Image and video hosting by TinyPic

1000 mora daleko...

utorak, 20.06.2017.

No need to remember me.



Odavno već ne vodim ovaj blog, a razlog leži u tome što već dve i po godine radim kao novinar, pa u časovima odmora obično ne biram da pišem nešto drugo. Osim toga, vreme kada su se čitali blogovi (barem na onaj način na koji ja to pamtim) je odavno prošlo, a bez te interakcije sve ovo ima malo smisla. Ipak, u ovom mesecu, kada završavam sa novinarstvom, ali i željom da ostavljam toliko traga na društvenim mrežama kao pre, poželeo sam da ovde napišem post o jednoj temi koja mi je već godinu-dve u glavi, a izlazak albuma 'Dream Machine' mi je doneo još nekoliko potvrda u prilog toj teoriji, koliko god se ona činila suludom onima kojima sam je ranije izlagao. Ovaj post neće biti toliko analitičan koliko svi prethodni, nego će se više baviti opštim utiskom.





Reč je o ljubavi, odnosno o osobi kojoj je Bill posvetio sve pesme sa prethodna dva albuma ('Kings of Seburbia' i 'Dream Machine'), kao i ceo jedan EP 'Billy is not okay'. Sklon čuvanju svoje privatnosti samo za sebe, Bill nikada nije otkrio ime osobe koja ga je inspirisala, pa čak ni pol. Dalo se nešto zaključiti iz pojedinih stihova koji su čas bili upućeni devojci, a čas momku, kao i iz toga što je u intervjuima govorio o nebitnosti pola kada je o ljubavi reč, odnosno da ljubav postoji iznad takvih okvira. U intervjuima je, prilično upadljivo, uvek koristio termin 'osoba', nikada 'on' ili 'ona'. I dok sam u prvo vreme mislio da je to odsustvo želje da javno govori o tako intimnoj temi, u jednom momentu mi je kliknulo da nije reč ni o 'njemu', niti o 'njoj', nego upravo o 'osobi' koja postoji između tih krajnosti polova. Tačnije rečeno, o transrodnoj osobi koja je u fazi promene pola. Čini se da je upravo to bio kamen spoticanja u ovoj vezi i da se, naposletku, zbog toga i završila.

Svi spotovi sa prethodnog albuma 'Kings of Seburbia' bili su obeleženi androgenim osobama, pa se tako u 'Love who loves you back' Bill ljubi sa jednim transrodnim modelom, dok su u 'Girl got a gun' glavni akteri upravo transvestiti. Girl got a gun, shvatate poentu, zar ne? (:





'Billy is not okay' je doneo još više dvosmislenih aluzija, pa su tako njih dvojica u 'Odds against us' samo 'dva dečaka koja ne znaju gde beže', dok u 'California High' nalazi 'devojku koja izgleda baš kao on/a'. Sve te zabranjene ljubavi o kojima priča su upravo o tome.

'Dream Machine' počinje najlepšom, najozbiljnijom, najdubljom i najbolje otpevanom pesmom u njihovoj karijeri - 'Something new'. Kasne dvadesete godine su, prema mišljenju psihologa, najteže u životu, budući da se nalazimo na prekretnici kada definitivno moramo da odlučimo šta ćemo sa svojim životom. Ako te godine dočekamo neostvareni u poslu, karijeri, ljubavi, porodici i drugim parametrima koji treba da čine naš život, depresija je neminovna. Isto tako, ona može uslediti iako ostvarimo sve to pobrojano, ali nas to ne učini ispunjenima jer se javi pitanje 'Da li je to sve?'. Upravo to se Bill pita u ovoj pesmi jer je doživeo sve što se može doživeti i svestan je da sada sledi samo ponavljanje istih obrazaca u različitim oblicima, sa različitim ljudima, u različitim gradovima. Ali suština će uvek ostati ista. Kao konstantan deža vi. Ova pesma nema toliko veze sa prethodno započetom temom, ali je posebna i morao sam je spomenuti. A volim i to zarivanje noža u tlo koje je iste boje kao i njena koža.



Spot za 'What If' je doneo još jednu potvrdu ove moje sulude teorije. Mesto na kom su vodili ljubav je označeno skinutom muškom i ženskom odećom, kondomima, alkoholom, ali i perikom. Da, neko je tu nosio periku. Možda ova teorija i nije toliko suluda?



Druga najlepša pesma na albumu je 'Elysa', za koju je Bill slagao u jednom intervjuu da je o osobi koja je umrla. Nekoliko stihova iz te pesme ukazuje da to baš i nema veze sa istinom. Osim u jednom slučaju, a to je da ako nakon konačne promene pola ne smatra da je umro jedan deo osobe koju je voleo.






'Dream Machine', koja se verovatno jedino meni dopada. Ali, oprostićete mi, slab sam na stihove 'Naša misija je završena jer si ti upoznao nekog novog', kao i 'Nema potrebe da me se sećaš'. Ovaj poslednji stih ima veze sa 'Better', koja sledi odmah posle nje, a to je licemerna potreba osobe koja nas je nekada volela da ostane na neki način u našim životima, ali da uzme od nas onoliko koliko joj je potrebno, a da zauzvrat ne da ono što je potrebno nama. 'Čak iako sam prestao da pušim, uzeo bih tvoju cigaretu'. 'You never knew but no one liked you anyway'. Toliko je ubeđivanja samog sebe u ovoj pesmi, valjda otuda toliko i ponavljanja kako bismo jedanput poverovali u to da smo bolji bez te osobe.



'Stop, babe', najbolnija pesma na albumu, za mene lično. Obično pesme bole jer se poistovetimo sa onim što neko (u ovom slučaju Bill) peva. Ovde mi se prvi put desilo da u pesmi čujem glas onoga ko je moj razlog zbog kog 'nisam okej'. Ono kada ti neko pokaže sve svoje rane, koje nije pokazao drugima, ali opet nije spreman da oseti bilo šta prema tebi. Tačnije, dvoumi se. I sam Bill na kraju kaže 'ne postoji ništa bolje od tebe', ali on ipak odlazi od te osobe. Nikad ne znamo kakve ko prtljage nosi sa sobom. Osoba kojoj je posvećena ova pesma bi trebalo da posluša sve ranije navedene pesme i videla bi taj prtljag, jer je ovo jedina pesma koja nije posvećena istoj osobi. 'Osećaš toliko toga, ali ne troši to na mene.' Ne volim da pišem o ovoj pesmi, kao što ne volim ni da je slušam. Pa ću ovde da završim, nespretno kao što sam napisao ceo ovaj post.



- 20:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #