Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
Srećna Vam Nova godina, majne little monsteri i od herza Vam želim bar dva puta monstuozniju i zanimljiviju godinu od ove 2009. Želim Vam nezaboravan provod na koncertu Tokio Hotela, da imate najbolji mogući prosek na kraju školske godine i da upoznate nekoga ko će promeniti ceo vaš svet i zbog koga ćete po ceo dan biti nasmejani…
A, ja ću se i bez svega toga snaći nekako... Uvek se snađem...
Novosti o bendu zbog koga ste došli na ovaj blog, po običaju nema. Lady GaGa stvarno jaaako loše utiče na mene. Ona svaki dan ima neki perfektan nastup ili neko otkačeno slikanje, odvala izjavu... Zbog nje su mi svi postali dosadni.. hahhaha Nemojte sad ovo pogrešno da protumačite, meni će uvek Tokio Hotel biti na prvom mestu, kakvi god da budu. Ipak su bukvalno deo mene 4 godine, a to se teško zaboravlja...
Kao što rekoh keine novosti, pa vam u ovom postu analiziram pesme sa Humanoida. Moram malo da požurim sa tim. Čim završim sa analizom albuma vraćam se na dobre, stare delove priče o Tokio Hotelu. Stao sam tek na početku 2007. godine. A pošto je 2010. godina poslednja u kojoj ću voditi blog moram malo da požurim. Imaću jako puno obaveza oko škole ( moram imati što bolji prosek ) i prijemnog za fakultet, tako da ću imati jako malo vremena za blog. Najverovatnije da neću nikome komentarisati blogove, tako da će mi se blog ubrzo pretvoriti u rupu, ali video sam da i kada nikome ne javim za post tu je ekipa koja sve to komentariše i neizmerno im hvala na tome... Pošto žurim, ostavljam vam analizu „Hunde“ / „Dogs unleashed“, pa se čujemo u 2010.
Psi ( Hunde )
Nikad vam više nećemo pripadati...
Nećemo vas više nikad slušati...
Ne prihvatamo laži više...
Nikad više!
Ne želimo vašu istinu...
Vaša maska, a naše lice!
Našim očima je potrebno svetlosti...
Mnogo više svetlosti...
Pusti pse... Upozoravam te...
Pusti pse... Ne prati nas...
Pusti pse... Oni znaju put...
Imaju snove koje vi ne razumete...
Pusti... Pre nego što se nešto dogodi...
Gušimo se pod vama...
Pusti pse... Pusti pse... Pusti pse...
Oslobodi nas... Oslobodi nas...
Njušimo krv... Volimo divljinu...
Ujedamo svakog ko nas muči...
Mesec je odraz u našem ogledalu večeras...
Pusti pse... Upozoravam te...
Pusti pse... Ne prati nas...
Pusti pse... Oni znaju put...
Imaju snove koje vi ne razumete...
Pusti... Pre nego što se nešto dogodi...
Gušimo se pod vama...
Pusti pse... Pusti pse... Pusti pse...
Oslobodi nas... Oslobodi nas...
Lovi nas... Prati nas...
pod punim mesecom...
Lovi nas... Prati nas...
pod punim mesecom...
Prati nas... Lovi nas..
u ponor...
Oslobodi nas...
Pusti pse... Oni znaju put...
Imaju snove koje vi ne razumete...
Pusti... Pre nego što se nešto dogodi...
Gušimo se pod vama...
Pusti pse... Pusti pse... Pusti pse...
Oslobodi nas... Oslobodi nas...
Tom pušta svog „psa“ napolje... Jo
Još jedna prilično nerazumljiva pesma u kojoj se naizgled ne govori o nečemu konkretnom. Međutim, ako malo drugačije sagledamo pesmu doći ćemo do poente. Psi ovde nisu predstavljeni u svom bukvalnom značenju već su simbol za ljude željne slobode. Psi su vezani, a na jezik ove pesme prevedeno to znači da su ljudi obespravljeni, potlačeni, njihova sloboda je samo prividna. Nemaju prava na slobodan izbor. Neko odlučuje umesto njih. Neko ko je iznad njih. Vlast? Neka određena osoba? Bog?
Ne znam na šta je Bill konkretno mislio, ali neko moje mišljenje je da govori o vlasti ( Obama i ostali ljudi sa kravatama.. xDDD ).
Kada sam objasnio značenje pasa, vratimo se na samu radnju pesme. Ovde su psi pobunjeni. Daju do znanja da više ne žele da nose svoj lanac, žele da budu slobodni i pronađu neki svoj put, neko svoje uživanje. Da ostvare svoje snove. Malo glupo zvuči da pas ima neki san, ali kada pročitate „pas“ shvatate da se to najpre odnosi na čoveka.
„Dogs unleashed“ je poprilično slična pesma, samo što se Bill obraća određenoj osobi koju je nekada voleo, ali je shvatio da mu ta ljubav nije uzvraćena na pravi način i da ga ta osoba samo koristi. Do sada je bio slep zbog tolike ljubavi i bespogovorno je slušao svaku naredbu, odnosno, prihvatao svako mišljenje te osobe. U jednom momentu spoznaje sve i želi da se ponovo oseti živim. Svestan je toga da je još mnogo ljudi koji žive u tuđoj senci i daje im podsticaj da se usprotive i da uživaju u svojoj slobodi kao pušteni psi.
Naprosto obožavam muziku u ovoj pesmi, baš je zarazna. I način na koji Bill promuklo peva. I smenjivanje dubokih i visokih delova. Na prvo slušanje me je pesma oduševila i u početku sam nju najčešće puštao. I da, Tokio Hotel je konačno odgovorio na čuveno pitanje WHO LET THE DOGS OUT? hahahhahahahahahha
Pušteni psi ( Dogs unleashed )
Ne želim da trčim na tvoju naredbu...
Ne želim da se iznova vraćam..
Ne želim da prihvatam bez pogovora sve tvoje laži...
Želim da se osetim živim!
Ne želim da se držim tvoje istine...
Ne želim da te i dalje volim...
Ne želim da gledam umornim očima....
Želim da se osetim živim!
Mi smo pušteni psi... Ti i ja...
Mi smo pušteni psi... Ti i ja...
Mi smo pušteni psi... Van kontrole smo...
Prepuni smo snova za koje niko ne zna...
Otrgnuti... Umiremo kako bismo pobegli...
Ne želimo da se ugušimo...
Mi smo pušteni psi... Mi smo pušteni psi...
Mi smo pušteni psi noćas... Noćas!
Noćas!
Mi grebemo i ujedamo...
Pretvaramo tvoju igru u borbu...
Zavijamo na mesec u noći...
Večeras!
Mi smo pušteni psi... Ti i ja...
Mi smo pušteni psi... Ti i ja...
Mi smo pušteni psi... Van kontrole smo...
Prepuni smo snova za koje niko ne zna...
Otrgnuti... Umiremo kako bismo pobegli...
Ne želimo da se ugušimo...
Mi smo pušteni psi... Mi smo pušteni psi...
Mi smo pušteni psi noćas...
Dodirni me...
Mazi me...
Voli me...
Nahrani me...
3x
Noćas...
Mi smo pušteni psi... Van kontrole smo...
Prepuni smo snova za koje niko ne zna...
Otrgnuti... Umiremo kako bismo pobegli...
Ne želimo da se ugušimo...
Mi smo pušteni psi... Mi smo pušteni psi...
Mi smo pušteni psi noćas... Noćas!
Noćas!
Dovindženja, monsteri... Nadam se da se čitamo i u 2010. godini... I uživajte, ne samo večeras, nego i tokom cele godine!!! xD
Freiheit, monsteri! xD
Konačno raspust.... Nadam se da uživate u njemu više od mene, pošto mi je uuuužasno dosadno. Jedino je pogled kroz prozor prelep, jer se ništa ne vidi od snega. Ali je zato užasno hladno... Želim vam heeeepi holidejs i da vam ona mrcina od Deda Mraza donese nešto. Ja mu već 3 godine tražim sexy, sisatu plavušu, a on svake godine donese neke mada faka kamiončiće. Jaoj, kad ga vidim.... xD ho-ho-ho-ho-ho, meeeeri krismas! xDDD
Nadam se da uživate uz novi spot Tokio Hotela „World behind my Wall“, a sada je tu i „Lass uns laufen“. Postoje male razlike u spotu, skoro neprimetne. Nisu vredne pomena. Razlike u tekstu su bitnije. O „World behind my Wall“ sam pisao u prošlom postu, a sada ću o „Lass uns laufen“. Pre toga, pogledajte slike sa snimanja spota iz Londona, da ne bih stavljao opet slike spota jer su iste.
P.S. Na ovim slikama se vidi da Bill nosi neke zanimljive pantalone, šteta što se ne vide u spotu ili ovde malo bolje...
Muzika za pesmu je prelepa, očaravajuća. Kao neka uspavanka. Početak me podseća na jako glasne kapi kiše koje se raspršuju o tlo. Tako počinje i sam tekst.
Opisujući mesto na kome se našao, Bill zapravo priča o nemiru koji u njemu vlada i beznađu u koje je zapao. Sakrio se od celog sveta, zaključao sva vrata, pogasio svetla. Možda je pobegao od drugih, ali od sebe ne može da pobegne. Prepušta se snovima u kojima jedino može da napusti surovu realnost. Trči kroz tamu i siguran je da je ona sa njim. Ta devojka zbog koje pati. Ali zna da će uskoro svanuti i da će shvatiti da trči sam kroz noć, da ona zapravo nije tu.
Jako mi se dopada ovaj tekst, jer je u fazonu onih starih pesama. Fanovi dižu frku oko glupih tekstova, ali to je samo jer ne razumeju ove na nemačkom. Pročitajte reči ove pesme ( i pogledajte spot ) i shvatićete o čemu pričam.
Monsteri,
konačno dobijate kratak post, ali sada ozbiljno. Zaista imam puno da učim i ne mogu da se zamaram uploadovanjem slika. Kečina iz matematike mi se smeška, a sa njom i 2 iz engleskog. Sramota me svog nerada... Prošle godine sam imao 4 iz engleskog... Zato, odmah prelazim na post...
Drama sa stalkerskom grupom iz Francuske je ponovo počela da se povlači po vestima. Uskoro treba da se odluči kada je suđenje i kome će da se sudi. Ja mislim da treba suditi oboma. Prvo njima jer su ih pratile toliko dugo, uznemiravale, napadale čak i majku Kaulitz bilzanaca. Ma koliko momci iz Tokio Hotela da su popularni niko nema pravo to da radi. Traži autogram, idi na koncert – to je fan. Sve preko je bolest. Nisam za to da one idu u zatvor, nego u neku psihijatrijsku ustanovu. Ne zezam se ni najmanje, njima je zaista potrebna pomoć. Sa druge strane, tu je i Tom koji je ipak udario jednu od njih. Pojavio se snimak na kome je on baš onako tresne, nimalo naivan udarac. Ne opravdavam ga ni najmanje, jako je ružno udariti bilo koga, a kamo li jednu devojku, ali razumem i zašto je to uradio, svakome bi pukao film. Ne razumem se u zakon, ali samo zato što sam fan Tokio Hotela ne opravdavam to. Po meni, Tom treba da ide na časove kanalisanje besa, a one na neko kanalisanje mozga... xD
Druga stvar i mnoooogo bitnija je novi spot!!!! xD World behind my wall / Lass uns laufen je kooonačno izašao. Ali, strpite se malo. Prvo pročitajte prevod pesme kako biste još bolje doživeli pesmu i spot.
World behind my Wall / Svet iza mog zida
Pada kiša...
Roletne su spuštene...
Uvek je sve istovetno...
Pokušao sam da igram sve njihove igre,
ali me je to izludelo.
Život na TV-u je besciljan.
Ne dotiče me.
Beznačajno mi je ono što ne mogu da vidim.
Želim da se probudim u snu.
Govore mi da je predivan...
Verujem im... Ali da li ću ikada znati kakav je svet iza mog zida?
Sunce će sijati jače nego ikada pre.
Jednog dana ću biti spreman da krenem da vidim svet iza mog zida.
Pruge na nebu putuju kroz fragmente vremena.
Dovode me do delića mene samog koje niko ne može da pronađe.
Spreman sam da padnem...
Spreman sam da puzim na kolenima da ih sve pronađem...
Spreman sam da se izlečim... Spreman sam da osetim...
Govore mi da je predivan...
Verujem im... Ali da li ću ikada znati kakav je svet iza mog zida?
Sunce će sijati jače nego ikada pre.
Jednog dana ću biti spreman da krenem da vidim svet iza mog zida.
Spreman sam da padnem...
Spreman sam da puzim na kolenima da ih sve pronađem...
Spreman sam da se izlečim... Spreman sam da osetim...
...odvedi me tamo... ...odvedi me tamo... ...odvedi me tamo...
Govore mi da je predivan...
Verujem im, ali da li ću ikada znati kakav je svet iza mog zida?
Pesma mi je predivna, ali iskren da budem nisam očekivao da će biti sledeći singl. Ako je već u pitanju balada moj izbor bi pao na Phantomrider, a ako je brza pesma onda Dogs unleashed ili Dark side of the Sun. Ali, šta je – tu je... heheh Ne žalim se...
Muzika mi se dopada, jer me baš podseća na kišu, posebno taj početak. Kao da kapi kiše udaraju glasno o tlo. Mada se to više odnosi na nemačku verziju, ali to ćete pročitati u sledećem postu, da sad ne gnjavim. Oduševljavaju me oni visoki delovi.
„I’m ready to FALL..“
Što se tiče same pesme, nisam siguran da li sam je dobro razumeo, jer to zavisi od samog Billa šta on podrazumeva pod ’svetom iza zida’, ali ja ću vam izneti neko svoje mišljenje.
Bill peva o tome kako živi u svetu kome ne pripada. Pokušao je da se uklopi ali mu nije išlo. Nikako nije mogao da pronađe ostvarenje svog sna. Mislio je da će to uspeti tako što će postati zvezda. Ali nije mu uspelo. Ili mu je uspelo nakratko, ali je shvatio da to nije prava sreća. Problem se nalazi u njemu. U sebi je izgradio taj zid, tu neku prepreku da bude srećan. On želi da sruši taj zid, da se izbori sa sobom i tako uguši nemir koji u njemu vlada. Njegov duh napušta telo i „putuje prugama na nebu kroz fragmente vremena“. Jedini način da shvati šta ga to koči i sputava je da probleme sagleda sa neke distance, jer jedino tada nije pristrasan. Ipak, ne uspeva u tome, ali se i dalje bori.
Da li će ikada saznati kakav je svet iza njegovog zida i konačno biti srećan?
Što se tiče spota, nije onakav kakvim sam ga zamišljao, ali me je svakako oduševio. Urađen je po principu "Ich bin da". Oduševljavaju me prelazi sa izvođenja pesme na njihove privatne snimke. Ne mogu da prestanem da se kezim dok gledam spot. Dopada mi se Billova frizura kad je nenameštena.
Dok nastupaju u jednoj prostoriji polako sve oko njih počinje da gori, a na kraju možemo da vidimo da stoje u vodi.
Jaaako mi se dopada Billov stajling, a Georg mi izgleda kao da je ispao iz Cinema Bizarrea... Ne znam zašto,,, Ima prelepu kosu... xD
Položili smo zavet da ćemo se boriti jedno za drugo... zauvek...
Litl monsteri, kako ste? xD
Ja sam odlično... Konačno sam se setio da idem u školu i počeo da učim i ispravio neke ocene... Odlučio sam i koji ću fakultet da upišem... Srpski jezik i književnost... Eto, to je onako ukratko, pošto ne želim da pišem dug post...
Kratak odgovor na prošli post: Kada biste ponovo pročitali post videli biste da sam napisao da ne znam ko koga kopira ili bolje rečeno ko je kome inspiracija. Biti nekom inspiracija i kopiranje je nešto sasvim suprotno...
Što se tiče novosti i nema ih baš... Najbitniji događaj koji je obeležio prethodni period je premijera drugog dela „Arthur“-a. Iskren da budem, mene nešto toliko i ne zanima taj film. Ne znam što svi prave histeriju oko toga, prvi deo filma je debilan. Jedino mi je sladak Arthur i scena kad se poljubi sa Selenijom pa im se tresu uši. xD I genijalno mi je to što čujem Billov glas, ali i to dosadi nakon nekog vremena, jer je film smor... Većina vas bi se složila sa mnom da Bill ne daje glas, ali dobro...
Bill je, kao i uvek kada ima priliku da ga gleda veliki broj ljudi ( mislim da nisu tu samo fanovi ), izgledao uvrnuto. Na ove štikle sam se već i navikao, pa nisam pravio neku buku oko toga. Samo, ako već nosi štikle može da nađe neke lepe, a ne ove za monahinje... xD Dopada mi se ovo što je obukao, nekako je sve natrpano... Opet je bio u pratnji one šminkerke ( stao mi je mozak ne mogu da se setim imena.. ), pa je opet napravljen haos. Tipičan komentar retardiranog 13-godišnjeg fana ( nažalost neke imaju i više godina, a takve stvari pišu ) :
„Kako je ružna, debela, deluje retardirano...“
Moj odgovor: Ona takva ružna, debela i retardirana je non-stop uz Billa, a gde si ti, srećo?
U ovom postu pišem o pesmi koju smo imali priliku da čujemo par meseci pred izlazak albuma. Bilo je samo 20-ak sekundi, ali ja nisam mogao da prestanem to da slušam i da se divim... Naravno, govorim o „Kampf der liebe / Pain of love“...