali otac do te mjere da bi preselila u drugu državu, ostavila sve što imam i došla na ništa. Ličanka. Samo ličani mogu imati tako debilne ideje. Samo ličani mogu napustiti svoj kraj, smatrajući se Srbima, smatrajući svoje korjene iz 16. stoljeća suvremenima i totalno zanemariti sve što su otad postali. Samo ličani mogu doći u zemlju koju smatraju svojom i ostati ono što su bili do tad - ličani.


Za Beograd me veže jedan grob, jedan roditelj nakon čije smrti više neću nikad doći u taj grad osim da položim cvijet i zapalim svijeću. Nemam ništa da nazovem svojim.
Zbog države sigurno ne bih išla. Infrastruktura im je 10 puta jadnija od naše, kod njih nema na cesti rupa, ne to su jame! Korumpiranost lječnika je takva da mi se naši čine pošteni. Cigana ima na vagone, naši Romi su civilizirani i čisti, a mislim da u Splitu više nema nijedan koji prosi. Standard je toliko nizak da se Hrvatska čini prava Amerika.

Moram li reći da je naljutio kad sam rekla da nebi ni u bunilu tu živjela?

I tako je počeo moj tjedan preseravanja s roditeljem koji ne zaslužuje da mu se obraćam imenicom kojom ipak upotrijebim. Dotakli smo se moje kilaže - opetovano. Mojih izraza - on kaže gepek, ja portapak. On viršle, ja hrenovke. Pa tako u krug i ne popuštamo dok ja ne spomenem odlazak, namjerno jer mu je to bolna točka, pa se primiri do sljedećeg alkohola. I ja da s tim živim? Zar ja djelujem kao da mi fali toliko dasaka u glavi?

Nemam se namjeru ispričavati osobi koja bi me trebala na koljenima moliti oprost za 20 godina deprivacije roditelja kakvog sva djeca imaju. Niti za jednu stavku sebe kakva jesam jer nije ničime sudjelovao u mom stvaranju nakon što je posijao sjeme, a to zna svaki dripac. Otac je osoba koja je uz dijete, odgaja ga, strepi i raduje se za njega. Ne osoba koja misli da ima prava da određuje nešto samo zato jer je odradio biološki dio. Poserem ti se ja na takvog roditelja.

Sve što jesam, sve što znam, sve što sam postigla i što ću još postići... Dugujem majci. Osobi koja je dala sve, učinila sve i još više, a uz sve to izgledajuć savršeno sređeno, mojoj Imeldi, zmajici kakve nema i nikad prije nije bilo i neće biti, ženi koja je prkosila svemu i svima za ono što je znala da je najvažnije - njezina djeca.

Ono što moj otac nikad neće naučiti, a ja nemam strpljenja da ga učim sad kad je naprdio toliko godina, nešto što su ga trebali naučiti njegovi roditelji, pokoj im duši, ali usrali su ga totalno, jest da je zadaća oba roditelja biti uz svoju djecu. Umrijet će neznalica, a onda će mu suditi pametniji od mene.

Unatoč 14-satnom povratku ( izvukla sam se na prosvjed ratara i kupila kartu za prvi bus doma ) nikad se sretnija nisam vratila kući. Svome domu, svome autu, svom krevetu, svojim marketima i odličnom izboru namirnica, internetu, ljepoti cesta i mirisu mora, nezasitno lutajući od jednog do drugog kao pregladnjeli putnik.

Da odem iz svog grada? Da napustim svoju baštinu? Svoju obitelj, svoj život? Lud čovjek bi samo mogao napustiti sve ovo bogatstvo koje ovdje imam. A to što mi je roditelj par stotina kilometara daleko? Neka ga tamo. Više se volimo na daljinu wave

I zato sam kao neku svoju mantru za povratak kući zadnjih pola sata puta kad se već nazire Split sa Klisa pjevala Oliverovu Ar'ju...

"Evo san se vrati
lipi grade moj
na kontrade pune sunca
da me projde nespokoj

Evo san se vrati
lipi grade moj
na skaline mog ditinjstva
u mirisni perivoj

Ar'ja, ća mi dušu kripi
Ar'ja, ća je dišen ja
Ar'ja, ća mi tilo liči
Ar'ja, di liberta

Evo sam ti doša
Sveti Duje moj
doni san ti pismu svoju
ti joj podaj blagoslov

Neka miljun mandolina
ovu pismu zakanta
jer lipoton tvojon
ja san inkantan..."



| 00:58 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se